DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Da bi se tlo regeneriralo, potrebno je vratiti mu bitne komponente, koje su nužne za opstanak mladih biljaka: povoljnu fizikalnu i kemijsku strukturu i biološku aktivnost u površinskom sloju- U zatmjenim hrasticima prije svega je potrebno ukloniti glog. Nikakovom sječom se to ne može postići. Međutim kad bi to i uspjelo, tlo bi bilo još više izloženo insolaciji i isušivanju. Da bi se trnje ipak suzbilo uz istovremenu zaštitu tla, potrebno je podići gušći podstojni sloj, sastavljen iz vrsta koje podnose takovo tlo i zasjenu. U ovom slučaju mogu te vrste biti: grab, klen i lipa, u vrlo rijetkim sastojinama i bagrem. Jasno je, da paša mora biti prethodno posve zabranjena. Listinac navedenih vrsta povoljno bi utjecao na poboljšanje kemijskog sastava površinskog sloja tla, a svojim korjenovim sistemom tako podignut podstojni sloj izazvao bi progresivnu aktivizaciju pedogenetskih procesa. Naročito biološka aktivnost u tlu dobila bi jači zamah. U svrhu direktne mehaničke obrade tla dozvoliti prije podsadnje tigon svinja i u slučaju uroda žira, jer takovo naplođenje bez prethodne regeneracije tla svakako nema budućnosti. Da bi se što prije poboljšali mikroklimatski faktori u sastojini na toj površini, smatramo da bi vrlo korisno djelovao gusti pojas topole i bagrema uz rub sastojine, koji bi svake godine bio nadopunjen jednini novim redom (slojem) nižim po uzrastu. Djelovanje toga pojasa sastojalo bi se u umanjivanju provjetravanja sastojine. Podsađena sastojina morala bi opstojati bar 10 do 15 godina. U toni razdoblju glog bi pod sklopljenim podstojnim dijelom sastojine nestao. Tlo bi u toku toga razdoblja postepeno dobivalo izvjesne kvalitete za buduću šumu. Počelo bi naplodivanje hrastom, koje bi pomagali postepenim vađenjem podstojnog graba, klena i lipe. Smatramo, da bi naplođenje potpuno uspjelo u poboljšanim stanišnim uslovima, te bi u povoljnom času uslijedila sječa nadstojnog i podstojnog dijela sastojine, uz ostavljanje pojedinih stabala graba, klena i lipe do početka njihovog rađanja sjemenom, a u svrhu postizavanja mješovite šume. Navedenom metodom melioracije postigli bi srednji kvalitet stare sastojine, sa deblima čišćim od grana i boljim sortimentima. Popravljanjem stanišnih faktora povećali bi prirast stare sastojine kao i opću produktivnost dotične površine, dobivanjem ogrevnog materijala iz podstojnog dijela. Osigurali bi prirodno naplodivanje i timle buduću šumu. Glavni pak uspjeh sastojao bi se u sprečavanju daljnje degradacije. Podsađnja bi se najlakše izvela u proljeće jačim (4—5 god.) biljkama graba, klena, lipe i event, bagrema. Potrebne sadnice dobro bi bilo uzgojiti TI rasadnicima, jer je vađenje jačeg prirodnog pomlatka tih vrsta skuplje od uzgoja u rasadniku, a daje lošije rezultate iza sadnje. Prigodom sadnje napose treba paziti na kopanje jama, jer u zbijenom tlu, kakovo je ovdje, uspjeh najviše ovisi o kvaliteti obrade jame. U maloj fami sa nedovoljno razrahljenim tlom jače biljke većinom propadaju — naročtio grabove. Zato bi na površinama naročito na onim koje nisu mnogo zatrnjene, trebalo jamice kopati u jesen za proljetnu sadnju. Izbačena zemlja bi preko zime promrzla a također i rubovi jame, te bi se sadnja u takove jamice mogla obavljati veoma lako i brzo i sa sigurnijim uspjehom. /58 |