DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 20 <-- 20 --> PDF |
osnovane g. 1947. u manje degradiranoj 80-godišnjoj sastojim´ drugog tipa u šum. predjelu Istočna Spačva, Prema tim podacima tekući plošni prirast u razdoblju g. 1947—1951. iznosi za hrast l,36°/o i za jasen 1,25% godišnje, a tekući gromadni prirast ukupne mase iznosi oko 4 m3 godišnje po hektaru (obrast oko 285 ..3 po ha). Međutim ukupna sastojinska masa neprestanose umanjuje, jer se godišnje osuši prosječno 5,0 m3 po ha. Pomlatka u ovaJkvim sastojinama uopće nema, ili ga ima tek mjestimično, ali nigdje toliko> i u takovom stanju, da bi od njega mogli očekivati buduću šumu. Podržavati ovakove sastojine bez intervencije, značilo bi pripravljati teren budućim šikarama, a likvidiranje tih sastojina bez prethodne regeneracije tla, značilo bi odmah stvarati šikaru. Pošto nije u pitanju samo tehnika melioracije nego još više i spašavanje većih šumskih površina u bosutskom području od daljnje fiziološke degradacije, smatramo ovo problemom, koji zahtijeva najhitnije rješenje i neodgodivu intervenciju šumarskih stručnjaka. Da se taj problem može rješavati,, treba prije svega odrediti cilj gospodarenja na temelju prirodnih i gospodarskih faktora šumske poizvodnje*, imajući u vidu sadašnje stanje i degradacioni proces tih šuma te gospodarski neophodan budući razvitak tih šuma. Na temelju ovih postavki treba odrediti tehniku uzgajanja odnosno za prvu fazu: tehniku melioracije tih šuma. Sadašnje stanje i uzroci sadašnjeg stanja Bosutsko područje se još od prvih dana naše novije historije šumarstva smatralo optimalnim područjem lužnjakovih šuma, pa je to mišljenje još i danas u stručnim krugovima prilično čvrsto. Takvo mišljenje oslanja se na još svježu tradiciju i ugled, koji su proizvodi ovog područja ostavili u našoj zemlji i u inozemstvu. Međutim danas se to mišljenje ne bi moglo prihvatiti bez ispravke za znatan dio sastojina hrasta lužnjaka, jer nam problem, o kojemu je ovdje riječ, to ne dopušta. Dijalektičko promatranje, problema dovodi nas do uvjerenja, da bosutsko područje ulazi u takovu razvojnu fazu, gdje će pojam optimalnog biti zamijenjen pojmom »relativno povoljnog« staništa lužnjakovih šuma, u kojemu je potrebna neprestana intervencija šumarskih stručnjaka u cilju održavanja i restauracije kvaliteta sastojina, a time i tla. Ne tvrdimo, da danas u navedenom području nema kvalitetnih sastojina s velikim i dobrim prirastom. Ali se sve više prirmjećuju i takve sastojine, koje u fiziološkom smislu već na prvi pogled nemaju karakter normalne šume. Mladici, podignuti iza sječe ovakovih progaljenih sastojna, pokazuju da neposrednu sječu ne možemo prihvatiti kao rješenje i izlaz iz situacije. Branjevine nastale takvom sječom u Orljaku, Imovinskoj Kragujni, Zap. Kusari, Dubovici, Južnom Boljkovu i druge, ne će pretstavljati gospodarsku šumu, unatoč našeg popunjavanja, sječe trnja, čišćenja i drugih oblika naknadne intervencije. Izgled tih branjevina danas * Š afa r J.: O utjecaju proizvodnih faktora na određivanje cilja gospodarenja u uzgajanju šuma, Šumarski´ list 1950. 154 |