DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1952 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Ing. Đuro Babogredac (Vinkovci) MELIORACIJA DEGRADIRANIH SASTOJINA U BOSUTSKOM PODRUČJU U nizinskim šumama bosutskog" područja ima danas mnogo sastojina, koje se dijelom ili posve nalaze u fazi fiziološke degradacije. Pod pojmom fiziološka degradacija sastojine smatrat ćemo ovdje takav proces, koji postepeno umanjuje obrast, produktivnost, kvalitetnu vrijednost; i opću vitalnost sastojine. U vezi s tim procesom primjetljivo slabi normalna fiziološka aktivnost sastojine nad tlom i u tlu te se narušava opća ravnoteža u kompleksu fizikalnih, kemijskih i bioloških faktora staništa. Takvo stanište postaje dakle sve nepovoljnije za biljnu asocijaciju hrasta, a degradirane sastojine za progresivan razvitak pedogenetskih procesa i regeneraciju šume pa prema tome i za budući šumsko-gospodarski objekt. Pretpostavljamo, da je u većini tih sastojina regres nastao u tlu izmjenom jedne ili više komponenata njegove kvalitete, a to je nepovoljno utjecalo na daljnji razvitak dotične sastojine. Destrukcija je naime započela utjecajem loše strukture sastojina na tlo (naglo isušivanje, »zamorenost « tla obzirom na forsiranje hrasta, isti sastav listinca odnosno humusa u toku dužeg razdoblja). No pretpostavljamo također, da destrukcija nije morala uvijek imati ishodište u tlu nego i izvan njega, u slučaju elementarnih nepogoda, kalamiteta i zahvata čovjeka. Međutim, daljnji tok regresa bio je isti. Sve takove sastojine mogli bismo obzirom na strukturu i stanišne razlike svrstati u dva glavna tipa: a) čiste hrastove sastojine iznad 40 godina starosti, obrasta 0,5—0,3, više ili manje zatrnjene glogom, divljom ružom, rjeđe crnim trnom; i b) sastojine hrasta, jasena i brijesta »nizama« (plićim depresijama) istog obrasta i starosti, zakorovljene uglavnom kupinom i svibovinom, a glogom i crnim trnom gotovo> nigdje. — Primjeri prvog tipa nalaze se u predjelima: Muško Ostrvo, Zapadna Kusara, Grabarje, Lovakovica, Vrapčana, Banov Dol, Dubovica i drugdje, a ima ih i gotovo u svima ostalim predjelima na nešto manjim površinama. Sastojine ovog tipa obuhvata ju većinom čitave srezove i dosižu površinu prema našoj ocjeni, ukupno oko 2.500 ha. Drugi tip je ograničen uglavnom na depresiju (niže) na čitavom^odručju i to naročito one sastojine, u kojima je u mlađoj dobi bilo i brijesta, koji je zbog sušenja iščezao ili iščezava. Ovaj drugi tip za.prema ukupno oko 1,000 ha površine; budući da je ovisan o reljefu zemljišta, ne prelazi nigdje površinu jednog odjela (oko 50 ha). U sastojinama prvog i drugog tipa sklop je jako isprekidan; zato je utjecaj svijetla na tlo intezivan. Krošnje preostalih stabala imaju mali volumen, gotovo isti kao prije progaljivanja, bez primjetne tendencije proširivanja i sklapanja. Debla su obrasla većim živićima, naročito na hrastu, a djelomično i na jasenu; zato je kvalitativni prirast negativan. Unatoč obilnog prostora i svijetla, kvantitetni prirast stabala je veoma malen, a njegova procentualna vrijed_nost je siguran pokazatelj fiziološkog stanja sastojine. Pokusna stanica Instituta za šumarska istraživanja NR Hrvatske u Vinkovcima raspolaže podacima prirasta s pokusnih ploha, koje su 4» /53 |