DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 5 <-- 5 --> PDF |
izvjesnim područjima potiskuju kserofitnu formaciju biljaka i tako omogućuju useljavanje mezofilnim biljkama. Drukčiji proces može se razviti na mokrom tlu, gdje kao pioniri nastupaju hidrofilne i higrofilne biljke, koje ugibanjem stvaraju supstrat za useljavanje mezofilnih biljaka. Kad se poljoprivredne površine pokraj šuma napuste, redovno ih postepeno osvaja šuma, kao konačni stadij toga procesa. Zabrani li se utjecaj čovjeka i stoke na izvjesnim kompleksima našeg Krša, razvit će se šuma. No gdjekad i šumu potisne nisko rašće, kao na pr. mahovi tresetari u nekima smrekovim šumama. U šumama je mjestimična izmjene vrsta drveća uglavnom, redovna pojava. Ali ona se uvijek ne opaža, jer se pažnja uzgajivača većinom nedovoljno koncentrira na prizemnu vegetaciju. U šumama, kojima se dobro gospodari, uzrok toj pojavi uglavnom je u kvaliteti humusa. Općenito je naime i odavna poznata činjenica, da se jedna vrsta dobro podmlađuje na humusu druge. Da li u tom procesu djeluju više kemijska ili fizikalna ili mikrobiološka svojstva tla, ne može se još ni danas posve sigurno ustvrditi. Najvjerojatnije je, da sva tri pedološka faktora više ili manje utječu. Kad su sječe u šumama jačeg intenziteta i naglije, tada se i izmjena vrsta može na većim površinama naglije razviti, jer i drugi ekološki faktori tada više i brže učestvuju u navedenom procesu. Pojedini autori smatraju, da izvjesnu ulogu imaju i zrake sunčanog spektra, što ih propuštaju ili apsorbiraju krošnje pojedinih vrsta drveća. Drugi pretpostavljaju, da je vrlo važan utjecaj vlage, a s time u vezi i utjecaj konkurencije korijenja u oduzimanju vlage i hranljivih tvari. Jentsc h (1911) smatra, da ista vrsta uvijek i ponovno proizvodi huimus, koji je za nju štetan, pa zato pod njegovim trajnim utjecajem mora vegetirati i konačno uginuti. Ammo n (1937) drži također najvjerovatnijim, da u prebornim šumama mjestimičnu izmjenu vrsta uzrokuje tlo, u kojem se ista vrsta podjednako zakorijenjuje; taj uzrok može biti u kemizmu, u flori, i fauni ili u simbiotskoj ili drugoj kombinaciji različitih faktora u tlu. Sima k (1951) u opsežnoj studiji o izmjeni smreke i jele također je zaključio, da je uzrok toj pojavi prvenstveno u kompleksu tla. I pojedini drugi autori ispitivali su neposredne uzroke izmjene vrsta, no u svojim zaključcima većinom nisu mogli doći dalje od pretpostavaka. Proces izmjene vrsta ne razvija se samo pod utjecajem ekoloških okolnosti i sječe nego i pod utjecajem biotskih faktora. Ovdje ćemo ukratko izložiti samo jedan od tih faktora: borbu između vrsta. Problem borbe među vrstama u novije doba, poslije II. svjetskog rata, dobiva pod utjecajem sovjetskih naučnih radnika sve veće značenje u biološkoj nauci a napose u šumarstvu. No iako je taj pokret sovjetske nauke danas izazvao opsežne diskusije u mnogim zemljama (često i s naglašenom političkom disonansom), ipak je taj problem mnogo starijeg datuma nego li bi se moglo pretpostaviti iz navedenih polemika. Prema prikupljenim podacima, pojavu borbe između biljaka među prvima je spomenuo Petrus de Crescentiis (1305). Tek nakon nekoliko stoljeća ta se pojava počela opsežnije i naučno tretirati: Buff on (1745), Duhamel du Monceau (1760), Varenne de Fenille (1807) De Candolle (1820), Heye r (1852) i mnogi drugi. Najdublje je u taj problem ušao Darvi n (1859), i tako razvio opsežnu teoriju o razvitku i selekciji živih bića. Napominjemo, da se kod nas razmjerno rano tretirala pojava izmjene vrsta te o tome (doduše bez veze 91 |