DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 37 <-- 37 --> PDF |
razvoj. Iz bezbroja priručnika i rasprava vidi se, kako se ona neumorno metodički oblikovala, a, sve to pokazuje manje ili više jasne tragove grobarskih usluga »niskih proreda«. Hartigov a dogma o održavanju sklopa krošanja dugo je vremena kočila sve uzgojne mjere upravljene na pojedinačni individuum. Nastojanje ove matematski orijentirane škole, koja je išla za dobijanjem »predulžitaka«,, mutila je pogled na pravi zadatak prorede i njezina nauka nije se ni do danas mogla posve oslobodit´ debljinskih, stabalnih, krošnjinih i bonitetnih razreda. Cotta , Bure k hart , pa čak i svakom šamatiziranju neskloni Pfei l i prirodi vjerni Gaye r posve su krivo shvatili zadatke i položaj prorede. Njihov stav osobito jasno iznosi Burckhardt , koji smatra najboljom onu proredu, kod koje ništa ne ide u kvar. Isto je tako rječit i zahtjev Pfei l a, da se prorede vode tako jednostavno, da se mogu povjeriti i »šumarima koji ne misle«, Mada se već kod Kraf t a može konstatovati neki prelaz k visokoj proredi, postojeće je nazore tek Borggreve , kako on sam veli »prilično okrenuo naglavce «. Sudbina njegovih spisa jako potsjeća na jednu R o p k e o v u izjavu: »Providnost je nadarila Nijemce mnogim velikim darovima. Da ih je isto tako nadarila osebinom osjećaja mjere, kako bi zemlja mogla postati blagoslovom čovječanstva!« Utjecaj Borggreveovih publikacija bio je spočetka malen, jer kako iskustvo pokazuje, dobra stvar nema goreg neprijatelja od neumjerenoig prijatelja. Suviše brojni protivnici napali su njegovo učenje i ućutkalli ga. Štaviše i samo uputstvo. Udruženja njemačkih šumarskih pokusnih postaja od 1902 god. o provedbi pokusa proreda i čišćenja1, zapetljano je u zlokobnoj! tradiciji, oskudjevajući na prirodno-naučnim i umnim temeljima. Dalji razvoj njemačke nauke o proredama vodi od »worlicke prorede« Boh d a n e c kog a, »ibraimwaldske prorede« Michaelisa, Heckove »slobodne prorede« i Gerhardtovog »uzgoja brzog rasta« do Erdimaunova »proreda izlučenog materijala i proreda na odstojanje«. Ali stalno i značajno ostaje, da proreda ne ulazi u okvir uzgajanja šuma, da se stvaraju šematske šablone i metodičko ukalupljivanje i redovno jednostrano prekomjerno se naglasuje isključivo jedno gledište. Tim više treba istaći, da Schadelinove uzgojne mjere uzimaju danas u Njemačkoj sve više maha. U šumariji Fabrik-Sohleichach u Bavarskoj šumarski je nadsavjetnik Pflau m već 1923 god. provodio vlastitom inicijativom takove mjere, koje su u skladu sa izbirnom proredom, pa je zato čim se pojavila knjiga Sohadelina 1934 god. postao najoduševljeniji pristalica i pobornik njegove nauke. Tako- je i na visokim školama uzgojna metoda dobila zasluženo priznanje, osobito zaslugom Koster a u Miinchenu . U Danskoj je´ nauka o proredama doživjela naročit i uspješan razvitak. Von Reventlow (1748—1827) je, oslonivši se na lično poznatog Duhamela du Monceau-a i Engleze Ecelyna i Nichols a, već oko 1800 god.- postavio temelje »danskim proredama«, pa ipak je moralo proći pola stoljeća da bi njegova nauka bila općenito priznata. On je već znao da postoji veza između razvoja krošnje i korijena, shvatio je potrebu ranog zahvata, a i činjenicu, da se propusti u mladosti sastoiine ne imogu nikada više ispraviti. Metodički se danska proreda vrlo malo dalje razvijala, tako da su njezina glavna obilježja zadržana do danas. Ona se ističe veoma jednostavnim stvaranjem stabalnih klasa, jasno postavljenim ciljem i postupkom osnovanom na bogatom praktičnom iskustvu i kontinuiranoj dobroj tradiciji. Pojača sklonost k snažnijim prorednim zahvatima počiva svakako na stanovitom šematičkom ukalupljivanju; na prevladavan ju; bukve, koja je vanredno> sposobna da reaguje, a s druge strane na klimatskim prilikama. Osobito treba istaći, da visoka proreda nije ni u jednoj drugoj zemlji tako općenito usvojena i provađana. To se preimućstvo u praktičnoj provedbi ne umanjuje time, što se dansko, proređivanje nije dosljedno držalo- uzgojnogospodarskih mjera, nego je ostalo na stepenu izbiranja i potpomaganja: dobrih f eno tipova. U Švicarskoj, protivno od Danske, manjka svaka dobra tradicija u uzgoju sastojina (ne uzmemo li u obzir od davnina udomaćeno prebiranje). Literatura je na tom području uzgoja do najnovijeg doba veoma oskudna, gotovo neznatna. Samostalan, ali time značajniji razvitak počeo je tek pred 50 godina. E Ili as Landol t preporučio j-e doduše već 1888. god. da se izvode pokusi sa visokim proredama, ali njegov nasljednik na katedri za uzgoj na saveznoj, visokoj školi Anto n Biihler , skrenuo je i našu pokusnu postaju i praksu u ćorsokak niskih proreda. Razlog sretnom obratu počiva na našem osobito povoljnom, položaju na raskrsnici raznorodnih kulturnih sfera. 123 |