DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Sttatta sttuhta. itam^ia OD PROREDE DO UZGOJNIH MJERA PRODUKCIJE NAJVEĆE VRIJEDNOSTI* ^Povodom 75 rođendana profesora dr. h, c. Waiter« Schadelina) Hans Leibundgut. Profesor dr. h. c. Walter Sehadelin ponovo ,me zamolio da zauzmem strogo naučni stav prema njegovoj knjizi (O izibirnoj proredi kao uzgojnoj mjeri, za postizavanje najveće vrijednosti), jer samo istinito i nlkaikovim obzirima neoličeno mišljenje može da koristi stvari. Ma da mi je knjiga postala sve izrazitijdm vodičem i ma da se polazeći od nje ocrtava dugi razvitak naučnog istraživanja i provođenja uzgoja sastojina, ipak mi je teško da se odvažim na stručnu kritiku ovog majstorskog djela. Ali ja osjećam dug zahvalnosti prema 75-godišnjem poštovanom nekadašnjem wciltelju i zaslužnom predšasniku, da njegovo životno djelo stavim na pravo mjesto u okviru nauke o uzgoju sastojina i obilježim put, kojim mislim da će poći njezin dalji razvitak. 1. HISTORIJAT NAUKE O PRORED AMA Brojne radnje o povijesti proreda ukazuju obično suviše općenito na prelaz od niskih na visoke prorede obzirom na dobivanje »predužitalka«. Pri tome s€ zaboravlja, da treba razlikovati jasno odvojene razvojne linije, koje se kasnije dijelom sastaju, a dijelom opet razdvajaju ili gube. Kao što uzgoj uglavnom oduvijek pokazuje sklonost da se lokalno oblikuje, isto tako pokazuje i nauka o< proredama, naročito u pojedinim zemljama i područjima, vlastiti, često posve samostalan razvitak. Reventlow je još 3 februara 1816 u pismu svojoj sestri grofici Stollberg ukazao na tu činjenicu: »Doklegod Englezi i Francuzi ne će da uče od Nijemaca, a ovi opet od njih, dotle će šumarstvo ostati u djetinjoj dobi, jer ih taština i konzervativnost sprečava tla u inostranstvu potraže neštobolje. Da sam i ja jadan samo u Danskoj prikupljao svoje znanje, i ja bih daleko zaostao, ali ja si laskam da sam napredan, jer sam se svima njima poslužio i ujedno pažljivo čitao knjigu prirode ... U toj imi je stvari b°g pomogao da sam od slijepog obožavatelja Cramera, Hartiga, Burgsdorfa, i dr. postao rukovodiocem mnogih slijepaca. Oni će ići za mnom htjeli ne htjeli´...« Osobito je značajan razvitak nauke o proredama u Francuskoj, Njemačkoj. Danskoj i oko 50 posljednjih godina u Švicarskoj. U Francuskoj nauka o proredama rodila se u lisnatim šumama, koje su se razvile pod prirodnim uslovima. Razmjerno jasno uočljive kvalitativne razlike listača i jak utjecaj okoline na njih doveli su dotle, da je već oko 1560 god. Trista n d e Rostain g razabrao hitne prednosti davanjem podrške najljepšim stablima glavne sastojine; time je francuski uzgoj šuma bio upućen na misao pozitivnog iztbiranja. Nakon dvijesto godina našla je »Eclaircie par le haut« svoje klasične utemeljitelje i zastupnike u Duh a. met du M;onceau-u i V ar eu n e-F e n i lle-u. Elzašaninom Pa rade-om , učenikom Co t ta-e , pretrpjela je doduše tradicija prorede opasan potres, kada je on kao nastavnik uzgoja na znamenitoj šumarskoj školi u Nancy-u pokušao da otvori vrata njemačkoj nisikoj proredi. On je već za života naišao na otpor tt! uskoro je »Ec´laiireie par le haut« našla u Broil liar d-u i B o p p e - u dominantne zastupnike. Dalji metodički razvitak ostao je dalek konzervativnim Francuzima. Kao praktičari, srasli sa šumom, oni su se bacili na izvođenje proreda. Njihove misli donijele su bogate plodove u drugim zemljama, naročito u Švicarskoj. Mada se još prije 1800 god. i u Njemačkoj zapažaju počeci visokih proreda (von Gartowitz i von Witzleben), poprimila je tu nauka o proredama prilično sudbonosan 1 XI Švicarkom šumarskom listu u prvom broju 1949 god. na stogodišnjicu njegovog izla ienja donesen je ovaj prikaz životnog djela prot. Schadelina. Smatramo nužnim upoznati naše *t*nčnjake s njegovim sadržajem. Pisac je članka prof. Hans Leibundgut, koji je 1947 god. obišao n!t?e šume. 122 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 37 <-- 37 --> PDF |
razvoj. Iz bezbroja priručnika i rasprava vidi se, kako se ona neumorno metodički oblikovala, a, sve to pokazuje manje ili više jasne tragove grobarskih usluga »niskih proreda«. Hartigov a dogma o održavanju sklopa krošanja dugo je vremena kočila sve uzgojne mjere upravljene na pojedinačni individuum. Nastojanje ove matematski orijentirane škole, koja je išla za dobijanjem »predulžitaka«,, mutila je pogled na pravi zadatak prorede i njezina nauka nije se ni do danas mogla posve oslobodit´ debljinskih, stabalnih, krošnjinih i bonitetnih razreda. Cotta , Bure k hart , pa čak i svakom šamatiziranju neskloni Pfei l i prirodi vjerni Gaye r posve su krivo shvatili zadatke i položaj prorede. Njihov stav osobito jasno iznosi Burckhardt , koji smatra najboljom onu proredu, kod koje ništa ne ide u kvar. Isto je tako rječit i zahtjev Pfei l a, da se prorede vode tako jednostavno, da se mogu povjeriti i »šumarima koji ne misle«, Mada se već kod Kraf t a može konstatovati neki prelaz k visokoj proredi, postojeće je nazore tek Borggreve , kako on sam veli »prilično okrenuo naglavce «. Sudbina njegovih spisa jako potsjeća na jednu R o p k e o v u izjavu: »Providnost je nadarila Nijemce mnogim velikim darovima. Da ih je isto tako nadarila osebinom osjećaja mjere, kako bi zemlja mogla postati blagoslovom čovječanstva!« Utjecaj Borggreveovih publikacija bio je spočetka malen, jer kako iskustvo pokazuje, dobra stvar nema goreg neprijatelja od neumjerenoig prijatelja. Suviše brojni protivnici napali su njegovo učenje i ućutkalli ga. Štaviše i samo uputstvo. Udruženja njemačkih šumarskih pokusnih postaja od 1902 god. o provedbi pokusa proreda i čišćenja1, zapetljano je u zlokobnoj! tradiciji, oskudjevajući na prirodno-naučnim i umnim temeljima. Dalji razvoj njemačke nauke o proredama vodi od »worlicke prorede« Boh d a n e c kog a, »ibraimwaldske prorede« Michaelisa, Heckove »slobodne prorede« i Gerhardtovog »uzgoja brzog rasta« do Erdimaunova »proreda izlučenog materijala i proreda na odstojanje«. Ali stalno i značajno ostaje, da proreda ne ulazi u okvir uzgajanja šuma, da se stvaraju šematske šablone i metodičko ukalupljivanje i redovno jednostrano prekomjerno se naglasuje isključivo jedno gledište. Tim više treba istaći, da Schadelinove uzgojne mjere uzimaju danas u Njemačkoj sve više maha. U šumariji Fabrik-Sohleichach u Bavarskoj šumarski je nadsavjetnik Pflau m već 1923 god. provodio vlastitom inicijativom takove mjere, koje su u skladu sa izbirnom proredom, pa je zato čim se pojavila knjiga Sohadelina 1934 god. postao najoduševljeniji pristalica i pobornik njegove nauke. Tako- je i na visokim školama uzgojna metoda dobila zasluženo priznanje, osobito zaslugom Koster a u Miinchenu . U Danskoj je´ nauka o proredama doživjela naročit i uspješan razvitak. Von Reventlow (1748—1827) je, oslonivši se na lično poznatog Duhamela du Monceau-a i Engleze Ecelyna i Nichols a, već oko 1800 god.- postavio temelje »danskim proredama«, pa ipak je moralo proći pola stoljeća da bi njegova nauka bila općenito priznata. On je već znao da postoji veza između razvoja krošnje i korijena, shvatio je potrebu ranog zahvata, a i činjenicu, da se propusti u mladosti sastoiine ne imogu nikada više ispraviti. Metodički se danska proreda vrlo malo dalje razvijala, tako da su njezina glavna obilježja zadržana do danas. Ona se ističe veoma jednostavnim stvaranjem stabalnih klasa, jasno postavljenim ciljem i postupkom osnovanom na bogatom praktičnom iskustvu i kontinuiranoj dobroj tradiciji. Pojača sklonost k snažnijim prorednim zahvatima počiva svakako na stanovitom šematičkom ukalupljivanju; na prevladavan ju; bukve, koja je vanredno> sposobna da reaguje, a s druge strane na klimatskim prilikama. Osobito treba istaći, da visoka proreda nije ni u jednoj drugoj zemlji tako općenito usvojena i provađana. To se preimućstvo u praktičnoj provedbi ne umanjuje time, što se dansko, proređivanje nije dosljedno držalo- uzgojnogospodarskih mjera, nego je ostalo na stepenu izbiranja i potpomaganja: dobrih f eno tipova. U Švicarskoj, protivno od Danske, manjka svaka dobra tradicija u uzgoju sastojina (ne uzmemo li u obzir od davnina udomaćeno prebiranje). Literatura je na tom području uzgoja do najnovijeg doba veoma oskudna, gotovo neznatna. Samostalan, ali time značajniji razvitak počeo je tek pred 50 godina. E Ili as Landol t preporučio j-e doduše već 1888. god. da se izvode pokusi sa visokim proredama, ali njegov nasljednik na katedri za uzgoj na saveznoj, visokoj školi Anto n Biihler , skrenuo je i našu pokusnu postaju i praksu u ćorsokak niskih proreda. Razlog sretnom obratu počiva na našem osobito povoljnom, položaju na raskrsnici raznorodnih kulturnih sfera. 123 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Francuski se utjecaj očitovao najprije u zapadnoj Švicarskoj1. Pierr e de Coul´o « prvi se založio 1895. god. za francusku proredu, a za njim su se poveli uskoro i drugi praktičari da posluže novoj nauci. I zaito je Engle r mogao da 1905. god. kaže: »O tome, da kod racionalnog prorjeđivanja treba pogodovati najljepšim stablima, mišljenja se ne razilaze«. On je prvi jesno ukazao na razliku između visoke i niske prorede, a istovremeno utvrdi« i cilj visoke prorede. Time j on privremeno, ali dosljdno dokončao dug razvoj u historiji nazora o proredama. Ali tek Schadelin u zahvaljujemo na načelno novom misaonom dobru u nauci o proredama. 2. OD PROREDE DO UZGOJNIH MJERA NAJVEĆE VRIJEDNOSTI Cilj je visok i dalek; put počiva danas i ovdje. Ovim jednostavnim riječima nagovještava S c h a d c.l i n pred uvodom svoje* knjige »Die A us 1 es c d ur c h f o r s t un g als E r z i ec hun|g sb e t r i e b hochstcr W e r 11 e i s t un g« svaikako i to, da nam ne pruža obiman priručnik, nego naprotiv, da nam tek otvara- nov i širok put. On prvi upravlja pogled na cjelinu i na ono što je od bitne važnosti. Cil j je postavljen nepokolebljivo i nesumnjivo jasno: po t ra j n o proizvo đenje najveće vrijednosti. Isto je talko oštro- zarezan i ravan put: dosljedno unapređivanje nosioca vrijednosti. Ovim se postupkom po prvi puta polazi od zakonitosti prirodnog toka u životu sastojine i od principa nauke o nasljeđivanju. Odvojene d ´.nepovezane mjere dosadašnjeg uzgajanja sastojina — čišćenje kultura, čišćenje od potištenih stabala, predrasta, progale i konačno prorede — sve je to napušteno i namjesto toga uvode se takove mjere, koje su u uzročnoj vezi s određenim zadacima, koji odgovaraju stepenu razvitka u životu sastojine, briga o njezi mladika, o čišćenju gustiša, o proredi letvenjaka i zrelih stabala. Pojedine mjere uzgajanja sabrane su u jedinstvenu djelatnost, koja dobiva centralno značenje. Čišćenje kultura pojavljuje se kao- načelno nova mjera i po prvi puta poduzimaju se dosljedni koraci da bi se ispravile baštinjene sklonosti naših sastojina. Tako isto dobiva proređivanje novu misaonu podlogu: Schadelinova metoda ne pozna više uobičajenih stcpena u jačini prorjeđivanja, već jedino traži postizavanje najveće vrijednosti pojedinih individua shodnim oblikovanjem uslova okoline. Iz toga slijedi i prijelaz od prostog izbiranja i pogodovanja dobrim fenotipovima k njihovom istinskom uzgajanju. \ Schade´lin je došao do- svoje uzgojne metode počevši pralktičnim radom i opse žnim studijem, da mu pritom nije bilo stalo da »prikaže ono što je danas vjerojatno moguće, nego ono, što drži pravilnim«. Da bi se ta metoda fi eksperimentalno potvrdila treba prepustiti budućnosti; .ali´ u dosljednom iskorištavanju općih zakona života i u jasnoj spoznaji općih međusobnih veza leži dovoljna dokazna snaga, da se nikako ne može računati na Izmjenu označenog puta. Kako god se u buduće izgrađivao put koji nam je pokazao Schadelin, njegov će cilj i tok ostati neizmijenjen. Duga povijest proreda kao pojedinačne mjere i jedino izbiranja dobrih stabalnih oblika, završila je svoj razvoj na misaonom polju već prije nekoliko decenija. Tek Schaedelihovim uzgajanjem sastojina dobila je nove impulse. »Uzgojne mjere za postizavanje najveće vrijednosti« stožer su u budućem razvoju uzgajanja šuma.. 3. O BUDUĆIM ZADACIMA ISTRAŽIVAČKOG I PRAKTIČNOG RADA U UZGAJANJU Nikad nije bio ideal stvarnost. Uvijek je to djelatnost. Nauka je dio života i ukoliko je sposobna za život, pokazuje to potrebom za daljim rastenjem. Koliko jedna nauka stoji na višem stepenu, utoliko ona više zahtijeva i traži nove temelje i dosljedno povezane nadopune. Schadelinov a 124 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 39 <-- 39 --> PDF |
iizgojna metoda ne traži samo da bude razumljiva i da se u šumni može zaista ostvariti, već i u nauku unosi nove zadatke i pitanja, iz kojih se riješenja i odgovora očekuju bogate spoznaje i snažni impulsi. Tih je zadataka i pitanja još danas nepregledan broj. Zato ću pokušati tek da osvijetlim početni trag puta budućeg razvitka, kako ga ja naslućujem. Cilj je uzgajanja sastojine u potrajnOm proizvođenju najveće vrijednosti. Prema tome ono si postavlja zadatak planskog utjecaja na pojedinačno stablo i na čitavu sastojinu u težnji neprekidnog umnožavanja njezine vrijednosti, Nekada se ono ograničavalo na prosto izbiranje i na davanje prednosti dobrim fenotipovima; u budućnosti međutim, valja poći putem stvarnog uzgajanja, da bi se razvile one dragocjene sklonosti, koje leže u samoj individualnoj´ naravi pojedinih vrsti drveća. Nepoželjne sklonosti, naprotiv, valja obuzdati. U tom cilju uzgoju su otvorena dva puta: put masovnog i put pojedinačnog uzgajanja. Masovno uzgajanje nastoji da uzgojnim mjerama istovremeno podigne vrijednost cjeline, dok pojedinačno uzgajanje svraća pogieđ na pojedine izabrane egzemplare, što pretpostavlja, da se stvarno mogu zapaziti kako vrijednost, tako i utjecaj mjera koje smo poduzeli u svrhu unapređivanja. Mogućnost uzgajaćke djelatnosti leži u tome, što svaki individuum raspolaže određenim trajnim i nasljednim sklonostima, koje su ipak u svom ispoljavanju uvelike ovisne o prilikama okoline. Budući da pojedine oblike ne određuju samo nasljedne sklonosti, nego i prilike okoline, to za poboljšavanje kvaliteta postoje dvije mogućnosti: uzgajanje sa ciljem popravljanja baštinjenih osebina i uzgoj pomoću podesnih mjera koje preobrazuju okolinu. Uzgojne metode prema tome traže naučne temelje s jedne strane na području nasljednosti, a s druge opet u ispoljavanju utjecaja okoline. Zato je uzgajanje šuma posvetilo glavni interes nauci o nasljeđivanju. Pravovremeno i što sigurnije utvrđivanje nasCćednih oblika koji nisu poželjni, sačinjava nužnu pretpostavku što pravilnijeg odabiranja, osobito´ kod čišćenja kultura, a i kroz čitav dalji tok uzgajanja, osobito´ kod progala kao prve stepenice za prirodno pomlađivanje. Pored toga ne smijevo ipak zaboraviti, da vanjski znakovi ne daju potpunu sigurnost za utvrđivanje nasljednih osebina. Moć opažanja i sposobnost dubokog uživljavanja u suštinu svake jedinke, ne da se ničim zamijeniti, već samo potpomoći. Glavna će značajka uzgajanja ostati veoma oprezno primjenjivanje uzgojnih zahvata, kojima je svrha da sve podrobnijim odabiranjem pronađu ona stabla, koja će moći d ostvare najveću vrijednost i da talkova stabla onda što više unapređuju. Kruta se pravila i principi ne će održati. Istraživanja nauke o nasljeđivanju razjasnit će nam prije svega dokle sižu granice u okviru kojih se može još uzgojno djelovati ukoliko postoji mogućnost da se neželjene forme odbace već kod provođenja čišćenja, a najkasnije prije početka pomlađivanja t. ji. kod progale. Austrijanac Wettstein, Danac S. L a r s e n, a naročito Šveđanin Sylven i L i n d q u i s t, jasno su pokazali put istraživanja nasljeđa u uzgoju i praktično su ga iskušali. Budući razvitak uzgojnih mjera uvelike je ovisan o- daljoj izgradnji te mlade grane uzgajanja. Isto je tako uzgojno-ekološko istraživanje poprimilo novu i veću važnost. Istraživanje utjecaja okoline po svom značaju za ispoljavanje nasljednih sklonosti stvara temelj za uzgojnu djelatnost koja ne počiva samo na »osjećaju«. U odličnoj dizertaciji nadšumara dr. Kurth a o strukturi i kvalitetu bukovih čestira dat je prvi poticaj u planiranom smjeru istraživanja. I na tome se području, otvara uzgajačkom naučnom istraživanju široko i nepregledno polje rada. Mogućnost, da se povoljnim utjecajem na cjelokupne stanišne uslove povisi proizvodnja mase i kvalitet, bila je do sada u uzgoju sastojina veoma malo naglašavana, a još rjeđe praktično iskorištena. Naprotiv, dosadašnje iskustvo uvijek nas je nanovo poučavalo, kako se može prirast smanjivati i naškoditi kvalitetu drveta. Praktična primjena rezultata budućih istraživanja na području šumarske nauke o nasljeđivanju i ekologije na uzgajanje sastojina, pretpostavlja temeljito´ istraživanje šumskih životnih zajednica (šumska biocenologija). Zakoni zajedničkog života šumskog drveća u sastojini, njihove društvene preobrazbe i izlučivanja u ovisnosti o staništu, strukturi i uzgojnim mjerama, malo su ispitani. Pored istraživanja vanjskih upliva na pojedine individue, mora se osvijetliti čitavo društveno uređenje pojedinih stepena u razvitku sastojina, dakle mladika, gustiša, letvenjaka, srednjedobnih i starih 125 |