DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Sttatta sttuhta. itam^ia OD PROREDE DO UZGOJNIH MJERA PRODUKCIJE NAJVEĆE VRIJEDNOSTI* ^Povodom 75 rođendana profesora dr. h, c. Waiter« Schadelina) Hans Leibundgut. Profesor dr. h. c. Walter Sehadelin ponovo ,me zamolio da zauzmem strogo naučni stav prema njegovoj knjizi (O izibirnoj proredi kao uzgojnoj mjeri, za postizavanje najveće vrijednosti), jer samo istinito i nlkaikovim obzirima neoličeno mišljenje može da koristi stvari. Ma da mi je knjiga postala sve izrazitijdm vodičem i ma da se polazeći od nje ocrtava dugi razvitak naučnog istraživanja i provođenja uzgoja sastojina, ipak mi je teško da se odvažim na stručnu kritiku ovog majstorskog djela. Ali ja osjećam dug zahvalnosti prema 75-godišnjem poštovanom nekadašnjem wciltelju i zaslužnom predšasniku, da njegovo životno djelo stavim na pravo mjesto u okviru nauke o uzgoju sastojina i obilježim put, kojim mislim da će poći njezin dalji razvitak. 1. HISTORIJAT NAUKE O PRORED AMA Brojne radnje o povijesti proreda ukazuju obično suviše općenito na prelaz od niskih na visoke prorede obzirom na dobivanje »predužitalka«. Pri tome s€ zaboravlja, da treba razlikovati jasno odvojene razvojne linije, koje se kasnije dijelom sastaju, a dijelom opet razdvajaju ili gube. Kao što uzgoj uglavnom oduvijek pokazuje sklonost da se lokalno oblikuje, isto tako pokazuje i nauka o< proredama, naročito u pojedinim zemljama i područjima, vlastiti, često posve samostalan razvitak. Reventlow je još 3 februara 1816 u pismu svojoj sestri grofici Stollberg ukazao na tu činjenicu: »Doklegod Englezi i Francuzi ne će da uče od Nijemaca, a ovi opet od njih, dotle će šumarstvo ostati u djetinjoj dobi, jer ih taština i konzervativnost sprečava tla u inostranstvu potraže neštobolje. Da sam i ja jadan samo u Danskoj prikupljao svoje znanje, i ja bih daleko zaostao, ali ja si laskam da sam napredan, jer sam se svima njima poslužio i ujedno pažljivo čitao knjigu prirode ... U toj imi je stvari b°g pomogao da sam od slijepog obožavatelja Cramera, Hartiga, Burgsdorfa, i dr. postao rukovodiocem mnogih slijepaca. Oni će ići za mnom htjeli ne htjeli´...« Osobito je značajan razvitak nauke o proredama u Francuskoj, Njemačkoj. Danskoj i oko 50 posljednjih godina u Švicarskoj. U Francuskoj nauka o proredama rodila se u lisnatim šumama, koje su se razvile pod prirodnim uslovima. Razmjerno jasno uočljive kvalitativne razlike listača i jak utjecaj okoline na njih doveli su dotle, da je već oko 1560 god. Trista n d e Rostain g razabrao hitne prednosti davanjem podrške najljepšim stablima glavne sastojine; time je francuski uzgoj šuma bio upućen na misao pozitivnog iztbiranja. Nakon dvijesto godina našla je »Eclaircie par le haut« svoje klasične utemeljitelje i zastupnike u Duh a. met du M;onceau-u i V ar eu n e-F e n i lle-u. Elzašaninom Pa rade-om , učenikom Co t ta-e , pretrpjela je doduše tradicija prorede opasan potres, kada je on kao nastavnik uzgoja na znamenitoj šumarskoj školi u Nancy-u pokušao da otvori vrata njemačkoj nisikoj proredi. On je već za života naišao na otpor tt! uskoro je »Ec´laiireie par le haut« našla u Broil liar d-u i B o p p e - u dominantne zastupnike. Dalji metodički razvitak ostao je dalek konzervativnim Francuzima. Kao praktičari, srasli sa šumom, oni su se bacili na izvođenje proreda. Njihove misli donijele su bogate plodove u drugim zemljama, naročito u Švicarskoj. Mada se još prije 1800 god. i u Njemačkoj zapažaju počeci visokih proreda (von Gartowitz i von Witzleben), poprimila je tu nauka o proredama prilično sudbonosan 1 XI Švicarkom šumarskom listu u prvom broju 1949 god. na stogodišnjicu njegovog izla ienja donesen je ovaj prikaz životnog djela prot. Schadelina. Smatramo nužnim upoznati naše *t*nčnjake s njegovim sadržajem. Pisac je članka prof. Hans Leibundgut, koji je 1947 god. obišao n!t?e šume. 122 |