DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 35 <-- 35 --> PDF |
na onom (izloženom iinjestu, uza svu produbenu vegetaciju do mjeseca septembra, pod uticajem auksina i dovoljne i pravilne ishrane mnoge vrste uspjele aklimatizirati. U sas.avu sa šumskim vrstama pokazale su i voćke ekspresan prirast. Knjiga obrađuje i materiju iz strane stručne literature kao na pr. upotrebu kloirata, električnog osvjetljavanja i dr. Obrađeno´ i pikazano je uglavnom sve, što je od važnosti za ubrzavanje rasta šumskog drveća. Samo kratko vrijeme, nepune 4 goidine, od 1937—1941 rdila je stanica nad Sarajevom. Pritom je postigla uspjehe, koji su do danas u svijetu nepoznati U stranoj literaturi međutim čitamo, koliko se radi na ispitivanju svih mogućih sretstava, auksina i hormona u prvcm redu, za ubrzani rast šumskog drveća. Rat je uništio skoro sve djelo sarajevske stanice, ali i ono, što je ostalo, na pr. velike divne sekvoje i dr. svjedoče, da uspjesi ekspresnog rasta u mladosti trajudalje. Ekspresne šume uzvitlale su bile u svoje vrijeme mnogo prašine. Pojavili su se i pristaše i ljuti protivnici, koji ne mogu da vjeruju, da bi šuma mogla rasti nekim ubrzanim, neprirodnim, ekspresnim tempom bez izvjesnih štetnih posljedica bilo po svoj daljnji opstanak bilo po kvalitet drveta. Šta ima neprirodno, ako se u šumarstvu upotrebljavaju savremene agrotehničke mjere? Što je bM ojučer još nemoguće, to se danas sa lakoćom ostvaruje. Ako još danas na izvjesnim površinama hektarski´ prinos pšenice nije veći od 8 mtc, to se uz primjenu poznatih agrotehničkih mjera danas postizava na istom zemljištu prinos od 80 mtc/ha. Ista pšenica pušta »neprirodno« do 100 cm dubine svoje žilje, ako joj se stvore zato potrebni uslovi. U reviji Oesterr. Forst-und Holzwirtsehaft iz 1951 g. čitamo o ekskurziji 38 istaknutih austrijskih šumarskih stručnjaka u Njemačku, isključivo po pitanju kalcifikacije degradiranih šumskih zemljišta. Na površini od 2.000 ha u jednom kompleksu općinskih šuma Meschede u Westfaliji, upotrebljeno je za posljednjih 20 godina 10.000 tona (!) vapnenca. Prirast smrekovih i borovih sastojina povećao se za 100—200°/o, bonitet tla poboljšao se za dva stupnja. Sav trošak kalcifikacije ispjlatio se već otprodajom jednog dijela prirodnog pomkdka, kojega ranije u šumi nije bilo*. Od ove kalcifikacije na vrlo velikim površinama pa do upotrebe vještačkih gnojiva i imikroelemenata samo je jedan logičan korak dalje, od velikog do zamjernog uspjeha. Ne treba da nas zbunjuje, ako naša poljoprivreda nije stigla da primijenjuje savremene agrotehničke mjere u punoj mjeri. Godine 1931—1935 upotrebljavali smo kod Bola na otoku Braču, u najtežem terenu za pošumljavanje, potpuno fermentirani magareći gnoj prilikom sadnje (direktno na žile sadnica) i prašili sadnice dva puta. Malo veći izdatak bio je bogato plaćen višestrukim uspjehom kod primanja sadnica i njihovim boljim porastom. I kad bi metoda ekspresnih šuma praktički ostala ograničena samo na zašli´nc i urbanističke šume, ona nam daje ogroimno polje zahvalnog rada. Stoga je djelo inž. Afanasijeva značajna prekretnica, tim više što sarajevska šuimsko^meliorativna stanica nastavlja svojim radom na ekspresnim šumama u još većem opsegu nego prije rata. »Ekspresne šume« neće ostati nezapažene i u rnostranstvu. Ovo- djelo, bogato dokumentovano slikama i grafikonima, potaknut će naše šumare, da prihvate ovu ideju i da je, imaka;r u skromnijim oblicima i razmjerima, provode u djelo* na opću korist i ; vlastito zadovoljstvo. Kod svih ornih šumskonkulturniih radova, gdje ob:čne metode rada podbacuju u pogledu uspjeha primanja i gdje obični spori rast mladih kultura ne može da zadovolji svrsi, potrebno je beziuslovno prići intenzivnijem načinu rada. Obzirom na veliki interes, koji je knjiga pobudila, može se očekivati uskoro t njezino 2. izdanje. VI. Beltram 121 |