DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Gdjegod su kod nas bile uvedene prorede, svuda su se, naravno, provodile u
tada savremenom duhu t. j . niskih proreda, istjecanjem biološki najvažnijeg dijela —
donje etaže. Kada se u Slavoniji prije dvadesetak godina počela uvoditi visoka proreda,
bilo je često nemoguće starijem iugarskom osoblju, naviklom, na nisku proredu,
preći na novi način rada. Strah pred zadiranjem u gornji sklop krošanja bio je nesavladiv.
Sedamnaesto-osaimnaestogodišnje seoske mladiće, ne poznavajiuće raniji rad,
lakše smo uputili u doznaku visoke prorede nego1 starije lugare, koji su poznavali
jedino nisku proredu. Borba za prelaženje od niske na visoku proredu kod terenskog
osoblja neobično* je teška. Strah pred debelim, makar kvalitetno´ lošijim stablima,
pred otvaranjem gornje etaže, vrlo teško je savladati, makar koliko se nastojalo i
tumačilo. Slično je i sa čišćenjem. Kako dokazati grješku čovjeku, koji je dao isjeći
sva tanka stabla, tvorce-donje etaže, ili ona, koja bS kao stabla iz sjemena trebalo
osloboditi od (izdanaka iz panja i stvoritji od njih gornjiu etažu? On tako radi već
20, 30 godina na zadovoljstvo starijih, a sastojina, očišćena tanjih stabalaca, odmah
stvara varav dojam, kao> da se čitava sastoj:na udebljala a kroz nju se na daleko
vidi! Teško je čovjeka uvjeriti, da je oprečan rad jedino ispravan.


Osjećali stmo veliku potrebu za djelom, koje bi obradilo savremeno čišćenje
i proređivanjem od najmlađih do srednjodobnih sastojina. Dužni smo stoga pri~
znanje img. L, Lončaru i Institutu za šumarska istraživanja u Zagrebu za »Njegu šuma
proredom«, koja ispumjuje veliku prazninu. U djelu su jasno izložena načela za izvađanje
čišćenja i proreda. Prikazan je i raniji, rad sa svim štetnim posljedicama. Vrlo
zorno je u 3 crteža prikazano pravovremeno, kasno i zakašnjelo čišćenje mlade sasrojline.
U posebnom poglavlju obrađeni su razni tipovi sastojina, kakvih ima u Hrvatskoj
od nizina do sredogorja. Obrađene su mlade do srednjodobnih sastojina, podignute
prirodnim i vještački mnaoinom, bilo u skladu sa prirodnim zahtjevima ili
protivno istima (čisti hrastici). Opisan je rad .u čistim sastojinama lužnjaka, graba,
johe, jasena, bagrema, bukve, kitnjaka i kestena. Od velike je vrijednosti, što je
autor temeljito obradio čišćenje ne samo- nenjegovaniih sastojina nego i takvih, u
kojima je ranije bila već izvršena niska proreda. Poglavlje »Glavni uvjeti za uspješnu
provedbu njege sastojina« ukazuje na poteškoće, na koje nailazi uvađanje novog,
ispravnog načina njege soma. Ovdje je u pitanju terensko osoblje. Baš u tom pravcu
djelo inig. Lončara će bez sumnje u veliko^ pomoći probijati! led, jer je napisano jednostavno,
sa mnogo ljubavi i bogatim iskustvom samog autora.


Godine 1951 izašlo je u izdanju »LES«-a u Ljubljani slično pionirsko djelo na
»lovenačkom jeziku tag. M. Sušteršiča »Nage bukovja in jelovja« (str. 50). Uviđajući
važnost pravilne njege šuma Glavna uprava za gozdarstvo LRS odlučila je, da se
štampa u /prevodul i odlično djelo tag. I. Lončara »Njega šuma proredom«.


VI. Beltram
1 n g. D. Afanasijev : Ekspresne šume. (Metodiku podizanja brzorastućih
Sušna), Sarajevo 1952, izdanje »Seljačka knjiga«, 276 str. Sadržaj knjige: Veliki radovi
na osnivanju poljozaštitnih šumskih pojiasevai u USA i SSSR potakli su, da se prišlo
istraživanju novih, uspješnijih načina rada, primjeni agrotehničkih mjera (obradi
zemljišta i đuibrenju) i ukrštavanju (hibridaciji). U tu svrhu osnovani su posebni
instituti i stanice na samom terenu. Po primjeru inostranstva, a potaknuta slabim
rezultatima pošuiml javan ja osobito run Kršu, osnovana je g. 1S47 na Sedreniku nad
Sarajevom šumsko-melioratJvna stanica. Glvni joj je bio zadatak pronaći metode
brzog i uspješnog podizanja šumskih nasada za urbanističke j vojničke svrhe, poljozaištitne
pruge, bujična područja, zaštitu tla i naselja i t. d. Rad stanice odvijao s
na površni od 6 ha na nadmorskoj! vsini 930 m. Stanica je vršila istraživanja sa 87
vrsta šumskog i ukrasnog drveća i grmlja, domaćih i egzota. Sretstva za ubrzanje
rasta bili su obrada zemljišta i upotreba stajskog ii vještačkiih gnojiva te mdkroelemenata
bora, mangana i dr. Mnoge šumske vrste u toku sve 4 godine rada
stanice reagirale su na njegu 3—10-torostrukim prirastom. Istraživane su kombinacije
vrsta drveća sa grmljem kao potstrekačiima rasta drveća. Međukultura
povrća pokrila je veliki dio troškova, a još više prodaja ukrasnog grmlja i drveća.
Ispitana je i ljetna sadnja i obrezivanje bočnih grana. Kao svoji najveći uspjeh stanica
bilježi upotrebu miikroelemenata, anorganskih auiksina, koji su pridonijeli da je
hrast porastao iz žira za 3 mjeseca 3,30 m visoko^ Velik je uspjeh i u tome, što. su se v


120




ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 35     <-- 35 -->        PDF

na onom (izloženom iinjestu, uza svu produbenu vegetaciju do mjeseca septembra, pod
uticajem auksina i dovoljne i pravilne ishrane mnoge vrste uspjele aklimatizirati.
U sas.avu sa šumskim vrstama pokazale su i voćke ekspresan prirast. Knjiga obrađuje
i materiju iz strane stručne literature kao na pr. upotrebu kloirata, električnog osvjetljavanja
i dr. Obrađeno´ i pikazano je uglavnom sve, što je od važnosti za ubrzavanje
rasta šumskog drveća. Samo kratko vrijeme, nepune 4 goidine, od 1937—1941 rdila je
stanica nad Sarajevom. Pritom je postigla uspjehe, koji su do danas u svijetu nepoznati
U stranoj literaturi međutim čitamo, koliko se radi na ispitivanju svih mogućih
sretstava, auksina i hormona u prvcm redu, za ubrzani rast šumskog drveća.
Rat je uništio skoro sve djelo sarajevske stanice, ali i ono, što je ostalo, na pr.
velike divne sekvoje i dr. svjedoče, da uspjesi ekspresnog rasta u mladosti trajudalje.


Ekspresne šume uzvitlale su bile u svoje vrijeme mnogo prašine. Pojavili su se
i pristaše i ljuti protivnici, koji ne mogu da vjeruju, da bi šuma mogla rasti nekim
ubrzanim, neprirodnim, ekspresnim tempom bez izvjesnih štetnih posljedica bilo po
svoj daljnji opstanak bilo po kvalitet drveta. Šta ima neprirodno, ako se u šumarstvu
upotrebljavaju savremene agrotehničke mjere? Što je bM ojučer još nemoguće, to se
danas sa lakoćom ostvaruje. Ako još danas na izvjesnim površinama hektarski´ prinos
pšenice nije veći od 8 mtc, to se uz primjenu poznatih agrotehničkih mjera danas
postizava na istom zemljištu prinos od 80 mtc/ha. Ista pšenica pušta »neprirodno« do
100 cm dubine svoje žilje, ako joj se stvore zato potrebni uslovi. U reviji Oesterr.
Forst-und Holzwirtsehaft iz 1951 g. čitamo o ekskurziji 38 istaknutih austrijskih
šumarskih stručnjaka u Njemačku, isključivo po pitanju kalcifikacije degradiranih
šumskih zemljišta. Na površini od 2.000 ha u jednom kompleksu općinskih šuma Meschede
u Westfaliji, upotrebljeno je za posljednjih 20 godina 10.000 tona (!) vapnenca.
Prirast smrekovih i borovih sastojina povećao se za 100—200°/o, bonitet tla poboljšao
se za dva stupnja. Sav trošak kalcifikacije ispjlatio se već otprodajom jednog dijela
prirodnog pomkdka, kojega ranije u šumi nije bilo*. Od ove kalcifikacije na vrlo
velikim površinama pa do upotrebe vještačkih gnojiva i imikroelemenata samo je
jedan logičan korak dalje, od velikog do zamjernog uspjeha. Ne treba da nas zbunjuje,
ako naša poljoprivreda nije stigla da primijenjuje savremene agrotehničke
mjere u punoj mjeri. Godine 1931—1935 upotrebljavali smo kod Bola na otoku Braču,
u najtežem terenu za pošumljavanje, potpuno fermentirani magareći gnoj prilikom
sadnje (direktno na žile sadnica) i prašili sadnice dva puta. Malo veći izdatak bio je
bogato plaćen višestrukim uspjehom kod primanja sadnica i njihovim boljim porastom.
I kad bi metoda ekspresnih šuma praktički ostala ograničena samo na zašli´nc
i urbanističke šume, ona nam daje ogroimno polje zahvalnog rada. Stoga je djelo inž.
Afanasijeva značajna prekretnica, tim više što sarajevska šuimsko^meliorativna stanica
nastavlja svojim radom na ekspresnim šumama u još većem opsegu nego prije rata.
»Ekspresne šume« neće ostati nezapažene i u rnostranstvu. Ovo- djelo, bogato dokumentovano
slikama i grafikonima, potaknut će naše šumare, da prihvate ovu ideju
i da je, imaka;r u skromnijim oblicima i razmjerima, provode u djelo* na opću korist i ;
vlastito zadovoljstvo. Kod svih ornih šumskonkulturniih radova, gdje ob:čne metode
rada podbacuju u pogledu uspjeha primanja i gdje obični spori rast mladih kultura
ne može da zadovolji svrsi, potrebno je beziuslovno prići intenzivnijem načinu rada.
Obzirom na veliki interes, koji je knjiga pobudila, može se očekivati uskoro t
njezino 2. izdanje.


VI. Beltram
121