DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Gdjegod su kod nas bile uvedene prorede, svuda su se, naravno, provodile u tada savremenom duhu t. j . niskih proreda, istjecanjem biološki najvažnijeg dijela — donje etaže. Kada se u Slavoniji prije dvadesetak godina počela uvoditi visoka proreda, bilo je često nemoguće starijem iugarskom osoblju, naviklom, na nisku proredu, preći na novi način rada. Strah pred zadiranjem u gornji sklop krošanja bio je nesavladiv. Sedamnaesto-osaimnaestogodišnje seoske mladiće, ne poznavajiuće raniji rad, lakše smo uputili u doznaku visoke prorede nego1 starije lugare, koji su poznavali jedino nisku proredu. Borba za prelaženje od niske na visoku proredu kod terenskog osoblja neobično* je teška. Strah pred debelim, makar kvalitetno´ lošijim stablima, pred otvaranjem gornje etaže, vrlo teško je savladati, makar koliko se nastojalo i tumačilo. Slično je i sa čišćenjem. Kako dokazati grješku čovjeku, koji je dao isjeći sva tanka stabla, tvorce-donje etaže, ili ona, koja bS kao stabla iz sjemena trebalo osloboditi od (izdanaka iz panja i stvoritji od njih gornjiu etažu? On tako radi već 20, 30 godina na zadovoljstvo starijih, a sastojina, očišćena tanjih stabalaca, odmah stvara varav dojam, kao> da se čitava sastoj:na udebljala a kroz nju se na daleko vidi! Teško je čovjeka uvjeriti, da je oprečan rad jedino ispravan. Osjećali stmo veliku potrebu za djelom, koje bi obradilo savremeno čišćenje i proređivanjem od najmlađih do srednjodobnih sastojina. Dužni smo stoga pri~ znanje img. L, Lončaru i Institutu za šumarska istraživanja u Zagrebu za »Njegu šuma proredom«, koja ispumjuje veliku prazninu. U djelu su jasno izložena načela za izvađanje čišćenja i proreda. Prikazan je i raniji, rad sa svim štetnim posljedicama. Vrlo zorno je u 3 crteža prikazano pravovremeno, kasno i zakašnjelo čišćenje mlade sasrojline. U posebnom poglavlju obrađeni su razni tipovi sastojina, kakvih ima u Hrvatskoj od nizina do sredogorja. Obrađene su mlade do srednjodobnih sastojina, podignute prirodnim i vještački mnaoinom, bilo u skladu sa prirodnim zahtjevima ili protivno istima (čisti hrastici). Opisan je rad .u čistim sastojinama lužnjaka, graba, johe, jasena, bagrema, bukve, kitnjaka i kestena. Od velike je vrijednosti, što je autor temeljito obradio čišćenje ne samo- nenjegovaniih sastojina nego i takvih, u kojima je ranije bila već izvršena niska proreda. Poglavlje »Glavni uvjeti za uspješnu provedbu njege sastojina« ukazuje na poteškoće, na koje nailazi uvađanje novog, ispravnog načina njege soma. Ovdje je u pitanju terensko osoblje. Baš u tom pravcu djelo inig. Lončara će bez sumnje u veliko^ pomoći probijati! led, jer je napisano jednostavno, sa mnogo ljubavi i bogatim iskustvom samog autora. Godine 1951 izašlo je u izdanju »LES«-a u Ljubljani slično pionirsko djelo na »lovenačkom jeziku tag. M. Sušteršiča »Nage bukovja in jelovja« (str. 50). Uviđajući važnost pravilne njege šuma Glavna uprava za gozdarstvo LRS odlučila je, da se štampa u /prevodul i odlično djelo tag. I. Lončara »Njega šuma proredom«. VI. Beltram 1 n g. D. Afanasijev : Ekspresne šume. (Metodiku podizanja brzorastućih Sušna), Sarajevo 1952, izdanje »Seljačka knjiga«, 276 str. Sadržaj knjige: Veliki radovi na osnivanju poljozaštitnih šumskih pojiasevai u USA i SSSR potakli su, da se prišlo istraživanju novih, uspješnijih načina rada, primjeni agrotehničkih mjera (obradi zemljišta i đuibrenju) i ukrštavanju (hibridaciji). U tu svrhu osnovani su posebni instituti i stanice na samom terenu. Po primjeru inostranstva, a potaknuta slabim rezultatima pošuiml javan ja osobito run Kršu, osnovana je g. 1S47 na Sedreniku nad Sarajevom šumsko-melioratJvna stanica. Glvni joj je bio zadatak pronaći metode brzog i uspješnog podizanja šumskih nasada za urbanističke j vojničke svrhe, poljozaištitne pruge, bujična područja, zaštitu tla i naselja i t. d. Rad stanice odvijao s na površni od 6 ha na nadmorskoj! vsini 930 m. Stanica je vršila istraživanja sa 87 vrsta šumskog i ukrasnog drveća i grmlja, domaćih i egzota. Sretstva za ubrzanje rasta bili su obrada zemljišta i upotreba stajskog ii vještačkiih gnojiva te mdkroelemenata bora, mangana i dr. Mnoge šumske vrste u toku sve 4 godine rada stanice reagirale su na njegu 3—10-torostrukim prirastom. Istraživane su kombinacije vrsta drveća sa grmljem kao potstrekačiima rasta drveća. Međukultura povrća pokrila je veliki dio troškova, a još više prodaja ukrasnog grmlja i drveća. Ispitana je i ljetna sadnja i obrezivanje bočnih grana. Kao svoji najveći uspjeh stanica bilježi upotrebu miikroelemenata, anorganskih auiksina, koji su pridonijeli da je hrast porastao iz žira za 3 mjeseca 3,30 m visoko^ Velik je uspjeh i u tome, što. su se v 120 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 35 <-- 35 --> PDF |
na onom (izloženom iinjestu, uza svu produbenu vegetaciju do mjeseca septembra, pod uticajem auksina i dovoljne i pravilne ishrane mnoge vrste uspjele aklimatizirati. U sas.avu sa šumskim vrstama pokazale su i voćke ekspresan prirast. Knjiga obrađuje i materiju iz strane stručne literature kao na pr. upotrebu kloirata, električnog osvjetljavanja i dr. Obrađeno´ i pikazano je uglavnom sve, što je od važnosti za ubrzavanje rasta šumskog drveća. Samo kratko vrijeme, nepune 4 goidine, od 1937—1941 rdila je stanica nad Sarajevom. Pritom je postigla uspjehe, koji su do danas u svijetu nepoznati U stranoj literaturi međutim čitamo, koliko se radi na ispitivanju svih mogućih sretstava, auksina i hormona u prvcm redu, za ubrzani rast šumskog drveća. Rat je uništio skoro sve djelo sarajevske stanice, ali i ono, što je ostalo, na pr. velike divne sekvoje i dr. svjedoče, da uspjesi ekspresnog rasta u mladosti trajudalje. Ekspresne šume uzvitlale su bile u svoje vrijeme mnogo prašine. Pojavili su se i pristaše i ljuti protivnici, koji ne mogu da vjeruju, da bi šuma mogla rasti nekim ubrzanim, neprirodnim, ekspresnim tempom bez izvjesnih štetnih posljedica bilo po svoj daljnji opstanak bilo po kvalitet drveta. Šta ima neprirodno, ako se u šumarstvu upotrebljavaju savremene agrotehničke mjere? Što je bM ojučer još nemoguće, to se danas sa lakoćom ostvaruje. Ako još danas na izvjesnim površinama hektarski´ prinos pšenice nije veći od 8 mtc, to se uz primjenu poznatih agrotehničkih mjera danas postizava na istom zemljištu prinos od 80 mtc/ha. Ista pšenica pušta »neprirodno« do 100 cm dubine svoje žilje, ako joj se stvore zato potrebni uslovi. U reviji Oesterr. Forst-und Holzwirtsehaft iz 1951 g. čitamo o ekskurziji 38 istaknutih austrijskih šumarskih stručnjaka u Njemačku, isključivo po pitanju kalcifikacije degradiranih šumskih zemljišta. Na površini od 2.000 ha u jednom kompleksu općinskih šuma Meschede u Westfaliji, upotrebljeno je za posljednjih 20 godina 10.000 tona (!) vapnenca. Prirast smrekovih i borovih sastojina povećao se za 100—200°/o, bonitet tla poboljšao se za dva stupnja. Sav trošak kalcifikacije ispjlatio se već otprodajom jednog dijela prirodnog pomkdka, kojega ranije u šumi nije bilo*. Od ove kalcifikacije na vrlo velikim površinama pa do upotrebe vještačkih gnojiva i imikroelemenata samo je jedan logičan korak dalje, od velikog do zamjernog uspjeha. Ne treba da nas zbunjuje, ako naša poljoprivreda nije stigla da primijenjuje savremene agrotehničke mjere u punoj mjeri. Godine 1931—1935 upotrebljavali smo kod Bola na otoku Braču, u najtežem terenu za pošumljavanje, potpuno fermentirani magareći gnoj prilikom sadnje (direktno na žile sadnica) i prašili sadnice dva puta. Malo veći izdatak bio je bogato plaćen višestrukim uspjehom kod primanja sadnica i njihovim boljim porastom. I kad bi metoda ekspresnih šuma praktički ostala ograničena samo na zašli´nc i urbanističke šume, ona nam daje ogroimno polje zahvalnog rada. Stoga je djelo inž. Afanasijeva značajna prekretnica, tim više što sarajevska šuimsko^meliorativna stanica nastavlja svojim radom na ekspresnim šumama u još većem opsegu nego prije rata. »Ekspresne šume« neće ostati nezapažene i u rnostranstvu. Ovo- djelo, bogato dokumentovano slikama i grafikonima, potaknut će naše šumare, da prihvate ovu ideju i da je, imaka;r u skromnijim oblicima i razmjerima, provode u djelo* na opću korist i ; vlastito zadovoljstvo. Kod svih ornih šumskonkulturniih radova, gdje ob:čne metode rada podbacuju u pogledu uspjeha primanja i gdje obični spori rast mladih kultura ne može da zadovolji svrsi, potrebno je beziuslovno prići intenzivnijem načinu rada. Obzirom na veliki interes, koji je knjiga pobudila, može se očekivati uskoro t njezino 2. izdanje. VI. Beltram 121 |