DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO DRUŠTAVA ŠUMARSKIH INŽENJERA I TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE GODIŠTE 76. APRI L GODINA 1952 U šumama često se jedna vrsta drveća naseljuje pod drugu. Ta pojava zbiva se uglavnom mjestimično, rjeđe na većim površinama. Ona nastaje redovno pod utjecajem prirodnih faktora. Ali i gospodarski faktori šumske proizvodnje vrlo mnogo utječu, posredno i neposredno, da se ta pojava više ili manje razvije. Gospodarenjem taj se proces vrlo često i ubrzava i rasprostranjuje, i to gdjekada svjesno a gdjekada također i nesvjesno, ponekad i na štetu prihodne vrijednosti sastojina, Pojavu invazije jedne vrste drveća pod drugu ili na područje druge nazivamo izmjenom vrsta drveća. orema tome, d/i li su na taj proces utjecali pretežno prirodni faktori ili isključivo gospodarski, ta pojava dobiva naziv prirodna ili umjetna izmjena vrsta drveća. Neki tu prirodnu pojavu nazivaju alterniranjem; no taj izraz nije posve adekvantan stvarnom zbivanju, jer aflterniranja vrsta t. j . ritmičkog izmijenjivanja u šumi nema. U našim šumarskim krugovima na terenu neki tu pojavu označuju izmjenom generacija; taj naziv posve je kriv, jer pojam generacija može se odnositi samo na istu vrstu a ne na više vrsta. Od izmjene vrsta u razmjerno stabilnoj šumsko´ b´ocenozi treba razlikovati izmjenu vrsta nastalu bržim unapređivanjem ili radikalnim razaranjem šumske biocenoze t. j . kad se šuma pretvara u niži ili viši oblik ili kad se šuma isikrči u svrhu stvaranja livada, (pašnjaka i dr.. Nas ovdje prvenstveno interesira izmjena vrsta u više ili manje stabilnoj šumskoj biocenozi, kao i umjetna izmjena vrsta drveća. Pojava prirodne izmjene vrsta većinom je u nas poznata, ali joj se često ne pridaje dovoljno ekonomsko značenje, pa se stoga u šumskom gospodarenju premalo uvažava, U naprednom šumskom i poljoprivrednom gospodarstvu ona se redovno i primijenjuje sa ciljem, da se poveća prihod, odnosno da se spriječe neke negat´vne posljedice, napose u pedodimamskim (»malaksalost ili uniornosit tla«) i uopće u cenotskim procesima a prema tome i u količini i kakvoći proizvoda. Primjenjuje se na pr. kao plodored " u rasadnicima te u vrtljarskim, voćarskim i ratarskim kulturama, zatim stavljanjem pojedinih poljoprivrednih površina pod ugar (»da se zemlja odmori«, kako govori naš narod), ili pod lepirnjače (»zeleno.ili zelemšno 89 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 4 <-- 4 --> PDF |
dubrenje«). Rjeđe se takav plodored obavlja neposredno u šumama: osni vanjem pretkultura ili podsadnjom u postojećim kulturama i degradiranim šumama te općenito napuštanjem monokultura i, u širem smislu, osni vanjem i održavanjem mješovitih šuma. Izmjena vrsta drveća jedan je od najinteresantnijih fenomena u prašumi i gospodarskoj šumi. Značenje toga procesa u šumarstvu interesantno je ne samo s biološkog gledišta nego još više i vrlo važno s ekonomskog gledišta; utoliko više, što se izmjena vrsta i direktno i indirektno može vršiti i to u cilju povećavanja proizvodnosti šuma. Međutim karakteristično je i usto simptomatično, da se ta pojava i njena primjena prigodom izrade planova o osnivanju, uzgajanju i eksploataciji šuma te osobito prigodom obavljanja gospodarskih mjera u šumama nerijetko ispušta iz vida. Vrlo često uzgajivač nije svijestan, da izvjesnim svojim postupcima u sastojini utječe na djelomičnu il gotovo potpunu izmjenu vrsta drveća, gdjekad upravo protivno postavljenom gospodarskom cilju t. j . na štetu podmlađivanja i razvitka ekonomski vrednijih vrsta. U našoj stručnoj literaturi malo je raspravljano o samoj pojavi izmjene vrsta, ali često je o njoj bila riječ u vezi s pojedinim konkretnim problemima njege i uzgajanja šuma. U našim raspravama sa šumarskim stručnjacima na terenu ponekad se pojavljivalo pitanje prirodne i umjetne izmjene vrsta, pa se u tim diskusijama tražilo objašnjenje o postojećem lošem stanju nekih sastojina i o uzrocima, koji su te sastojine doveli do takvih stanja. Zato smatram da je potrebno tu pojavu i njenu primjenu razmotriti sa šireg gledišta. Prirodna izmjena vrsta Prirodna izmjena vrsta drveća nastaje pod složenim utjecajem raznih ekoloških (fiziografskih i biotskih) faktora, kao što su promjene u tlu, u klimi i sastojinskoj klimi, pod utjecajem konkurencije vrsta u zraku i tlu. Takva izmjena nastaje također i zbog raznih indirektnih utjecaja čovjeka. Najveće prirodne izmjene vrsta razvijale su se u prošlim historijskim razdobljima. Zemlje pod utjecajima promjene geoloških formacija i klime. Hronologija (paleobotahika) pruža nam cio niz primjera o izumrlim rodovima iz doba karbona, perma, mezozoika i tercijera te o pojavi novih. Odatle potječu relikti naše tercijerne flore, kao dokaz da su se na tom područjj zbile geomorfološke i klimatske promjene, koje su uvjetovale smanjenje areala. Ovamo spada na pr. omorika, munjika, molika, orah, divlji i pitomi kesten, koprivić, crni grab i dr.; iz ledenog doba zelena joha i cretna breza; iz tercijera potječu bukva i obični grab, ali te su se vrste nakon glacijalnog perioda ponovno rasprostranile na području Srednje Evrope (H o r v a t 1946), Nas međutim ovdje ne interesira izmjena vrsta drveća nastala pod utjecajem elementarnih promjena Zemlje, već takva izmjena koja se zbiva u okolnostima sadašnje relativno stalne klime, na relativno istoj geološkoj i petrološkoj podlozi. Kao tipične primjere za ilustraciju prirodne izmjene vrsta možemo navesti vegetaciju kamenjara i mokrih zemljišta. Na kamenje i pećine naseljuju se kao pioniri najprije kserofitne biljke; paralelno sa biotizacijom tla i sa stvaranjem povoljnijih ostalih mikroekoloških uvjeta postepeno nailaze vrste, koje imaju veće ekološke zahtjeve te potom na 90 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 5 <-- 5 --> PDF |
izvjesnim područjima potiskuju kserofitnu formaciju biljaka i tako omogućuju useljavanje mezofilnim biljkama. Drukčiji proces može se razviti na mokrom tlu, gdje kao pioniri nastupaju hidrofilne i higrofilne biljke, koje ugibanjem stvaraju supstrat za useljavanje mezofilnih biljaka. Kad se poljoprivredne površine pokraj šuma napuste, redovno ih postepeno osvaja šuma, kao konačni stadij toga procesa. Zabrani li se utjecaj čovjeka i stoke na izvjesnim kompleksima našeg Krša, razvit će se šuma. No gdjekad i šumu potisne nisko rašće, kao na pr. mahovi tresetari u nekima smrekovim šumama. U šumama je mjestimična izmjene vrsta drveća uglavnom, redovna pojava. Ali ona se uvijek ne opaža, jer se pažnja uzgajivača većinom nedovoljno koncentrira na prizemnu vegetaciju. U šumama, kojima se dobro gospodari, uzrok toj pojavi uglavnom je u kvaliteti humusa. Općenito je naime i odavna poznata činjenica, da se jedna vrsta dobro podmlađuje na humusu druge. Da li u tom procesu djeluju više kemijska ili fizikalna ili mikrobiološka svojstva tla, ne može se još ni danas posve sigurno ustvrditi. Najvjerojatnije je, da sva tri pedološka faktora više ili manje utječu. Kad su sječe u šumama jačeg intenziteta i naglije, tada se i izmjena vrsta može na većim površinama naglije razviti, jer i drugi ekološki faktori tada više i brže učestvuju u navedenom procesu. Pojedini autori smatraju, da izvjesnu ulogu imaju i zrake sunčanog spektra, što ih propuštaju ili apsorbiraju krošnje pojedinih vrsta drveća. Drugi pretpostavljaju, da je vrlo važan utjecaj vlage, a s time u vezi i utjecaj konkurencije korijenja u oduzimanju vlage i hranljivih tvari. Jentsc h (1911) smatra, da ista vrsta uvijek i ponovno proizvodi huimus, koji je za nju štetan, pa zato pod njegovim trajnim utjecajem mora vegetirati i konačno uginuti. Ammo n (1937) drži također najvjerovatnijim, da u prebornim šumama mjestimičnu izmjenu vrsta uzrokuje tlo, u kojem se ista vrsta podjednako zakorijenjuje; taj uzrok može biti u kemizmu, u flori, i fauni ili u simbiotskoj ili drugoj kombinaciji različitih faktora u tlu. Sima k (1951) u opsežnoj studiji o izmjeni smreke i jele također je zaključio, da je uzrok toj pojavi prvenstveno u kompleksu tla. I pojedini drugi autori ispitivali su neposredne uzroke izmjene vrsta, no u svojim zaključcima većinom nisu mogli doći dalje od pretpostavaka. Proces izmjene vrsta ne razvija se samo pod utjecajem ekoloških okolnosti i sječe nego i pod utjecajem biotskih faktora. Ovdje ćemo ukratko izložiti samo jedan od tih faktora: borbu između vrsta. Problem borbe među vrstama u novije doba, poslije II. svjetskog rata, dobiva pod utjecajem sovjetskih naučnih radnika sve veće značenje u biološkoj nauci a napose u šumarstvu. No iako je taj pokret sovjetske nauke danas izazvao opsežne diskusije u mnogim zemljama (često i s naglašenom političkom disonansom), ipak je taj problem mnogo starijeg datuma nego li bi se moglo pretpostaviti iz navedenih polemika. Prema prikupljenim podacima, pojavu borbe između biljaka među prvima je spomenuo Petrus de Crescentiis (1305). Tek nakon nekoliko stoljeća ta se pojava počela opsežnije i naučno tretirati: Buff on (1745), Duhamel du Monceau (1760), Varenne de Fenille (1807) De Candolle (1820), Heye r (1852) i mnogi drugi. Najdublje je u taj problem ušao Darvi n (1859), i tako razvio opsežnu teoriju o razvitku i selekciji živih bića. Napominjemo, da se kod nas razmjerno rano tretirala pojava izmjene vrsta te o tome (doduše bez veze 91 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 6 <-- 6 --> PDF |
sa pTobjemom borbe među vrstama) za naše krajeve imamo posve jasne podatke u radovima Šu´leka (1866) i Wessely-a (1876;). Pred četvrt stoljeća u stručnoj šumarskoj štampi Senf t (1876) je pisao: možda će se mnogima činiti nevjerovatno ih´ čak i smiješno, ako se govori o borbi trava protiv šumskog drveća, patuljka protiv diva, u kojoj gdjekad trava pobijeđuje, ako to čovjek ne spriječi. O borbi između vrsta u šumarstvu mnogo se raspravljalo, napose u vezi s1 pojavom prirodnog čišćenja u mlađim mješovitim sastojinama i u vezi s borbom protiv korova. Taj oblik borbe mnogo je izučavao i pregledno objavio i Mor o zo v (1930); kasnije taj su problem razvijali mnogo drugi ruski istraživači, napose Jabloko v (1948) i nadasve Lisenk o (1948. 1949) pogotovo u vezi pitanja: o postojanju međusobne borbe i pomoći između vrsta i o nepostojanju, borbe i pomoći između individua iste vrste. Nas ovdje interesira samo izmjena vrsta, kao rezultat borbe između vrsta. Borba između vrsta mora se uvijek razmatrati na bazi njihovih ekoloških zahtjeva, jer oni mnogo uvjetuju, da li će neka vrsta posve ili u većem omjeru osvojiti izvjesno stanište i zatim da li joj u smjesi vrsta ekološki faktori pogoduju da se više ili manje rasprostrani na području konkurentne vrste. Na borbu i izmjenu vrsta posredno i neposredno utječu također i drugi biotski faktori te gospodarenje. Razmotrit ćemo dakle pojavu prirodne izmjene vrsta na nekoliko primjera, ne ulazeći dublje (zbog prernalog prostora) ni u etiologiju ni u uzroke procesa. Općenito je poznato, da napuštena poljoprivredna zemljišta, sječine i pojedine paljevine vrlo često najprije osvajaju one vrst drveća, koje imaju lagano sjeme te koje lakše podnose ekstreme u temperaturi napose mraz i zahtijevaju mnogo svjetla. Te vrste (na pr. breza, jasika i iva) postepeno potiskuju prisutnu prizemnu vegetaciju. Kasnije, pogotovo kad počnu zatvarati sklop, stvaraju sve bolje ekološke okolnosti: povoljniju mikroklimu te prorašćivanjem (dreniranjem) tla i listincem bolje tlo. U takvu se okolinu potom naseljuju osjetljivije vrste, koje mogu podnositi zasjenu pionirskih vrsta. I tako se pod sklopom heliofilnih vrsta razvi;a vegetacija skiofilnijih vrsta, koje počinju potiskivati svojeg domaćina i konačno osvoje čitavo stanište.^ Ako se sklop takve sastojine odviše otvori, mjestimično naselit će se opet vrste, koje mogu podnositi takve okolnosti, ali krajnji rezultat je taj, da ponovno prevladaju skiofilnije vrste. — Na toj pojavi osniva se metoda pošumljavanja posredstvom pretkultura. Prema uzoru te pojave vrši se također melioracija degradiranih sastojina posredstvom podsadnje. Pojedini gospodarski postupci u šumama, pod izvjesnim okolnostima mogu uzrokovati, da se jedna vrsta naglije i više proširi na štetu resprostranjenja druge, kao što se na pr, pod odviše otvorenim sklopom na štetu rasprostranjenja jele obilno pojavila bukva u pojedinim sastojinama prebornih šuma jele-bukve na sjeverozapadnom području Hrvatske i u susjednoj Sloveniji. Naprotiv u bukovim šumama, koje se također nalaze na staništu zajednice Fagetum silvaticae croaticum abietetosum Horv, (i prema tome razvile su se iz mješovitu? šuma jele-bukve), jela prodire pod bukvu. Pod utjecajem antropogenih faktora potisnute su i druge vrjednije vrste drveća. Tako su istraživanja Grebenščikova i Černjavs k o g (1950) pokazala, da je smreka uzmakla na mnogima planinskim područjima Srbije i Makedonije i izmijenjena bukvom. 92 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Kad vrste imaju veće razlike u biološkim svojstvima, reguliranje njihova omjera smjese u sastojini je lakše (jer se dobro podnose), ali ne uvijek. Na pr, na području naših šuma između Save i Drave ima danas razmjerno mnogo čistih i pretežno čistih sastojina graba, koje su nastale naplodnjom iz mješovitih šuma bukve i graba te hrasta i graba. Primaran uzrok tim pojavama prvenstveno su gospodarski faktori šumske proizvodnje. Pod djelovanjem antropogenih faktora u razvitku šume nastaje gdjekad takva nova konstelacija ekoloških faktora i takav preobražaj, da čak i strana vrsta započne potiskivati domaće vrste. Jedan vrlo interesantan primjer za naše krajeve jest invazija bagrema u šume Prekomurja, kako je to nedavno objavio Wrabe r (1951). Bagrem, koji je u Evropu unesen pred tri stoljeća, neobično ekspanzivno osvaja degradirana tla biološki oslabljenih šuma tako, da je ta pojava postala jedan od najkrupnijih problema u šumarstvu Prekomurja; ta vrsta poput korova prodire u raznovrsne šume i na vrlo različita staništa te se ni drastičnim postupcima ne može istisnuti. Vrlo je česta pojava, da se pod kulture nedomaćih vrsta drveća nasele autohtone vrste. U našim krajevima karateristični su takvi primjeri na području sjevernog dijela Mediterana; pod kulture bora prodiru domaće vrste drveća: crni grab, crni jasen, maklen, hrast medunac, rašeljka i dr. U južnijim zonama pod krošnje bora prirodno se pomlađuju i zimzelene i listopadne listače. Pod borovac, duglaziju i druge strane vrste također prodiru domaće vrste drveća. Nisko rašće i grmlje, kad se sklopi, često uzrokuje, da se izvrši izmjena vrsta na štetu rasprostranjenja i razvitka šumskog drveća. Ne ćemo navoditi mnogobrojne male plješine i veće sječine, koje je zbog nepravilne oplodne i preborne sječe osvojio korov te sklopom svojih nadzemnih i podzemnih organa onemogućuje normalan tok obnove sastojina. Takvih se površina nalazi u svakoj šumariji i njihov zbroj sačinjava posve sigurno ogromnu brojku. Mnoge od njih osvojit će razmjerno brzo šuma sama, no mnoge će se morati uz vrlo teške financijske žrtve umjetno pošumiti. Teži slučaj sačinjavaju čitavi kompleksi zakorovljenih površina. — Tako Petrači ć (1938) u jednom svojem prethodnom izvještaju navodi, da se Amorpha fruticosa L. (uzgajana isprva zbog vezivanja nasipa uz želj. pruge u nizinskom području Hrvatske), proširila poplavama u nizinskt šume Posavine u posljednjim decenijima toliko, da postoji bojazan da će ta (inače vrlo dobra industrijska) biljka učiniti znatne štete pri podmlađivanju hrastovih šuma. — Prema opažanjima Babogredc a (1952) na bosutskom području u mnogima nizinskim hrastovim šumama vodilo se loše gospodarenje, a osim toga te su šume kasnije degradirane i sušenjem stabala i pašom; pojedine sastojine tih šuma danas su obrasle glogom i trnom u gustim grupama i čitavim slojevima.te se tu razvio proces degradacije staništa i proces fiziološke degradacije sastojina tako, da je u pitanju ne samo daljnje održavanje tih sastojina nego i njihova obnova. Da ne navodimo druge primjere o prirodnoj izmjeni vrsta, nabrojit ćemo samo shematski procese izmjene nekih vrsta drveća, utvrđene na 93 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 8 <-- 8 --> PDF |
većim i manjim površinama u području naših šuma; (pri tome ne iznosimo mnoge kombinacije, koje postoje i nastaju u omjeru smjese u gornjemdonjem sloju sastojine): planinsko područje; jcla-bukva bukva-(jcla) jela-smreka-ibukva smreka jela smreka bukva-(jela) jcla-bukva jela^buikva-(smreka) jela smreka bukva bor breza-jasaka-iva joha jela-bukva c. grab-c. jasen jela-smreka jela-smreka smreka-jelf c. grab-c. jasen jela-bukva područje brdskih šuma: bukva-graib hrast-grab hrast-buikva buikva-(jela) grab-(.bukva) grab-(hrast) bukva-(hrast) jela jela-(bukva) jeb hrast-buikva-kesten bukva breza kesten-hrast-bukva područje nizinskih šuma: hrast-grab hrast-jasen-(brijest) hrast-jasen hrast joha grab-(´hrast) jasen-hrast jasen topole-vrfoe jasen-hrast područje mediteranskih šuma: hrast bor grab-jasen listače Svakako ta izmjena na većim površinama nije uvijek i svagdje potpuna nego se većinom smjesa samo znatnije izmijeni. Ali trajniji utjecaji istih faktora, bilo ekoloških bilo biotskih i napose utjecaji gospodarenja dovode u tom procesu i do gotovo potpune izmjene, kao na pr. pretvorba pojedinih mješovitih sastojina jele-bukve i njihovih dijelova u pretežno čiste sastojine bukve, ili pretvorba pojedinih mješovitih sastojina hrasta kitnjaka ili lužnjaka i graba u pretežno čiste .sastojine graba. — Proces izmjene vrsta na manjim površinama u mnogo opaženih slučajeva je potpun, kako se razabire i iz gornjeg prikaza, a razvija se i naplodnjom sa strane. Da se razvio proces izmjene vrsta, može se utvrditi također i topo nomistički . Mnogim predjelima narod je dao nazive prema vrstama drveća, koje je tamo zatekao. Danas međutim pojedini takvi predjeli nemaju šume predašnjeg sastava, ili su dotične vrste gotovo posve istisnute, ili šuma uopće u tim predjelima nema, jer su iskrčene za poljoprivredne kulture. Nabrojit ćemo nazive samo nekih predjela na području Visokog Krša, u kojima danas nema vrsta ili ih ima znatno manje, a po kojima su ti predjeli vjerovatno dobili svoje ime: za četinjače; općenito su najčešći nazivi Crni Vrh i Crna Kosa, zatim Crna Draga, Crni Laži, Crna Gora, Crni Dol, Crna Greda, Crna Glava; napose za jelu Jelovi Vrh, Jelarić, Jelova Gora, Jelvina; više naziva ima za smreku, jer je ima manje pa se između ostalih vrsta te po svojoj kvaliteti više isticala^: Smrekovac, Smrječje, Smrečnica, Smrčev Brijeg, Smrekova Draga, Smrčevi Dolci; za tisu često Tisovac, manje Ti sova Glavica, Tiisov Vrh; za bor Borovac; 94 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 9 <-- 9 --> PDF |
za listače: općenito Bijela Kosa, Bijeli Vrh, Bijeli Doil; zasebno za pojedine vrste najviše se ističu nazivi za rjeđe listače, tako za" javor Javorje, Javornik, Javorn´. ca, Javorov Vrh, Javor, Javorak, Javorišče, Javorovo Bilo, Javordna Duliba; za jasen Jasenačka Kosa, Jasenak, Jasenovica, Jasenova Kosa, Jasenovača, Jasenovac, Jasenovačko Brdo; za lipu Lipovača, Lipovnik, Lipnik, Podlipnik, Lipač, Lipovska Kosa, Lipovac, Lipljansko Rebro, Lipovo Polje, Liplje, Lipov Vrh, Lipni Vrh, Lipoščak, Lipovo; za brijest Brestik, Brest, Brestica, Brestova Draga; za bukvu Bukovac, Zaibukovac, Bukov Dol, Bukov Vrh, Bukovnik, Bukvar, Bukovlje, Bukova Buljina; za hrast: Rastovac, Žirnik, Zirovac, Žirište, Žirovnjak; za grab: Grabova strana, Grabovo Rame; za brezu: Breza, Breze, Brezica, Brezov Dol, Brezovac, Brezno, Brezovo> Polje. Na temelju ovih podataka mogli bi se izvesti i drugi, vrlo interesantni i značajni zaključci. Ali takve leonkluzije nisu predmet ovoga našeg rada te zato prelazimo na izlaganja o pojavama izmjene vrsta, koje je čovjek uglavnom svjesno obavljao. Umjetna izmjena vrsta Umjetna izmjena vrsta nastaje pod direktnim utjecajem čovjeka. U devetnaestom stoljeću naše ere, kad je razvitak industrije i rudarstva dobio snažan zamah, nastojalo se i radikalnim obratima ne samo podčiniti prirodu nego joj i nametnuti isključivo svoje, eikanomske zakone — često bez obzira na prirodne zakone, koji vladaju u procesima razvitka i održavanja šume. Cilj gospodarenja obzirom na vrstu drveća i njene sortimente imao je dakle u vidu uglavnom samo ekonomske potrebe a ne i prirodne foktore šumske proizvodnje, kako smo već i ranije (1950) pokazali. Rezultat takvih nazora bio je: osnivanje jednolikih monokultura smreke i bora umjetnim pošumljavanjem na ogromnim površinama čak i na staništima drugih vrsta drveća, osnivanje i održavanje stranih vrsta drveća napose onih brzog rasta. Takvi postupci uzrokovali su u većini slučajeva postepenu degeneraciju tla. Posljedica takvih opetovanih postupaka bila je uzrokom degradacije sastojina (slaba vitalnost te neotpornost, zatim zaraze i sušenje stabala), koje su opet zbog lošeg sastava utjecale na daljnju degradaciju pedogeneltskih procesa, prirast bio je sve manji — krug se sve više zatvarao, sužavao i opće posljedice takvih destruktivnih procesa nužno su djelovale, da se u stručnim šumarskim krugovima pojavila reakcija pod lošom parolom: »natrag prirodi«, »imitirati prirodu« i konačno dovela do propagandnih akcija za stvaranje stabilnijih mješovitih šuma nejedniolike a i preborne strukture, sasitavljenih uglavnom od domaćih vrsta drveća. Taj pokret ipak ne može zaustaviti težnlje, da se u kraćem vremenu proizvodi veći prirast, pa se na staništima prijašnjih autohtonih vrsta drveća uzgajaju i alohtone vrste ali uz primjesu domaćih (pomoćnih i pridruženih) ili u grupama. Tako se i nadalje vrši umjetna izmjena vrsta. Na proces izmjene vrsta drveća utjecala je i prekomjerna paša te sakupljanje listinca i preveliki broj divljači, kao i tvornički plinovi. Ti faktori su ili umanjivali proizvodnu snagu tla ili uništavali pomladak ili su fiziološki oslabljivali razvitak pojedinih vrsta, pa su tako više ili manje učestvovali u procesu izmjene bar omjera smijese. Važnu ulogu u tom procesu izmjene vrsta imaju i drugi utjecaji čovjeka, kao što je krčenje šuma za poljoprivredne kulture i napuštanje 95 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 10 <-- 10 --> PDF |
tih površina, zatim šumski požari. Prekomjerne sječe stvarale su ekološke preduvjete za useljavanje vrsita, koje su takve stanišne okolnosti mogle podnositi. A osim toga iz mnogih šuma vadila su se stabla onih vrsta, koje su imale i specijalne odlike za upotrebu (javor rebraš i ikraš, tisa, jasen, lipa), a pri tome je mnogo stabala uništeno ranjavanjem, pa su tako te vrste iz pojedinih predjela gotovo posve ili većim dijelom istisnute. Osim direktnih utjecaja na potrebu izmjene vrsta djeluju i neki indirektni utjecaji čovjeka. Tako u nizinama, zbog melioracije poljoprivrednih površina kanalizacijom, izmijenjene su ekološke okolnosti za život dotadanjih vrsta drveća. Takav se proces zbio i u nekima našima nizinskim šumama te Vajd a (1948) preporuča ovo: na površinama, gdje-je zbog odvodnje razina podzemne vode trajno pala ispod dotadašnjeg normalnog vodostaja, kao i na višim položajima koji su također zbog izmijenjenih klimatskih okolnosti postala suša, treba umjesto šuma hrasta lužnjaka i jasena uzgajati šume hrasta lužnjaka i graba, i to kao prelaznu biljnu formaciju prema susjednoj šumi hrasta kitnjaka i graba. Španovi ć (1931) navodi obratan slučaj: zbog povišenja razine vode i velikih poplava, uslovljenih izgradnjom kanalskih nasipa, na nižim položajima u ritskim šumama hrast se više ne može uzgajati te se zato uzgajaju meke vrste listača. Šumsko gospodarstvo se dakle navedenom izmjenom vrsta prilagođuje novim, lošijim ekološkim okolnostima. Ali ono često i stvara nove, bolje ekološke okolnosti za regeneraciju uništene šume i to posredstvom pionirskih vrsta. Takav postupak većinom se vrši na goletima i starim sječinama: podizanjem pretkultura sa svrhom, da se pod njima prirodno ili umjetno nasele druge, vrednije vrste drveća. Gdjekad se pod progalfene starije sastojine i pod monokulture podsaduju ili podsijavaju druge vrste, kojima će se popraviti loše razvijena tla i degradirane sastojine. Za primjer navest ćemo samo smrekove monokulture, U te kulture na području Srednje Evrope unosi se bukva, i često zaštićuje ogradaima protiv šteta od divljači. S »lb i r j>a ko va (1949) preporuča, da se u svrhu aktiviziranja; faune u tlu prije osnivanja smrekovih kultura, zbog njihove stabilizacije, osnuju pretkulture listača (breza, jasika, joha i dr.) iilli da se u postojeće kulture primiješaju listače. Slično navodi Duchafou r (1950) za aktiviziranje flore u tlu: u smrekovim sastojinama treba u tlu povećati količinu dušika unošenjem vrsta, koje omogućuju dovođenje toga elementa iz zraka, kao što su joha, bagrem, žukva. U svrhu održavanja potrebne količine kalcija u zakiseljenim tlima smrekovih kultura Gansse n (1949) preporuča, da se tla pod smrekom kalcificiraju; budući da se kalcij brzo ispire u donje horizonte tla, do kojih plitko korijenje smreke ne dopire, autor preporuča, da se unose listače, koje će svojim dugim korijenjem kalcij izvlačiti i lišćem ga vraćati u gornje horizonte tla. Budući da korijenje drveća vrši važnu ulogu u tlu poboljšavanjem fizikalnih kvaliteta (drenaža u raznim dubinama i prema tome bolji režim za vodu i zrak), Ahromeiko (1949) i Rahteenko (1949) također praporučaj.u, da se osnivaju i održavaju mješovite sastojine četinjača s listačama. I mnogi drugi autori smatraju, da su mješovite sastojine mnogo otpornije (protiv zaraza i vjetrova) i produktivnije nego monokulture. Osim toga mješovite sastojine četinjača s listačama otpornije su i protiv razvijanja šumskim požara. Na temelju opažanja, istraživanja i loših ranijin iskustava Jabloko v (1948) općenito upućuje: mi moramo naučiti, da planski obavljamo izmjenu vrsta u šumama tako, da se poveća plodnost tla, kao i sastav i produkcija 96 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 11 <-- 11 --> PDF |
\ šumskim sastojina. Razmatrajući pojavu prirodne obnove šuma P o s k i n (1949) zaključuje, da prirodnu regeneraciju sastojina treba voditi i prema uzoru prirodnih sukcesija. Zaključak Cio niz raznih promjena u sastavu i razvitku smjese drveća, nastalih pod utjecajem i prirodnih i gospodarskih faktora šumske proizvodnje, ukazuje, da je izmjena vrsta drveća u šumama redovna pojava, kao i da se ona i primjenjuje više ili manje ili potpuno sa ciljem, da se poveća produktivnost tla i količina proizvoda. Da se spriječe negativne pojave degradacije tla i sastojina, a s time u vezi i potreba izmjene vrsta, u savremenom šumarstvu prevladava težnja da se osnivaju i održavaju mješovite nejednodobne šume, u kojima se omjer smjese treba regulirati ne samo prema ekonomskim potrebama nego i prema prirodnim faktorima šumske proizvodnje; na taj se način gospodarski efekt postizava sigurnije nego (pod pritiskom nužde) izmjenjivanjem vrsta, a osim toga potpunije se iskorišćava prostor u atmosferi i u rizosferi. Gdje već postoje loše sastojinske i stanišne okolnosti, treba prema konkretnim slučajevima vršiti podsadnju i osnivati pretkulture. Na temelju iznesenih izlaganja čitav taj problem izmjene vrsta u svojoj srži prilično je jednostavan. Ali kad ga treba rješavati na konkretnim slučajevima u terenu, vrlo je složen. Složenost toga problema ispoljava se u četiri komponente, a to su historijska, biološko-ekološka, ekonomska i tehnička, a svaku od tih sačinjava mnogo faktora, kojima se uvijek ne može upravljati prema određenom najboljem cilju gospodarenja. I tada, kada su dobro poznate prve tri komponente i kada nema gospodarskih zapreka da se uvažava biološka komponenta, i tada nije lako problem rješavati, jer ni tehnika rada, koja treba da se primijeni i na temelju poznate i utvrđene metode, nije jednostavna. Da bi se u reguliranju smjese mogao postići dobar uspjeh, prvi je i osnovni uvjet, da upravitelj šumarije bude što duže na istom području i da je stvarno gospodar u povjerenoj šumi te da prema općim direktivama uz pomoć određene metode i savladane tehnike upravlja razvitkom pojedinih sastojina na temelju dobrog poznavanja bioloških zakona razvitka dotičnih sastojina i budućih ekonomskih potreba. Problem je dakle mnogo teži nego se u prvi čas čini. On će u našoj zemlji biti sve teži, jer su i struktura i tekstura (smjesa) mnogih naših šuma sve lošije. Taj problem zapravo već danas mnogo tišti naše šumarstvo — samo, čini se, da mi toga još nismo dovoljno svjesni. Mi ga često dovoljno ni ne opažamo, jer je veliki dio rada u šumskom gospodarenju koncentriran na namirivanje momentanih potreba a razmjerno malo na njegu i budućnost postojećih šuma. Riječ je, dakako, o izmjeni vrsta drveća u šumama. O izmjeni, koja se nažalost većinom vršila na štetu budućih generacija, bar na području Hrvatske. Pojedine naše šume odviše su bile sječene a neke i degradirane i deklasirane. Sječe poslije II. svjetskog rata imaju prvenstveno svrhu, da 97 :v |
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 12 <-- 12 --> PDF |
se podiže i razvija naša industrija, kao osnova socijalističke izgradnje privrede i općeg životnog standarda. Ali, sa razvitkom privrede povećavaju se i potrebe na raznovrsnijim sortimentima, i to ne samo za opću potrošnju nego i za opskrbu pojedinih grana industrije kao i za izvoz. Razvitak industrije doduše omogućuje, da se drvo sve više zamijenjuje drugim proizvodima, ali potrebe i na vrednijem drvetu u industrijaliziranim zemljama također rastu, kako smo to već i ranije izložili (1947). Međutim, šta se zbilo i zbiva u našima šumama? Na znatnoj površini šuma između Save i Drave, t. j. u nizinskim i brdskim šumama izvršena je i nadalje se vrši izmjena na štetu vrednijih vrsta drveća. Ta se pojava razvila doduše nesvjesno. Ali za samu činjenicu to nije važno. Činjenica je, da su dijelovi pojedinih sastojina a i čitave sastojine u naveđanom području izgubile svoje predašnje vrijednosti: u sastojinama bukve-graba razvio se grab, u sastojinama hrasta kitnjaka-graba razvio se grab, u satojinama hrasta lužnjaka-graba razvio se grab. U mnogim sastojinama hrastova stabla su propadala sušenjem, a brijest nestaje, jasen također nije dovoljno imun. Ne tvrdimo, da su navedene vrednije vrste iz dotičnih sastojina istisnute, ali im se omjer smjese odviše umanjuje i već danas te su vrste premalo i pojedinačno primiješane. Nadalje, pojedine sastojine su i inače degradirane nepovoljnim gospodarenjem, pašom i steljarenjem. U području planinskih šuma pojedine su sastojine bez dovoljnog jelovog pomlatka i pojavljuje se tendencija, da se razvije bukov mladi naraštaj. Gotovo u svima šumama ima manjih i većih površina obraslih korovom. Cilj gospodarenja dakle, kao rezultanta utjecaja prirodnih i gospodarskih faktora šumske proizvodnje, ili nije bio postavljen ili nije bio dovoljno uvažavan. Osimi toga odviše se gubi iz vida mogućnost i potreba osnivanja pretkultura i podsadnje. Da li naše šumarstvo smije zatvarati oči pred tim činjenicama? Budući da to ne smije, u prvom redu potrebno bi bilo: * I. Evidentirati sastojine, koje se loše razvijaju, te obračunati razlike u materijalnoj i prihodnoj vrijednosti, da se tako može steći slika o stvarnom stanju takvih sastojina u odnosu na moguće okolnosti za održavanje rentabilnijih sastojina. Zadatak je opsežan, ali može se i pojednostavniti. Dovoljno bi bilo, da se za pojedine smjese u širim razmjerima teoretski utvrde prihodne vrijednosti sastojina i izračunaju empirijski koeficijenti. Pomoću tih koeficijenata navedene stvarne razlike lakše će se moći utvrditi, bar u svrhu orijentacije. A u svrhu bolje izgradnje naših šuma obzirom na proces izmjene omjera vrsta u njima, treba imati u vidu, da se izmjena omjera smjese ne smije prepustiti prirodnim faktorima šumske proizvodnje već -je treba regulirati i prema budućim gospodarskim potrebama, i obratno. Na temelju takve postavke smatramo da bi trebalo učiniti bar ovo: 1. lokalizirati proces pretvorbe mješovitih sastojina u grabove i bukove šume; 2. lokalizirati proces pretvorbe mješovitih bukovih sastojina u grabove šume; , 3. lokalizirati proces invazije bukve u planinske mješovite šume jele i smreke; 98 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 13 <-- 13 --> PDF |
4. izvršiti postepenu pretvorbu šuma hrasta lužnjaka-jasena u šume hrasta lužnjaka-graba na zemljištima, koja su odvodnjom postala nepodesna za formaciju hrasta-jasena; 5. lokalizirati proces zakorovljivanja šuma; 6. ubrzati prirodan proces invazije jele u šume bukve i osnivanje mješovitih kultura četinjača s listačama na području brdskih šuma (a i u blizini velikih rudničkih središta), da se poveća opći postotak smjese četinjača i da se smanje transportni troškovi za dobavu čamovine iz planinskih šuma u nizinska i brdska područja; 7. ubrzati proces pretvorbe borovih kultura na Kršu i ostalim goletima u mješovite šume sa domaćim listačama (ne samo zbog ekonomskih. , razloga nego — pokraj turističkih naselja — i zbog estetskih potreba); 8. osnivati sastojine i grupe od domaćih i stranih vrsta drveća brzog rasta na temelju savremenih metoda uzgoja takvih kultura. II. Prigodom planiranja pošumljavanja treba predvidjeti da se na izvjesnim površinama podižu pretkulture u svrhu stvaranja boljeg staništa za osjetljivije vrste drveća te u svrhu dobivanja pretprihoda, i to: 9. osnivati pretkulture od pionirskih v.rsta drveća i grmlja, koje podnose loše ekološke okolnosti; 10. osnivati pretkulture sa vrstama brzog rasta na pogodnim staništima. III. Budući da se na pojedinim šumskim površinama, pod utjecajem ekonomskih, biotskih i ekoloških faktora, razvio proces degradacije tla i sastojine, potrebno je u pojedinim sastojinama izvršiti šumsku melioraciju i to: 11. izvršiti podsadnju vrstama drveća, koja podnose dotične ekološke okolnosti i koje će ujedno popraviti tlo i sastojinu. IV. Da bi se sve to moglo sistematski obavljati, potrebno je da se danas, kad se realnije prilazi perspektivnom planiranju i boljoj organizaciji poslovanja, paralelno sa stabilizacijom uprave i gospodarenja: 12. osigura veća stalnost šumarskom stručnom osoblju, napose upraviteljima šumarija, i´ da se daljnjim pojednostavljivanjem administracije i itsavršavanjem uprave omogući terenskom osoblju duži boravak na terenu. Iako smo nastojali, da čitav taj vrlo složeni problem o izmjeni vrsta široko zahvatimo, ipak je mnogo toga nedovoljno otkriveno i objašnjeno te pogotovo nedovoljno produbljeno. Ali u okviru ovakvoga kratkog prikaza nije se to ni moglo učiniti, pa je stoga potrebno da se dijelovi toga kompleksnog problema za neriješene konkretne slučajeve posebno obrađuju — na bazi historijske, biološke, ekonomske i tehničke komponente — te predlože uzgojni postupci za efikasno rješenje. THE PROBLEM OF THE SELECTION OF TREE SPECIES IN THE FORESTS The problem of the selection of the tree species is a very complicated biologically, but and from an economic point of view very important. It has been hardly treated in oair forestry and the author has analyzed it on the basis of historical, bioilogical, economical and technical components on a large scale. The selection of the speecies should not be left entirely to the natural economical needs and vice-versa. On the basis of the historical and biological components on the one side, and on the basis of the economical components — on the other side — 99 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 14 <-- 14 --> PDF |
it is nacessary to determinate the resultant: e. g. the economical purpose, in this case the selection of species or the alteration of the proportion of their composition too. Only on the basis of such a solution should be determinated sylvicultutral method and working technics. In many stands of ours the alteration of the proportion of the species was developed more by the influence of the uncouscions economical actions, than by conscions ones. In order to increase the yield value of these forests the author proposes chiefly as follows: a) to check the process of the conversion the mixed oak-stands into the hornbeam-beech — and ash-stands; the mixed beech-stands into the hornbeam ones and mixed fir stands into beech ones, b) to check the process of the running wild of the weeds in the stands, c) to speed up the process of the penetration the fir stands into beech ones, d) to speed up the conversion process of the pine plantations in the Mediterranean into mixed crops of the indigenous brood-leaved species (as well as for the esthetical reason), e) to establish the pioneer-plantations and meliorate some stands by the .underplanting. Ing. Branislav Stamenković (Beograd) O PROIZVODNJI I POTROŠNJI CELULOZNOG DRVETA I NJEGOVIH PROIZVODA KOD NAS I U SVETU Celulozno drvo kao sirovina za proizvodnju celuloze i drvenjače Količine celuloznog drveta, koje se prilikom eksploatacije šuma dobijaju iz ukupne drvne mase, različite su u raznim zemljama. Na primer, iz ukupne drvne mase četinara procenat učešća celuloznog drveta je: 1949 god Prošek 1947/50 god. Švedska 40,0 Jugoslavija 3,8 Kanada 36,0 Slovenija 5,2 Finska 23,8 B.iH. 3,6 SAD 21,0 Hrvatska 3,1 Austrija 20,2 Crna Gora 0,8 Z. Nemačka 11,2 Srbija 0,3 Japan 3,6 Makedonija 0,0 Ukoliko bi htjeli da ovako različite odnose celuloznog drveta u ukupnoj drvnoj masi objasnimo samo tehničkim svojstvima celuloznog drveta i strukturom šuma, objašnjenje bi bilo nepotpuno, iz dva razloga. Prvo, što se za proizvodnju celuloze može 100% upotrebiti cepano drvo, a za proizvodnju drvenjače, pored oblog drveta, i znatne količine cepanog drveta. Drugo, što procenat dobijanja celuloznog drveta iz ukupne drvne mase zavisi od strukture šuma samo onda, kada pored potrebnih celu loznih oblica trebamo dobiti i određene količine ostalog tankog oblog drveta (jamsko drvo i slično). Ali pored ovih čisto tehničkih elemenata na proizvodnju celuloznog drveta najhitnije utiču ekonomski uslovi. Ova će nam konstatacija biti mnogo jasnija ukoliko se bliže upoznamo sa razvojem proizvodnje ćelu 100 |