DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 11 <-- 11 --> PDF |
\ šumskim sastojina. Razmatrajući pojavu prirodne obnove šuma P o s k i n (1949) zaključuje, da prirodnu regeneraciju sastojina treba voditi i prema uzoru prirodnih sukcesija. Zaključak Cio niz raznih promjena u sastavu i razvitku smjese drveća, nastalih pod utjecajem i prirodnih i gospodarskih faktora šumske proizvodnje, ukazuje, da je izmjena vrsta drveća u šumama redovna pojava, kao i da se ona i primjenjuje više ili manje ili potpuno sa ciljem, da se poveća produktivnost tla i količina proizvoda. Da se spriječe negativne pojave degradacije tla i sastojina, a s time u vezi i potreba izmjene vrsta, u savremenom šumarstvu prevladava težnja da se osnivaju i održavaju mješovite nejednodobne šume, u kojima se omjer smjese treba regulirati ne samo prema ekonomskim potrebama nego i prema prirodnim faktorima šumske proizvodnje; na taj se način gospodarski efekt postizava sigurnije nego (pod pritiskom nužde) izmjenjivanjem vrsta, a osim toga potpunije se iskorišćava prostor u atmosferi i u rizosferi. Gdje već postoje loše sastojinske i stanišne okolnosti, treba prema konkretnim slučajevima vršiti podsadnju i osnivati pretkulture. Na temelju iznesenih izlaganja čitav taj problem izmjene vrsta u svojoj srži prilično je jednostavan. Ali kad ga treba rješavati na konkretnim slučajevima u terenu, vrlo je složen. Složenost toga problema ispoljava se u četiri komponente, a to su historijska, biološko-ekološka, ekonomska i tehnička, a svaku od tih sačinjava mnogo faktora, kojima se uvijek ne može upravljati prema određenom najboljem cilju gospodarenja. I tada, kada su dobro poznate prve tri komponente i kada nema gospodarskih zapreka da se uvažava biološka komponenta, i tada nije lako problem rješavati, jer ni tehnika rada, koja treba da se primijeni i na temelju poznate i utvrđene metode, nije jednostavna. Da bi se u reguliranju smjese mogao postići dobar uspjeh, prvi je i osnovni uvjet, da upravitelj šumarije bude što duže na istom području i da je stvarno gospodar u povjerenoj šumi te da prema općim direktivama uz pomoć određene metode i savladane tehnike upravlja razvitkom pojedinih sastojina na temelju dobrog poznavanja bioloških zakona razvitka dotičnih sastojina i budućih ekonomskih potreba. Problem je dakle mnogo teži nego se u prvi čas čini. On će u našoj zemlji biti sve teži, jer su i struktura i tekstura (smjesa) mnogih naših šuma sve lošije. Taj problem zapravo već danas mnogo tišti naše šumarstvo — samo, čini se, da mi toga još nismo dovoljno svjesni. Mi ga često dovoljno ni ne opažamo, jer je veliki dio rada u šumskom gospodarenju koncentriran na namirivanje momentanih potreba a razmjerno malo na njegu i budućnost postojećih šuma. Riječ je, dakako, o izmjeni vrsta drveća u šumama. O izmjeni, koja se nažalost većinom vršila na štetu budućih generacija, bar na području Hrvatske. Pojedine naše šume odviše su bile sječene a neke i degradirane i deklasirane. Sječe poslije II. svjetskog rata imaju prvenstveno svrhu, da 97 :v |