DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1952 str. 10 <-- 10 --> PDF |
tih površina, zatim šumski požari. Prekomjerne sječe stvarale su ekološke preduvjete za useljavanje vrsita, koje su takve stanišne okolnosti mogle podnositi. A osim toga iz mnogih šuma vadila su se stabla onih vrsta, koje su imale i specijalne odlike za upotrebu (javor rebraš i ikraš, tisa, jasen, lipa), a pri tome je mnogo stabala uništeno ranjavanjem, pa su tako te vrste iz pojedinih predjela gotovo posve ili većim dijelom istisnute. Osim direktnih utjecaja na potrebu izmjene vrsta djeluju i neki indirektni utjecaji čovjeka. Tako u nizinama, zbog melioracije poljoprivrednih površina kanalizacijom, izmijenjene su ekološke okolnosti za život dotadanjih vrsta drveća. Takav se proces zbio i u nekima našima nizinskim šumama te Vajd a (1948) preporuča ovo: na površinama, gdje-je zbog odvodnje razina podzemne vode trajno pala ispod dotadašnjeg normalnog vodostaja, kao i na višim položajima koji su također zbog izmijenjenih klimatskih okolnosti postala suša, treba umjesto šuma hrasta lužnjaka i jasena uzgajati šume hrasta lužnjaka i graba, i to kao prelaznu biljnu formaciju prema susjednoj šumi hrasta kitnjaka i graba. Španovi ć (1931) navodi obratan slučaj: zbog povišenja razine vode i velikih poplava, uslovljenih izgradnjom kanalskih nasipa, na nižim položajima u ritskim šumama hrast se više ne može uzgajati te se zato uzgajaju meke vrste listača. Šumsko gospodarstvo se dakle navedenom izmjenom vrsta prilagođuje novim, lošijim ekološkim okolnostima. Ali ono često i stvara nove, bolje ekološke okolnosti za regeneraciju uništene šume i to posredstvom pionirskih vrsta. Takav postupak većinom se vrši na goletima i starim sječinama: podizanjem pretkultura sa svrhom, da se pod njima prirodno ili umjetno nasele druge, vrednije vrste drveća. Gdjekad se pod progalfene starije sastojine i pod monokulture podsaduju ili podsijavaju druge vrste, kojima će se popraviti loše razvijena tla i degradirane sastojine. Za primjer navest ćemo samo smrekove monokulture, U te kulture na području Srednje Evrope unosi se bukva, i često zaštićuje ogradaima protiv šteta od divljači. S »lb i r j>a ko va (1949) preporuča, da se u svrhu aktiviziranja; faune u tlu prije osnivanja smrekovih kultura, zbog njihove stabilizacije, osnuju pretkulture listača (breza, jasika, joha i dr.) iilli da se u postojeće kulture primiješaju listače. Slično navodi Duchafou r (1950) za aktiviziranje flore u tlu: u smrekovim sastojinama treba u tlu povećati količinu dušika unošenjem vrsta, koje omogućuju dovođenje toga elementa iz zraka, kao što su joha, bagrem, žukva. U svrhu održavanja potrebne količine kalcija u zakiseljenim tlima smrekovih kultura Gansse n (1949) preporuča, da se tla pod smrekom kalcificiraju; budući da se kalcij brzo ispire u donje horizonte tla, do kojih plitko korijenje smreke ne dopire, autor preporuča, da se unose listače, koje će svojim dugim korijenjem kalcij izvlačiti i lišćem ga vraćati u gornje horizonte tla. Budući da korijenje drveća vrši važnu ulogu u tlu poboljšavanjem fizikalnih kvaliteta (drenaža u raznim dubinama i prema tome bolji režim za vodu i zrak), Ahromeiko (1949) i Rahteenko (1949) također praporučaj.u, da se osnivaju i održavaju mješovite sastojine četinjača s listačama. I mnogi drugi autori smatraju, da su mješovite sastojine mnogo otpornije (protiv zaraza i vjetrova) i produktivnije nego monokulture. Osim toga mješovite sastojine četinjača s listačama otpornije su i protiv razvijanja šumskim požara. Na temelju opažanja, istraživanja i loših ranijin iskustava Jabloko v (1948) općenito upućuje: mi moramo naučiti, da planski obavljamo izmjenu vrsta u šumama tako, da se poveća plodnost tla, kao i sastav i produkcija 96 |