DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 85 <-- 85 --> PDF |
niveau donje vode, sadržaj kamena u tlu, nagib, ekspoziciJM, tip šumskog humusa i sadržaj dušika u površinskim slojevima. Nijedna iklasiifikaeiona shema ne bi morala uvažati sve te karakteristike, ali bi svalka morala upotrijebit neke od njih. Posljednje, trinaesto poglavlje obrađuje eroziju´ tla. i pogoršanje svojstava šumskih tala. Erozija je prirodni proces, koji se u prošlosti trajno i općenito vršio čak i prije pojave čovjeka (normalna ili geološka erozija). Talkva je erozija, vrlo polagana, a ukoliko je sporija od tvorbe tla ona moiže biti j korisna, jer sprečava stvaranje debelih ispranih slojeva, kakovi se javljaju na pr. kod plano-tala, gdje je uslijed ravnog terena normalna erozija onemogućena. Erozija veća cd normalne (ubrzana erozija) javlja se većinom kaiO´ posljedica promjena u vegetacijskom pokrovu uzrokovanih djelatnošću čovjeka. Autori daju pregled tipova erozije (ubrzane), faktora1 o kojima ona ovisi ,te metoda za njeno sprečavanje. U odsjeku o kvarenju šumskog tla raspravljaju o promjenama, koje nastaju ili mogu nastati uslijed čistih sastojima i gole sječe. Autori ustaju protiv mišljenja, da sve čiste salstojiiine četinjača pretstavljaju ozbiljnu opasnosit za tlo i da prema tome predstavljaju loše šumsko gospodarstvo; to je mišljenje među američkim šumarima dosta rašireno, a nastalo je kao posljedica loših iskustava s čistim sastojinaima smreke u Njemačkoj. Analizirajući luzroke, koji su doveli do neuspjeha s čistim sastojbinama oni ističu, da su ti neuspjesi u prvome redu posljedica sadnje smreke na staništima, koja joj ne odgovaraju. Isto tako ni čista sječa ne mora uvijek biti sama po sebi štetna za tlo, već njene (posijed´ce ovise o brzini s kojom će se razviti zaštitni vegetacijski pokrov, kao i o prilikama staništa. Uz svako poglavlje navedena je obilna literatura1 napose američka i zapadnoevropska, pa na taj nač:n knjiga daje pregled rezultalta radova američke šumarske pedologije, a to je čini naročito vrijednom. iNa kraju je dodan popis latinskih i engleskih imena najvažnijeg drveća, te popis autora A stvarno kazalo. Ing Zlatko Gračanin Duchaufour Ph., Note sur les types d´humus forestier et leur rapport carbone az´pte (C/N) (O tipovima šumskog humusa i njihovom odnosu ugljik/dušik). Fourth Int. Congr. of Soil Sci. Amsterdam 1950. Trans. vol. II. Na osnovu istraživanja omjera C/N u 42 uzorka iz Ai horizonta dobro prozraičenih šumskih tala Francuske (podzola, slabo ispran-´h i kiselih tala, smeđih šumskih ´tala SI rendz´na) zaključujte autor, da je omjer C/N najniži! kod tala, kojih se pH kreće od 5 do 7; alko je t>H manji od 5 vrijednost omjera naglo se povećava, a ako je pH veći od 7 omjer lagano raste. Autor razlikuje tri tipa šumskog humusa: Humus H+, pH < 5 i C/N > 15 Humus H+Ca++, pH 5—7´ Î C/N 8—12 Humus Ca++, pH 7—8, C/N 14 do 15. Kod pH 5 omjer C/N najviše varira), te ovisi u znatnoj mjeri o omjeru C/N u organskim ostatcima rz kojih jte humus nastao. C/N može biti visok radi toga što je ´taj omjer visok u lishodnom materijalu (boi´, Ericaceae); tada to uzrokuje polaganu mineralizaciju´. C/N imože briti također visok, ako su uvjeti za m´nerallizatam nepovoljni (sredina odviše kfesfta ili alkalična), U tom slučaju je visok omjer Ć/N posljiedica polagane mineralizacije. Ing. Z. Gračanin POKUSNA ISPITIVANJA PROVENIENCIJA I RASA JELE (Aldo Pavairi: Esperilenze e indagini su le proveniiienze e raKze dell afoete bianco (Abies allba Mill.) — Annali délia sperSmen´taizäone agraria — Roma, ottobre 1951. Viol, y — Num. 5). U obimnim na>utčniim istraživan jinia O´ piroveraienciji sjemena i rasama raznih vrsta šumskog drveća, jela je ostala skoro notpuno zaboravljena i dosad neispitana. Englerova istraživanja iz 1905 god´ne malobrojna su i nesigurna, jer su bila ograničena na veoma usko područie Svoeamakei. Na temelju tih ispitivanjia, Engler je zaključio da je jela, u unoiredb? sa amrčom, veoma is´talna i da ne pokazuje ni^ kakvih diferenciranja u biološkim svojstvima. Stoga, kaže Engler, razni lokaliteti, 83 |