DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 7 <-- 7 --> PDF |
ložaj šumarske nastave. Za ostvarenje privrednih planova i zadataka u oblasti šumarstva socijalističko uređenje države traži sposoban kadar visokokvalifikovanih stručnjaka. Operativi treba priznati pravo da odredi kakav tip šumarskog stručnjaka ona treba. Nastava je dužna da formira i spremi stručnjaka, koji će zadovoljiti potrebe operative. Na drugoj strani, šumarski fakulteti, koji izgrađuju šumarske stručnjake, organski su vezani o univerzitete kao cjelinu. Po toj vezi šumarska nastava kao i nosioci te nastave nedjeljivo su vezani o nauku. Na trećoj strani, nauka treba da održava nastavu na savremenoj visini, da krči putove operativi, i da sa pravom očekuje saradnju i pomoć operative. Ovo posljednje to više, što i operativa ima svoje vlastite institute za šumarska istraživanja. Prema tome, operativa, nastava i nauka čine zatvoren krug. Nije moguće zamisliti postojanje toga kruga bez jednoga od rečenih dijelova. U dosadašnja tri perioda, o kojima je bila riječ, krug, što ga čini šumarstvo, bio je rastrgan: kapitalističkoj operativi bio je na umu samo jedan cilj — eksploatacija šuma; nastava bez trajne i organske veze sa šumom tačnije bez fakultetskih šuma ostala je posve akademska; nauka odsječena od operative i bez materijalnih mogućnosti povukla se u sebe samu i ograničila na rješavanje naučnih pitanja, za koje ne treba materijalnih uslova. Zasluga je Narodne vlasti, da je socijalističko državno uređenje likvidiralo staro nezdravo stanje u oblasti šumarske nastave i stvorilo nove široke mogućnosti i perspektive. Sa praga godine 1952 izražavamo želju, da bi bilans razvoja, rada i napretka u oblasti šumarstva o stotoj godišnjici šumarske nastave u NRH bio što plodniji i pozitivniji a na korist šume i budućih pokoljenja. U grenović Dr. Ing. Milenko Plavšić (Zagreb) O CILJU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA U SOCIJALIZMU I O NJEGOVOJ REALIZACIJI* Tijekom gospodarskog i kulturnog razvitka čovječanstva šume i njihovi proizvodi, a osobito drvo, imali su različit privredni značaj odnosno različitu važnost za pokriće potreba. Potrebe su se mijenjale uporedo s razvitkom proizvodnih snaga i produkcionih odnosa. Razumljivo je, da su se zbog toga mijenjali i ciljevi šumskog gospodarstva, jer je određivanje ekonomskih ciljeva vezano za određene , potrebe čovjeka i ljudskog društva. Drugačiji je bio cilj šumskog gospodarstva, kada su proizvodne snage, nauka i kultura bile nerazvijene, a drugačiji kada su postigle visok stepen razvoja. i Ekonomski ciljevi, koji odgovaraju određenim društvenim potrebama, utvrđuju se na temelju iskustva, opažanja i ekonomske historije. * Ova je radnja lizvadak iz opiširne rasprave, ikojoj je natpos »Ekonomski ciljevi u šumskom gospodarstvu«. U toj1 soi raspravi obrađeni ciljevi šumskog gospodarstva, koji su postojali za TneirlkantiCizma, kod fiziokrata, pod utjecajem industrijske revolucije i klasične škole političke ekonomije te u socijalizmu. 5 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 8 <-- 8 --> PDF |
U ovoj radnji razmotrit ćemo s teoretskog stajališta, koji bi cilj odgovarao šumskom gospodarstvu u socijalizmu i kako bi on mogao da se realizira. Da bismo došli do potrebnih zaključaka, analizirat ćemo neke važnije ekonomske ciljeve, koji su se do sada stavljali pred šumsko gospodarstvo. L U socijalističkoj su privredi sve proizvodne grane međusobno planski povezane i čine ekonomsku cjelinu. Za sve njih vrijedi cilj socijalističke proizvodnje ili privrede, koji se očituje u što boljem podmirenju društvenih potreba i u podizanju standarda života na temelju postojećih proizvodnih snaga i prirodnih sila. Dakle kod postavljanja ekonomskog cilja specifičnog za šumsko gospodarstvo valja poći od toga osnovnog cilja socijalističke privrede, iz njega proizlazi, da bi se opći cilj šumskog gospodarstva sastojao u tome, da se ono na temelju danih proizvodnih snaga i prirodnih sila mora voditi tako, kako bi potrebe društva ili socijalističke privrede bile trajno što bolje podmirene (u sadašnjici i budućnosti) pogrebnim šumskim proizvodima. U obzir treba osim toga da dođu i ostaia korisna svojstva šume, kao što su svojstva vodozaštitna, klimatska, zdravstvena, estetska i it ,d. Ova definicija ekonomskog cilja ima opći karakter, a odnosi se na šumsko gospodarstvo kao cjelinu. Njome nije potanko obuhvaćena proizvodnja drveta, koje je glavni i najvredniji produkt šumske proizvodnje. Zbog toga ćemo je pustiti iz analize i u daljnjim izlaganjima razmotriti i definirati cilj šumskog gospodarstva u socijalizmu samo sa stajališta proizvodnje drveta i pokrića potreba u tome smjeru, jer je to najvažnije kako za šumsko gospodarstvo tako i za narodnu privredu. U mnogim se radovima iz uređivanja šuma i šumarske ekonomike [Biolley (1), Möller (18), Nenadić (11), Kordvahr (12 i 13) i dr.] smatra, da šumskom gospodarstvu, a pogotovu državnom, najbolje odgovara cilj — ikoji polazeći samo od proizvodnje drveta — glasi: na danoj šumskoj površini, u što kraće vrijeme, sa što manje troškova proizvoditi što vrijedniju i što veću drvnu masu«, jer da vodi računa o što boljem pokriću potreba narodnog gospodarstva na drvetu. Zbog takvog mišljenja i uvjerenja ispitat ćemo taj cilj, da utvrdimo, da li bi on odgovarao šumskom gospodarstvu u socijalizmu. Navedeni cilj potječe od G. L. H a r t i g a. On je, kako ističe Lem me l (14), u istom ili u nešto izmijenjenu obliku dolazio u mnogim instrukcijama za uređivanje šuma u Njemačkoj. Takva formulacija ekonomskog cilja može se često čuti i u našoj šumarskoj praksi. No prije nego prijeđemo na analizu ovoga cilja šumskog gospodarstva, valja odmah istaknuti, kako držimo, da kod postavljanja takvog cilja šumskom gospodarstvu nisu Hartig i njegovi sljedbenici prosudili, da li je uopće moguća njegova realizacija i ne postoji li u toj formulaciji suprotnost. Prije svega sama formula »proizvoditi što vredniju drvnu masu uz što manje troškove« predstavlja tautoiogiju. Formulacija bi valjala da glasi: »uz dane troškove proizvoditi što vredniju drvnu masu ili određenu 6 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 9 <-- 9 --> PDF |
-vrijednost drvne mase proizvesti uz što manje troškove«. No za naše je razmatranje daleko važnije, da li uopće postoji mogućnost ostvarenja drugog dijela formule ili cilj: »proizvoditi što veću i što vredniju drvnu masu na danoj šumskoj površini«. Mogućnost ostvarenja ovog cilja u visokim regularnim šumama ispitat ćemo pomoću podataka prihodnih i financijskih tabela, koje važe za Njemačku. Mi nismo u položaju, da potrebne zaključke izvedemo na osnovi podataka, koji vrijede za naše prilike, jer za sada još ne raspolažemo njima. Međutim opći zaključci, do kojih ćemo doći na temelju tih podataka — razmatrajući gore navedeni cilj kao i ostale ekonomske ciljeve — mogu se primijeniti i na naše prilike. U općim zaključcima ne će biti razlike zbog upotrebe tih stranih podataka. Ona može samo postojati s obzirom na duljinu vremena, kada nastaju pojedine zrelosti, koje ovdje ispitujemo, a koje odgovaraju promatranim ekonomskim ciljevima. Vjerojatno je naime, da će kod nas za neke vrste drveća vrijeme razmatranih zrelosti biti nešto kraće nego u Njemačkoj, jer su povoljniji stojbinski faktori. Međutim za tu pretpostavku manjka nam za sada još dokazni materijal. No ako bi baš i bilo izvjesnih razlika u duljini vremena, kada nastaju iste zrelosti kod nas i u Njemačkoj, one ipak nisu od utjecaja za ovu raspravu, kako će se to vidjeti u daljnjim izlaganjima. Prijeđimo sada na analizu navedenog ekonomskog cilja šumskog gospodarstva. Razmotrimo ponajprije, šta znači proizvoditi »što vredniju drvnu masu na danoj šumskoj površini«. Proizvoditi što vredniju drvnu masu znači u glavnom, proizvoditi drvnu masu sa što većom cijenom, jer je cijena novčani oblik vrijednosti. No s time u vezi nameće se odmah pitanja, kakovih dimenzija treba da su stabla i koji sortimenti sačinjavaju drvnu masu sa što većom cijenom. Odgovor na to pitanje daju nam naši cjenici drvnih sortimenata na panju1, prema kojima je cijena po jedinici mjere to viša, što su drvni sortimenti odnosno stabla jačih dimenzija. Te dokaze pruža i svjetsko drvno tržište. Tako Knuche l (11) — držeći u vidu stanje svjetskog drvnog tržišta za posljednjih nekoliko decenija — napominje, da snažna stabla postižu dva i više puta veću cijenu po jedinici mjere nego tanja stabla iste vrste drveća. Interesantna je u tom pogledu i konstatacija L. Schae f fer a (25). Po njemu cijena stabala s povećanjem promjera raste često čak u njegovu kubusu, dok volumen u uporedbi s rastenjem promjera raste samo u njegovu kvadratu. Cijena drvne mase odnosno stabala (sortimenata) po jedinici mjere raste, dakle, s rastenjem njihovih dimenzija, a pogotovu promjera uz pretpostavku, da se ne mijenjaju ostali uvjeti, koji utječu na cijenu (kvaliteta). Prema tome će se na danoj površini kod zahtjeva za produkcijom drvne mase sa što većom cijenom morati proizvoditi vrlo snažna Stabla, koja će — već prema vrsti drveća — sadržavati ponajviše trupce za polovnjake, za furnir, za ljuštenje i za rezonans-drvo kao i pilanske trupce jakih dimenzija. Duljinu vremena proizvodnje u pojedinoj sastojimi gospodarske jedinice (dobnom stepenu) određuje zrelost dotično ophodnja, koja izražava 1 N. R. H. Ministarstvo šumarstva: A cjenik i B cjenik glavnih šumskih profe- vcda za 1948. godinu. 7 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 10 <-- 10 --> PDF |
cilj šumskog gospodarstva. Zrelost ili ophodnja, u kojoj se proizvodi drvna masa s najvećom cijenom ili vrijednošću na određenoj šumskoj površini, odgovara ophodnji najvrednijeg godišnjeg prihoda šumskog gospodarstva, koju spominju Guttenberg (6) i Nenadić (19). Tu zrelost određuje vrijeme kulminacije godišnjeg sirovog (bruto) prihoda. Ona se podudara gotovo sasvim sa zrelošću najvećeg godišnjeg čistog prihoda šumskog gospodarstva (ophodnjom najveće »šumske rente«). Između tih dviju zrelosti mala je razlika. Ona nastupa tek onda, kada se provodi umjetno pomlađivanje, jer je uzrokuju kulturni troškovi. No ona je tako malena, da se može zabaciti s teoretskog, a pogotovu s praktičkog stajališta. Na temelju Schwappac h ovi h financijskih tabela i podataka Spiegel a iz 1926. godine (27) izračunali smo zrelost (ophodnju) najvećeg godišnjeg sirovog prihoda šumskog gospodarstva za različite vrste drveća i dobre bonitete stojbine (od I. do III. razreda)2. Ona u prosjeku za te bonitete iznosi: kod hrasta 175 god., kod bukve 155 god., kod jele 145 god., kod smreke 125 god. i kod bora 130 god.3 Za ove izračunane zrelosti može se reći, da vrijede u glavnom i danas, makar su određene na temelju podataka iz 1926. godine. Ovu tvrdnju potkrepljujemo narednim izlaganjem: Činjenica je, da jednom utvrđena i usvojena zrelost ili ophodnja najvećeg godišnjeg (sirovog ili čistog) prihoda nema trajnu vrijednost. Ona se mijenja. No te promjene nisu tako nagle i nisu povezane s velikim odstupanjima od prvotno utvrđene zrelosti, kao što se to napominje u uređivanju šuma [J u d e i c h (9), Guttenberg (6), Š e n š i n (29) i t. d.i. Promjene u vremenu nastupa zrelosti najvećeg godišnjeg sirovog prihoda mogu nastati: a) zbog promjene boniteta stojbine; b) donekle radi načina njegovanja odnosno proređivanja sastojina; c) od promjena u odnosima ili omjerima (indeksima), u kojima međusobno stoje cijene drvnih sortimenata za istu vrstu drveta. Promjene u bonitetnom razredu utječu kod nekih vrsta drveća malo ili nikako na duljinu vremena, kada nastupa zrelost najvećeg godišnjeg sirovog prihoda, ako se radi o I., II. i III. bonitetnom razredu, koji za tu zrelost jedino i. dolaze u obzir. Tako prema podacima Schwappacha i Spiegela (27) nema uopće razlike u duljini vremena te zrelosti, kad se radi o boru na I. i III. bonitetnom razredu. Ta razlika između I. i III. bonitetnog razreda iznosi kod hrasta i bukve samo 10 godina, a kod smreke 30 godina. Kod smreke je ona najveća. Na slabijim je bonitetnim razredima vrijeme ove zrelosti dulje. Kako se iz ovih podataka vidi, promjene u bonitetnim razredima imaju malen utjecai na duljinu vremena, kada nastupa zrelost najvećeg godišnjeg sirovog prihoda, ako se pusti iz vida smreka. 2 U ovim našim razmatranjiima uzimamo u obzir .podatke od pet bonitetnih razreda stojbine, jer ih toliko- sadrže igoitovo> sve prihodne tabele. Pri tome L. U. i HiL bon. razred smatramo dobrim, IV. slabim, en V. lošim razredom stojbine. 3 Napominjemo, da se u Francuskoj, u kojoj se gospodarenje osniva u glavnom na oipthodnji (zrelosti) najvećeg godišnjeg čistog prihoda, ophodnja u državnim šumama prema P err in u (20) kreće: kod hrasta kitnjalka od 180 do 200 god., kod" hrasta lužnjaka 150 god., kod bukve 120 do 150 god., kod jele 120 do 150 god., kod´ smreke 150 god., kod bora 150 god,, kod ariša 150 do 200 ,god. 8 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Što se tiče proređivanja sastojina, i ono donekle utječe na duljinu vremena, kada nastupa zrelost najvećeg godišnjeg sirovog prihoda. Uzr povoljne stojbinske prilike i uz jaku proredu proizvest će se stabla jačih dimenzija odnosno sortimenti s väsolum cijenama ranije. Dokaz za to pružaju prihodne tabele od Wimmenauera (32) i G e h r h a r d t a (4) kao i istraživanja Wiedemann a (31)". Prema tome zbog ranije ili brže proizvodnje jačih i vrednijih stabala trebala bi kulminacija godišnjeg sirovog prihoda da nastupi prije, a ophodnja ili zrelost da bude kraća. Međutim kako je prirast vrijednosti kod jake prorede znatan, to će prema J u d e i c h u (9) kulminacija godišnjeg sirovog prihoda nastupiti ranije tek u slučaju, ako naglo pada prosječni prirast drvne mase. Judeich i Guttenberg(6) ističu, da zrelost najvećeg godišnjeg sirovog i čistog prihoda može znatno produžiti i vrlo slabi prirast vrijednosti, ako naglo ne pada prosječni prirast drvne mase. Pregledamo li prihodne tabele za jaku proredu od Wimmenauera Î Gehrhardta, tada ćemo utvrditi, da padanje prosječnog prirasta drvne mase nije naglo, tako da se i jakim proredama ne će moći znatno utjecati na promjene u > duljini vremena zrelosti najvećeg godišnjeg sirovog prihoda. Na duljinu ophodnje (ili zrelosti najvećeg godišnjeg sirovog i čistog prihoda) nemaju utjecaja visine cijena drveta, makar to ističu Judeich, Guttenberg, Šenšim, i dr. One utječu samo na iznos, ali ne i ma vrijeme kulminacije, ako su omjeri (indeksi) medu cijenama drvnih sortimenata iste vrste drveća stalni. Prilikom proučavanja bilanciranja u šumskom gospodarstvu (23) istakli smo, da su ti omjeri stalni, da se oni tokom vremena zapravo slabo mijenjaju za razliku od samih cijena drveta u apsolutnom iznosu. Prema tome će zrelost najvećeg godišnjeg sirovog i čistog prihoda imati i u tom pogledu daleko veću stalnost, nego što joj se pridaje u uređivanju šuma. Ako nastupe znatne promjene između omjera, u kojem stoje cijene drvnih sortimenata iste vrste drveća, tada će nastati i promjene u duljini vremena ophodnje (ili zrelosti najvećeg godišnjeg sirovog prihoda). Porastu li jedinične cijene tanjih (sitnijih) sortimenata relativno mnogo više nego cijene jačih sortimenata, tada bi i kulminacija sirovog i čistog prihoda imala nastupiti ranije, te bi ophodnja ili zrelost bila kraća, A ako bi stanje bilo obratno, ophodnja ili zrelost bila bi dulja. 4 Prema istra živainjjma Wiedemanna sastojinsko srednje stablo postiže kod jatke prorede prsni promjer, koji je u bukovim i stmirelkovim saistoj´mama jači za 5 cm-, a u borovim sastojina.ma jači za 3 cm mego Ikad umjerene prorede u istim sastojinama. Zbog toga svojstva jake proirede bila je ona osobito zagovarana i ´forsirana po pristašama što većeg rentabiliteta šumskog gospodarstva (Borgmannu, Kiinanzur Griblkowsikom i ,dft), jer je samo jaka proreda u mogućnosti povezati visoki rentaibiîitet i dugačke ophodnje. Međutim prema Wiedemann; « jedina; je slaba strana jafcib proreda, da putem njih nestaju iz gospodarskih jedinica slobodno raspoloživi dijelovi drvne zalihe, koji postoje kod umjerene prorede, a odlično dolaze prilikom izvanrednih potreba. Kod jalke prorede moraju naime, ostati u sastojinama nakoin provedene prorede sva preostala st.abla, aiko se produkcija po kvaliteti i ikvantiteti želi zadržati u naponu i ako se gospodarstvo želi očuvati od osiromašenja u drvnoj zalihi, ddk to nije slučaj s umjerenom praredoim. 9 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Međutim prema izlaganjima Knuchel a (11) može se zaključiti, da takvih značajnih promjena u posljednjih nekoliko decenija nije bilo, ako se imaju u vidu samo normalnije ekonomske prilike, ali da danas (zbog znatnog iscrpljenja prašuma) postoji tendencija za relativno višim porastom cijena jačih i kvalitetnijih sortimenata. Na temelju svega izloženog dolazimo do zaključka, da se zrelost ili ophodnja najvećeg godišnjeg sirovog prihoda ne mijenja naglo i s velikim razlikama, pa bi prema tome naprijed izračunane zrelosti ili ophodnje vrijedile u glavnom i danas za iste stojbinske prilike i za isti način njegovanja sastojina. U našim prilikama držimo, da bi vrijeme, kada nastupa zrelost najvećeg godišnjeg sirovog prihoda, bilo kod nekih vrsta drveća vjerojatno nešto kraće nego u Njemačkoj i to zbog mnogo boljih stojbina. Izračunane zrelosti (ophodnje) pokazuju,´ da je proizvodnja što -vrednije drvne mase unutar sastojina gospodarske jedinice uvjetovana (u današnjim ekonomskim prilikama) vrlo dugačkim vremenom proizvodnje. Razmotrimo sada, kakva je situacija s proizvodnjom što veće drvne mase na danoj šumskoj površini. Proizvodnja najveće drvne mase određena je kulminacijom prosječnog dobnog prirasta sveukupne drvne mase. Vrijeme proizvodnje najveće drvne mase izraženo je ekonomskom zrelošću (ophodnjom). Na temelju prihodnih tabela (Schwappach a. Grundner a, Wimmenauera, Gehrhardta, Eberhardta, Wiedemann a, Wiemmera , E i c h o r n a) za umjereno´ proređivanje ustanovili smo, da u prosjeku na boljim bonitetima (I. do III.) kulminacija prosječnog prirasta sveukupne drvne mase nastupa: kod hrasta u 95. godini, kod bukve u 110. godini5, kod jele u 100. godini, kod smreke u 90. godini i kod bora u 60. godini. Vjerojatno je, da bi u našim prilikama ti rezultati za neke vrste drveća bili nešto drugačiji8. Utvrđeno vrijeme kulminacije prosječnog dobnog prirasta za pojedinu vrstu drveća daje zrelost (ophodnju), u kojoj se proizvodi najveća količina drvne mase. Što se više udaljuje vrijeme proizvodnje od kulminacije 5 Prema Wiedemannovim prinudnim tabelama kulminacija prosječnog prirasta kod bukve nastupa oko 140. godine, a prema švicarskim prihodnim tabelama oko 90. godine (Kaiichel 11), 6 Mi nažallost još ni do danas ne raspolažemo u tom pogledu potrebnim podacima, i alko se šumsko gospodarstvo vodi kod nas uredno već preko 100 godina. Naši su se šumarski stručnjaci obično Služili s podacima njemačkih prihodnih .tabela. Neke podatke imamo za šume hrasta ´lužnjaka, Sakupio ih je prof.- D,r. Pe trac i ć (21). No ti podaci, kako (ističe prof. Petraoiić, nisu pouzdani. ,Na temelju podataka o količini drvne mase po hektaru u različitim starostima izračunali srno ´ prosjeci dobni prirast i utvrdili njegovu kulminaciju. Valja međutim napomenuti, da se za te podatke drvni´h -masa ne zna, ma koju se irmaisu protežu: da li do 7 cm ili sveukupno. Prosječni prirast dirvne mase po hektaru kulminirao je u hrastovim šumama bivše imovne općine Đurđevačke u 40. gođin´ -sa 9-00 m3, imovne općine II. »Banske (po Pausi) u 50. godini sa 5,22 m3, imovne općine Slunjake ´u 70. godini sa 4,87 ni3, imovne općine Križevačke u 120. godini sa 6,35 m3 i imovne općine Brodske iu 140. godini s 6,04 nris. Dakle, kako se liz tiiih podataka vidi, veffičine prosječnog dobnog prirasta kao i razlike u vromenu kulminacije znatne su. Na najboljim bonitetima bivše Brodske imovne općine nastupa .kulminacija prosječnog dobnog .prirasta čak u 140. godini. 10 y > |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 13 <-- 13 --> PDF |
prosječnog sječivog prirasta, to i količina proizvedene drvne mase jače pada. Ovi podaci nemaju, razumije se, trajnu vrijednost, ma da se najvećim dijelom baziraju na prilikama danim od prirode, dakle na prilikama stabilnijim od ekonomskih. Oni se u izvjesnim manjim granicama mogu mijenjati pod \utjecajem različitog načina proređivanja. Dokaze za to pružaju podaci G eh r h ar dt o vi h (41) i Wim m e nau e r o vi h (32) prihodnih tabela. No osim toga valja napomenuti, da su ti podaci vezani i uz izvjesno manje odstupanje (pogreške), jer su dobiveni na temelju prihodnih tabela, koje su više manje vezane uz pogrješke i pored najtočnijeg rada prilikom njihova sastava. Međutim i pored svih tih manjih odstupanja, ovi nam rezultati, kada ih uporedimo sa rezultatima za zrelost najvećeg godišnjeg bruto-prihoda, ipak posve sigurno dokazuju, da je vrijeme, kada nastupa zrelost proizvodnje najveć e drvne mase, mnogo kraće nego vrijeme, kada nastupa zrelost proizvodnje n a j v r e d n i j e drvne mase. Ovo uporedenje smijemo provesti, jer su rezultati za zrelost najveće g godišnjeg sirovog prihoda kao i za ekonomsk u zrelost utvrđeni na osnovu prihodnih i financijskih tabela, koje vrijede za iste prilike. Iz te uporedbe proizlazi, da razlika u godinama između navedenih zrelosti iznosi: kod hrasta oko 80 godina, kod bukve oko 45 godina, kod jele oko 45 godina, kod smreke oko 35 godina i kod bora oko 70 godina. Ove razlike sasvim sigurno dokazuju, da se onda kada se želi proizvoditi št o već a sveukupna drvna masa, ne proizvodi i št o v r e d- n i j a drvna masa, I obratno, kada se proizvodi najvrednija drvna masa, tada se ne proizvodi i najveća sveukupna drvna masa. Ako imamo na umu godišnje trajno gospodarenje (gospodarske jedinice) na boljim bonitetima, tada je za godišnju proizvodnj najveć e sveukupne drvne mase potrebna normalna (stvarna) drvna zaliha, koja je druge strukture i daleko manja od drvne zalihe potrebne za godišnju proizvodnju najvrednij e drvne mase ili najvećeg godišnjeg sirovog prihoda. To proizlazi iz danih rezultata za zrelosti (ophodnje), na temelju kojih se određuje normalna i potrebna stvarna drvna zaliha. Iz svega izloženog može se zaključiti, da cilj, koji je šumskom gospodarstvu postavio H a r t i g, sadrži suprotnost, te da se on u današnjim ekonomskim prilikama ne može realizirati. Ističemo — u današnjim ekonomskim prilikama, jer te prilike traže raznovrsn e Sortimente i raznovrsn u kvalitetu za podmirenje potreba. Ako bi za podmirenie potreba dolazila u obzir samo drvna materija bez obzira na Sortimente kao i bez obzira na neku specijalnu kvalitetu, tada bi obje razmatrane zrelosti pale zajedno. Takav slučaj može postojati i danas u niskim šumama, ako se ne zahtijeva neka određena kvaliteta ogrjevnog drveta. Do gornjeg zaključka došli smo na osnovi podataka, koji vrijede za Njemačku. No do istog zaključka došli bismo i na temelju naših podataka, da smo njima raspolagali, jer kako srno naprijed dokazali, u današnjim ekonomskim prilikama ne padaju nikada zajedno zrelost proizvodnje najveće i zrelost proizvodnje najvrednije drvne mase. " |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Cilj šumskog gospodarstva ne može se prema tome formulirati tako, kao što ga je formulirao Hartig, nego tako, da se njime teži ili na proizvodnju samo št o već e količine drvne mase ili na proizvodnju š t o vrednije drvne mase. Došavši do ovog zaključka nameće se pitanje, da li je cilj šumskog gospodarstva u socijalizmu, da proizvodi najvrednij u ili pak naj već u moguć u drvnu masu na danoj šumskoj površini? Uzmimo u razmatranje prvi cilj tj. proizvodnju najvrednij e drvne mase na određenoj šumskoj površini. Kako smo već naprijed spomenuli, proizvoditi najvredniju drvnu masu znači u stvari proizvoditi drvne sortim,ente s najvišim cijenama. Međutim, to ne znači ujedno- proizvodnju, koja najbolje pokriva potrebe društva odnosno narodne privrede. Proizvodnju na sveukupnoj postojećoj šumskoj površini usmjeriti samo na vrlo snažne trupce (stabla) tj. na trupce za polovnjake, za furnir, za Ijuštenje, za rezonans-drvo i za pilenje ne bi bilo ispravno, ma da oni imaju najviše cijene, jer se njima ne bi najpovoljnije podmirile potrebe narodne privrede na drvnim proizvodima, budući da se s proizvodnjom vrlo snažnih trupaca proizvodi manja količina drvne mase na danoj površini. Osim toga takvom proizvodnjom slabo bi se pokrile i potrebe na slabijim (sitnim) sortimentima, kao što su radničko ili celulozno drvo, pragovi i t. d. Držimo, da u socijalističkoj proizvodnji nije cilj šumskom gospodarstvu, da proizvodi vrlo snažne trupce (stabla) tj. trupce s visokim cijenama, nego da u obzir treba da dođu tanji trupci, koji se dadu racionalno preraditi u tražene proizvode. Prednost tanjih trupaca leži u tome, što se uz iste uslove proizvode s manje troškova od snažnih trupaca. No stoje još važnije, oni se proizvode i u većoj količini, ier je vrijeme za njihovu proizvodnju kraće od vremena za proizvodnju vrlo snažnih trupaca. Ono je bliže ili kod neke vrste drveća može biti i jednako» zrelosti, u kojoj´ se proizvodi najveća drvna masa. Proizvodnjom veće količine drvne masekoja se doduše sastoji od tanjih, ali odgovarajućih trupaca, bolje će se podmiriti društvene potrebe odnosno potrebe narodne privrede, a time će se ispuniti osnovni cilj socijalističke proizvodnje ili privrede7. Do sličnih zaključaka dolaze H a g f o r s (8) i Pipa n (22) prilikom proučavanja teorije najveće šumske rente. Ako osim toga sa stajališta ekonomike ispitamo i suštinu proizvodnje najvrednije drvne mase na danoj površini, tada ćemo utvrditi, da proizvodnja najvrednije drvne mase predstavlja u krajnjoj liniji težnju za postizavanjem najveće sveukupne dobiti. No to ne može biti cilj šumskog gospodarstva u socijalizmu. Težeći takvom cilju došlo bi se u sukob sa osnovnim ciljem socijalističke privrede, koji traži što bolje pokriće društvenih potreba, a ne što veću dobit. 7 Uzmimo za primjer furnirske trupce hrasta. Furnirsklii trupci kod hrasta počinju prema jugoslavenskom standardu već s promjerom od 45—49 om u sredini bez kore. Ako postoji mogućnost racionalne prerade i najpovoljnijeg pokrića potreba- n« furniru već kod tih dimenziia, tada treba proizvodnju upravitti na dobivanje furnirrkih trupaca tiih dimenzija. Zato dakle nisu potrebni vrlo snažni furnirski trupci od 70 om na više, ma da ovi dimaju daleko veću cijenu, jer bi se oni proizvodili u manjoj (voCumno uzetoj) količini nego trupci od 49 om, te bi i pokriće potreba bilo slabije. 12 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Na temelju ovih izlaganja dolazimo do zaključka, da cilj šumskog gospodarstva u socijalizmu ne može biti proizvodnja najvrednije drvne mase iili mase s najvećom cijenom. Analizirajmo sad drugi cilj šumskog gospodarstva tj. proizvodnju najveće količine sveukupne drvne mase. Proizvodnjom najveće sveukupne drvne mase pokrivale bi se u stvari na najbolji način potrebe narodne privrede, kada bi za njihova pokriće bila odlučna samo drvna supstanca, drvna materija. U toim bi slučaju bio jedini cilj šumske proizvodnje u socijalizmu proizvodnja najveće količine drvne mase. No danas ne postoji takvo stanje. Za podmirenje potreba nije dovoljna samo količina drvne mase. Naša narodna privreda traži danas s obzirem na unutarnje potrebe i s obzirom na potrebe svjetskog tržišta, na koje je vezana, ne samo ukupnu količinu drvne mase, nego i raznovrsne Sortimente i određenu kvalitetu. Ako imamo na umu utvrđene ekonomske zrelosti, te ako na njihovu temelju odredimo dimenzije srednjeg sastojmskog stabla iz odgovarajućih prihodnih tabela za bolje bonitete (I.—III.), vidjet ćemo, da se kod tih zrelosti i kod nekih vrsta drveća, kao kod hrasta, kod bora, kod bukve, a donekle i kod jele, ne će dobiti svi sortimenti, koji su danas potrebni za pokriće potreba, ma da se kod dotičnih zrelosti proizvodi najveća drvna masa. Ako ´se pak izvjesni sortimenti (trupci za furnire, za ljuštenje i t. d.) i dobiju, ne će se1 dobiti u dostatnoj količini. Prema tome niti proizvodnja najveće drvne mase ne će biti cilj šumskog gospodarstva u socijalizmu, i ako mu je ovakav cilj po svojim osebinama vrlo blizak. Iznimku mogu činiti samo niske šume, ako se ne traži specijalna kvaliteta ogrjevnog drveta. No u vezi s proizvodnjom najveće drvne mase valja istaknuti jednu važnu činjenicu za šumsko gospodarstvo u socijalizmu. U socijalističkoj naime proizvodnji ne bi se na dobrim stojbinama smjela posjeći niti jedna sastoijina, koja nije prešla kulminaciju prosječnog dobnog prirasta ili, što je isto, nije postigla zrelost proizvodnje najveće drvne mase. Ak o se sastojina siječe prije kulminacije prosječnog prirasta drvne mase, tada nisu racionalno i najbolje upotrijebljena raspoloživa proizvodna sredstva odnosno nisu se maksimalno iskoristile prirodne sile (svijetlo, oborine i t. d.), što stoje ma upotrebu, jer se nije proizvela najveća moguća.drvna masa, koja se mogla proizvesti. Dakle nije potpuno iskorišćen kapacitet, koji stoji na raspoloženju. Od osobite su važnosti upravo prirodne sile, koje igraju veoma važnu ulogu kod proizvodnje u šumskom gospodarstvu, a koje priroda daje bez ikakovih troškova. Produži li se vrijeme proizvodnje ili se sastojina siječe poslije kulminacije prosječnog prirasta, i tada doduše pada proizvodnjia drvne mase, te se gubi na njenoj količini, ali se — s druge strane — dobiva na kvaliteti, a što je još važnije, tim se produženjem vremena proizvodnje kod nekih vrsta drveća proizvode sortimenti, koji su njajeko potrebni za podmirenje društvenih potreba. Ovo dobivanje a^^^enatäwijek o potrebnih za podmirenje društvenih potreba dana|0^od dalefte^v^ćeg značenja ,nego gubici na količini drvne mase. 13 > < |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 16 <-- 16 --> PDF |
S obzirom na izloženo smjela bi se u socijalističkoj proizvodnji na dobrim bonitetima dozvoliti sječa sastojina prije kulminacije prosječnog prirasta samo onda, kada to baš zahtjevaju iznimne potrebe i slučajevi. Došavši do zaključka, da cilj šumskog gospodarstva u socijalimu ne može biti niti proizvodnja najveće niti proizvodnja najvrednije drvne mase, nastaje pitanje, koji bi tada bio cilj šumskog gospodarstva u socijalizmu? Držimo, da cilj šumskog gospodarstva u -socijalizmu — kako u sadašnjosti tako i u budućnosti — treba da bude trajno što bolje podmirenje potreba socijalističke privrede odnosno društva traženim vrstama drveća i sortimenitiima, a na bazi proizvodnje, koju omogućavaju postojeća proizvodna sredstva (snage) i prirodne sile. Taj cilj potpunoma odgovara osnovnom cilju socijalističke privrede. Njime je obuhvaćena i ekonomska i biološko-tehnička strana šumskog gospodarstva. Ekonomska strana šumskoga gospodarstva dolazi u tome cilju do izražaja u težnji za trajnijim i što boljim podmirivanjem potreba narodne privrede ili društva potrebnim vrstama drveta i sortimentima; odnosno ona se očituje u usklađivanju što boljeg podmirivanja potreba s mogućnostima valjane proizvodnje. Biološko-tehnička strana šumskog gospodarstva dolazi u ovom cilju do izražaja u trajnoj proizvodnji potrebnih vrsta drveća i potrebnih sortimenata, a na temelju mogućnosti, što ih pružaju proizvodna sredstva (snage) i prirodne sile. II. U vezi s danim ciljem šumskog gospodarstva nameće se pitanje, kako on može da se realizuje. Realizacija jednog dijela toga cilja — tj. dijela, koji se očituje u trajnoj proizvodnji potrebnih vrsta drveća na bazi postojećih proizvodnih sredstava (snaga) i prirodnih sila — pripada biološko-tehničkoj strani šumskog gospodarstva tj. uzgajanju šuma, te je zbog toga ne ćemo ovdje razmatrati. Ostvarenje drugoga dijela danog cilja — tj. dijela, koji u stvari predstavlja utvrđivanje potrebnog kvantiteta i kvaliteta sortimenata, što ih najviše potražuje narodna privreda ili društvo za pokriće svojih potreba — pripada ekonomsko-tehničkoj strani šumskoga gospodarstva ili ekonomici i uređivanju šuma, te ćemo ga ovdje potanko prikazati. Utvrđivanje kvantiteta i kvaliteta potrebnih sortimenata ili realizacija toga drugog dijela danog cilja provodi se na temelju tehničke zrelosti, jer je ona njegov izraz ili oblik. Zbog toga ćemo u daljnjem izlaganju razmotriti pitanje tehničke zrelosti za različite vrste drveća kao i za različite uzgojne ili gospodarske oblike. U visokoj šumi s oplodnom i golom sječom kaoi i u srednjoj i niskoj šumi bazira se tehnička zrelost na vremenu. Valja dakle odrediti ono vrijeme, u kojem će se proizvoditi maksimalna količina traženih sortimenata. Utvrđeno vrijeme predstavlja u uređivanju šuma tehničku ophodnju. Na temelju dane tehničke zrelosti odnosno ophodnje treba provesti 14 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 17 <-- 17 --> PDF |
takvo uređenje šumskog gospodarstva, da se uz što manje žrtava proizvode traženi sortimenti. U prebornoj se šumi tehnička zrelost osniva na debljini ili promjerima stabala u visini prsiju (1,3 m). Zbog toga je potrebno odrediti promjer sječive zrelosti stabala i urediti preborne šume tako, da se postigne maksimalna proizvodnja stabala ili sortimenatia traženih dimenzija. Razmotrimo najprije pitanje tehničke zrelosti u visokoj šumi s oplodnom i golom sječom. Tehnička zrelost u visokoj regularnoj šumi — koja odgovara danom cilju šumskog gospodarstva u socijalizmu — kretat će se na boljim bonitetima stojbine u granicama određenim zrelošću proizvodnje najveć e sveukupne drvne mase i zrelošću proizvodnje n a j v r e d n i j e drvne mase ili najvećeg godišnjeg sirovog prihoda. Donju će granicu činiti zrelost proizvodnje najveće sveukupne drvne mase, jer se u socijalističkoj proizvodnji ne bi smjele sjeći sastojine na boljim bonitetima stojbine prije te zrelosti, kako smo to naprijed istaknuli. Iznimku bi činile samo izvanredne potrebe i slučajevi. Gornju bi granicu određivala zrelost proizvodnje najvrednije drvne mase. No ona ne bi bila u socijalističkoj proizvodnji dostignuta radi razloga, koje smo naprijed iznijeli. Gornju granicu određivala bi ta zrelost zbog toga. jer se´ do tog vremena mogu na boljim bonitetima stojbine proizvesti svi prijeko potrebni sortimenti, koje danas treba naša narodna privreda za podmirenje potreba. Radi li se o tehničkoj zrelosti (ophodnji) za pojedine vrste drveća na boljim bonitetima stojbine, tada držimo, da bi se ona — imajući na umu racionalnu preradu kao i potrebe za različitim sortimentima i kvalitetama — nalazila kod hrasta i bora bliže zrelosti proizvodnje najvrednije drvne mase ili bliže gornjoj granici, kod bukve oko sredine između tih granica, kod jele oko sredine, ali s tendencijom približavanja k zrelosti proizvodnje najveće drvne mase. a kod smreke bliže zrelosti proizvodnje najveće sveukupne drvne mase ili bliže donjoj granici, no mogla bi biti s njome i identična. Tehničke zrelosti, koje bi se kretale u tim granicama, pružaju potpunu mogućnost prirodnog pomlađivanja, što je veoma važno za napredno šumsko gospodarstvo. Dokaz za to daju naprijed navedeni podaci za zrelosti, koji predstavljaju dulje vrijeme od fizičke zrelosti ili vremena, kada stabla počinju rađati dobrim sjemenom. Određivanje tih tehničkih zrelosti (ophodnji) na boljim bonitetima stojbine za gore navedene vrste drveća valjalo bi ovako provesti: Ponajprije bi trebalo utvrditi dimenzije najpovoljnijeg trupca (tj. promjer u sredini bez kore i duljinu) kod svake pojedine vrste drveća uzimajući kod toga u obzir racionalnu preradu i statističke podatke o dosada potrebnoj količini različitih drvnih sortimenata kao i procjenjene podatke o mogućim i potrebnim količinama za budućnost, Određivanje promjera toga najpovoljnijeg trupca (mogli bismo ga nazvati »industrijski promjer«) treba provesti na bazi trupaca za furnir, za Ijuštenje i za resonans-drvo kao i na bazi pilanskih trupaca A/B kakvoće i njihovih procjenjenih količina. Razumije se, da kod svake vrste drveća ne će doći do izražaja svi ti sortimenti, Kod hrasta dolaze u obzir samo dimenzije trupaca za furnir i piljenje, kod bukve dimenzije trupaca za furnir, za Ijuštenje i za 15 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 18 <-- 18 --> PDF |
piljenje, kod smreke dimenzije trupaca za za resonams-drvo, Ijuštenje i za piljenje i t. d. Ostali sortimenti slabijih dimenzija (kao na pr. trupci za piljenje kakvoće C, stupovi za vodove, rudničko i celulozno drvo, pragovi, kolarska i seljačka grada) ne bi došli u obzir prilikom toga računa. Ti će se sortimenti dobivati iz dijelova stabala, koji ostaju nakon izradbe gore spomenutih sortimetnata kao i iz prorednog materijala. No kako je danas potreba za tim sortimentima veoma velika, to bi u socijalističkoj privredi trebalo za produkciju tih sortimenata upotrebiti slabije i lošije stojbine (IV. i V. bonitetni razred) i odrediti njihove tehničke zrelosti na način kako ćemo dalje opisati. Na tim slabijim bonitetima stojbine ne bi bilo ekonomično proizvoditi Sortimente jačih dimenzija, jer bi za njihovu proizvodnju bilo potrebno veoma dugačko vrijeme proizvodnje, što dokazuju sve prihodne tabele, a to bi uzrokovalo i veće troškove. Ako sastojine, koje su zrele za sječu, na tim slabijim bonitetima stojbine još ne rađaju zdravim i klijavim sjemenom, tada valja ostaviti izvjestan broj sjemenjaka zbog prirodnog pomlađivanja. Nakon što su poznate dimenzije traženog najpovoljnijeg trupca, treba odrediti onu starost sastojine, u kojoj srednje sastojinsko stablo postiže te dimenzije (u glavnom promjer)8. Da se ona može utvrditi, potrebno je poznavati za svaku pojedinu vrstu drveća debljinu, koju ima srednje sastojinsko stablo u različitim starostima (debljinski rast) ili prosječni debljinski prirast u prsnoj visini ili u visini, koja odgovara polovici dužine najpovoljnijeg trupca. Na temelju tih podataka odredit će se starost srednjeg sastojinskog stabla ili sastojine, u kojoj ono postiže tražene dimenzije najpovoljnijeg trupca. Ta je starost jednaka vremenu proizvodnje ili tehničkoj zrelosti (ophodnji). Tehnička se zrelost po tom zaokružuje na puni decenij u svrhe uređivanja. U tako utvrđenoj tehničkoj zrelosti proizvodit će se u sastojinama najveći postotak stabala, koja će imati odgovarajući promjer. No istovremeno će se proizvoditi i izvjestan postotak tanjih i debljih stabala od srednjeg sastojinskog stabla (najpovoljnijeg trupca), jer je raspodjela stabala na bazi debljnskih stepena (razreda) u regularnim visokim sastojinama binomska. Ova je činjenica od važnosti, pa je valja imati na umu prilikom određivanja dimenzija najpovoljnijeg trupca. Naime, ako postoje potrebe i za trupcima jačih promjera, to će se one moći pokrivati tim jačim stablima. Valja istaći, da prema Wiedemann u (31) kod visokih regularnih sastojina zrelih za sječu otpada na debljinske razrede, koji su za 10 cm jači od srednjeg sastojinskog stabla, oko 1/3 cjelokupne mase sastojine. Ovu trećinu cjelokupne mase sastojine čine stabla s mnogo jačim dimenzijama, nego što se normalno traži u privredi. Ako je potreba za tim jačim stablima mala, tada bi se njihova proizvodnja mogla smanjiti, na temelju prijedloga ili postupka H a r 1 é a (7), što ga je ovaj predložio francuskom šumarstvu. s Napominjemo, da se prema izjavi .predstavnika naše drvne industrije tnofgu d´jnas smatrati kao najlboljli ovi prsni ipromjeri stabala s korom: kod hrasta 60 om, kod bukve 50 can, kod je?« 55 c,m, kod wnrekc 30—35 cm i kod jasena 40 cm. 16 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Harlc dolazi do tog prijedloga proučavajući binomskc krivulje broja stabala i drvne mase teoretski i na nekoliko stvarnih sastojina. On se sastoji tt tome, da se prsnii promjer srednjeg «astojinskog stabla, koji odgovara promjeru traženog trupca (»trgovačkom ili industrijskom promjeru «), umanji kod mladih sastojina barem za 5 cm, a kod starijih sastojina barem za 10 cm. Za tako umanjene promjere valja odrediti vrijeme, u kojem se oni mogu postići. Utvrđeno vrijeone uzimia se za ophodnju, te se na temelju te ophodnje provodi daljnje uređivanje šume. Na taj je način određena ophodnja kraća od stlaroisti srednjeg sastojinskog stabla kojega promjer odgovara debljini traženog trupca. Umanjeni promjeri za 5 resp, 10 cm vrijede za prsne promjere srednjih sastojinskih stabala, kojih staroist odgovara ophodnji. Proučivši struikture sastojina, koje daje Hadé, utvrdili smo, da se ovim postupkom ne gubi na količini drvne mase ´stabaila, koja odgovaraju najpovoljnijem trupcu, ako dolaze u obzir i sva ostala stabla, kojih se prsni premijeri razlikuju za ±5 cm od promjera najpovoljnijeg trupca. Opisaninu se postupkom smanjuje broj i masa jačih stabala. Zbog ioga bi mogao doći do primjene, ako nema potrebe za tim stablima jačih dimenzija, kako^ smO´ to već napomenuli, a postoji znatna potreba za slaT> ijim trupcima ili sitnijim sortimentima. U suštini predstavlja Harléov postupak smanjivanje duljine ophodnje- Nastane li potreba i želja, da se proizvodnja usmjeri na nekim, šumskim površinama ´samo na jedan specijalni proizvod (uzmimo na hrastove furnire (oplatice), tada bi prilikom određivanja zrelosti ili ophodnje trebalo ovako postupati: Ponajprije valja utvrditi sve šumske površine, koje su sposobne za proizvodnju hrastovih fumirskih trupaca iine strukture. Nakon toga treba odrediti onu zrelost sastojina, u kojoj se može proizvoditi najveća količina furnira. To znaci, da kod oidređivanja te zrelosti ili ophodnje mora doći u obzir ne samo maksimalna količina mase tur- Tiirskih trupaca, nego i postotak iskorišćavanfa tih trupaca (oblovine) u furnir, S rastenjcim dtdjine ophodnje raste s jedne strane drvna masa furriirskih trupaca u cjeloktipnoj masi etata uz uvjet, da se ne mijenja zdravstveno stanje sastojina, jer sve veći broj stabala postiže tražene promjere. No s druge strane, nakon izvjesnog momenta, počinje padati etat mase fumirskih trupaca s rastenjem ophodnje na utvrđenoj šumskoj površini, jer prirast u masi fujmirskih trupaca nije u mogućnosti pokriti naglo smanjivanje etata površine zbog sve dulje ophodnie. Prema tome će se- kod neke određene ophodnje ili zrelosti postići maksimalna proizvodnja mase fumirskih trupaca. No ova ophodnja ili zrelost ne mora biti još opho´dnja, koia -daje mogućnost maksimalnog dobivanja furnira. Da bi se utvrrfâla Oiphodnja, kona daie tu mogućnost, valia uzeti u obzir i postotak iskorišćavanja fumirskih trupaca u furnir. Taj je to veći, što su trupci s^-3 7^_ijih dimenzija (promjera)^. Zbo^.c^ toga može nastupiti situacÜa^ da manja količina mase fumirskih trupaca, koji su snažnih promjera, daje veću količinu furnira, nego veća količina m.´ase fumirskih tmpaca, koii su tanjih promjera. Radi toga se može dogoditi da ophođjnju ili zrelost, u kojoj ^ Viditi Taidnj´u ´Krpan : fekorišćenje ´bu´koviih. truipa´Ca za Jjuštenje, Suimars´ki List 1951.. str. 121. 17 . |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 20 <-- 20 --> PDF |
se proizvodi maksimalna količina mase fumirskih trapaca, treba ioš pro dužiti s obzirom na postotak, iskorišćavanja. Tim produženjem dobit će se manja količina mase fumirskih trupaca, ali jačih promjera, koji će pru žiti mogućnost godišnjeg dobivanja najveće količine furnira s utvrđene šumske površine. Tako određena zrelost üi ophodmfja bila bi odlučna za što bolje pokriće potreba na furniru^*^. Određivanje tehničke zrelosti u srednjoj šumi u vezi s danim -ekonom skim ciljem ne uzimamo u potanje razmatranje, jer je taj uzgojni oblik rijedak u našem šumskom gospodarstvu. No postUipak, koji ismo opisali za određivanje zrelosti u visokoj pravilnoj šumi, vrijedit će u glavnom: i za srednje šume- Sto se tiče utvrđivanja tehničke zrelositi u niskoj šumi, treba istaći^ da je Sortiment, koji se proizvodi u niskim šumajma, ogrjevno drvo, a donekle i sitna građa. Budući da cilj šumskog gospodarstva u socijalizmu traži što veću proizvodnju određenih sortimenata za pokriće potreba, to će u ništim šumama tehnička zrelost ili sječiva dob biti identična sa zrelošću proizvodnje najveće drvme mase ili iS vremenom kulminacije prosječnog dobnog prirasta. Ona iznosi na temelju Feistmanielovih (2) prhodnih tabela za niske šumie (hrasta i buikve, topove i johe) 30 do 40 godina. Tom je zrelošću osigurana ne samo najveća proizvodnja ogrjeva nego i regeneracija niskih šuma ili febojna snaga panjeva. No ajko se traži specijalna kvaJiteta ogrjevnog drveta (određena debljina), tada se može dogoditi, da ne dođe do podudaranja tehničke zrelosti sa zrelošću proizvodnje najveće drvne mase. Potrebno je napomenuti, da niske šume predstavljaju nepodesaai tizgojni oblik, pa da ih valja u socijalističkoj privredi prevoditi u na prednije uzgojne oblike. Razmotrimo još pitanje zrelosti u prebornoj šumi- Imamo H na umu cilj šum^skog gospodarsitva u socijalizmu, tada i u prebornoj šumi ne će biti taj cilj izražen niti proizvodnjom najveće drwie mase niti proizvod^ njom najvrednije drvne mase, U šumskom gospodarstvu socijalizma pro izvodit će se u prebomim šumama stabla s onim imaprijed utvrđenim promjerima sječive zreloisti, koji odgovaraju sortimentima priieko po trebnim narodnoj privredi za podmirenje potreba. Takvog postupka nema u Švicarskoj, a često ni u Francuskoj, U Švicarskoj´ se kontrolnom metodom promjer isječive zrelosti stabala ne utvrđuje unaprijed. Zrelost stabala je određena naglim padanjem debljinskog prirasta (širine godova). Stabla ostaju u prebornoj sastojini tako dugo, dok imaju snažan prirast mase i vrijednosti, a bez obzira na veličinu promjera (debljinu], Kontrolni metod ne pozna stvarno druge zrelosti 10 PvViioo-mâinjerno jaa d-a.Martin daje formiuiliu za -iipi´oksirn-ativ.no odrediw.mje vrem´en.a tdhn^cke zrdO´StL Ona ´đu^si: u = ^ + —^ 2 gdje zina-öic u^ tehrtiičito zrelost (opihodnjiu), a vrijeme potrcibno, da staMo nara´Ste do mjestu. Hi visane, v kojoj se mjeri debljina istaiblia, d piromjer staibila na rnjcstir injerenja, n prosjiečan ibroj´ godova n^ 1 om pwmjera d. Ako Ne iiizme, da j^e mjv^to ili vi&ma mjerenju oa pr. 1,3 -m., promjer u toj visim d = 36.6 cm, vrijorn^e ipotrobno, da stalblo narafste do visime. 1,3 m, a = 10 god,, n = 5 godova na 1 cm pnumjera d, t.3da j.e u " 101,5 godina. Miartin : .Diie Forstlicbe Statik, Berlin 1918.. str. 406. -18 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 21 <-- 21 --> PDF |
nego one, koju određuje plodnost stojbine, kako ističu Schaeffer , G a z in i D´A 1 v e rn y (24). Ona se konstatira jona se ne kalkulira. Posljedica je takvog postupka, da se na dobrim stojbinama postizavaju stabla veoma snažnih dimenzija. Cilj je šumskog gospodarstva prema predstavnicima kontrolnog metoda proizvodnja najvrednije drvne mase ili maksimalnog prirasta vrijednost na temelju uravnotežene (normalne) drvne zalihe. Socijalistička proizvodinja ne može bazirati na iznijetim načelima, kako smo već gore istaknuli, nego valja da proizvodi i u prebomoj šumi što veću količinu onih sortimenata, koje treba narodna privreda za podmirenje potreba. Naše se prebome šuime nalaze na različitim bonitetima stojbine* Zbog toga ih treba svrstati s obzirom na njihove proizvodne sposobnosti. Na boljim stoj´binama valja proizvodnju upraviti na produciranje stabala ili sortimenata jačih dimienzija, a na lošijim samo na proizvodnju stabala ili sortimenata slabijih dimenzija (rudničko drvo, celulozno drvo i t, d-)> kao štO´ smo to^ već istaknuli prilikom razmatranja zrelosti u visokoj regujlamoj šumi. No i na slabijim stojbinama ne bi trebalo, da je promjer sječive zrelosti stabala tanji od 35 do 40 cm, U slučaju, da u prebornim šumama, u kojima se proizvode sitni sortSmenti stabla još ne rađa, ju dobrim (zdravim i klijavim) sjemenom, a već su zrela za sječu, tada treba ostaviti izvjestan broj jačih stabala za naplođivanje (sjemcnjake). Vrste drveća, koje sačinjavaju naše prebome šuimej jesu: jela, bukva i smreka- Za te vrste drveća valja odrediti promjere sječive zrelosti stabala na bazi najpovoljnijeg trupca. Razumije se, da će ti promjeri sječive zrelosti biti različiti kod pojedine vrste drveća i različitih stojbina. Na temelju uitrvrđenih promjera sječive zrelosti treba — imajući pred očima istraživanja Miletića (16 i 17), F r an ç ods - a (3) i drugih stručnjaka —- težiti za takvom veličinom i str-uikturomi drvne zalihe prebome sastojine ili gospodarske jedinice, kojom će se proizvoditi najveća količina drvne mase stabala s traženim prom/jerom sječive zrelosti. Struktura proizvedenog etata (prirasta) treba da je takva, da sadrži što veću količinu traženog sortimenta ili što veću drvnu masu stabala s određenim, promjerom sječive zrelosti. Potrebno je naimie napomenuti, da kod istog utvrđenog promjera sječiva zrelosti stabala i kod gotovo jednake veličine etata mase može njegova struktura biti vrlo različita. Etat može sadržavati različitu količinu mase stabala s traženim promjerom sječive zrelosti. Zavisno je to donekle o veličini, a pogotovu o strukturi drvne zalihe, kako to pokazuju najnovija istraživanja Mile tićeva (17). Imamo li na umu potrebe za različitim sortimentima naše drvne industrije ili narodne privrede, kao i propise jugoslavenskog standarda, tada bi se promjeri sječive zrelosti stabala u prebomoj šumi kretali od prilike u granicama od 30—60 cm. Veličitne tih promjera, zavise od vrste drveća i potrebnih sortimenata. Tako jela može imati na dobrim stojbinama promjer sječive zrelosti od 55 do 60 cm. koji najbolje odgovara potrebama naše drvne industrije, kako to izjavljuju njezini predstavnici. S obzirom na navedene promjere sječive zrelosti valja istaći, da drvna zaliha, koja bi odgovarala najvećoj proizvodnji stabala s tra J9 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 22 <-- 22 --> PDF |
ženim promjerom sječive zrelosti, ne mora ujedno da bude drvna zaliha, na kojoj se proizvodi najveća moguća količina drvne mase- Drugim riječima, postoji jedan određeni promjer sječive zrelosti i njeniu odgovarajuća struktura i veličina drvne zalihe, kojom se uz iste stojbinske i gospodarske prilike proizvodi godišnje najveća količina drvne mase,^ Tako prema istraživanjima F r a n ç o i s - a (3) u jelovini prebomim sastojinama Savoje iznosi godišnja proizvodnja drvne mase po 1 hektaru kod ophodnjice od 8 godina i pronijera sječive zreloisti stabala od; 60 cm ..... . 12,03 m^ 50 cm ... -. . 13,44 m^ 80 om 10,52 m^ Najveća je godišnja proizvodnja ukupne drvne mase na drvnoj zalihi, koja odgovara promjeru sječive zrelosti od 50 cm. Kako se vidi iz tih podataka, razlika je u godišnjoj količini proizvedene drvne mase po hektaru znatna. Ona za promjere sječive zrelosti od 60 i 50 cm iznosi 1,41 m^ a za promjere sječive zrelosti od 80 i 50 cm čak 2,92 m-^. Do sličnih rezultata dolazi i Mileti ć (17) u svojim najnovijim istraživanjima za jelu. U nekim njegovim normalama proizvodi se godišnje najveća količina drvne mase na jedinici površine kod promjera sječive zrelosti od 50 cm, a u drugim kod promjera sječive zrelosti od 60 cmMeđutim je razlika između godišnjih proizvedenih količina drvne mase na jedinici površine kod njegovih normala mnogo manja. Ta razlika iznosi maksimalno 0,601 m^ po hektaru, a u glavnom je posljedica unaprijed utvrđenog promjera sječive zrelosti. Kako vidimo, ona je mnogo manja nego kod François-a. Analogno što vrijedi za proizvodnju najveće moguće drvne mase, koju ovdje promatramo na temelju promjera sječive zrelosti i njima odgovarajuće veličine i strukture drvne zalihe, vrijedi i za proizvodnju najvrednije drvne mase. Postoji jedan određeni promjer sječive zrelosti stabala i njemu odgovarajuća veličina i struktura drvne zalihe, s kojom se uz isfte stojbinske i gospodarske prilike proizvodi godišnje najvrednija drvna masa. Taj se promjer može utvrditi putem metode od Borela , koju navode S c h a e f f e r, G a z i n i D´A 1 v e r n y {24|. Tako smo na temelju metode Borela i podataka od Miletića, Fran- çois-a, Schaeffer. Gazin, D´Alverny-a utvrdili, da proizvodnja najvrednije drvne mase u zdravim jelovim prebomvm sastojinama na dobrim stojbinama nastupa kod promjera sječive zrelosti od 85 cm^\ dok proizvodnja najveće drvne mase na temelju tih. podataka nastupa kod promjera sječive zrelosti od 50 cm. Zatim smo izračunali, da ako se žele proizvoditi stabla sa promjerom sječive zrelosti od 50 cm, da bi tada od,tSovarajući godišnji etat (prirast^ bio za 14^´o manji u vrijednosti od najvrednijeg etata, kou se dobiva kod promjera sječive zrelosti stabala od 85 cm. Ako bi se pak želio dobivati ^^ PnI:iko.m to´gii računanja računali smo s razlicitini cijcnoma /a 1 m´´ jelovine. Vtšc su cijene uzete za-jare OebljinsTve raizrede. .jer su oiii vred´nijl. Na.i>ominjcino, fia u Froncu´Sikoi, NjciniLieikoj i .^vüicarskoj cijene po kuibnom metru r-astu s ja.čim iltnbijinskii.m raizrcdima. 20 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 23 <-- 23 --> PDF |
laj najvredniji etat (prirast] ili najveći novčani prihod iz jelovih prebomih suma, tada bi se proizvodila za 3**/o manja količina drvne mase od najveće moguće, , - Kao najpovoljniji promjer sječive zrelosti za jelova stabla na dobrim bonitetima može se smatrati onaj od 60 cm. To se shvaćanje osniva na ovim činjenicama: prvo, da kod toga promjera sječive zrelosti na pripadnoj mu drvnoj zaJihi često nastupa proizvodnja najveće drvne mase, kako´ to pokazuju istraživanja Miletićev a (17); drugo, da je kvaliteta jelovih stabala s tim promjerom sječive zrelosti dobra, a mogu se osim toga s obzirom na tu debljinu racionalno izraditi i preraditi. Prema toime bi i pokriće potreba s proizvodima od jelovne kod prozvodnje jelovih sitabala s prsßnim pronljeröm od 60 cm bilo vrlo povoljno. Valja napomenuti, da su se prema Matthe w s u (15) stabla s prsnim promjerom od 60 cm (24 in.) smatrala u USA kao najpovoljnija, te su irnala najveću potražnju. Ako bi se u jelovim prebomim šumama na dobrim bonitetima, stojbine pristupilo proizvodnji jelovih stabala s promjerom sjećive zrelosti od 60 cm, tada može nastupiti situacija da taj promjer sječive zrelosti leži između promjera, kod kojega se godišnje proizvodi najveća drvna masa (50 om), i promjera, kod koga se godišnje proizvodi najvrednija drvna masa (85 cm). No može nastupiti i takvo stanje, da taj promjer bude identičan s promjerom sječive zrelosti, kod koga se proizvodi najveća, drvna masa. Iz izloženoga se vidi, da je situacija u prebomoj šumi jele donekle slična kao u visokoj regularnoj šumi, samo što ovdje dolaze zrelosti izražene promjerom,, dok su u regularnoj visokoj svjmi izražene vremenom, Naprijed smo istaknuli, kako smatramo, da se sastojine u visokoj regularnoj šumi na dobrim stojbinam.a ne bi smjele sjeći prije zrelosti proizvodnje najveće drvne mase. Isto tako držimo, da i u prebomim šumama socijalističke proizvodnje ne bi promjeri sječive zrelosti stabala na dobrim stojbinama smjeli biti tanji (slabiji) od promjera sječive zrelosti, kod kojih se proizvodi najveća količina drvne maise. Stabla se ne bi smjela smatrati zrelimia za sječu na dobrim stojbinama, dok nisu postigla taj promjer zbog već iznesenih razloga. Iznimku bi od toga činile samo izvanredne potrebe i slučajevi. Gornje izlaganje odnosilo se na prebome šume jele. ali će vjerojatno takvo stanje biti i kod bukve. Ističemo ovo vjerojatnim zbog toga, što nismo bili u mogućnosti da utvrdimo to stanje, jer nam manjkaju neki prijeko potrebni podaci (realna vremena preiaza za metodu po Borelu). Prikazavši teoretski naše gledanje o cilju šumskog gospodarstva u ^socijalizmu i njegovoj realizaciji potrebno je naglasiti, da smo u tim razmatranjima pošli od ovih dviju Oisnovnih pretpostavki. Prvo, da su u svijetu sređene ekonomske prilike ili bar mirnije. Dakle, . razmatranje isključujie ekstremne i kratkotrajne ekonomske promjene uzrokovane različitim momentima (naoružanje i t. d.), koji obično izazvaju potrebe s^^ecifične i različite od normalnih. Drugo, da će i u budućnosti (nekoliko decenija) postojati potrebe za istim, drvnim sortimentima kao i danas. Da li će tako stanje biti i u dalekoj budućno´sti, to je vrlo teško predviditi kod današnjeg gigantsikog razvitka tehnike (proizvodnih snaga) i golemih 21 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 24 <-- 24 --> PDF |
potreba za drvet<Än. Može biti da će daleka budućnost iimatii i daleko veće potrebe i zahtjeve za tanjim isiortimenitima nego što ih imamo danas, ili da će se težiti samo za što većom količinom drvne materije, supstaînce, Nasttipi li stvarno takvo stanje u dalekoj budućnosti, tada bi postao cilj šumskog gospodarstva piroizvodnja najveće drvne mase na danoj štmiskoj površini. Prijelaz na taj cilj šuimskog gospodarstva ne bi zadavao poteškoća budućim generacijama, jer danaišnjem cilju gospodanenja (potrebama) odlgovarajn dulje ophodnje i jači promjeri sječive zrelosti, koji bi se lagano snižavanjem dovezli u stanje, koje odgovara tome niovom. cilju gospodarenja. IIL Zaključujući s teoretskim razmatranjem o cilju šumskog gospodarstva u socijalizmu došli smo do ovih zaključaka; Qilj šumskog gospodarstva u socijalizmu ne može biti niti proizvodnja najvrednije niti prdizvodn^ja najveće drvne maise, nego (i u sadašnjosti i u budućnosti) trajno što bolje podmirenje potreba narodne privrede ili društva traženim vrstama drveća i so,rtim.entima. To podmirenje potreba treba uskladiti s prdizvodnjom, koju omogućavaju postojeća proizvodna sredstva (snage) i prirodne sile. Taj cilj potpunoma odgovara osnovnom cilju isocijalističke proizvod nje ffi privrede, a njime je obuhvaćena ekonomska i biološko-tehnička strana šnm´skog gospodarstva. Realizacija toga cilja,_ po pitanju potrebnih sortimenata, provodi se n pojedinim uzgojnim il gospodarskim oblicima na temelju tehničke zrelosti, jer je ona izraz (oblik) toga cilja gospodarenja. Tehnička zrelost u visokoj regularnoj, srednjoj i niskoj šumi izražena je vremenom, a u prebornoj šumi promjerom sjeoive zrelosti, U visokitn regularnim i prebornim šumama na dobrim bonitetima stojbirte ona se kreće — obzirom na današnje ekonomske prilike ili potrebe narodne priivrede (društva) — između zrelosti proizvodnje najveće količine drvne mase i zrelosti proizvodnje najvrednije drvne mase. Kod neikih vrsta d´rveća, kao kod smreke i jele u prebornim šumama, može tehnička zrelost biti identična sa zrelošću proizvodnje najveće drvne mase. U šumskom gospodarstvu socijalizma ne bi se na dobrim bonitetima stojbine smjele sjeći visoke regulaime sastojine (a u prebornim šumama stabla) prije, nego se postigne zrelost proizvodnje najveće količine drvne mase. Alko se šumsko gospodarstvo ne drži toga principa, ne će biti ekofioinliično i racionalno (optimalno) iskorišćenia proizvodna sredstva i prirodne sile, koje služe u proizvodnji. Od osobite je važnosti što bolje iskorišćavanje prirodnih sila. Sječa prije zrelosti proizvodnje najveće dryrte mase mogla bi se dozvoliti samo u slučaju izvanredniti potreba, U niskim šumama, u kojima se proizvodi ogrjevno drvo, bit će tehnička zrelost identična sa zrelošću proizvodnje najveće drvne mase, ako se ne traži određena kvaliteta ili deblj^ina ogrijevnog drveta, 22 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Na slabijim bonitetima stojbine treba tehničku zrelost tako odrediti, da odgovara proizvodnji samo slabijih (sitnih] sortimenata, ko^i su prijeko nužni narodnoj privredi za pokriće potreba. Proizvodnja jačih stabala ili sortimenata ne bi na tim bonitetima stojbine bila ekonomična, jer bi :zahtijevala vrlo dugačko vrijeme proizvodnje. LITERATURA: 1. H, iBiiolley; L´aménaigemeiiit des foiréts par la metho´de experementale´ et :sipécî.a,´leTnGnt la inétliode du contrôle, Pairiis 1922, 2u A. Roiki 1 an s^k y : Feistmanteb ćillgemeine Wcldibestandestafelu, Wien 1876. 3. T. Françoiis : La comiposiLtion théoriqoe noi^maiîe, de futaies jardinées de Sa.´VO´ie. Revue des eaux et forets. Pairis 1938, 4. G- G ejbr´ha r d t : Ertragstafeln für reine glöiiohartige HoohwQildIbestände, BefMin 1930. 5. E. Griundner : Untersuohun-^ein im ´BuohenihocliwaMe, Berlin 1940, 6. H. G u t t e nib er g : Die Forstbetriefoseiniri-cihta.mg, Wiîen 1911. 7. P, Harlé : Camiment determmer les dtoemsiOTis d´extploitatbilite. Reviîe des eaux et forets, Paris 1939, 8. M.. Hegffors : Diber die ölkon-omisiohen Ziele bei der Bewirtsehaftuni^ der WäMer, Acta Forestallia Ferihica, Fîelsiinfei 1929, 9. F. Judelilch : Die ´Forsteiniridhtu^mg, Berlin 1922. 10. D. KOlepac : Uređivanje suimia uz op´/Oidnu sječu. Zagreib 1951, (u štampi). 11. H. Kin u cK el : Planung und Komtroille iim Foirslibetrieib, A^iirau 1949. 12. Koridvahr : Gedanken über Zweck ´und Ziel der Forstwirtschaft, Zeitscnrift für Forst- u. Jagdwesen., 1919. 13. Kordvahr : Individualismus und Socialismus in der Forstwiirtschaft, Ze tsohriift für Forst und Jagdwesen, 1921. 14. Lemmie i : Die Bodenireinertralgslehre in sozialÖkonomiischc´m Lichte. Zeitscihrift für Forst- und Jagdwesen. 1925, 15. D. Miatt´hewLs: Managenient of America-n Forests, New Yoirk 1935. 16. Ž, Mâlet.i é : Osnovi uređivanja prebîrne šume î. i IT iknjiga, Beograd 1950. 17. 2. Miiletić : Struktura i prinos teoretske normalne preibime Šume, Beognad 1951. ´(u štaimipi). 18i, A. Möilil´er: Der D-auersvaiLdgedainike, Berlin 1922. 19. Đ. N etna diu ć :. Uređivanje šuime, Zaigreb 1929. 20. H, Perri n : Principi d metoide francuske siMkulliture, äumarski -list 1932. 21. A- Petračić : Uzröst i drvna imasa, hras-toViib šuma, Polla stoiljeća šaimarstva, Zagreb 1926. "22. R. Pipam : Kapitalilzam u šumarstvu. Šumarski list 1938, 23.. Mv Plavsic : O biii´an.ciranju, i irentabilitetu šumskog gospod-acstva, Glasnik 2.a sxîimske ipokuse, Zagrab 1940, 24. A. Schaeffer, Giiz´m, D´Alvetny: Sapinieres, Paris 1930. 25. L. Schaeffer : Principes d´estimation forestiere:, Paris 1949, 26. A,, Sc´hwâip p p a c h ; Ertragst-Qifeln der wichtiigeren Holzarten, Neudam,m 1912. 27. >R. Spiegel : Praktische WaJdwe-rtrechnung, Hannover 1926>. 28. J. Šafar : O utjecaju proizvodnih f-aktora na odredivamje cilja gospodarenja iu uz^gajanju šuma, Šumarski liist 1950, 29. A. Seiniišin: Uređenje šuma, Beograd 1934. 30. E. Wiedeman n : Ertragstafeln für "Buche, Fichte u. Douglasie, Hannover 1938. 31. El. Wi e d e main n : ErtragsJkundlHohe und wa´ldlbauiîidhe Grundilagen der Forstwirtsohaft, Teil I, 11, IiII Frankfurt am M. "1950., 1951. 32. F, Versuchs a^nst-a-´l t für Hess en : Ertragstafeln zum Gebrauche bei der Foirsteinridhtung, Giessen 1913. 33. E. W i m m er : Ertrags- u. Sorti.meutsuntersuchungein inV Buchenhochwalde. Karlsruhe 1914. 34. L. Žumer : Isikanje novih smeni v Jesnem gospodarstvu, šumarski list 1951. 23 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 26 <-- 26 --> PDF |
ZUSAMMENFASSUNG In der vorstehenden Abhandking trachteten wir zu finden, wdlches forstwirt schaftliche Ziel dem sacialistisohen Wirt&chaftssystiheme am besten ents-prohea könnte m\d av^f weilche Weise es eiigent´ich am besten realisiert werden konnte. Vorerst betrtichteten wir das off erwähnte Ziel »auf der zu Waid besttomtea Fläche in möglichst kurzem Zeit, mit möglichst, geringem KO´Stenauf wände mögUch«it viel und möglichst wertvolies Holz zu erzeugen«. Nach soirgfältiger Analyse kaimeoi wir zum ßeschuus:se, dass dieses Ziel in der Forstwirtschaft wahrlich nicht realisiert werden kann, weil es z^u gleicher Zeit auif einer bestimmten Waldfläche nicht imöglich ist, die gTÖsste und ausschildern wertvollste HoCizmasse »u e-rzeuge,n. Im Laufe weite^^ef Betrachtungen kernen wir auch noch znr Einsicht, dass das Ziel der Forstwirtscihaft im Sozialismus weder die Erzeugung der wertvollsten nooh die Erzeugung der gros« sten Ho´Lzmasse sem kaiui. Nach unserem Ermessen soll im Sozialismus das Ziel der Forstwirtschaft _— so´wohl in der Gegenwart als auch in der Zukuintf — stets die bestmögliche Befriedi- gung der Bedürfnisse der Voikswirtschaft (bezw. der men&cbiliichen Gesellschaft) mk notwendigen .HoC´zarten und Sortimenten seim. Dde bestmö.glHiohe Befriedigung der obengenannte ´Bedürfnisse soll auf Grund dar Erzeugung, welche durch die beste llenden PTod´uktiions/mittel und Naturkräfte ermöglicht wi.rd, .enfolgen. Dieses Ziel entspricht voillkam´men dem. grunidsätzlicben Ziele der sozialistischen; Froduktion, worin gleichzeitig sowoM die Ökonomische als auch die biologisch technische Seite der Forstwirtschaft mitinbegdlfen ist. Die Realisierimg dieses ZieOes wird in verschiedenen Betriobsairten auf Grumd des techntischen Umtriebes bez-w. der teohniscnen Reife erzridlt. In den schkgweisen Hochwaldbetrieben sowie m den PJenterbetrt´eben auf guten Standorten bewegt sich der technische Umtrieb bezw, die techniscihe Reafe — die gegenwärtigen Ökonomischen Verhältnisse bezw. die Bedünfnisse der soz^îialisMschen Wirtschaft ins Auge genomimen — zwischen dem Umtrieb des grössten Mass^nertrages und demjenigen des höchsten Wertertrages. Im Plenterwailde ´ der Fichte und der Tanne kann die technis-che Reife mit der Reife des grössten Massenertrages idendetisch sein. Im Plenterwalde der Tanne erfolgt die Prodruktion der grössten Fic«!|2^masse auif besserein Standorten beim Abtriobedurcbmesser (in der ^B^rusthöbe natürlich) von 50 resp. 60 cm, wajhrend die Erzeaigung der wertvioltfeten Hoilzima.sse beim Abtriöbsdurchmesser von 85 cm erfolgt. Das hängt von .der Struktur des Plenterwaldest imid VOIT der Standortsgüte ab. Im Laufe unserer Darste^lilung haben wir erwiesen:, dasis für die sOiZiialistiscbe Wirtschaft im Plenterwalde der Tanne der Abtriebsdiurohimesser von 60 cm als der günstigste zu betrachten ist. In der Forstwiitrtschaft des So´zialismois dürfte man auf guten Standoirten die schlagweisen Bestände (und in den Plenterwaldimgen die Bäume) nicht fallen,, bevor sie den Umtrieb bezw. d e Reife des grössten Massenertrages nicht erreicht haben. Falls dne Forstwirtschaft dieses Prinzip unterlässt, Können die Produktionsim´ttel und die Naturkräfte nicht Öikono´misdh aaisigenützt werden. Von besonderer Wichtigkeit ist eben âr}e roöiglichste Ausnützung der Natuirkräfte. In den für die Brenhollizprodulktion eingerichteten Ndederw^Idungen wird der technische Umtriöb mit dem UmtrÜeb des grössten Massenertrages identisclh, faClIs eine bestiinimte Qualität ´des Brennlholzes nicht verlangt wird. Auf geringeren Standorten soll der tocnnisohe Umtriab (be27w. düe technische Reife) derart bestimont werden,, dass er auisschliesiSÜi´ch de.r Erzeugung schwächerer Sortiimente entspreohe. Diese sind nämlich für die Befriedigaing der vofcwirtsehaft« liehen Bedürfnisse auisserordentllioh wiöhtig. Die ErzeiDgumg stärkerar Stämme bezv/. stärkerer iSortliim-eoité, weldhe eine sebr latnge Produktionsdauer verlangen würde., wäre a^uf diesen Standorten . nicht öko- JiOimisoh. 24 |