DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Zašto je tome tako? Zato što se kroz dugi niz godina nisu polagali ispiti na šumarskim fakultetima i ostalim srednjim i nižim šumarskim školama (u koliko ih je tada bilo). Na fakultetima se lovstvo samo upisivalo, a nije polagalo, dakle smatralo se je već tamo kao nešto nevažno, pa ga je slušalo svega 1—2°/o studenata, i to vjerojatno jedino što su osjećali prirodni nagon za lovom. Zato je danas vrlo malo organa u šumarskoj struci, koji se svojski zalažu po pitanju lovne privrede, koji misle na divljač na svom području, koji misle kako će joj preko zime pomoći prehranom, kako će joj omogućiti što povoljnije uslove za razvoj i opstanak. Šumar bez obzira na kvalifikaciju i stručnu spremu ako ne gleda na sve poslove (grane) šumarske prakse jednako nije pravi šumar. Nebi smjelo biti šumara, koji nije temeljito upućen u lovnu privredu, a po mogućnosti treba da je i sam lovac. Svi organi šumarske struke bez obzira na kvalifikacije, treba da budu glavni propagatori značenja i važnosti lovne privrede, treba da budu glavni tumači Zakona o lovu, treba da budu glavni borci za provedbu tog zakona, moraju da budu glavni odgajivači najširih narodnih masa po pitanju lovne privrede, jer narodne mase neznajući značaj i važnost lovne privrede, ne poznavajući sam Zakon o lovu često svijesno, a najviše nesvjesno čine goleme štete i koče pravilan razvoj lovne privrede \ (skupljaju jaja pernate divljači, mlade zečiće, srne i si., postavljaju žičane i razne druge zamke za hvatanje divljači). Svi organi šumarske struke su baš pozvana i odgovorna stručna lica koja moraju da se bore za razvoj i napredak lovne privrede. Oni moraju u svakom momentu i na svakom koraku da daju stručne savjete, upute i direktive za rad (po pitanju uzgoja, zaštite, prehrane divljači, uništavanja grabežljivaca) lovačkim društvima, pojedinim lovcima. Moraju uočavati griješke u radu, te na njih upozoravati, te iste ispravljati. Nažalost u šumarskoj praksi nije tako, stoga je potrebno u ovom najvišem šumarskom stručnom glasilu takav stav i rad svih šumarskih organa kritikovati i podvući da je takav stav, gledanje i rad šumarskih organa na lovnu privredu negativan i da ga treba čim prije ispraviti. Primjera radi treba navesti da su upravitelji šumarija pod čijom upravom su naša najbolja jelenska lovišta, potpuno nezainteresirani lovnom privredom. Nije mnogo, bolja situacija ni kod drugih šumarija, koje upravljaju državnim lovištima- Gotovo svaka naša šumarija upravlja sa velikim šumskim kompleksima, ako možda i nisu sva ta lovišta podesna za uzgoj jelenske divljači, ali su gotovo svi naši šumski kompleksi podesni za uzgoj srneće divljači, dok su mnogi vrlo -podesni za uzgoj tetrijeba i druge divljači- Treba imati na umu da naši jeleni radi svoje kvalitete i vrijednosti trofeja privlače lovce gotovo iz cijele Evrope, pa i radi lovnog turizma treba razvoju naše lovne privrede posvetiti još veću pažnju. Da bi se stanje i prilike popravile, u prvom redu na području šumarija, koje upravljaju i gospodare sa područjima, koja su naša najizrazitija jelenska lovišta, bilo bi potrebno da na takovim šumarijama budu i s njimaprivredom. gospodare šumari verzirani u gospodarenju lovnom 62 |