DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 60     <-- 60 -->        PDF

Jng. D. Srdić (Zagreb)


ŠUMARI I LOVNA PRIVREDA


Danas se kod nas u FNRJ a napose u NRH vrlo mnogo govori o lovu
kao privrednoj grani, te o njenom razvoju i unapređenju, kao i o koristima,
koje lovna privreda može da pruži svojoj zajednici, svom.narodu.
Iznalaze se metode rada, traže se što bolje organizacione forme rada za
što brže unapređenje lovne privrede. Zašto je sve to potrebno? Jednostavno
zato, što — ako se dobro i temeljito prouči značaj i važnost lovne
privrede — uvidjet će se, da lov kao grana narodne privrede može i mora
svom narodu i svojoj zajednici pružiti zavidne koristi i prihode.


Kod nas se lov do sada uvrštavao u tzv. sporedna šumska iskorišćavanja
(ljekovito bilje, razni šumski plodovi, gljive, kamen, zemlja i lov).
To je iz temelja pogrešno, jer lov po svojoj važnosti, po svom značenju
u prehrambene svrhe, po svojim prihodima, koje daje, ne smije biti nešto
sporedno, na lov se mora gledati isto kao i na glavne šumske proizvode
(drvo). Samo u tom slučaju lov mora da bude postavljen na potpuno
zdrave temelje, na polju lovstva mora biti racionalno i potpuno intenzivno
gospodarenje, moraju se striktno primjenjivati sve uzgojne, zaštitne i
zakonske mjere, kao i naučne metode rada i principi nauke.


Da bi se uvjerili da je lov zaista tako značajan, da se uvrštava u narodnu
privredu kao posebna grana, potrebno je malo promotriti stanje,
prilike i prihode lova u nekim evropskim državama prije II. svjetskog
rata, gdje se lovstvu i njegovom razvoju posvećivala puna pažnja, gdje se
je na polju lovstva racionalno i intenzivno gospodarilo (Njemačka, Čehoslovačka),
paralelno s tim treba promotriti stanje i prilike kod nas u
predratnoj Jugoslaviji, te u današnjoj Hrvatskoj, gdje je lov bio najvećim
djelom, gotovo posve zanemaren.


Iz tih nekoliko tabela i brojčanih podataka vidimo, koliki se prihodi
mogu dobiti od lovne privrede samo od utrška postignutog za prodano
meso ustreljene divljači.


Usput treba istaknuti da su Njemačka i Češka u mnogo nepovoljnijim
uslovima za razvoj lovne privrede. Kod njih su klimatske prilike mnogo
nepovoljnije, zima mnogo ranije počinje i mnogo dulje traje, nego kod
nas, gustoća stanovništva na 1 km2 je mnogo veća u njih nego kod nas,
obrada zemljišta, agrikultura kod tih država je mnogo intenzivnija nego
kod nas, samim tim ima mnogo manje prirodnih zaklona (živica, grmlja),
a u vezi toga i sami prirodni prehrambeni uvjeti su slabiji. ČSR je teritorijalno
za cea 50% manja od predratne Jugoslavije, a Njemačka dvostruko
veća.


Jedino u čemu su pounenute države u boljem položaju i što uvjetuje
kod njih bolji razvoj lovne privrede je to, što je kultura i disciplina
lovaca kao i s v <"> g ostalog stanovništva na
zavidnoj visini, što lovne i druge zakonske propise
poštuju i lovci i nelovci, zvjerokradica i krivo! o-
v a c a nema . To su glavni razlozi da pomenute države postižu tako
zavidne rezultate po pitanju lovne privrede.


, 58




ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 61     <-- 61 -->        PDF

Zašto je prije rata kod nas bilo tako porazno stanje po pitanju lovne
privrede, jasno je. Onda je bio takav sistem političkog i državnog uređenja,
onda se na lov nije gledalo kao na granu privrede, nego uglavnom se
lov smatrao sportom i razonodom pojedinaca, koji su bili u mogućnosti da
plaćaju visoke zakupnine (lovišta su se davala u zakup putem licitacija
i tko je mogao da plati više, dobijao je lovišta na uživanje), bile su visoke
otstrelne takse i slično. Ukratko na lovce su se postavljala prije rata
razna ograničenja, a koja su ujedno bila i kočnica za pravilan i normalan
razvoj lovne privrede.


Država: > vrst
divljači
God.
odstrel
ikom.
Pros}.
težina
kg
Ukupno
kg
V:rijednos1
u Din za kg
Ulkupna
vrijednost
dinara
I. Njemačka Jelena
Stini, div.
Zečeva
Fazana
Trčaka
60.000
618.000
3,500.000
500 000
1,000.000
80
18
3
1,1
0,36
4,800.000
11,124.000
10,500.000
550.000
360.000
17
20
16
40
12
81,600.000
222,480000
168,000.000
2,200.000
4,320.000
5,678.000 27,334.000 (2733 vag.) 478,600.000
II. ČSR Jelena 6.536 80 522.880 17 8,888.960
Srni, div. 51.515 18 937.270 20 18,545.400
Zečeva
Fazana
Trčaka
1,592.146
440 000
2,404.477
3
1,1
0,36
4,776.438
484 000
865.612
16
40
il
76,423 008
19,360.000
10,387.344
4,494.674 7,576.200 (757 vag.) 133,604.712
III. Jugoslav Jellena
Sm, div.
500
4.500
120
18
60.000
81.000
17
20
1,020.000
1,620.000
Zečeva 500.000 3 1,500.000 16 24,000.000
Fazana 45.000 1 45.000 40 1,800.000
Trčaka 6D.0O0 0,35 21.000 12 252.000
610.000 1,707.000 (170 vag.) 28,692.000
IV. NR H Jellena 200 120 24.000 17 408.000
predratna Srn. div.
Zečeva
1.000
65.000
18
3
18.000
195.000
20
16
36.000
3,120.000
Fazana 10.090 1 10 000 40 400.000
Trčaka
Kamen jarki
12.000
5.000
0,36
0,40
4.320
2.000
12
12
51.840
24.000
93.200 253.320 (25 vag.) 4,039.840


Pored svega toga što smo mi, kako je spomenuto, u mnogo povoljnijim
uslovima u odnosu na druge države za opstanak i razvoj divljači,
a time i same lovne privrede, pored svega toga što se kod nas danas
mnogo govori i radi na polju lovne privrede, još se nije ni izdaleka postiglo
ono što se može i mora postići.


. Zašto je stanje takovo? U prvom redu zato, što svi oni, koji bi trebali
da se najviše zalažu na radu u lovnoj privredi, nisu se dovoljno založili.


59




ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 62     <-- 62 -->        PDF

To su u prvom redu baš sami šumari (bez obzira na školsku spremu).
Oni nisu do sada dali od sebe ono što su trebali i mogli po svojim stručnim
kvalifikacijama, po svojim stručnim dužnostima, nisu pružili potrebnu
pomoć, nisu pomogli prvenstveno u stručnom i kulturnom uzdizanju naših
lovaca, te našeg naroda, kao nelovaca.


Danas, kada je lov kod nas uvršten u privredu i priznat kao važna
grana narodne privrede, upravo radi toga treba ubrzati tempo razvoja
i unapređenja te grane privrede, kako bi se od nje zaista dobile i stalno
dobijale one koristi i prihodi, koji se mogu i morajudobiti, kada se lovna
privreda razvije do maksimalnih mogućnosti, ako se divljač namnoži do
normalnog brojnog stanja tj. da ne bude štetna po šumske i poljoprivredne
kulture. Postizavanjem normalnog brojnog stanja može se, a i mora otstreljavati
sav godišnji priplod, tako da kao glavnica osta´e stalno normalno
brojno stanje. Ti prihodi morali bi biti najmanje toliki koliki su bili u
ČSR prije rata. Nažalost se mora konstatirati da smo danas još vrlo daleko
od normalnog brojnog stanja divljači. Grubo uzevši u razmatranje
sve vrste divljači — danas smo cea 70—75°/o ispod normalnog brojnog
stanja divljači. ´


Sjedinivši sve faktore potrebne za razvoj lovne privrede u daljnjem
radu moglo bi se grubo računajući samo na području NRH uzgojiti i otstreliti
godišnje kako slijedi:


kom. Prosj. Ukum. tež. Vr´icd. Ukupna


´ tež. kg kg za kg vrijednost
jelen div. 1350 120 162.000 50 8.100.000
srn. div. 15.000 18 270.000 50 13,500.000
zečeva 500.000 3 1,500.000 50 75,000.000
fazana 150.000 1 150 000 200 kom 30,000 000
trča-ka 500.000 0,36 180 000 50 ,, 9,000.000
kamenjarki 20.000 0,40 8.000 50 ., 400.000


1,186.350 2,270.000 (227 vagona) 136,000.000


Kako bi se jasnije uočile relativne razlike u postignutim prihodima
uzete su u gornjoj tabeli današnje racionirane cijene mesa divljači, doik su
u ranijim tabelama uzete za sve tabele naše predratne cijene divljači.


Kompariramo li samo t. j . grubo računati mogući odstrel i njegove
prihode samo za NRH sada i prije rata vidjet ćemo, da se prije rata na
području Hrvatske otstreljavalo svih vrsta divljači pretvoreno u kg mesa
cea 253,320 kg, a racionalnim i intenzivnim radom u lovnoj privredi moglo
bi se otstreljavati i dobijati 2,270.000 kg mesa (227 vagona) ili ako stavimo
u omjer vrijednosti predratne i sadašnje dobiti bi 4,039.480 . 136,000.000
dinara.


Iz navedene tablice se vidi, da su prihodi samo od utrška mesa divljači
vrlo veliki.


Treba usput spomenuti da je meso naše divljači vrlo traženi eksportni
artikl, da je meso naše divljači prema tome vrelo za priliv deviza (za
jednog živog zeca dobije se 520 deviznih dinara), da se za izvezeno meso
ustreljene divljači, te za izvezenu živu divljač, mogu u inozemstvu nabaviti
nama neophodno potrebna postrojenja za nekoliko manjih tvornica.


60




ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 63     <-- 63 -->        PDF

Također treba napomenuti da je naša divljač živa i ustreljena toliko
tražena na vanjskom tržištu radi svoje kvalitete i specijalno tražene
arome mesa. A tu kvalitetu i aromu mesa daju nam naši prirodni prehranbeni,
klimatski i drugi faktori, pa ih treba još jače iskoristiti.


Ako se gornjim prihodima koji se mogu postići samo na području
NRH od utrška mesa divljači, pribroje još i prihodi od krzna i koža divljači,
te ako se pribroje i svi indirektni prihodi, koji su u uskoj i tijesnoj
vezi sa izvršenjem lova (takse na lovne karte, oružne listove, zakupnina
lovišta i dr.) može se mirne duše uzeti da se prihodi lova povećavaju najmanje
za 50%, te bi izraženi u novčanoj vrijednosti iznosili samo za NRH
204,000.000 dinara.


Kada se to sve uoči i kada je tome tako, šta slijedi? Slijedi da treba
smjesta mobilisati sve snage za što brži napredak i razvoj lovne privrede.
Jeli kod nas danas već tako? Nažalost nije. Danas je rad na unapređenju
lovne privrede pored stručnog državnog rukovodstva (Glavne uprave za
šumarstvo Uprave lovstva u republikama) najvećim dijelom prepušten
lovačkim organizacijama (Lovačkim savezima, Lovačkim društvima i
samim lovcima), koji na dobrovoljnoj bazi iz prirodnog nagona i ljubavi
za lovom, iz čisto idealističkih pobuda učestvuju u tom radu, jer vole
prirodu, jer vole divljač.


Tko je u prvom redu pored čisto stručnog vrhovnog državnog rukovodstva
pozvan da se bori za razvoj i napredak lovne privrede, za postizanje
normalnog brojnog stanja divljači, a time i maksimalno mogućih
prihoda od lovne privrede? U prvom redu zato su pozvani svi organi
šumske struke bez obzira na školske kvalifikacije (fakultet, srednja i niža
šumarska škola), bez obzira na mjesta i položaje koje u šumarskoj struci
i praksi.zauzimaju.


Svi organi šumarske struke, treba da se založe do maksimuma u radu
11a podizanju i unapređenju lovne privrede, treba da se založe na tome
radu isto toliko, kao i na svim ostalim radovima šumarske struke (pošumljavamje,
uzgoj i uređenje šuma, zaštita šuma, iskorištavanje šuma i
dr.). Svi su ti radovi vrlo važni i jednako važni, te se nesmije ni jedan
zanemarivati. Kao lovac mogao bi tvrditi, da bi momentane lovnoj privredi
trebalo dati izvjesni prioritet, jer je najviše zanemarena i zapuštena.


Da li je u našoj šumarskoj praksi tako? Nažalost nije. Sami šumari
u najvećem procentu ne shvaćaju dovoljno značenje i važnost lovne privrede,
a samim tim nepravilno se i odnose prema njoj, i ne zalažu se
dovoljno na radovima po pitanju lovne privrede. Danas je obično u šumarskoj
praksi svaki drugi rad iz područja šumarstva važniji, dok lovstvo
i lovna privreda obično dolazi na toj ljestvici šumarskih poslova na
zadnje mjesto. Takav je stav vrlo velikog broja šumara iz temelja pogrešan.
Kada se govori o intenzivnijem radu i zalaganju po pitanju lovne
privrede, uvijek se nalazi stotinu raznih izgovora, kao preopterećenost
poslom, pomanjkanje pomoćnog osoblja i si. Glavni razlog takovom stanju
je baš to, što među šumarima i svim organima šumarske struke ima
premalo onih koji shvaćaju veliku važnost lovne privrede po narodno gospodarstvo
(pravih lovaca, koji su lovci po krvi), kojima je rad na podizanju
lovne privrede i rad na njenom unapređenju isto tako važan kao
d svaki drugi rad u šumarskoj struci i praksi.


61




ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 64     <-- 64 -->        PDF

Zašto je tome tako? Zato što se kroz dugi niz godina nisu polagali
ispiti na šumarskim fakultetima i ostalim srednjim i nižim šumarskim školama
(u koliko ih je tada bilo). Na fakultetima se lovstvo samo upisivalo,
a nije polagalo, dakle smatralo se je već tamo kao nešto nevažno, pa ga
je slušalo svega 1—2°/o studenata, i to vjerojatno jedino što su osjećali
prirodni nagon za lovom.


Zato je danas vrlo malo organa u šumarskoj struci, koji se svojski
zalažu po pitanju lovne privrede, koji misle na divljač na svom području,
koji misle kako će joj preko zime pomoći prehranom, kako će joj omogućiti
što povoljnije uslove za razvoj i opstanak.


Šumar bez obzira na kvalifikaciju i stručnu spremu ako ne gleda na
sve poslove (grane) šumarske prakse jednako nije pravi šumar. Nebi
smjelo biti šumara, koji nije temeljito upućen u lovnu privredu, a po
mogućnosti treba da je i sam lovac.


Svi organi šumarske struke bez obzira na kvalifikacije, treba da
budu glavni propagatori značenja i važnosti lovne privrede, treba da budu
glavni tumači Zakona o lovu, treba da budu glavni borci za provedbu
tog zakona, moraju da budu glavni odgajivači najširih narodnih masa
po pitanju lovne privrede, jer narodne mase neznajući značaj i važnost
lovne privrede, ne poznavajući sam Zakon o lovu često svijesno, a najviše
nesvjesno čine goleme štete i koče pravilan razvoj lovne privrede \
(skupljaju jaja pernate divljači, mlade zečiće, srne i si., postavljaju žičane
i razne druge zamke za hvatanje divljači).


Svi organi šumarske struke su baš pozvana i odgovorna stručna
lica koja moraju da se bore za razvoj i napredak lovne privrede. Oni
moraju u svakom momentu i na svakom koraku da daju stručne savjete,
upute i direktive za rad (po pitanju uzgoja, zaštite, prehrane divljači,
uništavanja grabežljivaca) lovačkim društvima, pojedinim lovcima. Moraju
uočavati griješke u radu, te na njih upozoravati, te iste ispravljati.


Nažalost u šumarskoj praksi nije tako, stoga je potrebno u ovom
najvišem šumarskom stručnom glasilu takav stav i rad svih šumarskih
organa kritikovati i podvući da je takav stav, gledanje i rad šumarskih
organa na lovnu privredu negativan i da ga treba čim prije ispraviti.


Primjera radi treba navesti da su upravitelji šumarija pod čijom
upravom su naša najbolja jelenska lovišta, potpuno nezainteresirani
lovnom privredom. Nije mnogo, bolja situacija ni kod drugih šumarija,
koje upravljaju državnim lovištima- Gotovo svaka naša šumarija upravlja
sa velikim šumskim kompleksima, ako možda i nisu sva ta lovišta podesna
za uzgoj jelenske divljači, ali su gotovo svi naši šumski kompleksi
podesni za uzgoj srneće divljači, dok su mnogi vrlo -podesni za uzgoj
tetrijeba i druge divljači-


Treba imati na umu da naši jeleni radi svoje kvalitete i vrijednosti
trofeja privlače lovce gotovo iz cijele Evrope, pa i radi lovnog turizma
treba razvoju naše lovne privrede posvetiti još veću pažnju.


Da bi se stanje i prilike popravile, u prvom redu na području šumarija,
koje upravljaju i gospodare sa područjima, koja su naša najizrazitija
jelenska lovišta, bilo bi potrebno da na takovim šumarijama


budu i s njimaprivredom.
gospodare šumari verzirani u gospodarenju lovnom
62




ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 65     <-- 65 -->        PDF

Kako se može od svakog našeg stanovnika (građanina, radnika i seljaka),
tražiti i zahtjevati da nešto doprinese razvoju i napretku lovne
privrede, pogotovo ako nije lovac, kada se dovoljno ne zalažu i ne prednjače
svojim radom i primjerom oni, koji su za to najviše pozvani, kolima
je to profesija, a ito su svi organi šumarske strulke bez obzira na
kvalifikaciju.


Više stotina organa šumarske struke razbacani svuda po terenu mogli
bi stvoriti vrlo mnogo, mogli bi stvoriti čuda, kada bi se u vršenju svoje
dužnosti zalagali dovoljno, kada bi svoju dužnost vršili onako kako treba,


t. j . sa maksimalnim zalaganjem, savjesno i predano po svim granama
i sektorima u struci jednako. Tada bi se razvoj i napredak lovne privrede
znatno ubrzao, te bi se i koristi od iste brzo osjetile.
Državno rukovodstvo šumarskom strukom, društvo inženjera i tehničara
— šumarska sekcija, i druge šumarske organizacije dužne su da
i sa svoje strane povedu strogo računa o tome da svi organi šumarske
struke bez obzira na kvalifikacije budu pravi borci za razvoj i napredak
lovne privrede, da na zadatke lovne privrede (na njihovu provedbu i
izvršenje), gledaju kao i na zadatke svih ostalih grana šumarske struke
i prakse.


Ne mogu (citirani šumarski forumi silom napraviti llovcem friekog
organa, koji nema smisla da bude aktivni lovac, to ne, jer nema svatko
interesa i prirodnog smisla i nagona da se aktivno bavi lovom, ali uzgajač
divljači, tumač Zakona o lovu, učitelj u lovnoj privredi, stručni savjetnik
po pitanju lovstva može i mora biti svaki organ šumarske struke,
jer mu je to profesija.


Ako takoi bude, a tako jedino može i mora da bude, onda ćemo mnogo
brže postići u lovnoj privredi ono, što želimo i što moramo postići. Mnogo
brže ćemo doći do željenog i postavljenog cilja t. j . do normalnog brojnog
stanja divljači, te do normalnog i pravilnog gledanja na lovnu privredu
lovaca i nelovaca, a samim time će se koristi i prihodi lovne privrede
u mnogo kraćem periodu vremena vidjeti i osjetiti.


63