DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Jng. D. Srdić (Zagreb) ŠUMARI I LOVNA PRIVREDA Danas se kod nas u FNRJ a napose u NRH vrlo mnogo govori o lovu kao privrednoj grani, te o njenom razvoju i unapređenju, kao i o koristima, koje lovna privreda može da pruži svojoj zajednici, svom.narodu. Iznalaze se metode rada, traže se što bolje organizacione forme rada za što brže unapređenje lovne privrede. Zašto je sve to potrebno? Jednostavno zato, što — ako se dobro i temeljito prouči značaj i važnost lovne privrede — uvidjet će se, da lov kao grana narodne privrede može i mora svom narodu i svojoj zajednici pružiti zavidne koristi i prihode. Kod nas se lov do sada uvrštavao u tzv. sporedna šumska iskorišćavanja (ljekovito bilje, razni šumski plodovi, gljive, kamen, zemlja i lov). To je iz temelja pogrešno, jer lov po svojoj važnosti, po svom značenju u prehrambene svrhe, po svojim prihodima, koje daje, ne smije biti nešto sporedno, na lov se mora gledati isto kao i na glavne šumske proizvode (drvo). Samo u tom slučaju lov mora da bude postavljen na potpuno zdrave temelje, na polju lovstva mora biti racionalno i potpuno intenzivno gospodarenje, moraju se striktno primjenjivati sve uzgojne, zaštitne i zakonske mjere, kao i naučne metode rada i principi nauke. Da bi se uvjerili da je lov zaista tako značajan, da se uvrštava u narodnu privredu kao posebna grana, potrebno je malo promotriti stanje, prilike i prihode lova u nekim evropskim državama prije II. svjetskog rata, gdje se lovstvu i njegovom razvoju posvećivala puna pažnja, gdje se je na polju lovstva racionalno i intenzivno gospodarilo (Njemačka, Čehoslovačka), paralelno s tim treba promotriti stanje i prilike kod nas u predratnoj Jugoslaviji, te u današnjoj Hrvatskoj, gdje je lov bio najvećim djelom, gotovo posve zanemaren. Iz tih nekoliko tabela i brojčanih podataka vidimo, koliki se prihodi mogu dobiti od lovne privrede samo od utrška postignutog za prodano meso ustreljene divljači. Usput treba istaknuti da su Njemačka i Češka u mnogo nepovoljnijim uslovima za razvoj lovne privrede. Kod njih su klimatske prilike mnogo nepovoljnije, zima mnogo ranije počinje i mnogo dulje traje, nego kod nas, gustoća stanovništva na 1 km2 je mnogo veća u njih nego kod nas, obrada zemljišta, agrikultura kod tih država je mnogo intenzivnija nego kod nas, samim tim ima mnogo manje prirodnih zaklona (živica, grmlja), a u vezi toga i sami prirodni prehrambeni uvjeti su slabiji. ČSR je teritorijalno za cea 50% manja od predratne Jugoslavije, a Njemačka dvostruko veća. Jedino u čemu su pounenute države u boljem položaju i što uvjetuje kod njih bolji razvoj lovne privrede je to, što je kultura i disciplina lovaca kao i s v <"> g ostalog stanovništva na zavidnoj visini, što lovne i druge zakonske propise poštuju i lovci i nelovci, zvjerokradica i krivo! o- v a c a nema . To su glavni razlozi da pomenute države postižu tako zavidne rezultate po pitanju lovne privrede. , 58 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Zašto je prije rata kod nas bilo tako porazno stanje po pitanju lovne privrede, jasno je. Onda je bio takav sistem političkog i državnog uređenja, onda se na lov nije gledalo kao na granu privrede, nego uglavnom se lov smatrao sportom i razonodom pojedinaca, koji su bili u mogućnosti da plaćaju visoke zakupnine (lovišta su se davala u zakup putem licitacija i tko je mogao da plati više, dobijao je lovišta na uživanje), bile su visoke otstrelne takse i slično. Ukratko na lovce su se postavljala prije rata razna ograničenja, a koja su ujedno bila i kočnica za pravilan i normalan razvoj lovne privrede. Država: > vrst divljači God. odstrel ikom. Pros}. težina kg Ukupno kg V:rijednos1 u Din za kg Ulkupna vrijednost dinara I. Njemačka Jelena Stini, div. Zečeva Fazana Trčaka 60.000 618.000 3,500.000 500 000 1,000.000 80 18 3 1,1 0,36 4,800.000 11,124.000 10,500.000 550.000 360.000 17 20 16 40 12 81,600.000 222,480000 168,000.000 2,200.000 4,320.000 5,678.000 27,334.000 (2733 vag.) 478,600.000 II. ČSR Jelena 6.536 80 522.880 17 8,888.960 Srni, div. 51.515 18 937.270 20 18,545.400 Zečeva Fazana Trčaka 1,592.146 440 000 2,404.477 3 1,1 0,36 4,776.438 484 000 865.612 16 40 il 76,423 008 19,360.000 10,387.344 4,494.674 7,576.200 (757 vag.) 133,604.712 III. Jugoslav Jellena Sm, div. 500 4.500 120 18 60.000 81.000 17 20 1,020.000 1,620.000 Zečeva 500.000 3 1,500.000 16 24,000.000 Fazana 45.000 1 45.000 40 1,800.000 Trčaka 6D.0O0 0,35 21.000 12 252.000 610.000 1,707.000 (170 vag.) 28,692.000 IV. NR H Jellena 200 120 24.000 17 408.000 predratna Srn. div. Zečeva 1.000 65.000 18 3 18.000 195.000 20 16 36.000 3,120.000 Fazana 10.090 1 10 000 40 400.000 Trčaka Kamen jarki 12.000 5.000 0,36 0,40 4.320 2.000 12 12 51.840 24.000 93.200 253.320 (25 vag.) 4,039.840 Pored svega toga što smo mi, kako je spomenuto, u mnogo povoljnijim uslovima u odnosu na druge države za opstanak i razvoj divljači, a time i same lovne privrede, pored svega toga što se kod nas danas mnogo govori i radi na polju lovne privrede, još se nije ni izdaleka postiglo ono što se može i mora postići. . Zašto je stanje takovo? U prvom redu zato, što svi oni, koji bi trebali da se najviše zalažu na radu u lovnoj privredi, nisu se dovoljno založili. 59 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 62 <-- 62 --> PDF |
To su u prvom redu baš sami šumari (bez obzira na školsku spremu). Oni nisu do sada dali od sebe ono što su trebali i mogli po svojim stručnim kvalifikacijama, po svojim stručnim dužnostima, nisu pružili potrebnu pomoć, nisu pomogli prvenstveno u stručnom i kulturnom uzdizanju naših lovaca, te našeg naroda, kao nelovaca. Danas, kada je lov kod nas uvršten u privredu i priznat kao važna grana narodne privrede, upravo radi toga treba ubrzati tempo razvoja i unapređenja te grane privrede, kako bi se od nje zaista dobile i stalno dobijale one koristi i prihodi, koji se mogu i morajudobiti, kada se lovna privreda razvije do maksimalnih mogućnosti, ako se divljač namnoži do normalnog brojnog stanja tj. da ne bude štetna po šumske i poljoprivredne kulture. Postizavanjem normalnog brojnog stanja može se, a i mora otstreljavati sav godišnji priplod, tako da kao glavnica osta´e stalno normalno brojno stanje. Ti prihodi morali bi biti najmanje toliki koliki su bili u ČSR prije rata. Nažalost se mora konstatirati da smo danas još vrlo daleko od normalnog brojnog stanja divljači. Grubo uzevši u razmatranje sve vrste divljači — danas smo cea 70—75°/o ispod normalnog brojnog stanja divljači. ´ Sjedinivši sve faktore potrebne za razvoj lovne privrede u daljnjem radu moglo bi se grubo računajući samo na području NRH uzgojiti i otstreliti godišnje kako slijedi: kom. Prosj. Ukum. tež. Vr´icd. Ukupna ´ tež. kg kg za kg vrijednost jelen div. 1350 120 162.000 50 8.100.000 srn. div. 15.000 18 270.000 50 13,500.000 zečeva 500.000 3 1,500.000 50 75,000.000 fazana 150.000 1 150 000 200 kom 30,000 000 trča-ka 500.000 0,36 180 000 50 ,, 9,000.000 kamenjarki 20.000 0,40 8.000 50 ., 400.000 1,186.350 2,270.000 (227 vagona) 136,000.000 Kako bi se jasnije uočile relativne razlike u postignutim prihodima uzete su u gornjoj tabeli današnje racionirane cijene mesa divljači, doik su u ranijim tabelama uzete za sve tabele naše predratne cijene divljači. Kompariramo li samo t. j . grubo računati mogući odstrel i njegove prihode samo za NRH sada i prije rata vidjet ćemo, da se prije rata na području Hrvatske otstreljavalo svih vrsta divljači pretvoreno u kg mesa cea 253,320 kg, a racionalnim i intenzivnim radom u lovnoj privredi moglo bi se otstreljavati i dobijati 2,270.000 kg mesa (227 vagona) ili ako stavimo u omjer vrijednosti predratne i sadašnje dobiti bi 4,039.480 . 136,000.000 dinara. Iz navedene tablice se vidi, da su prihodi samo od utrška mesa divljači vrlo veliki. Treba usput spomenuti da je meso naše divljači vrlo traženi eksportni artikl, da je meso naše divljači prema tome vrelo za priliv deviza (za jednog živog zeca dobije se 520 deviznih dinara), da se za izvezeno meso ustreljene divljači, te za izvezenu živu divljač, mogu u inozemstvu nabaviti nama neophodno potrebna postrojenja za nekoliko manjih tvornica. 60 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Također treba napomenuti da je naša divljač živa i ustreljena toliko tražena na vanjskom tržištu radi svoje kvalitete i specijalno tražene arome mesa. A tu kvalitetu i aromu mesa daju nam naši prirodni prehranbeni, klimatski i drugi faktori, pa ih treba još jače iskoristiti. Ako se gornjim prihodima koji se mogu postići samo na području NRH od utrška mesa divljači, pribroje još i prihodi od krzna i koža divljači, te ako se pribroje i svi indirektni prihodi, koji su u uskoj i tijesnoj vezi sa izvršenjem lova (takse na lovne karte, oružne listove, zakupnina lovišta i dr.) može se mirne duše uzeti da se prihodi lova povećavaju najmanje za 50%, te bi izraženi u novčanoj vrijednosti iznosili samo za NRH 204,000.000 dinara. Kada se to sve uoči i kada je tome tako, šta slijedi? Slijedi da treba smjesta mobilisati sve snage za što brži napredak i razvoj lovne privrede. Jeli kod nas danas već tako? Nažalost nije. Danas je rad na unapređenju lovne privrede pored stručnog državnog rukovodstva (Glavne uprave za šumarstvo Uprave lovstva u republikama) najvećim dijelom prepušten lovačkim organizacijama (Lovačkim savezima, Lovačkim društvima i samim lovcima), koji na dobrovoljnoj bazi iz prirodnog nagona i ljubavi za lovom, iz čisto idealističkih pobuda učestvuju u tom radu, jer vole prirodu, jer vole divljač. Tko je u prvom redu pored čisto stručnog vrhovnog državnog rukovodstva pozvan da se bori za razvoj i napredak lovne privrede, za postizanje normalnog brojnog stanja divljači, a time i maksimalno mogućih prihoda od lovne privrede? U prvom redu zato su pozvani svi organi šumske struke bez obzira na školske kvalifikacije (fakultet, srednja i niža šumarska škola), bez obzira na mjesta i položaje koje u šumarskoj struci i praksi.zauzimaju. Svi organi šumarske struke, treba da se založe do maksimuma u radu 11a podizanju i unapređenju lovne privrede, treba da se založe na tome radu isto toliko, kao i na svim ostalim radovima šumarske struke (pošumljavamje, uzgoj i uređenje šuma, zaštita šuma, iskorištavanje šuma i dr.). Svi su ti radovi vrlo važni i jednako važni, te se nesmije ni jedan zanemarivati. Kao lovac mogao bi tvrditi, da bi momentane lovnoj privredi trebalo dati izvjesni prioritet, jer je najviše zanemarena i zapuštena. Da li je u našoj šumarskoj praksi tako? Nažalost nije. Sami šumari u najvećem procentu ne shvaćaju dovoljno značenje i važnost lovne privrede, a samim tim nepravilno se i odnose prema njoj, i ne zalažu se dovoljno na radovima po pitanju lovne privrede. Danas je obično u šumarskoj praksi svaki drugi rad iz područja šumarstva važniji, dok lovstvo i lovna privreda obično dolazi na toj ljestvici šumarskih poslova na zadnje mjesto. Takav je stav vrlo velikog broja šumara iz temelja pogrešan. Kada se govori o intenzivnijem radu i zalaganju po pitanju lovne privrede, uvijek se nalazi stotinu raznih izgovora, kao preopterećenost poslom, pomanjkanje pomoćnog osoblja i si. Glavni razlog takovom stanju je baš to, što među šumarima i svim organima šumarske struke ima premalo onih koji shvaćaju veliku važnost lovne privrede po narodno gospodarstvo (pravih lovaca, koji su lovci po krvi), kojima je rad na podizanju lovne privrede i rad na njenom unapređenju isto tako važan kao d svaki drugi rad u šumarskoj struci i praksi. 61 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Zašto je tome tako? Zato što se kroz dugi niz godina nisu polagali ispiti na šumarskim fakultetima i ostalim srednjim i nižim šumarskim školama (u koliko ih je tada bilo). Na fakultetima se lovstvo samo upisivalo, a nije polagalo, dakle smatralo se je već tamo kao nešto nevažno, pa ga je slušalo svega 1—2°/o studenata, i to vjerojatno jedino što su osjećali prirodni nagon za lovom. Zato je danas vrlo malo organa u šumarskoj struci, koji se svojski zalažu po pitanju lovne privrede, koji misle na divljač na svom području, koji misle kako će joj preko zime pomoći prehranom, kako će joj omogućiti što povoljnije uslove za razvoj i opstanak. Šumar bez obzira na kvalifikaciju i stručnu spremu ako ne gleda na sve poslove (grane) šumarske prakse jednako nije pravi šumar. Nebi smjelo biti šumara, koji nije temeljito upućen u lovnu privredu, a po mogućnosti treba da je i sam lovac. Svi organi šumarske struke bez obzira na kvalifikacije, treba da budu glavni propagatori značenja i važnosti lovne privrede, treba da budu glavni tumači Zakona o lovu, treba da budu glavni borci za provedbu tog zakona, moraju da budu glavni odgajivači najširih narodnih masa po pitanju lovne privrede, jer narodne mase neznajući značaj i važnost lovne privrede, ne poznavajući sam Zakon o lovu često svijesno, a najviše nesvjesno čine goleme štete i koče pravilan razvoj lovne privrede \ (skupljaju jaja pernate divljači, mlade zečiće, srne i si., postavljaju žičane i razne druge zamke za hvatanje divljači). Svi organi šumarske struke su baš pozvana i odgovorna stručna lica koja moraju da se bore za razvoj i napredak lovne privrede. Oni moraju u svakom momentu i na svakom koraku da daju stručne savjete, upute i direktive za rad (po pitanju uzgoja, zaštite, prehrane divljači, uništavanja grabežljivaca) lovačkim društvima, pojedinim lovcima. Moraju uočavati griješke u radu, te na njih upozoravati, te iste ispravljati. Nažalost u šumarskoj praksi nije tako, stoga je potrebno u ovom najvišem šumarskom stručnom glasilu takav stav i rad svih šumarskih organa kritikovati i podvući da je takav stav, gledanje i rad šumarskih organa na lovnu privredu negativan i da ga treba čim prije ispraviti. Primjera radi treba navesti da su upravitelji šumarija pod čijom upravom su naša najbolja jelenska lovišta, potpuno nezainteresirani lovnom privredom. Nije mnogo, bolja situacija ni kod drugih šumarija, koje upravljaju državnim lovištima- Gotovo svaka naša šumarija upravlja sa velikim šumskim kompleksima, ako možda i nisu sva ta lovišta podesna za uzgoj jelenske divljači, ali su gotovo svi naši šumski kompleksi podesni za uzgoj srneće divljači, dok su mnogi vrlo -podesni za uzgoj tetrijeba i druge divljači- Treba imati na umu da naši jeleni radi svoje kvalitete i vrijednosti trofeja privlače lovce gotovo iz cijele Evrope, pa i radi lovnog turizma treba razvoju naše lovne privrede posvetiti još veću pažnju. Da bi se stanje i prilike popravile, u prvom redu na području šumarija, koje upravljaju i gospodare sa područjima, koja su naša najizrazitija jelenska lovišta, bilo bi potrebno da na takovim šumarijama budu i s njimaprivredom. gospodare šumari verzirani u gospodarenju lovnom 62 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Kako se može od svakog našeg stanovnika (građanina, radnika i seljaka), tražiti i zahtjevati da nešto doprinese razvoju i napretku lovne privrede, pogotovo ako nije lovac, kada se dovoljno ne zalažu i ne prednjače svojim radom i primjerom oni, koji su za to najviše pozvani, kolima je to profesija, a ito su svi organi šumarske strulke bez obzira na kvalifikaciju. Više stotina organa šumarske struke razbacani svuda po terenu mogli bi stvoriti vrlo mnogo, mogli bi stvoriti čuda, kada bi se u vršenju svoje dužnosti zalagali dovoljno, kada bi svoju dužnost vršili onako kako treba, t. j . sa maksimalnim zalaganjem, savjesno i predano po svim granama i sektorima u struci jednako. Tada bi se razvoj i napredak lovne privrede znatno ubrzao, te bi se i koristi od iste brzo osjetile. Državno rukovodstvo šumarskom strukom, društvo inženjera i tehničara — šumarska sekcija, i druge šumarske organizacije dužne su da i sa svoje strane povedu strogo računa o tome da svi organi šumarske struke bez obzira na kvalifikacije budu pravi borci za razvoj i napredak lovne privrede, da na zadatke lovne privrede (na njihovu provedbu i izvršenje), gledaju kao i na zadatke svih ostalih grana šumarske struke i prakse. Ne mogu (citirani šumarski forumi silom napraviti llovcem friekog organa, koji nema smisla da bude aktivni lovac, to ne, jer nema svatko interesa i prirodnog smisla i nagona da se aktivno bavi lovom, ali uzgajač divljači, tumač Zakona o lovu, učitelj u lovnoj privredi, stručni savjetnik po pitanju lovstva može i mora biti svaki organ šumarske struke, jer mu je to profesija. Ako takoi bude, a tako jedino može i mora da bude, onda ćemo mnogo brže postići u lovnoj privredi ono, što želimo i što moramo postići. Mnogo brže ćemo doći do željenog i postavljenog cilja t. j . do normalnog brojnog stanja divljači, te do normalnog i pravilnog gledanja na lovnu privredu lovaca i nelovaca, a samim time će se koristi i prihodi lovne privrede u mnogo kraćem periodu vremena vidjeti i osjetiti. 63 |