DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 55 <-- 55 --> PDF |
veza sumporaste kiseline i kompleksa lignina. Sadržaj sumpora u ligntnu sulfitne celuloze u mnogo slučajeva znatno narušava tok tehnološkog procesa preradivanja. Kod drugih vrsta prerade sulfitne lužine treba obratiti pažnju različitom stepenu kiselosti. Najčišći tehnički lignin otpada prilikom saharifikacije drveta. Ovaj se lignin nalazi u krutom stanju, što olakšava u većini slučajeva njegovu primjenu kao sirovine. Od općih svojstava krutog lignina treba istaknuti slijedeća: velika unutrašnja površina, uslovljena strukturom sličnom pčelinjem saću, visoka sposobnost adsorpcije tekućine i soli. Ova svojstva prouzrokuju prividnu suhoću lignina, premda je stvarni sadržaj vlage 60°/o. Ovo kao i neznatni stepen bubrenja protivno je svojstvima drveta i drvenog brašna. Napokon treba istaknuti, da je kruti lignin pod normalnim okolnostima postojan protiv utjecaja raznih mikroorganizama. Prema tehničkom postupku dobivanja razlikujemo tri vrste saharifikacijonog lignina: 1. po Bergius-Rheinau-u. Uslijed većeg sadržaja smole (7—9%) i jače humifikacije ovaj je lignin prilično tamino obojen. Osim toga sadrži znatne količine nečistoće, naročito solnu kiselinu, koja često smedia prilikom daljnjeg preradivanja. 2. po Scholler-Tornesch-u. Ovo je najčišći tehnički lignin uopće, te sadrži samo neznatne količine nečistoća. Boja mu je svijetla, a i kemijska struktura različita od Bergius-lignina. 3. p o Madison-u . Kod ovog amerikanskog postupka provađa se hidroliza namjerno samo nepotpuno, tako da jedan dio celuloze i hemiceluloze ostaje nerastvoren. Prema tome ostatak od hidrolize sadrži pored lignina još izvjesne količine celuloze i hemiceluloze. Ova tzv. »lignoceluloza « je vlakanaste strukture i zati žilavija od amorfnog lignina. Prema američkim izvorima pokazala se »lignoceluloza« osobito probitačna kao sirovina za proizvodnju plastične mase. Čistoća tehničkog lignina Upotrebljivost lignina za kemijsku preradbu je mnogovrsna. Kao sirovina tehnički lignin stoji na raspolaganje u raznim oblicima od kojih treba istaknuti: 1. kruti, amorfni lignin tvornica drvnog šećera, 2. krutu, vlakanastu »lignocelulozu« američkog postupka, 3. tekući, rastopljeni lignin (lignosulfonska kiselina) tvornica sulfitne celuloze. Sirove lignine koji otpadaju prilikom navedenih industrijskih procesa potrebno je mehanički ili kemijski, eventualno na oba načina obrađivati, da bi se dobilo čiste, prije svega i jednolične sirovine. Tako treba n. pr. Scholler-lignin prati sa vodom, sušiti i samljeti. Lignin po Bergius-u sadrži još znatne količine solne kiseline, koju treba odstraniti, jer ometa svaku daljnju kemijsku preradbu, čak i izravnu upotrebu. Za ovu svrhu postoji mnogo postupaka. Solna se kiselina može u dovoljnoj mjeri od53 |