DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 3 <-- 3 --> PDF |
GLASILO DRUŠTAVA ŠUMARSKIH INŽENJERA I TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE GODIŠTE 76. JANUAR - FEBRUAR - MART GODINA 1952 DEVEDESET GODINA ŠUMARSKE NASTAVE Tko hoće da radeći i napreduje, treba da mu je trajno pred očima cilj koji želi doseći. To gledanje u budućnosti neobično je važno u šumarstvu. Ono je jednako važno u operativi, nauci i nastavi. Važnost toga gledanja izvire iz osnovne karakteristike šumarstva; njegovi ciljevi su daleki, široki i vrlo složeni, dakle teško dostižni. No pored ocjenjivanja puta, koji još treba prevaliti, korisno je osvrnuti se i na staze koje sy već utrte i na puteve koji su već prevalfeni u prošlosti. Korisno je zagledati i ocijeniti; koje su zaprijeke savladane, koja su iskustva stečena i koja su saznanja sabrana na tom putu. Povezivanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti pretstavlja sadržinu svake evolucije. Apstrahirajući misao o osnivanju prvog šumarskog zavoda, koja je nikla četrdesetih godina prošloga stoljeća, treba se sa praga godine 1952 sjetiti, da se navršilo punih devedeset godina otkako u Narodnoj Republici Hrvatskoj u neprekinutom kontinuitetu postoji šumarska nastava. Ako se uoče historijske činjenice, da su Šumarsko učilište u Križevcima, te Šumarsko društvo i Šumarski list u Zagrebu predstavljali tri žarišta šumarstva, može se postaviti tvrđenje, da je NRH u oblasti šumarstva bila prvoborac na Balkanu. Dužnost je nas starih, koji smo pred više od sto semestara prišli šumarskoj struci i aktivno uzeli učešća u njenom izgrađivanju, da našim mladim drugovima, koji će pisati historiju našeg šumarstva, predamo po koji podatak o razvoju šumarstva u prošlosti. Daleka je od nas misao, da prikazujemo gole događaje prošlosti. Naš je cilj širi; uzimajući historijske činjenice kao pozadinu, nama je na umu da ukažemo koliko je današnjica dala pogodnije uslove za razvoj šumarstva nego prošlost. Ovaj put se ograničavamo samo na iznošenje misli, koje se vežu o devedesetu godišnjicu šumarske nastave u NRH. Šumarska nastava u NRH razvijala se u četiri perioda. Prvi period (1861 do 1898) obuhvata razdoblje od osnivanja Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima do prenošenja šumarske nastave na Sveučilište u 1 . |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 4 <-- 4 --> PDF |
. Zagrebu. Drugi period (1898 do 1919) traje do osnivanja samostalnog gospodarsko- šumarskog fakulteta. Treći period (1919 do 1945) obuhvata razdoblje do oslobođenja a četvrti od oslobođenja do danas. Prvi period, koji je trajao 37 godina, odigravao se u vrijeme, dok je teritorij današnje NRH bio pod Austro-Ugarskom. Iako se politički pritisak strane vlasti živo osjećao u čitavom životu naroda, ipak je snaga narodnih ljudi koji su se — počevši od preporoda — okupljali u Hrvatskom gospodarskom društvu u Zagrebu, uspjela da savlada taj pritisak i da ostvari osnivanje stručne škole u Križevcima. Pored općeg političkog pritiska Austro-Augarska imala je u ruci još dvije snažne poluge svoje prosvjetne i privredne politike: xVisoku školu za kulturu tla u Beču i Šumarsko- rudarsku visoku školu u Šćavnici, koje su imale za sobom tradiciju dužu od pola vijeka i uživale podršku velikih posjednika. Pritisak vlasti nešto je popustio poslije sklapanja ugarsko-hrvatske nagodbe, no on nije prestao. Rad Učilišta u Križevcima, koje je imalo rang srednje škole, bio je čedan po opsegu no pozitivan po uspjehu. Snagu tom radu davale su činjenice: da su u jednu cjelinu bile ujedinjenje poljoprivreda i šumarstvo te da je škola — kao jedina na Balkanu — privlačila i okupljala nemalo četiri decenija Hrvate, Srbe i Bugare. Za kvalitet nastavničkog kadra vrijedno je istaći da su pored šumarskih stručnjaka kao nastavnici u Križevcima djelovali i nešumari, kasniji profesori univerziteta: akademik dr. Miso Kišpatić i prof. dr. Vladimir Njegovan. Na stručno formiranje šumarskoga kadra »Križevčana« korisno je utjecala i činjenica, da je zavod raspolagao sa vlastitom — iako malenom — zavodskom šumom u neposrednoj blizini. Drugom periodu prethodila je žestoka načelna borba za bolje uslove razvoja šumarske nastave. Ta borba je pokrenuta u šumarskim redovima. Njen inicijator i nosilac bio je prof. Franjo Kesterčanek. Isprva se borba kretala oko osnovnog pitanja: da li treba šumarsku nastavu organski vezati o univerzitet ili je bolje podržavati je na samostalnoj visokoj školi. Pobijedila je prva teza, koju je živo branio Kesterčanek. Godine 1898 šumarska se nastava prenosi na zagrebačko sveučilište i veže o filozofski fakultet. No tim prenošenjem položaj šumarske nastave otežao se u tri smjera. Predstavnici t. zv. čiste nauke — au ono vrijeme postojala su samo tri fakulteta (pravnički, filozofski i teološki) — zauzimaju negativan stav u pitanju prenošenja šumarske nastave na sveučilište. Rezultat toga stava bila je činjenica, da šumarska nauka kao tobože primijenjena nije mogla biti inkorporirana univerzitetu već samo prislonjena o filozofski fakultet pod imenom Šumarske akademije. Upravo klasičan primjer nekadašnjega aristokratskoga načina gledanja t. zv. čiste na demokratsku t. j . primijenjenu nauku. Na osnovu naročitoga zakona, donesenoga po Saboru, dobro Božjakovina trebalo je da pomaže razvoj Šumarske akademije i da omogući praktično obrazovanje šumarskih stručnjaka. Nažalost se po toj liniji nije moglo doći do praktičnih rezultata. Kao posljedica toga Šumarska akademija bila je visoka škola za čuvanje zdravlja šuma — no bez klinike. Treća vrlo ozbiljnaravnopravnosti Zagreba, teškoća bila je u tome, što vlast nije Beča i Šćavnice. Apsolventi zagrebačke priznavala šumarske 2 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 5 <-- 5 --> PDF |
akademije nisu bili primani u državnu službu, ni na teritoriju tadanje male Hrvatske. Njihovo primanje bilo je ograničeno samo na službu kod Imovnih općina i Zemljišnih zajednica. Kraj takovog stanja stvari javila se na kraju misao i o njoj počelo ozbiljno raspravljati (190516) sa strane tadanje autonomne vlade u Hrvatskoj, ne bi li bilo ekonomičnije dokinuti Šumarsku akademiju a šumarske stručnjake obrazovati u inostranstvu po sistemu stipendija. Treći period počinje godine 1919. On je okarakterisan osnivanjem samostalnog poljoprivredno-šumarskog fakulteta na zagrebačkom sveučilištu. Poljoprivredna nastava, koja je do toga časa bila u Križevcima, prenosi se u Zagreb, i ponovo ujedinjava sa šumarskom. Nema više naslanjanja na filozofski fakultet; gospodarsko-šumarski fakultet se osovljava na vlastite noge. Čista nauka ne može da iznese ni formalnih prigovora, jer predstavnici šumarske nastave ulaze u sklop univerziteta sa punom naučnom kvalifikacijom. Nastava se tijesno povezuje sa naukom. Jedna oplodava drugu. U fakultetu se osniva centralni naučno istraživački institut (Zavod za šumske pokuse), koji počinje izdavati svoj naučni organ (Glasnik za šumske pokuse). Uspostavlja se toliko potreban kontakt sa pretstavnicima svjetske naročito evropske šumarske nastave i nauke: ekskurzije u inostranstvo i sa studentima, učestvovanje na internacionalnim kongresima i konferencijama, izmjena publikacija. Proširuju se horizonti i produbljuje znanje nastavnika. Na domu je situacija bila teža. Kapitalističko uređenje stare Jugoslavije nije davalo mogućnosti razvoju nastave i nauke. Nije bilo u interesu kapitalističkog načina iskorišćavanje šuma, da šumarski kadar bude što potpunije obrazovan, da po širini i dubljini toga obrazovanja gleda na šumu kao opće narodno dobro, koje će biti od koristi pokoljenjima budućnosti. Eksploatator je držao u vidu samo svoje koristi, a vlast je favorizirala njega ne mareći za šume kao opće dobro. Najsudbonosnija postaje činjenica, što fakultet u 26 godina trećeg perioda ne može da dođe do potrebnog fakultetskog objekta (šuma). Ono malo šumske površine, koja je bila vezana o poljoprivredno dobro Maksimir, nije nabavila država već ih je — kao i ostali dio fakultetskog dobra — pribavio fakultet zajmovima, što su ih dale Imovne općine. Šumarska praksa stojeći pod jakim utjecajem vlasti i kapitalističkih potreba gleda u tom periodu nauku i nastavu kao nešto, što je samo na smetnju zajedničkoj sprezi vlasti i industrijalca-kapitaliste. Što jače podvezati krvne žile organizmu, koji se zove nauka i nastava, značilo je -— u jeziku tadašnje šumarske politike — jačati ingerenciju vlasti i industrijalca. U to vrijeme nije bilo ni konzultacija ni zajedničkog rada sa operativom. Naprotiv, prilike su bile toliko nemoguće, da nastavi i nauci nije preostalo drugo već da se povuče u. sebe samu. Iz toga stava rezerviranosti one istupaju tek kad treba otvoreno zauzeti stav za spas šuma i njihovu budućnost. O tom istupanju ostao je u analima našeg šumarstva vidan i pisani trag. O položaju nastave za vrijeme okupacije ne treba ni govoriti; on je i suviše poznat. Četvrti period, koji počinje poslije oslobođenja, donosi sa sobom niz dubokih promjena u šumarskoj nastavi. Iz temelja se mijenja osnovica 3 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 6 <-- 6 --> PDF |
nastave na taj način, da fakultet dobija svoje šume. Ostvaruje se ono, što nije učinila ni jedna vlast u 85 godina. Fakultet dolazi do šumskih objekata, i staje i po toj liniji u red onih evropskih fakulteta i visokih škola, koje sa takovim objektima raspolažu već jedno stoljeće. Šume što ih je fakultet dobio u nastavno-naučne ciljeve obuhvataju najvažnije dendrogeografske regije. Fakultet, kome je zadatak, da čuva zdravlje šuma, da obrazuje i odgoji zdrav stručni kadar, dobijä konačno svoju kliniku. Stvara se mogućnost da se tok stručnog obrazovanja prenosi u teren. Otvara se put da se student ne samo upoznaje sa složenim životom šume, već da mu priđe bliže da se s njim sazivi i da iz njega crpi ne samo razumijevanje za zadatke, koje treba da rješava, već i ljubav, kojom treba da se rukovodi pri tom radu. Daje se mogućnost da ti objekti posluže i za naučno-istraživačke radove. Ukratko, otvara se široka perspektiva, po kojoj će operativa doći do solidno obrazovanog stručnog kadra a fakultet do izgrađenih naučnih radnika, budućih nastavnika. Zahvaljujući Narodnoj Vlasti stvorena je puna mogućnost da su mogli biti štampom izdani udžbenici L skripta, ta najvažnija pomagala pri obrazovanju šumarskih stručnjaka. Nije više pitanje, da li će pojedinac nastavnik imati hrabrosti, da se upusti u rizik izdavanja udžbenika. Tu je brigu u cijelosti preuzela Narodna Vlast. Unutrašnja diferencijacija nastave na biološki i drvno-industrijski smjer, daje garanciju da se veliki zadaci oko održavanja i podizanja šuma razborito i tijesno vežu sa ciljevima drvne industrije to jest mehaničke i kemijske prerade te izrade finalnih produkata. Na taj je način ujedno živo podcrtana važnost i potreba da se šumarska nastava trajno održava na liniji biološko-tehničkoj; jer cijepanje te rezultante i prenošenje njenih komponenata na nešumarske fakultete značilostruke, nastave i nauke. bi likvidaciju šumarstva kao Održavanje interfakultetskih konferencija predstavlja važnu kopču, koja veže šumarske fakultete, tačnije njihov nastavni i naučni rad usmjerava po jednoj jedinstvenoj liniji a u stremljenju k jednom krajnjem cilju — sretnoj budućnosti naših šuma. Da bi se novi temlji šumarske nastave, što ih je stvorila Narodna Vlast, mogli još i dalje izgrađivati potrebno je da se planski priđe pravilnom ostvarivanju onih zadataka, koji još nisu riješeni u potpunosti. Među tim zadacima nameću se kao neophodni: što tješnja saradnja fakulteta sa operativom, naročito u pitanju naučno-istraživačkog rada. Uvažujući da već 25 godina nije ni jedan nastavnik šumarskog fakulteta NRH bio na specijalizaciji u inostranstvu, treba što skorije izaslati u inostranstvo veći broj mladih naučnih radnika. Ovo naročito važi za tehnologiju, pedologiju, genetiku, entomologiju i fitopatologiju. Ne treba predvidjeti da izlaženje u inostranstvo I nije samo stvar pojedinaca. U takvoj misiji pojedinac pred licem inostranstva predstavlja snagu naše nauke, nastave i privrede. Neophodno je opremiti fakultet literaturom i tehničkim pomagalima, kako bi se uporedo sa nastavnim radom mogao razvijatinaučni rad. O devedesetoj godišnjici šumarske nauke u NRH korisno je jedinstvenim gledanjem obuhvatiti šumarstvo kao cjelinu i u toj cjelini odrediti po 4 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 7 <-- 7 --> PDF |
ložaj šumarske nastave. Za ostvarenje privrednih planova i zadataka u oblasti šumarstva socijalističko uređenje države traži sposoban kadar visokokvalifikovanih stručnjaka. Operativi treba priznati pravo da odredi kakav tip šumarskog stručnjaka ona treba. Nastava je dužna da formira i spremi stručnjaka, koji će zadovoljiti potrebe operative. Na drugoj strani, šumarski fakulteti, koji izgrađuju šumarske stručnjake, organski su vezani o univerzitete kao cjelinu. Po toj vezi šumarska nastava kao i nosioci te nastave nedjeljivo su vezani o nauku. Na trećoj strani, nauka treba da održava nastavu na savremenoj visini, da krči putove operativi, i da sa pravom očekuje saradnju i pomoć operative. Ovo posljednje to više, što i operativa ima svoje vlastite institute za šumarska istraživanja. Prema tome, operativa, nastava i nauka čine zatvoren krug. Nije moguće zamisliti postojanje toga kruga bez jednoga od rečenih dijelova. U dosadašnja tri perioda, o kojima je bila riječ, krug, što ga čini šumarstvo, bio je rastrgan: kapitalističkoj operativi bio je na umu samo jedan cilj — eksploatacija šuma; nastava bez trajne i organske veze sa šumom tačnije bez fakultetskih šuma ostala je posve akademska; nauka odsječena od operative i bez materijalnih mogućnosti povukla se u sebe samu i ograničila na rješavanje naučnih pitanja, za koje ne treba materijalnih uslova. Zasluga je Narodne vlasti, da je socijalističko državno uređenje likvidiralo staro nezdravo stanje u oblasti šumarske nastave i stvorilo nove široke mogućnosti i perspektive. Sa praga godine 1952 izražavamo želju, da bi bilans razvoja, rada i napretka u oblasti šumarstva o stotoj godišnjici šumarske nastave u NRH bio što plodniji i pozitivniji a na korist šume i budućih pokoljenja. U grenović Dr. Ing. Milenko Plavšić (Zagreb) O CILJU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA U SOCIJALIZMU I O NJEGOVOJ REALIZACIJI* Tijekom gospodarskog i kulturnog razvitka čovječanstva šume i njihovi proizvodi, a osobito drvo, imali su različit privredni značaj odnosno različitu važnost za pokriće potreba. Potrebe su se mijenjale uporedo s razvitkom proizvodnih snaga i produkcionih odnosa. Razumljivo je, da su se zbog toga mijenjali i ciljevi šumskog gospodarstva, jer je određivanje ekonomskih ciljeva vezano za određene , potrebe čovjeka i ljudskog društva. Drugačiji je bio cilj šumskog gospodarstva, kada su proizvodne snage, nauka i kultura bile nerazvijene, a drugačiji kada su postigle visok stepen razvoja. i Ekonomski ciljevi, koji odgovaraju određenim društvenim potrebama, utvrđuju se na temelju iskustva, opažanja i ekonomske historije. * Ova je radnja lizvadak iz opiširne rasprave, ikojoj je natpos »Ekonomski ciljevi u šumskom gospodarstvu«. U toj1 soi raspravi obrađeni ciljevi šumskog gospodarstva, koji su postojali za TneirlkantiCizma, kod fiziokrata, pod utjecajem industrijske revolucije i klasične škole političke ekonomije te u socijalizmu. 5 |