DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Na temelju ovih izlaganja dolazimo do zaključka, da cilj šumskog gospodarstva u socijalizmu ne može biti proizvodnja najvrednije drvne mase iili mase s najvećom cijenom. Analizirajmo sad drugi cilj šumskog gospodarstva tj. proizvodnju najveće količine sveukupne drvne mase. Proizvodnjom najveće sveukupne drvne mase pokrivale bi se u stvari na najbolji način potrebe narodne privrede, kada bi za njihova pokriće bila odlučna samo drvna supstanca, drvna materija. U toim bi slučaju bio jedini cilj šumske proizvodnje u socijalizmu proizvodnja najveće količine drvne mase. No danas ne postoji takvo stanje. Za podmirenje potreba nije dovoljna samo količina drvne mase. Naša narodna privreda traži danas s obzirem na unutarnje potrebe i s obzirom na potrebe svjetskog tržišta, na koje je vezana, ne samo ukupnu količinu drvne mase, nego i raznovrsne Sortimente i određenu kvalitetu. Ako imamo na umu utvrđene ekonomske zrelosti, te ako na njihovu temelju odredimo dimenzije srednjeg sastojmskog stabla iz odgovarajućih prihodnih tabela za bolje bonitete (I.—III.), vidjet ćemo, da se kod tih zrelosti i kod nekih vrsta drveća, kao kod hrasta, kod bora, kod bukve, a donekle i kod jele, ne će dobiti svi sortimenti, koji su danas potrebni za pokriće potreba, ma da se kod dotičnih zrelosti proizvodi najveća drvna masa. Ako ´se pak izvjesni sortimenti (trupci za furnire, za ljuštenje i t. d.) i dobiju, ne će se1 dobiti u dostatnoj količini. Prema tome niti proizvodnja najveće drvne mase ne će biti cilj šumskog gospodarstva u socijalizmu, i ako mu je ovakav cilj po svojim osebinama vrlo blizak. Iznimku mogu činiti samo niske šume, ako se ne traži specijalna kvaliteta ogrjevnog drveta. No u vezi s proizvodnjom najveće drvne mase valja istaknuti jednu važnu činjenicu za šumsko gospodarstvo u socijalizmu. U socijalističkoj naime proizvodnji ne bi se na dobrim stojbinama smjela posjeći niti jedna sastoijina, koja nije prešla kulminaciju prosječnog dobnog prirasta ili, što je isto, nije postigla zrelost proizvodnje najveće drvne mase. Ak o se sastojina siječe prije kulminacije prosječnog prirasta drvne mase, tada nisu racionalno i najbolje upotrijebljena raspoloživa proizvodna sredstva odnosno nisu se maksimalno iskoristile prirodne sile (svijetlo, oborine i t. d.), što stoje ma upotrebu, jer se nije proizvela najveća moguća.drvna masa, koja se mogla proizvesti. Dakle nije potpuno iskorišćen kapacitet, koji stoji na raspoloženju. Od osobite su važnosti upravo prirodne sile, koje igraju veoma važnu ulogu kod proizvodnje u šumskom gospodarstvu, a koje priroda daje bez ikakovih troškova. Produži li se vrijeme proizvodnje ili se sastojina siječe poslije kulminacije prosječnog prirasta, i tada doduše pada proizvodnjia drvne mase, te se gubi na njenoj količini, ali se — s druge strane — dobiva na kvaliteti, a što je još važnije, tim se produženjem vremena proizvodnje kod nekih vrsta drveća proizvode sortimenti, koji su njajeko potrebni za podmirenje društvenih potreba. Ovo dobivanje a^^^enatäwijek o potrebnih za podmirenje društvenih potreba dana|0^od dalefte^v^ćeg značenja ,nego gubici na količini drvne mase. 13 > < |