DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1952 str. 10 <-- 10 --> PDF |
cilj šumskog gospodarstva. Zrelost ili ophodnja, u kojoj se proizvodi drvna masa s najvećom cijenom ili vrijednošću na određenoj šumskoj površini, odgovara ophodnji najvrednijeg godišnjeg prihoda šumskog gospodarstva, koju spominju Guttenberg (6) i Nenadić (19). Tu zrelost određuje vrijeme kulminacije godišnjeg sirovog (bruto) prihoda. Ona se podudara gotovo sasvim sa zrelošću najvećeg godišnjeg čistog prihoda šumskog gospodarstva (ophodnjom najveće »šumske rente«). Između tih dviju zrelosti mala je razlika. Ona nastupa tek onda, kada se provodi umjetno pomlađivanje, jer je uzrokuju kulturni troškovi. No ona je tako malena, da se može zabaciti s teoretskog, a pogotovu s praktičkog stajališta. Na temelju Schwappac h ovi h financijskih tabela i podataka Spiegel a iz 1926. godine (27) izračunali smo zrelost (ophodnju) najvećeg godišnjeg sirovog prihoda šumskog gospodarstva za različite vrste drveća i dobre bonitete stojbine (od I. do III. razreda)2. Ona u prosjeku za te bonitete iznosi: kod hrasta 175 god., kod bukve 155 god., kod jele 145 god., kod smreke 125 god. i kod bora 130 god.3 Za ove izračunane zrelosti može se reći, da vrijede u glavnom i danas, makar su određene na temelju podataka iz 1926. godine. Ovu tvrdnju potkrepljujemo narednim izlaganjem: Činjenica je, da jednom utvrđena i usvojena zrelost ili ophodnja najvećeg godišnjeg (sirovog ili čistog) prihoda nema trajnu vrijednost. Ona se mijenja. No te promjene nisu tako nagle i nisu povezane s velikim odstupanjima od prvotno utvrđene zrelosti, kao što se to napominje u uređivanju šuma [J u d e i c h (9), Guttenberg (6), Š e n š i n (29) i t. d.i. Promjene u vremenu nastupa zrelosti najvećeg godišnjeg sirovog prihoda mogu nastati: a) zbog promjene boniteta stojbine; b) donekle radi načina njegovanja odnosno proređivanja sastojina; c) od promjena u odnosima ili omjerima (indeksima), u kojima međusobno stoje cijene drvnih sortimenata za istu vrstu drveta. Promjene u bonitetnom razredu utječu kod nekih vrsta drveća malo ili nikako na duljinu vremena, kada nastupa zrelost najvećeg godišnjeg sirovog prihoda, ako se radi o I., II. i III. bonitetnom razredu, koji za tu zrelost jedino i. dolaze u obzir. Tako prema podacima Schwappacha i Spiegela (27) nema uopće razlike u duljini vremena te zrelosti, kad se radi o boru na I. i III. bonitetnom razredu. Ta razlika između I. i III. bonitetnog razreda iznosi kod hrasta i bukve samo 10 godina, a kod smreke 30 godina. Kod smreke je ona najveća. Na slabijim je bonitetnim razredima vrijeme ove zrelosti dulje. Kako se iz ovih podataka vidi, promjene u bonitetnim razredima imaju malen utjecai na duljinu vremena, kada nastupa zrelost najvećeg godišnjeg sirovog prihoda, ako se pusti iz vida smreka. 2 U ovim našim razmatranjiima uzimamo u obzir .podatke od pet bonitetnih razreda stojbine, jer ih toliko- sadrže igoitovo> sve prihodne tabele. Pri tome L. U. i HiL bon. razred smatramo dobrim, IV. slabim, en V. lošim razredom stojbine. 3 Napominjemo, da se u Francuskoj, u kojoj se gospodarenje osniva u glavnom na oipthodnji (zrelosti) najvećeg godišnjeg čistog prihoda, ophodnja u državnim šumama prema P err in u (20) kreće: kod hrasta kitnjalka od 180 do 200 god., kod" hrasta lužnjaka 150 god., kod bukve 120 do 150 god., kod jele 120 do 150 god., kod´ smreke 150 god., kod bora 150 god,, kod ariša 150 do 200 ,god. 8 |