DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Ova je pojava nenormalna a ovakovo deziirteresovanje za svoju struk« mora na kraju krajeva dobiti odgovarajuću ocjenu. Ali napredak se ne može suzbiti nd piešutkivanjem ni bacanjem u birokratske ladice*. Schnellwachsende Wälder In dem Bestreben unser unbewaldetes Waldgebiet je früher möt Grün zu bedecken, hat der Verfasser tin den Jahren 1937—1941 Versuche zur Aufforstung unternommen. Zu diesem Zwecke benutzte er spezielle Agrotehniik und Auxin. Die Ergebnisse dieser Versuche sind in unserer Zeitschrift vom Jahre 1938 und 1939 beschrieben. In dierem Artikel ha- der Veriasser nur kurz die Entwicklung, den heutigen Stand der Versuche und einige Ergebnässe veröffentlicht (s. T. der jährliche Höhenzuwachs u. Foto), ~- Eine ausfürhliche Publikation über schnellwachsende Wälder ward bald erscheinen. * Ministarstvo šumarstva NR BiH (sada Glavna Uprava za šumarstvo) omogućilo je izdanje knjige »Ekspresne šume« u kojoj su detaljno navedeni rezultati rada i sve najnov.je metode za podizanje brzorastućih šuma na svimal terenima, kao i postojeće stanje ekspresnih Suma. Prema ocjeni stručne komisije ovaj rad ima elemente novatorstva i koristan je kako za praksu tako i na naiućno isiiraživačkam polju. Knjiga. Uf.koro izlazi; iz štampe u izdanju Zadružnog štamparskog izdavačkog preduzeća u Sarajevu; dlustrovana je i snabdjevena praktičnim uputama. Ing. Horvat August (Split): O VAŽNOSTI UZGOJA LOVORA* Naše obalno područje i neposredno zalede obiluje mediteranskim flornim elementima, među kojima lovor (Lauru s nobili s L.) zauzima vidno mjesto. Lovor je drvo ili krupniji grm,iz velike porodice Lauraceae, koja obuhvata 30 rodova sa nekih 900 vrsta. U Europi živi autohtono samo obični lovor. Sve druge vrste žive u tropskim i suibtropskim krajevima, a ntßke su ponešto rasprostranjene ul Sjevernoj Americi. Paleontološka su istraživanja pokazala, da je u tercijaru Laurus nobilis imao uz L. canadensis veći areal rasprostranjenja u Europi. Danas nailazimo na lovor u Maloj Aziji, zatim uz obale Crnog mora te u Sredozemlju: Grčkoj, Macedoniji, uz našu obalu, u Italiji, Španiji te nešto u Maroku. Nemamo tačnih podataka gdje sve i na kolikoj površini dolazi lovor kod nas. U manjim skupinama ga ima u Istri, na Brionskim otocima, na otocima i kopnu Kvarnerskog zaljeva. Kod Opatije i Lovrane dolazi u većoj količini te tvori i sastojane. Nalazi se u okolini Rijeke, Crikvenice Rabu, Pagu i otočju, oko Zadra. *Uz more ga nalazimo između Trogira i Splita, zatim na otocima Braču, Hvaru, Mljetu i poluotoku Pelješcu, U Dubrovniku i okolici, Sutorini, Herceg-Novom i Bold Kotorskoj. Ukratko on nigdje ne dolazi obilnije, ali pridolazi duž cijele naše obale» Visinska zona njegova rasprostranjenja, kao i rasprostranjenost u kopnenom dijelu nije još dovoljno istražena. Dolazi na pr. u Dalmaciji do Maf * Izrađeno u Institutu za eksperimentalno šumarstvo Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Direkcijama krš Split, 392 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 9 <-- 9 --> PDF |
kova, Osojnika, Vrgorca, Sinja. Možemo uzeti da ide do 225 m nadmorske visine. Prema italijanskim podacima dolazi na strani Tirenskog mora do visine od 300—500 m nad morem. Lovor uspijeva u predjelima s obilno topline i vlage što je razumljivo, ako se uzme u obzir da je ostatak iz tercijarne flore, koja se razvijala u humidno toploj klimi. Prema Adamoviću naročito se pojavljuje u većim ili manjim grupama u najtoplijem dijelu područja hrasta medunca i crnog jasena. U tog prelaznoj zoni, između sasvim kserofilne1 mediteranske i najtoplijeg dijela suhmediteranske oblasti, on traži vlažnije položaje i svježije terene. Prema tome njegova zona rasprostranjenja su tereni na gornjoj granici zimzelenog područja, gdje nestaje osjetljivijih mediteranskih elemenata kao mirte, rogača i t. d. a počinju listopadne submediteranske šume. Time nije rečeno da uopće ne dolazi u zimzelenoj zoni. Uf tim predjelima on pridolazi u šumama crnike i alepskog bora na plodnijim zemljištima, u uvalama, vrtovima, uz ograde i t. d. U makiji rjeđe dolazi. Lovor općenito traži dobro stanište. Bolje uspijeva na svježim silikatnim tlima, ali uspijeva i na krečnjačkim terenima. On je siguran indikator progresivne sukcesije, kao i crnika. Iako traži povoljnije životne uslove, može, kad se jednom zakorijeni, uspijevati i na lošem tlu čak i u oporijim primorskim predjelima. Radi tih svojstava se do danas održao na mnogim mjestima, gdje su uslijed djelovanja čovjeka, izmijenjeni ekološki uslovi. Lovor izbjegava hladne struje, a prijaju mu sjeverozapadne i zaklonjene sjevero-istočne expozicije. Prema niskim temperaturama dosta je otporan, premda mu već i temperatura od —3°C smeta. Za velike zime godine 1928/1929 stradao je, prema opažanjima prof. A. Kaudersa; no grmovi, koji su stavljeni rano u proljeće na panj, izbili su tečajem ljeta mladice duge do 2 m. Prema Rubbii do 100 m nadmorske visine tvori čiste sastojine, a u višim predjelima dolazi u skupinama. U tim visinama dolazi sa hrastom. On je eminentno zasjenu podnoseća vrsta. To pokazuje prirodni pomladak iz sjemena. Ponik ne ugiba ni u najjačem hladu, što više, u punoj sjeni pokazuje daleko brži i intenzivniji razvitak nego na svijetlu. To je važan momenat pri gospodarenju. Činjenica, da je lovor kroz vijekove obilno iskorišćavan te da se unatoč tome održao, upućuje na njegovu izvanrednu životnu sposobnost, koja naročito dolazi do izražaja u velikoj izbojnoj snazi. Lovor se nakon kljaštrenja veoma brzo obnavlja. Najbolje uspijeva, ako se kljaštri redovito u određenim vremenskim razmacima. Pošto lovor u prirodnom stanju tvori sastojine gustog obrasta, to valja odrasla stabalca ili strukove proređivati u jesen svake druge, treće ili četvrte godine. Iza kljaštrenja ostavljeni strukovi daju jači urod. Lovor možemo razmnožiti sjemenom i sadnicama. Sjeme počinje dozrijevati koncem novembra. U Arboretumu Trsteno utvrđeno je, da u 1 kg ima oko 780—800 sjemenki, a bez mesnatog ovoja oko 1400 komada. Za sjetvu u rasadniku ili na terenu u Italiji ne trese se sjeme sa stabala, već se bere rukom i smjesta oprezno otprema na mjesto rada. Razlog tom postupku je činjenica, da u plodu na udarenom mjestu nastupa fermentacija, koja nepovoljno* djeluje na klijanje. Pri pokusu, koji je radi provjeravanja te tvrdnje proveden sa 1600 sjemenki u Trstenom, zasijano je 15. XII. 1949. 800 sjemenki skinutih rukom sa stabla, a 31. I. 1950. 800 sjemenki 393 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 10 <-- 10 --> PDF |
sabranih sa tla. Od sjemenki skinutih rukom nabrojeno je 18. XII. 1950. 640 komada biljaka visine 23 cm, a od sjemenki skupljenih sa tla ostalo je 280 biljaka visine 10 cm. Iako jedan pokus nije mjerodavan, on je ipak karakterističan za gornju tvrdnju. Neki preporučuju i tvrde, da sjeme lakše niče ako se prije sjetve skine vanjski ovoj. To preporuča i rimski pisac Plinije. Sjetvu na terenu treba izvršiti sa dosta pažnje. U pripremljene jamice (gnijezda) zasije se lovorovo sjeme i malko se pokrije mješavinom od lišća i zemlje. Zbog velike osjetljivosti klica, zaštićuje se ponik od izravne insoilaoLje, bilo kamenjem bilo kakovim grmom. Za slučaj da se zaštita ne može osigurati na pomenuti način i da je zasijano mjesto izloženo prejakom suncu, ispomažemo si tako da ga pokrijemo granama borovice. Takovu zaštitu dajemo mu sve do četvrte godine. Sjetva se u svakom slučaju treba izvršiti u jesen. Dobar uspjeh daje sadnja dvogodišnjih sadnica sa hljebom uz potrebnu zaštitu. Da bi se povećao prinos ploda, navrću u Italiji lovor varijetetom L. nobilis v. pallidus.Za podlogu se uzima trogodišnji lovor, a primjenjuje se metoda navrtanja prstenom. Navrtanje se vrši tako, da se sa plemke skine prsten, koji nosi uspavani pup i odmah aplicira na podlogu, sa koje je skinut isto takav prsten. Kod starijih primjeraka može se primijeniti navrtanje na oko na panju podloge sa pupom plemke. Obično se navrću po 2 oka u istoj visini. Navrtanje se vrši krajem maja. Tako navrnute podloge daju plodove nakon 3 godine. Prinos je prosječno daleko veći od uroda nekalemljenog lovora. Iako lovor može u dobi od 25 godina postići prsni promjer od 15 cm i visinu od 6 m, a stabla od 10—12 m visine i 25—30 cm promjera nisu rijetkost, ipak se ne preporuča uzgoj visoke šume. Radi neobično jake izbojne snage, zatim crvene truleži, koja napada stabla iza dvadesete godine, kao i obzirom na upotrebu njegovih produkata, bolji je nisk i uzgoj uz 20 godišnju ophodnju. S obzirom na odnos lovora prema svjetlosti, odnosno zasjeni, izvode se sječe u lovorovim sastojinama redovito na malim površinama, odnosno iskorišćavanje se vrš i pra vilnim prebiranjem. Po raznolikosti upotrebe zauzima lovor važno mjesto u nizu grmlja i drveća naše zimzelene i prelazne regije. Mnogostrana je primjena lovora kao mirodije, dekorativne i ljekovite biljke. U savremenom životu primjena mu se proširila i u industrijskoj preradi. Ljekoviti su plodovi Fructuš Lauri (Baccae Lauri) i lišće (Foliae Lauri). Po Wittsteinu osušen plod lovora ima: 0.8°/o eteričnog ulja, l°/o laurina, 13°/o zelenog masnog ulja, 7°/olaurostearina, 1,6% smole, škroba 17°/o, gume 6,4%, te 0,4°/o šećera. Iz ploda (Baccae Lauri) priređuje se prašak (Pharm, germ, et Austr.), koji se rabi kao Stomathicum, Diuretikum, a u obliku masti pri liječenju hemerroida. Osim toga imade široku primjenu u veterini. Iz plodova dobiva se lovorovo ulje (Oleum Lauri), (Pharm, germ. Austr. et Helv,). Ovo ulje vadi se iz samljevenih zrelih boba, koje kuhamo koji sat u mnogo vrele vode. Hlađenjem tekućine odvaja se masna masa, koja sadrži 0.8% do l°/o eteričnog ulja. Ekstrahiranih masnoća ima u plodu do 31.5%>. Masnoća se nešto upotrebljava u medicini, a mnogo u fabrikaciji likera i sapuna. Iz lišća se pomoću vodene pare dobiva eterično ulje. (Oleum Lauri foliarum). Njega ima u Ušću oko 3%. Lišće se upotrebljava za oblog pri otpremi voća, kao začin, sredstvo protiv insekata i t. d. Drvo spec, težine 0.70—0,75 upotrebljava se u tokartstvu, drvorezbarstvu i kao gorivo. Iffes ´" Na području N. R. H. je u godini 1949.—50. (kampanja septembarmart) poduzeće »Biljana« otkupilo 12 vagona lišća i jedan vagon plodova. 394 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Zeleno lišće plaćano je po vezanim cijenama kg po 10.5 din, suho lišće po 31.5 din., zeleni plod 7,2 din., suhi plod 15,0 din. U godini 1951. povišena je cijena za suho lišće na 42.-^— dinara po kg. Od interesa je da znamo, koiu količinu lovorovog lišća i ploda možemo približno dobiti po ha te koji bi bio novčani efekat pri pravilnom uzgoju lovorovih kultura. U tu svrhu izvršena su opažanja u Trstenu. Utvrđeno je višekratnim mjerenjem da 2 do 4 grančice duljine 0,5—0,8 m imaju prosječno oko 100 g svježeg lišća. Na grmu konusnog oblika, promjera 4 m visine 5 m ocijenjeno je, na osnovu količine lišća dobivenog sa raznih grančica, da ima oko 50 kg svježeg lišća. Kako po ha može biti oko 600 ovakovih grmova, to bi Uz predpostavku 20 godišnje ophodnje dolazilo godišnje na sječu 30 grmova sa oko 1500 kg lišća u vrijednosti od 15.750 dinara. Prosječan urod plodova ocijenjen je 1950. godine sa 2.5 kg po grmu ili sa 75 kg po ha u vrijednosti od 1.125 din. Prema tome bi bila ukupna novčana vrijednost prihoda po ha oko 17.000 dinara. Kaiko je tlo gdje su vršena opažanja veoma dobro, jasno je da će kulture na lošijim tlima davati manje prihode. Iz izloženoga slijedi, da je važnost lovora značajna te da joj moramo pridavati potrebnu pažnju. Da lovor, obzirom na njegovu uporabljivost i uzgojna svojstva, treba primjenjivati pri pošumljavanju, upozoravao je već 80-tih godina XIX vijeka Rubbia, a 1911. botaničar Adamović. Dosada se međutim uzgoju lovora i osnivanju sastojina nije pridavala potrebna pažnja. Pošurmljavalo se sjemenom lovora, no taj se rad provodio bez neke naročite pažnje. Lovor se sijao uz ostale vrste, pri čemu se nije išlo za podizanjem sastojina lovora sa određenim ciljem. Kod registrovanja uspjeha pošumljavanje osvrtalo se na ukupni procenat a ne po zasijanim vrstama. Uslijed toga nemamo podataka o uspjehu sjetve lovora. Međutim lovor zavrijeđuje mnogo veću pažnju, to više, što njega možemo proširiti na velikim površinama svagdje gdje danas sporadično dolazi. Kao vrsta, koja daje industrijski vrijedne produkte, lovor treba da zauzme sve terene, gdje postoje uslovi za njegov uzgoj. Literatura: 1. Adamović L.: Führer durch die Natur der Nördl´chen Adiria, Wien und Leipzig 1915. 2. Adamovi ć L.: Die Pflanzenwelt Dalmatiens, Leipzig 1911. 3. L´A I p e rivrista forestale irtaliana XI—XII—1932. 4. Alpe V. Nuovai enciklopedija agraria, parte primo, Botanica, Tor´no 18D0. 5. Aniić M.: Dendrologija, šum. priručnik, I. dio, Zagreb. 6. Baien J.: Prilog poznavanju naših med^ermskih šuma. Š. L. 1935. 7. C h a v e - C al is to: Coltivaziene della piamte aroma´iche da diisiflleria, U. Hoepli, Milano 1928. 8. Castold i A.: II liquorista, U. Hoepli, Milano 1910. 9. G. H e g i: Ilustrierte flora von Mittel-Europa IV-1. 10. d´Herrer a G. A,: Della agricoltura. Venezia 1608. 11. Köhlers: Medicinal Pflanzen Band I. Gera- Unermhaus 1887. 12. F r. K u š a n: Ljekovito bilje, Zagreb 1938, 13. P a g I i a n s Luigi: Le pknte aromatiche. 14. Pokorny—Fritesh—Gjurašin: Prrrrodopis bilja, Zagreb 1915. 15. K. Rubbia: Der Lorbeer als Waldbaium und seine Kultur. Oestereichische Forst-Zeitung 1888. Süll importanza della coltivatione dell Lauro L´au´tore da un breve criassunto dei caratteri oolturali del laurro (Lauras nobilis L.) e l´oportuinita del´ allevamento i» riguarda al suo mo. 395 |