DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 42 <-- 42 --> PDF |
vatna lovišta. Naročitu pažnju posvetio je uzgoju visoke divljači u izlučenom državniom lovištu Bilogora. Neumoran, iako slabijeg zdravlja, uvijek veseo, pun zdravog humora,. vrlo taktiičan, nesebičan i nezavidan, bio je među lovskim drugovima uvijek rado priman voljen i poštovan. . Drugi svjetski rat, fašističku okupaciju 1941—1945 proveo je drug Ilić u Srbiji, sve do oslobođenja od domaćih fedajniika i fašista. Za sve to vrijeme drug Ilić bio je na strani» oslobodilačke bo;be, a kao takav, ostao do svoje smrti. Po oslobođenju stavio je sve svoje snage, znanje i stručnost oko podizanja i obnove porušene zemlje i izgradnje bolje budućnosti naših; naroda. On je sve do smrti,´iako bolestan i naru šenog zdravlja, obavljao razne odgovorne dužnosti piri Ministarstvu poljoprivrede šumarstva FNRJ i u Privrednom savjetu FNRJ, Kada je poslije oslobođenja trebalo pristupiti obnovi opustošenih lovišta i organizaciji lovstva i lovne privrede na čitavom području FNRJ, pao je izbor na druga Ilica, kao prvoklasnog lovnog stručnjaka i lovca. Njemu je bila povjerena Savezna uprava za lov Mininstairstva šumarstva FNRJ, a poslije i uprava Saveznih lovišta. Sve ove odgovorne zadatke i dužnosti drug Ilić ´izvršio je na zadovoljstvo naših rukovodilaca. Kao odličan lovni stručnjak bio je posljednje dvije godine honorarni profesor lovstva na Šumarskom fakultetu u Zemunu, a osim toga i biran za člana uprave Glavnog lovačkog saveza FNRJ. zadovoljstvo naših rukovodilaca. Kao odličan lovni stručnjak bio je posljednje dvije godine honorarni profesor lovstva na Šumarskom fakultetu u Zemunu, a osim toga i biran za člana uprave Glavnog lovačkog saveza FNRJ. Smrću druga Ilica nestalo je iz naših redova dobrog stručnjaka, iskrenog druga i saradnika, voljenog i poštovanog kako od šumarskih inžinćra tako i od tehničkog i od lugarskog osoblja. Drug Ilić će ostati nama u trajnoj uspomeni i sjećanju. Ing. P. Dragišić Ing. EUGEN ZAVODNIK f Pri naučnoj ekskurziji u Kočevju dne 25. travnja 1951. nesretnim slučajem smrtno je nastradao Ing. Eugen Zavodnik, šef drvno-industrijskog odsjeka Srednje tehničke škole u Ljubljani. Rođen je 5. ožujka 1907. u Velikim Laščama, a maturirao je u Kočevju 1928. godine. Studirao je na Šumarskom faikultetu u Zagrebu, gdje je 1935. god. i diplomirao. Iste godine stupa u službu kod Šumarsko-mdustrijskog poduzeća »Š1PAD« Tu rad» najprije na taksacionim radovima u predjelima Bosanske krajine. Kasnije, godine 1937.» prelazi po vlastitoj želji pilani u Dobrijin, gdje se posvećuje pilanarstvu kao svojoj užoj specijalnosti. Od 1939. do 1942. radi u Drvaru na jednoj od najvećih pilana ta dašnje Jugoslavije ,a do 1945. godine na Šipadovoj pilani u Zavidovićima. Koncem godine 1945. vraća se u Sloveniju u Ministarstvo šumarstva. Godine 1947. odlazi u Savezno Ministarstvo šumarstva u Beograd. Tu radi u planskom odsjeku na planskoj preradi u pilanarstvu, nia sastavu katastra pilana u FNRJ, te na normama. Nakon reorganizacije saveznih ustanova 1950. godine vraća, se opet u Ljubljanu, gdje dolazi u Biro za unapređenje proizvodnje Generalne direkcije drvne industrije. Ovdje radi uspješno na organizaciji rada u drvnoj industriji i na investicionom programu no vogradnje u Kočevju. Od rujna 1950. nalazio se na dužnosti šefa drvno-industrijskog odsjeka Srednje tehničke škole u Ljubljani. Bio je skroman, ustrajan u svom radu i s velikom marljivošću doviinuo se do solidnog i opsežnog stručnog znanja. Svuda i na svakom mjestu nesebično je i pre dano radio koristeći svakome svojim znanjem i iskustvom. I kao stručnjak u pilanskim pogonima i kao rukovodilac u drvnoj industriji i kao pedagog u tehničkoj školi poka zao je veliko zalaganje tako, da uspjesi nisu izostali. Povremeno sarađivao je i u stručnim časopisima. — Upravo na djelu, kada je nastojao svojim đacima pružiti novija tehnička saznanja na novom stroju, dogodila se nesreća. Neumoljiva smrt otela ga je iz kruga drugova, saradnika i đaka, te zauvijek prekinula njegov koristonosan rad. F. & 426 |