DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 41     <-- 41 -->        PDF

vrede. Također veoma budno prati nagla razvitak kemijske prerade drveta i tretira
problem nestašice drveta u svijetu, uspoređujući potrebe na drvu kao sirovini sa proizvodni:
«» potencijalom šuma.


Pokojni dr. Marinović bio je poznat i kao ljubitelj lova i odličan poznavalac
krnie privrede. Iz ovog područja potječu ovi njegovi radovi: Privredni značaj lova
u Jugoslaviji, 1930; o lovu u Čehoslovačkoj, 1935; da li je razvitak lova u suprotnosti
sa razvitkom poljoprivrede i šumarstva, 1939, te do niz manjih članaka.


Kao odličan naučni radnik sudjeluje referatima na raznim međunarodnim šumarskim
kongresima, stranim akademijama (Prag), i sjednicama Međunarodnog lovačkog
savjeta.


Njegov obiman rad na propagandi šumarstva može se tek djelomično razabrati,
kad se napomene, da je u beogradskoj »Politici« dao oko 60 članaka, te u »Narodnoj
šumi«, »Šumarskom Tetu«, »Bankarstvu«, »Zborniku«, »Naše selo«, »Ekonomistu«, »Jugosl.
Loydu«, »Matici rada«, te u dr. časopisima domaćim i stranim još daljnjih preko
300 članaka. Koristio je svaku priliku da proširi znanje o šumarstvu´ kod širokih krugova.
Pod dojmom njegovih članaka beogradska »Politika« na vlastitu (inicijativu raspisuje
nagradu za najbolji uspjeh pošumljavanja na malim šumskim posjedima.


Njegovom preranom smrću gubi naše šumarstvo plodnog šumarskog naučnika,
upravo u času, kad je spremao građu za knjigu: »Historija šumarstva Jugoslavije«,
kojom bi popunio još jednu prazninu naše šumarske literature.


Neka je trajni spomen pok. dr. ing< Milanu Marinoviću!
Z, P.


ING. NIKOLA ILIĆ f


Koncem mjeseca maja ove godine, a nakon dužeg bolovanja,
napustio je naše redove, naš drug i prijatelj, Ing. Nikola
ILić, upravnik Saveznih lovišta. Smrću Ing. Ilica nastaje znatna
praznima u redovima starije šuimairske generacije, kojoj je
i sam pripadao.


Rođen u kršnoj Lici, kao sin siromašnc´h roditelj», zajedno
sa mnogobrojnom braćom i sestrama, morao je da okusi već
u najranijoj mladosti mnoge teškoće j nevolje skopčane sa
dugotrajn:im školovanjem, od prvoga razreda gimnazije i sve
do svršetka šumarskog fakulteta. Po završenom gimnazijskom
školovanju izabrao je šumarsku struku, koju je neobično volio,
a kojoj je nesebično služio sve do posljednjeg dana života. Još
kao student šumarstva započeo je šumarsku praksu, a već godine
1920. primio je dužnost kotarskog šumarskog referenta
u Novom Marofu. Na ovoj dužnosti morao je da vodi tešku
i neravnu borbu sa privatnim šurnoposjedniciima, feudalcima,
koji su raznim smicalicama nastojali, da pretvaranjem šumskih
površina u poljoprivredna zemljišta izbjegnu udaru agrarne
reforme. Na dužnosti kotarskog šumarskog referenta ostao
je do 1925. godine, kada je preuzeo upravu nad sekvestri


ranim šumama grofa Erdedija. Sa prelaskom na šumsku upravu Novoselec-Križ u
vremenu 1927—1935 nastavlja se plodan i obiman stručni rad druga Ilica, i to u šumskim
kompleksima Garjev´ce i u niztinskim predjelima Žutice. Forsirana sječa starih
drvnih masa, po dugoročnom ugovoru »Našičke tvornice Tanina« i »ParopiJe«, a velikim
djelom i ljetna sječa, zahtijevala je od šumarskog stručnjaka mnogo zalaganja
i stručnoga znanja, da se ogoljeli dio Garjevice opet zazeleni, da se šumsko zemljišne
ne devastira i sačuva proizvodna snaga šumskog zemljišta. Ovom zadatku i radu
posvetia je drug Ilić mnogo pažnje i brige i uložio svu svoju snagu i stručno znanje.
Daljnji njegovi stručni radovi oko njege mladih kultura, čišćenja mladih sastojina
i visokih proreda, bili su vrlo plodni.


U vremenu od 1935—1941 godine pok. Ilić je vršio razne dužnosti kod bivše
Direkcije šuma u Zagrebu, najprije kao referent i inspekcioni činovnik za razne
Šumske uprave, a potom kao šef lovstva za bivšu Savsku banovinu. Kao strastven
lovac i prvoklasan lovni stručnjak, posvetio se je podizanju lovstva) i lovne privrede.
Njegovim zalaganjem, pomoći i suradnjom, unapređena su mnoga državna, a i pri


425