DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Da se postigne vještina proricanja vremena, potrebno je bezuvjetno poznavati sve faktore, koji formiraju vrijeme. U I. poglavlju svoje knjige ing. Marki opisuje faktore vremena: vjetar, oblake, maglu, oborine, toplinu uzduha, samoniklu vodu i led. Kad upoznamo dobro ove faktore, treba da se naučimo opožatJ vrijeme. Bez promatranja vremenskih pojava ne može se predvidjeti njihov daljnji] razvoj t. j . buduće vrijeme. U II. poglavlju daju se praktične upute o motrenju vremena. Naročito je važno motriti oblake, kojima treba odrediti smjer kretanja1, visinu njihovu nad zemaljskom površinom! i položaj na nebu (nije svejednoi da M oblaci zastiru čitav svod nebeski ili saimo njegov dio, i koji dio). Naročito pisac nekoliko^ puta upozOTuje na činjenicu, da je izgled zapadnog noba najodlučniji kod sastava prognoze za naredne satove (to je narod ukratko kazao izrekom: »kako osmree — tako osviće«,). Autor tumači, da promjena vremena — dakle i samo vrijeme; —| najčešće dolazi sa zapada. Posmatranje istočnog obzorja u namjeri proricanja vremena ne daje dobre rezultate, jer je to gledanje unatrag. Pisac naglašava, da nam istočno nebo- pokazuje znakove vremena, koje je kod nas već prošloi. Stanje neba na istočnom obzoirju u ranu zo,ru vcćđnom je slika stanja neba, kakvo1 je bilo nad nama jučer poslije podne. Zai onoga, koji se počinje upućivati u sastavljanje prognoza, važno; je da nauči i zapamti izgled normalne vedrine i bilstr.inei uzduha: za vrijeme zalaza] sunca. U knjizi se točno opisuju! sve boje, koje se toim prilikoim pojavljuju, prelaze (prelijevaju) i iščezavaju. Kad se početnik uputi u odsjeve sutona i sumraka,) lako će opažati razna poremećenja i odstupanja, a ta su poremećenja ujedno i elementi za ocjenu ptomjene vremena. Sposobnost proricanja vremena stiče se dužom vježbom, te nije dovoljno samo imati ili pročitati knjflgu ing. Marfci-a, da bi se netkoi uputio u tu vještinu, Temeljnu podlogu, t. j . samei vremenske pojave, treba dobro proučiti, a pravila za zaključivanje o ibuidućem vremenu redovito i ustrajno primjenjivati) tii kontrolirlati. Samo tako steći će se praksa i rutina ´uj predskazivanju vremena. Jedno od najvažnijih, a za početnika i najlakših opažanja jest motrenje zalaza Sunca, po kojem se može u gruihim crtama vrlo brzo steći sposobnost proricanja vremena za slijedeću noć i jutro. Autor opisuje detaljno četiri vrste zalaza Sunca i vrijeme, koje se može po pojedinoj vrsti zalaza očekivati. Svakako je za točnije predakazivanje potrebno više znanja, a prije svake prognoze treba ustanoviti dijagnozu t. j , stanje vremena u kraju promatrača. Na1 temelju* dijagnoze i simptoma postavlja se prognoza. { U III. poglavlju daje se potanki opis značajnih vremena i vremenskih pojava kao na pr. stalno vedro vrijeme, prijelaz iz vedrog u; kišovito i obratno, stalno kišovito i t. d., te opis raznih vrsti vjetrova. Uz ove opise ima i zanimiivih podataka- Poznato je, da goroviti krajevi imaju više oblaka ii oborina nego ravnice. To se dobro vidi iz primjera Sljemena (1035 m) i Zagreba (Grič 163 m), koji su udaljeni svega desetak kilometara zračne linije. Sljeme ima 1300 mm godišnjih oborina, a Zagreb samo 900 mm- Veliki dio knjige (IV. i V. poglavlje) zauzimaju opisi znakova te pravila, po kojima se može odrediti vrijeme narednih satova. Većina tih pravila potječu iz dugogodišnjeg promatranja i bilježenja samoga pisca. Uopće je odlika ove knjige njena originalnost Na kraju je dodano na 13 posebnih pililoiga 47 fotografija oblaka ii drugih vremenskih pojava. M. Š. »Prilog rešavanju pitanja zaštite i iskorišćavanja šumskog drveća van šuma« (Povodom kritike M. M- Brevinca na članak Ing. M. Ljujića) M. MiiloLŠević-Bevinac, u Šumarskom listu br. 8—10 od ove godine, nakon skoro godinu dana odi objavljivanja članka Ing. M. Ljujića »Prilog resaivanju pitanja zaštite i iskorišćavanja šumskog drveća van šuma«, sa jednom neuobičajenom oštrinom napada ovo Ljujićevo´ izlaganje, odričući mu pravo da polovom pitanju raspravlja, jer ne poznaje »stanje stvari u narodu«, premda je on, Ljujić, »šumarski inžinjer i pravnik«, kako to već Brevinac već u samom početku svojih izlaganja punim slovima naglašava. Čemu ovo apostrofiranje titule, ako ne zato da se u aspektu Brevinca unizi i potćeni ugled jednog šumarskog stručnjaka koji ima sva legitimna prava da pred stručnom javnošću pokrene jedno zaista zanemareno pitanje. Da Je Ljujić šumarski inženjer 414 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 31 <-- 31 --> PDF |
i pravnik, to je već poznato u stručnim krugovima, pa je mogla i izostati ova Brevinčeva žaoka, tim pre što Šumarski list, kako sam Brevinac kaže, »seljaci ne čitaju«, za koje bi možda ovakvo obaveštenje o Ljujićevoj tituli bilo od nekog interesa. U svojim jetkim izlaganjima Brevinac potseća na novog Vašu Pelagića, narodnog tribuna i zaštitnika seljačkih interesa od nasrtaja nekakvih šumarskih stručnjaka. Epoha kojoj je pripadao Vaša Pelagić opravdavala je njegovu pojavu na istoniskoj pozornici ondašnjeg društva. U savremenoj stvarnosti naše zemlje i našeg društva nema mesta nikakvoj »pelagićevštini« (da se baš ovako izrazimo), koja bujno I temperamentno izbija kroz pero M. M. Brevinca u njegovom članku o kome je ovde reč. Neka nam čitaoci oproste za ovaj mala osvrt u samom početku, jer on zapravo odgovara i početku Brevinčevih izlaganja. To smo učinili d zato što Brevinčeva žaoka ne ubada samo Ljujića, već, no našem čvrstom uverenju, i sva nastojanja šumarskih stručnjaka širom zemlje, da se šumarska služba unapredi i podigne, a šume zaštite od svih vidova nepravilnog gazdovanja. Reč je, ukratko, o zaštiti šuma i šumskog drveća van šuma, za koje se zalaže Ing. M. Ljujić, i o tvrdnji M. M. Brevinca da seljak sam vodi brigu o ovome, te da nije potrebna intervencija šumarskih stručnjaka, niti provođenje nekih »možda i opasnih zakonskih mera za zaštitu«. A kako stoje stvari. Seljačke šumice, grupice stabala u njivama ili pokraj njiva, usamljena šumska stabla i slične asocijacije baš danas su vrlo ugrožene (više nego u doba izlaženja Ljujićeva članka) od bespravnih seča i dalje špekulacije sa ovakvim dirvetom. To je nepobitna činjenica od koje polazimo, iako ne možemo tvrditi da je to tako širom zemlje. Ali možemo tvrditi da se ova pojava događa u mnogim privatnim vlasn´štvLma širom B. i H. i najviše su i ugrožene upravo ovakve grupice šumskog drveća van šuma, jer tu postoje samo neznatna zakonska ograničenja u pogledu seča i uopšte raspolaganja ovakvim drvetom. Šta više, drvo sa ovakvih objekata i jeste predmet najveće špekulacije koja je uzela maha i kojoji se sada energično staje na kraj mzn:im administrativnim merama. Oseća se tu izvesna praznina i nameće nužnim donošenje zakonskih prepisa, koji će obezboditi pravilno gazdovanje i šumskim drvećem koje nije u sastavu šuma. Utoliko Ljujićev članak baš danas dobija svoju punu aktuelnost. M. M. Brevinac nas upućuje na svest seljaka kad se radi o podizanju i zaštiti njegovih šuma koje on smatra kao i svoje njive. Sa ovim se potpuno slažemo sa M. M. Brevincem, a naročito ako se radi o Srbiji, osiromašenoj šumama. Saimo nr´kako ne ispuštamo iz vida i činjenicu da seljak sve dotle čuva svoju šumu dok mu je na dohvatu državna u kojoj želi da što pre »podgreje sunce li zaradi šumska trava« — kako to i sam Brevinac kaže. A to sunce je podgrejalo mnoge bosanske šume, a još više bivše opštinske šume u Srbiji. To se činilo, s jedne strane, zbog siromaštva bosanskog seljaka i potrebe za proširenjem poljoprivrednih površina, a s druge strane pod utjecajem kapitalističke trgovine drvetom. Ovakva težnja mnogih bosanskih seljaka postoji i danas, pa čak i nove uzurpacije državnog šumskog zemljišta. Čvrst režim čuvanja državnih šuma usmeno je seljaka na njegove vlastite, a naročito baš na ove grupice stabala van šuma — u »konjukturi« špekulacije drvetom. I tu treba zaista nešto uraditi i zaštititi ove šunree od nerazumnih seča, u čemu vidimo smisao Ljujićevog članka. Ovoliko samo ukoliko se radi o> svesti seljaka »kome ne može biti pravo ako mu se neko mesa u šume koie on sam podiže i1 gaja« — što ima, u neku ruku, poetičan i sentimentalni prizvuk. Daleko smo i od pomisli zauzimanja nekog nenačelnog stava protiv seljaka, ali operišemo činjenicama koje baš ne idu u prilog tvrdnjama M. M. Brevinca, bar ukoliko se radi o bosanskim prilikama. Baš na ovom terenu manjka i dovoljno! svesti i dovoljno propagande o važnosti šuma uopšte i njihovoj svestranoj zaštiti. Utoliko Brevinčeva kriitr´ika Ljujićevog članka ne samo da je za ovdašnji teren promašila, već je d štetna. Prema tome se »ovaj čovek« (nvslimo na Ljujića) javlja sa punim pravom jednog stručnjaka, ne »taiko kasno«, već blagovremeno, da pomogne seljaku u zaštićivanju, gajenju i isikorilšćavanju drveća van šuma, jer je ovaj problem sagledao u njegovoj suštini. Možda je utešno što ni bosanski seljak neće ovo pročitati, jer se sa njime nalazimo* licem u lice, pa ne moramo strepiti da će radi toga zamrziti šumarske stručnjake koji´ mu isto tako dobra žele, jer će plodove njihova stručnog rada upravo on, selja,k, i najviše da uživa. Utoliko nas je iznenadilo izlaganje i ton pisanja uvaženog M„ M. Brevinca od koga smo navikli da čitamo lepe, lake i´ popularne članke iz oblasti šumarstva, kao šumarske priče koje okrepljuju čoveka šumskom svežinom i zelenSlom. Uvereni smo 415 |