DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Jačanje feudalnih odnosa u srednjem vijeku vršilo je jak utjecaj na poznavanje
Sume. Da zaštite svoje interese, feudalci izdavali su statute, propise, pravilnike o postupanju
sa šumama. Interesantno je, da se je u prvim tim statutima određivalo vrlo
kratko vrijeme zrelosti šume za sječu, kraće od spolne zrelosti stabala» Odatle na pr.
velika rasprostranjenost niskih šuma u Francuskoj,


I baš važno pitanje zrelosti za sječu bilo je prvo, s kojim je šumarska nauka
izašla pred francusku akademiju nauka» Poznati fizičar Reaumur održao je g. 1721.
referat o tome. Izložio je, kako treba utvrditi vrijeme, u kome kulminira prirast, da
se odgovori na pitanje: koja je starost najpogodnija da bi šuma mogla trajno davati
najveću drvnu masu.


Dr. Ugrenović je zatim ocrtao Tazvoj šum. nauke u Francuskoj i Njemačkoj.
Kod prve je taj razvoj tekao više na ´biološkoj, a kod druge vise na računskoj osnovi.
U Njemačkoj se je forsirala smreka s teškim posljedicama. U Rusiji je razvoj isprva
bio uplivisan njemačkim šumarstvom, da se brzo emancipira i krene putem originalnih
i bioloških istraživanja. Na prvome mjestu tamo nije bilo ispitivanje najvećeg financijskog
prihoda nego problem vraćanja stepe i neplodnih tala vegetaciji uopće. Odatle
na pr. važnost pedoloških istraživanja u vezi s geobotaraikoim, hidrologijom i klimatologijom.
Složeno pitanje odnosa tla i vegetacije nije mogla riješiti ni kemija ni mineralogija.
Rođena je posebna nauka t. j . pedologija. Zasluga je naročito Dokučajeva,
da je osnovana genetska pedologija. Originalno je 5 rusko gledanje na šumu kao
vegetacijsku formu kao cjelinu, što je Sini pedosfera, biosfera, atmosfera i hidrosfera.
Suma je asocijacija, koja može da stvara i da mijenja i ekološke uvjete. Ona živi
svojim naročitim životom statičkim i dinamičkim.


Šuma je neobično složen objekat naučno istraživačkog rada. U njemu su ujedinjene
tri kategorije naučnih elemenata: biološka, ekonomska i tehnološka. Cilj šumarske
nauke) nije slijepo prenošenje i stavljanje bioloških spoznaja službu ekonomike
i tehnologije. Šum. nauka proučava ekonomska i tehnička pitanja kroz prizmu biologije
d obrnuto biološke pojave kroz prizmu ekonomike i tehnologije,


Predavač je ocrtao razlike između istraživanja prošlosti i budućnostri i među
ostalim rekao:


»Proučavanje biološkog aspekta šume postat će u budućnosti sve važnije, što
manje bude šuma na zemlji. To iz razloga, jer sve više sebi krči put saznanje o povezanosti
šume kao vegetacijske forme s tlom i s hidrološkim, klimatskim, higijenskim
i t. d. djelovanjem šume. Nairočito´ u zemljama s velikim procentom apsolutnog šumskog
tla, u zemljama s razvijenom poljoprivredom, u zemljama s razvijenim socijalističkim
uređenjem, koje su prošle kapitalističku eksploataciju, doći će biološki
aspekti u obliku zaštitnih šuma na prvo mjesto.«


»Proučavanje socijalno-ekonomskog aspekta pomjeriit će se u dva smjera. Prvo,
nestajanjem privatnog sektora otpast će mogućnost podređivanja bioloških ciljeva
financijskim, za koje smo već rekli da jei toliko štetno djelovato u Njemačkoj. Drugo,
misao kontinuiteta (trajnosti) produkcije, ta centralna) osovina šum. nauke, sve će se
jače afirmirati s obzirom na potrebu kontinuiteta industrije i privrede. Potreba toga
kontinuiteta nedjeljiva je od hidroloških zadataka,, O´ kojima je bila riječ.«


»Proučavanje tehnološkoga aspekta šume dobit će vjerojatno novi smisao. Mehanička
prerada drveta, koja je do sada igrala primarnu ulogu, počet će da sve više
ustupa mjesto kemijskom iskorišćavanju) drveta. To će za sobom povući i novo biološko
tretiranje šume.«


Nakon toga prof. Dr. Ugrenović je ocrtao složenost naših specifičnih
šum. naučnih problema. Napose se je zadržao na problematici krša i problematici
šum. štetnika kod nas. Predavač je završio apelom na Jug. akademiju da
pomogne šum. naučna ispitivanja il iznio prijedloge za što veće njihovo) unapređenje.


Drvo za rezonanciju — od Stradivarija do danas — u svijetlu nauke. Italija je
koliijevka gudačkih instrumenata). Violina se tamo razvila iz viole. Proslavljeni majstori
gradnje bili su Kremonjani Amati, Stradivari Guameri i drugi. Kroz dva stoljeća
t-j. od polovine šestnaestoga do polovine osamnaestoga izgradnja je evala. Slijedilo
je 200 godina salaženja. Na početku XIX. vijeka muzički svijet je već\ malo znao o
pravoj vrijednosti starih kremoinskih instrumenata. Tu vrijednost su mu otkrili slavni
virtuozi Viotti, Paganini i t. đ. Nakon toga stadoše graditelji violina širom svijeta
kopirati oblik i veličinu starih violina. Ali uspjeh je izostao. Usprkos točno´ istih


409