DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 24     <-- 24 -->        PDF

ploča, namještaja^ fekorašćavanje drvnih otpadaka; pošunil javan je, obnova i njega
šuma, konzervacija tla ii dr.).


3. Stipendijama FAO omogućit će se velikom broju naših stručnjaka, da se u
raznim zemljama Evrope, Amerike i sjeverne Afrike duže vremena specijaliziraju i usavršavaju
u pojedinim granama šumarstva i drvne industrije (izrada ploča iz drvnih
vlaikanaca, izrada šper-ploča i panel-ploča i uopće finalnih drvnih proizvoda, sušenje,
konzerviranje i oplemenjivanje drveta, kemijsko diskorišćavanje drveta, mehanizacija
izvoza; pošumljavanje, obnova, njega i uređivanje šuma, uzgajanje vrsta drveća brzog
rasta, konzervacija tla, fitopatologija, entomologija, fitocenologija, aerofototaksacija
i dr.). - >I . I ; i i I ! i i : i uf
Po kroničarskoj dužnosti smatramo potrebnim istaknuti, da su delegati OUN
imali neobično mnogo razumijevanja za naše potrebe, te se upravo tome može mnogo
zahvaliti da će nj-hov posjet još više ojačati naše veze sa Organizacijom ujedinjenih
nacija te pomoći da se naša operativa i nauka uzdigne na višu razinu.


Opsežniji prikaz o svemu tome donijet će Šumarski list slijedeće godine iz pera
naišeg izaslanika na konferenciji FAO.
Ing. J. Šafar


3L& slpuäne kss^iäevnnsti


PREDAVANJA IZ ŠUMARSTVA U AKADEMIJI NAUKA


Akademik prof. Dr. A. Ugrenovd ć održao je u Jugosl. akademiji znanost»
i umjetnosti dva predavanja, prvo 16. III. 1950 pod naslovom »Šuma u svijetlu nauke«,
drugo 15. 11. 1951.: »Drvo za rezonanciju od Stradivarijai do danas.« Oba predavanja
bila su vilo dobro posjećena i s interesom saslušana. Akademija ih je izdala i kao
posebne publikacije (»Predavanja u Jug. akad.« sv. 1., Zg>b 1951, i sv. 5, Zgb 51-), koje
ćemo ovdje prikazati.


Suma u svijetlu nauke. Stari grčki i romski pisci, koji su pisali o obradi zemlje,
obuhvatili su poljoprivredu L šumarstvo pod »res rustica«. U njihovim radovima
znanje o šumi nije zauzimalo poseban položaj. Plinije je razlikovao »arbores glandiferae
« plodonosno drveće i »que resinam feront« t. j . daju smolu. Prva gledanja na
šumu bila su, dakle, uglavnom samo utilizacijska. Biološko gledanje razvija se tek
kasnije, premda su već i Rimljani poznavali i pojam vegetativnog umnažanja šume.
Šuma je promatrana kao poljoprivredna kultura. O njoj se govorilo u poglavljima
»de arboribus«. Nije pravljena razlika između süvukulture i arixwikulture. Quercetum,
pinetum alnetum bile su oznake za mjesta obrasla hrastom, borom, johom, a
nipošto ne za bljne zajednice.


Tehnološke osobine drveta kao materije bile su Rimljanima dobro poznate. Imali
su razvijeno stolarstvo, brodogradnju i građevinarstvo. Bile su jasne i predodžbe o
težini drveta, higroskopičatetu, tvrdoći, čvrstoći, vodljrVosti za zvuk i snazi ogrijavamja.
Alfi kad je trebalo objasniti uzročnu vezu između drveta na jednoj i tehničkih
svojstava na drugoj strani rimski pisci bffi su posve nenaučni Hvatali su se zoomoj-fnih
deskrincija ili uzimali u pomoć Ermpedoklovu filozofijiUL


Srednji vijek naslijedio je znanje o šumi od Rimljana. U 13. vijeku Crescencije
doduše već razlikuje prirodno i vještačko obnavljanje šume i uočava da su šume
zajednice, u čiji život čovjek može zahvatati proređivanjem i utjecati i na oblik
stabala i na prirast.


40,8




ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Jačanje feudalnih odnosa u srednjem vijeku vršilo je jak utjecaj na poznavanje
Sume. Da zaštite svoje interese, feudalci izdavali su statute, propise, pravilnike o postupanju
sa šumama. Interesantno je, da se je u prvim tim statutima određivalo vrlo
kratko vrijeme zrelosti šume za sječu, kraće od spolne zrelosti stabala» Odatle na pr.
velika rasprostranjenost niskih šuma u Francuskoj,


I baš važno pitanje zrelosti za sječu bilo je prvo, s kojim je šumarska nauka
izašla pred francusku akademiju nauka» Poznati fizičar Reaumur održao je g. 1721.
referat o tome. Izložio je, kako treba utvrditi vrijeme, u kome kulminira prirast, da
se odgovori na pitanje: koja je starost najpogodnija da bi šuma mogla trajno davati
najveću drvnu masu.


Dr. Ugrenović je zatim ocrtao Tazvoj šum. nauke u Francuskoj i Njemačkoj.
Kod prve je taj razvoj tekao više na ´biološkoj, a kod druge vise na računskoj osnovi.
U Njemačkoj se je forsirala smreka s teškim posljedicama. U Rusiji je razvoj isprva
bio uplivisan njemačkim šumarstvom, da se brzo emancipira i krene putem originalnih
i bioloških istraživanja. Na prvome mjestu tamo nije bilo ispitivanje najvećeg financijskog
prihoda nego problem vraćanja stepe i neplodnih tala vegetaciji uopće. Odatle
na pr. važnost pedoloških istraživanja u vezi s geobotaraikoim, hidrologijom i klimatologijom.
Složeno pitanje odnosa tla i vegetacije nije mogla riješiti ni kemija ni mineralogija.
Rođena je posebna nauka t. j . pedologija. Zasluga je naročito Dokučajeva,
da je osnovana genetska pedologija. Originalno je 5 rusko gledanje na šumu kao
vegetacijsku formu kao cjelinu, što je Sini pedosfera, biosfera, atmosfera i hidrosfera.
Suma je asocijacija, koja može da stvara i da mijenja i ekološke uvjete. Ona živi
svojim naročitim životom statičkim i dinamičkim.


Šuma je neobično složen objekat naučno istraživačkog rada. U njemu su ujedinjene
tri kategorije naučnih elemenata: biološka, ekonomska i tehnološka. Cilj šumarske
nauke) nije slijepo prenošenje i stavljanje bioloških spoznaja službu ekonomike
i tehnologije. Šum. nauka proučava ekonomska i tehnička pitanja kroz prizmu biologije
d obrnuto biološke pojave kroz prizmu ekonomike i tehnologije,


Predavač je ocrtao razlike između istraživanja prošlosti i budućnostri i među
ostalim rekao:


»Proučavanje biološkog aspekta šume postat će u budućnosti sve važnije, što
manje bude šuma na zemlji. To iz razloga, jer sve više sebi krči put saznanje o povezanosti
šume kao vegetacijske forme s tlom i s hidrološkim, klimatskim, higijenskim
i t. d. djelovanjem šume. Nairočito´ u zemljama s velikim procentom apsolutnog šumskog
tla, u zemljama s razvijenom poljoprivredom, u zemljama s razvijenim socijalističkim
uređenjem, koje su prošle kapitalističku eksploataciju, doći će biološki
aspekti u obliku zaštitnih šuma na prvo mjesto.«


»Proučavanje socijalno-ekonomskog aspekta pomjeriit će se u dva smjera. Prvo,
nestajanjem privatnog sektora otpast će mogućnost podređivanja bioloških ciljeva
financijskim, za koje smo već rekli da jei toliko štetno djelovato u Njemačkoj. Drugo,
misao kontinuiteta (trajnosti) produkcije, ta centralna) osovina šum. nauke, sve će se
jače afirmirati s obzirom na potrebu kontinuiteta industrije i privrede. Potreba toga
kontinuiteta nedjeljiva je od hidroloških zadataka,, O´ kojima je bila riječ.«


»Proučavanje tehnološkoga aspekta šume dobit će vjerojatno novi smisao. Mehanička
prerada drveta, koja je do sada igrala primarnu ulogu, počet će da sve više
ustupa mjesto kemijskom iskorišćavanju) drveta. To će za sobom povući i novo biološko
tretiranje šume.«


Nakon toga prof. Dr. Ugrenović je ocrtao složenost naših specifičnih
šum. naučnih problema. Napose se je zadržao na problematici krša i problematici
šum. štetnika kod nas. Predavač je završio apelom na Jug. akademiju da
pomogne šum. naučna ispitivanja il iznio prijedloge za što veće njihovo) unapređenje.


Drvo za rezonanciju — od Stradivarija do danas — u svijetlu nauke. Italija je
koliijevka gudačkih instrumenata). Violina se tamo razvila iz viole. Proslavljeni majstori
gradnje bili su Kremonjani Amati, Stradivari Guameri i drugi. Kroz dva stoljeća
t-j. od polovine šestnaestoga do polovine osamnaestoga izgradnja je evala. Slijedilo
je 200 godina salaženja. Na početku XIX. vijeka muzički svijet je već\ malo znao o
pravoj vrijednosti starih kremoinskih instrumenata. Tu vrijednost su mu otkrili slavni
virtuozi Viotti, Paganini i t. đ. Nakon toga stadoše graditelji violina širom svijeta
kopirati oblik i veličinu starih violina. Ali uspjeh je izostao. Usprkos točno´ istih


409




ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 26     <-- 26 -->        PDF

dimenzija kopije nisu «male sadržaja. Manjkao je t. zv. »talijanski ton«. Odatle uvjerenje
kao da je sa starim kremonsk:m majstorima pokopanaLif »tajna« izgradnje.


Kod nas su se naročito Cetini čovjeka bavXa tim potanjem: dr. med, Franjo Kre
snik na Rijeci, prof. dr. Bogdan Milaniković u Sarajevu, Miilan Košutić u Zagrebu i
Karlo Paržik u Beogradu. Sva četvorica kao amateri. Dr. Kresnik je ostavio rukopis


o starotalijanskoj liuteriji t. j . gradnji instrumenata. Rukopis je sada pripremljen za,
štampu. Izdati će ga Jug. Akademija u redakciji prof. Dr. Ugrenovića. Sređivanje
posmrtne ostavštine dr. Kresnika potaklo je potonjeg, da se pitanjem pozabavi s drugog
gledišta, t. j . gledišta tehnologij e drvet a ii naučnog istraživanja drveta
kao materije, iz koje se grade violine.
Ono, što naročito biie u oči, jest prividna suprotnost između upotrebljivosti
drveta da posluži akustičkim zadacima i njegove organske strukture. Osnovno svojstvo
materije, kojoj je zadatak da ´titra i da provodi titraje, treba da je njena homogenost
(izotrapnoist). Divo kao organska materija nehomogeno je u kemijskom i
anatomskom a anizotroipno u fizičkom smislu.


No stupanj te nehomogenosti i aniizotropnoisti nije jednak za sve vrste drveta.
Te raiziiike isprva niisu očito bile dovoljno -poznate empirriji. U prvi´m počecima upotrebljavale
«u se za gradnju violina različite vrste drveta listača: kruškovina, četrunovina,
jasenovima. Ali ubrzo je empirija utvrdila, da je homogenost d izotropnost
najveća kod drva četinjača naročito kod smrekoviine. I stvarno sva tehnika građenja
gudačkih instrumenata četiri stotine godina sve do dana« upotrebljava smrekovinoj
(Picea excelsa Lnk). Ako se ponekad spominje jelovina (Abies pectkiata DC) to je
po Trrsljeniu Ugrenovićevom ili pogrešna determinacija ili! nepravilno prenošenje sa
stranih jezika naročito sa talijanskog, gdje aibete znači i jelu (abete bianco) i smreku
(abete rosso).


Najvažnija tehnološka osobina1 smirekovine, odlučna po niemu upotrebljivost kao
drveta za rezonanciju, jest njena provodljivost za valove zvuka. Brzina, kojom z´ak
rasprostire valove zvuka iznosi samo 340 m u sekundi, srebro 2600 m, a smrekovina
5000 m.


Brz´na zvuka je funkciia elasticiteta i volumne težine. Predavač je to prikazao
s grafikonima i formulama. Što uži godovi, naročito što veće učešće kasnoga drveta,
to veća volumna težina, to veći elasticitet, to- veća brzina zvuka i broj frekvencija
(to vii5ii ton smrekovine).


Smrekovina za rezonanciju može se naćii samo u njenoj prirodnoj bilino-geografskoj
regiji i pod prirodnim ekološkim uslovima u šumskim masivima 1100 do 1500
metara nadmorske vVne, koji nisu poremećeni zahvaćanjem čovjeka. Njena je domena
planinska nrašvima u starosta 150 do 200 godina. No sva planinska smreka nipošto
nije podesna. Najviše se ciijemi t. zv. smreka lještairka, koja pofcaizuje neobičnu
uleknutost godova u smjeru radijalnom, jasno uočljivu na periferiji i poprečnom
pTesjeku. Pošto je takova smreka vio rijetka, proći će jöS dugo vremena, dok nauka
u pitanju te smreke rekne svoju posljednju riječ.


Najzse´mivi´i dio Ugrenovićevih istraživanja je onaj o metodama, po kojima
su stari graditel´ii violina vjerojatno birali drvo. Njihov a primitivn a sredstva
nisu daleko od naučne istine. Odabirali su sta.bla šz velikih nad
morskih vis:na, pravilne cilindrične forme, kružnog presjeka, centralnog srca, praviln´h
godova, pravne žice, zdrava, Širina godova dosizala je do 2 mm. Učešće zone kasnog
drveta nije premašivalo 25%. Talijanski majstori´ upotrebljavali su drvo širih godova
(1 do 2 mim) nego tirolski! i bavarski (uže od 1 mm). Stradivari je prvri počeo upotrebljava*"
d´vo užih godova za desnu (r>pod žica a i e) a Sirah za lijevu stranu (ispod žica
g i dl. Širinal godova i učešće zone kasnoga drvetai najbolje su imakroskopsko mjerilo
za volumnu težinu a po njoj za elasticitet i brzinu zvuka. Gustoća (težina) drveta
i debljina zvučnice od najveće važnosti su po kvalitet tona. Daščice za gradnju dobivale
su se samo cijepanjem nipošto pilenjem-


Smrekovine dobrog kvaliteta i odgovarajućih dimenzija bilo je za vrijeme Stra^
diivairija u Italiji malo. Ona se nabavljala u prvome redu iz južnog Tirola, Bavarske i
Švajcarske. Smrekovina za talijansku liuteriju kretala se jie u glavnom po staroj trgovačkoj
cesti, koja iz Aussburga vodi u Italiju, Tržišta, na kojima se trgovalo drvetom
za rezonanciju, bila su Mantua, Breša, Miffiano, Kremona ä Mleci. i


Drvo za rezonanciju dolazilo je u Italiju iiz naši h krajeva. U Sloveniji živi
tradicija, da su talijanski graditeljii dobivali smrekovinu i iz tadašnjih prašuma.


410




ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Zna se da se je cijepana dužica i šindra iz Bosne preko Splita, a ona iz Gorskog Kotara
preko Mletaka izvozila u Itaüiju. Najbolji komadi izabirani su i upotrebljavani
kao drvo za rezonanciju. U talijanskoj liuteriji naročito se spominje Šator planina i
Ševarje (Cervarie) u Bosni.


Gornja daščica violine (zvučnica) gradi se uvijek da smrekovine, dolnja (dno) iz
jiävorovine. Javorovina rebraste i ikraste strukture dolazila je u Italiju iz naših krajeva,
Istre, Bosne i Dalmacije,


Pri traženju i odabiranju kvalitetnog drveta stari majstori morali su se služiti
auditivnim načinom i u šumi i u radionici. U šumama su se smrekovi trupo: spušta!»
u nizćnu po drvenim konitiima. Zai vnijome klizanja trupci se tamu o žljeb i proizvode
tonove određenih frekvencija. Po visini tona kod razne dužine trupaca (neovisno o
debljini) moglo se je zaključiti na rezonantnost drveta. Autor je pokazao, ako se
trupac smatra rezonantnim štapom, koliki ton proizvodi kod razne svoje dužine i
Tazne brzine vodljivosti zvuka.


Kad su dobni rezonantni trupci bili izabrani, morali su se više godina sušiti, jer
vlaga umanjuje vodljivost zvuka.


Kod cijepanja diaščica očito su stari majstori morali primjenjivati neku akustičnu
metodu. Kuckanjem zglavkom prsta određivali su visinu tona odnosno zaključivali na
vodljivost zvuka. Predavač je opet tu empirijsku metodu povezao s naučnim formulama
akustike prizmatičkih štapova- Iz tih se formula vidi, da je za ton izvjesne frekvencije
odlučna debljina daščice i dužina, a ne i širina. A pošto je visina tona upravo
proporaonalna brzini zvuka, jatsno je. da si1 stari majstori iz visine trna z.ak!j´´č vali
na uporabivost. Što viši ton daje daščica, to veća je njena brzina zvuka. A pošto je
produkt brzine zvuka i debljine daščice — za određenu frekvenciju — konstantan,
slijedi: ploča za rezonanciju od drveća veće brzine zvuka moral biti tanja nego zvučnica
od drveta manje brzine zvuka^


Stari majstori uzimali su početne debljine veće i postepeno ih smanjivali dok nisu
dobili debljinu, koja odgovara brzini zvuka, dakle gustoći i elasticitetu drveta.


Pošto je brzina zvuka za javorovinu (4Ö00 m na sek.) manja od one za smrekovinu
(5000 m na sek.), dno violine, da bi moglo sprovoditi zvuk jednako kao zvučnica,
mora biti deblje od ove.


Debljina zvučnice starih talijanskih violina kreće se od 2 do 4 mm. Za brzinu
zvuka to odgovara frekvencijama e, f, fis, g. Te se frekvencije mogu utvrditi mate


nnatsiki i akustđčku


Prof. Dr. Ugnenović s matra, da u zaključivanju na brzinu zvuka
iz visine tona još neugrađenih ploča i u podešavanju debljina
ploča vodljivosti smrekovine za zvuk (dakle volumnoj težini i elastioitetu)
leži najvažniji dio t. zv. tajne Stradivarija.


Prošireno je i uipoirno se — naročito po violinistima — podržava mišljenje, da je
po kvalitet gudačkog instrumenta odlučno njegovo starenje, t. j . promjene koje se
odigravaju poslije njegovog izgrađivanja. Te se promjene odnose na anatomsku gradju,
tehnička svojstva (težinu, čvrstoću, elastricitet, boju) i kemizam drveta. Uzročnici
tih promjena su u prvome redu atmosferski! činioci (kisik iz uzduha istraživanja pokazala su, da starenje vjerojatno umanjuje stepen vodljivosti drveta
za zvuk, što bi mogla dai utječe na kvalitet tona. Dali u pozitivnom «li negativnom
smislu to tek treba utvrditi.


Lakovanje površina instrumental važno je iz više razloga, čak se je u laku i lakovaaiju
tražila »tajna« starih majstora. Po izlaganjima rorof. Dr.. Ugrenov:ća najvažnija
funkcija laika je u zaštiti drveta od vlage. Pošto vlaga umanjuje modul elasticiteta a
uvećava volumnu težinu, njen utjecaji na brzinu zvuka je negativan. Za interval vlage
drveta od 8°/o do 12% brzina raspriostiranja zvuka u drvetu smanjuje se najjače — za
170 metara na sekundu. Naročito je velik taj utjecaj kad se radi o prostoriji, koja se
.grije centralno.


Predavač ja! istakao, da u građenju gudačkih instrumenata nema, a ttlje nikad
ni bilo neke »tajne« starih majstora. Ta je tajna upravo onolika,
kolika je bäla tajna ostalih fizičkih, kemijskih i bioloških pojava, dok- nauka nije
utvrdila zakone, koji vladaju u tim pojavama. Sva je »tajna« građenija u određivanju
i ostvarivanju pravilnog odnosa između drveta kao jedine materije za građenje gudačkih
instrumenata i zakona akustike. Ako se Stradivari svojim instrumentima


411




ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 28     <-- 28 -->        PDF

ističe među ostalim graditeljima, ako se govori o njegovoj intuiciji, prirođenoj nadarenosti
i L đ., razlog tome treba tražiti u prvome redu u njegovom temeljitom
iako empirijskom poznavanju drveta.


U oblasti drveta za rezonanciju nauka nastavlja sa traženjem objektivnih činjenica.
No priznati se mora, da ono, što i dalje ostaje subjektivno i individualno nije
više tehnika građenja, već osjećanje ljepote tona gudačkih instrumenata,. A to je
psihološka pojava, koja se zasada još ne´može objektivno obuhvatiti.


Na kraju predavanja Dr. Ugrenović predložio je nastavak istraživanja a napoise
i istraživanje drveta i. zv. Pančićeve omorike (Pivea omorica Panč.).


Rezonantno drvo predstavlja i važan privreda´n problem. Ono je analogno drveti»
potrebnom za gradnju aviona. Potrebno je kod nas izdvojiti područja, koja sadrže
tu skupocjenu sirovinu i uvesti najracionalnije iskorišćavanje, a naročito spriječiti,
da se plemenita smrekovina ne bi i&korišćavala za manje vrijedne tehničke produkte.


Dr. N. N.


»L e s 1951. god.« Revija za lesno gospodarstvo — izdaje Društvo inžendrjev in
tehniikov gozdarstva iin lesne industrije — Ljubljana, Parmova 37. — Br. 1 Pengov :
Piiogram revije »Les« za leto 1951; Jelovac : Od kemične industrije je odvisert
razvoj lesne industrije in obrti; Pengov : Traktoirjü v izkoriščanju gozdov; Za vodnik
: PredeLava smrekove in jelove hlodovime na žagarskih opojav na naših jarmenkih; Pr,: O širini´ reza pri jarmenšku; Grij : Kakšni naj bodo
hlodi za luščenje? Čokl : Iz gozdarstva na Koreji; Žumer : Stroj za rezanje lesa;
Župan : Lesno obdelovani stroji. — Br. 2 XXX: Ali moremo še ođlašati razvojem
lesne industrije? B a r 11: Les-knmilo; Pengov : Traktorji v izkoriščanju gozdov;
Zavodnik : Predalava smrekove in jelove hlođovtoe na žagarskih obratih; Bleiweis
: O boleznih naših kostanjevih gozdov; Dovžan : Specialni elektromotorji in
obnova zastarelih strojev za ohdelavo lesa. — Br. 3 Grča : Prvi dela.vski svet združenih
podjetij lesne industrije; XXX: Ali moremo še odlašati z razvojem lesne industrije?;
Bartl : Izkorišeajmo lesne odpadke!; P r ister : Ravno ali pirečno brušeni
zobje listov polnojarmenika?; Rainer : Naš novi žični žerjav. — Br. 4 2 u m e r: Ali
moremo še odlašati z razvojem lesne) industrije?; St ro j i nj Proizvodnja lesovinskih
in invernatifa plošč — prispevek k raciionalnejšemu izkoriščanju lesa; Pengov : Kje
obtičimo pri posku&ih mehanizacije; Komar : Amerikanska pasovka; Ostrouhov :
Električni pogon. .— Br. 5 Knaus : Krojenje lesa v gozdu; Strojin : Proizvodnja
lesovimsknh to ivernaitjh plošč; Jug : Svetilne naprave kot priipomioček za boljše izkoriščavanje
na žagah; Grij : Še nekaj o hlodovini za luščenje; Čufer : K popolnejši
izrabi kleja; Župan : Lesno-obdelovalnj stroj; Rainer : Dokumentacija strokovne
literature z obzirom na potrebe gozdarstva in lesne industrije. — Br. 6 Pipan: ´
Vrednostni kriteriji v gozdarstvu; Zum er: Razvoj industrije lesovinskih plošč;
Ci vi din i: Kje smo pri nas v umetnem sušenju lesa; P r i s t e r - C i v i d i n i:
Zmanjšan je motenj pro robljenju desk na krožnih žagah; Pris t er: Ureditev navadnega
robilmika za natančno robljenje; Dovžan : Kaj je z domačo- produkcijo lesne
obdelovanih strojev; Ostrouhov : Električni pogon; Jelovac : Za naše tovarne,
podjetja in miearske majstore. — Br. 7 Rus : Z izkoriščanjem smrekove skorje šte


dimo les; Pavlin: Pot od smreke do papirja; Ci vid in i: Menitve in kontrola´
stanja pri sušenju lesa; K a r b a: Poiščimo obratovodjo na žagarskem obratu; Rainer :
Urejanje hudournikov in lesno gospodarstvo; L. Ž.: Nov tip stroja za izdelovanje
lesne volne; Ostrouhov : Električni pogon; Žumer : Sedanja leana bilanca Evrope;
Berlič : Vprašanje izvoza pohištva. — Br. 8 Pengov : Obrtniška proizvodnja
v lesni stroki; Žumer : Lešini kombinat; Pavlin : Od smreke do p<""i,rja; Cd vi:
dini: Meritve ari kontrola stanja matertiala pri sušenju lesa; So vine: Nožna opora
pri pisalnih in sfcrojepisniih mizah. — Br, 9—10 Jelovac : Delo na napređku lesna
industrije v Kanadi; Žumer : Lesni kombinat; Slovnik : O preprostih motornih
izvlačiloih; Ci vid i ni: Pomembe novosti v umetnem sušenju lesa; Kiš: Razporeditev
delovnih mest; M af t ej : Prilog proučavanja lepljenja šperploča; Župan : LesnOr
obdelovalni´ stroji; Pengov : Orođe iz trdih kovin za obdelavo lesa; Turk : Ekskurzija
po Koroški in Avstriji.


412