DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 24 <-- 24 --> PDF |
ploča, namještaja^ fekorašćavanje drvnih otpadaka; pošunil javan je, obnova i njega šuma, konzervacija tla ii dr.). 3. Stipendijama FAO omogućit će se velikom broju naših stručnjaka, da se u raznim zemljama Evrope, Amerike i sjeverne Afrike duže vremena specijaliziraju i usavršavaju u pojedinim granama šumarstva i drvne industrije (izrada ploča iz drvnih vlaikanaca, izrada šper-ploča i panel-ploča i uopće finalnih drvnih proizvoda, sušenje, konzerviranje i oplemenjivanje drveta, kemijsko diskorišćavanje drveta, mehanizacija izvoza; pošumljavanje, obnova, njega i uređivanje šuma, uzgajanje vrsta drveća brzog rasta, konzervacija tla, fitopatologija, entomologija, fitocenologija, aerofototaksacija i dr.). - >I . I ; i i I ! i i : i uf Po kroničarskoj dužnosti smatramo potrebnim istaknuti, da su delegati OUN imali neobično mnogo razumijevanja za naše potrebe, te se upravo tome može mnogo zahvaliti da će nj-hov posjet još više ojačati naše veze sa Organizacijom ujedinjenih nacija te pomoći da se naša operativa i nauka uzdigne na višu razinu. Opsežniji prikaz o svemu tome donijet će Šumarski list slijedeće godine iz pera naišeg izaslanika na konferenciji FAO. Ing. J. Šafar 3L& slpuäne kss^iäevnnsti PREDAVANJA IZ ŠUMARSTVA U AKADEMIJI NAUKA Akademik prof. Dr. A. Ugrenovd ć održao je u Jugosl. akademiji znanost» i umjetnosti dva predavanja, prvo 16. III. 1950 pod naslovom »Šuma u svijetlu nauke«, drugo 15. 11. 1951.: »Drvo za rezonanciju od Stradivarijai do danas.« Oba predavanja bila su vilo dobro posjećena i s interesom saslušana. Akademija ih je izdala i kao posebne publikacije (»Predavanja u Jug. akad.« sv. 1., Zg>b 1951, i sv. 5, Zgb 51-), koje ćemo ovdje prikazati. Suma u svijetlu nauke. Stari grčki i romski pisci, koji su pisali o obradi zemlje, obuhvatili su poljoprivredu L šumarstvo pod »res rustica«. U njihovim radovima znanje o šumi nije zauzimalo poseban položaj. Plinije je razlikovao »arbores glandiferae « plodonosno drveće i »que resinam feront« t. j . daju smolu. Prva gledanja na šumu bila su, dakle, uglavnom samo utilizacijska. Biološko gledanje razvija se tek kasnije, premda su već i Rimljani poznavali i pojam vegetativnog umnažanja šume. Šuma je promatrana kao poljoprivredna kultura. O njoj se govorilo u poglavljima »de arboribus«. Nije pravljena razlika između süvukulture i arixwikulture. Quercetum, pinetum alnetum bile su oznake za mjesta obrasla hrastom, borom, johom, a nipošto ne za bljne zajednice. Tehnološke osobine drveta kao materije bile su Rimljanima dobro poznate. Imali su razvijeno stolarstvo, brodogradnju i građevinarstvo. Bile su jasne i predodžbe o težini drveta, higroskopičatetu, tvrdoći, čvrstoći, vodljrVosti za zvuk i snazi ogrijavamja. Alfi kad je trebalo objasniti uzročnu vezu između drveta na jednoj i tehničkih svojstava na drugoj strani rimski pisci bffi su posve nenaučni Hvatali su se zoomoj-fnih deskrincija ili uzimali u pomoć Ermpedoklovu filozofijiUL Srednji vijek naslijedio je znanje o šumi od Rimljana. U 13. vijeku Crescencije doduše već razlikuje prirodno i vještačko obnavljanje šume i uočava da su šume zajednice, u čiji život čovjek može zahvatati proređivanjem i utjecati i na oblik stabala i na prirast. 40,8 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Jačanje feudalnih odnosa u srednjem vijeku vršilo je jak utjecaj na poznavanje Sume. Da zaštite svoje interese, feudalci izdavali su statute, propise, pravilnike o postupanju sa šumama. Interesantno je, da se je u prvim tim statutima određivalo vrlo kratko vrijeme zrelosti šume za sječu, kraće od spolne zrelosti stabala» Odatle na pr. velika rasprostranjenost niskih šuma u Francuskoj, I baš važno pitanje zrelosti za sječu bilo je prvo, s kojim je šumarska nauka izašla pred francusku akademiju nauka» Poznati fizičar Reaumur održao je g. 1721. referat o tome. Izložio je, kako treba utvrditi vrijeme, u kome kulminira prirast, da se odgovori na pitanje: koja je starost najpogodnija da bi šuma mogla trajno davati najveću drvnu masu. Dr. Ugrenović je zatim ocrtao Tazvoj šum. nauke u Francuskoj i Njemačkoj. Kod prve je taj razvoj tekao više na ´biološkoj, a kod druge vise na računskoj osnovi. U Njemačkoj se je forsirala smreka s teškim posljedicama. U Rusiji je razvoj isprva bio uplivisan njemačkim šumarstvom, da se brzo emancipira i krene putem originalnih i bioloških istraživanja. Na prvome mjestu tamo nije bilo ispitivanje najvećeg financijskog prihoda nego problem vraćanja stepe i neplodnih tala vegetaciji uopće. Odatle na pr. važnost pedoloških istraživanja u vezi s geobotaraikoim, hidrologijom i klimatologijom. Složeno pitanje odnosa tla i vegetacije nije mogla riješiti ni kemija ni mineralogija. Rođena je posebna nauka t. j . pedologija. Zasluga je naročito Dokučajeva, da je osnovana genetska pedologija. Originalno je 5 rusko gledanje na šumu kao vegetacijsku formu kao cjelinu, što je Sini pedosfera, biosfera, atmosfera i hidrosfera. Suma je asocijacija, koja može da stvara i da mijenja i ekološke uvjete. Ona živi svojim naročitim životom statičkim i dinamičkim. Šuma je neobično složen objekat naučno istraživačkog rada. U njemu su ujedinjene tri kategorije naučnih elemenata: biološka, ekonomska i tehnološka. Cilj šumarske nauke) nije slijepo prenošenje i stavljanje bioloških spoznaja službu ekonomike i tehnologije. Šum. nauka proučava ekonomska i tehnička pitanja kroz prizmu biologije d obrnuto biološke pojave kroz prizmu ekonomike i tehnologije, Predavač je ocrtao razlike između istraživanja prošlosti i budućnostri i među ostalim rekao: »Proučavanje biološkog aspekta šume postat će u budućnosti sve važnije, što manje bude šuma na zemlji. To iz razloga, jer sve više sebi krči put saznanje o povezanosti šume kao vegetacijske forme s tlom i s hidrološkim, klimatskim, higijenskim i t. d. djelovanjem šume. Nairočito´ u zemljama s velikim procentom apsolutnog šumskog tla, u zemljama s razvijenom poljoprivredom, u zemljama s razvijenim socijalističkim uređenjem, koje su prošle kapitalističku eksploataciju, doći će biološki aspekti u obliku zaštitnih šuma na prvo mjesto.« »Proučavanje socijalno-ekonomskog aspekta pomjeriit će se u dva smjera. Prvo, nestajanjem privatnog sektora otpast će mogućnost podređivanja bioloških ciljeva financijskim, za koje smo već rekli da jei toliko štetno djelovato u Njemačkoj. Drugo, misao kontinuiteta (trajnosti) produkcije, ta centralna) osovina šum. nauke, sve će se jače afirmirati s obzirom na potrebu kontinuiteta industrije i privrede. Potreba toga kontinuiteta nedjeljiva je od hidroloških zadataka,, O´ kojima je bila riječ.« »Proučavanje tehnološkoga aspekta šume dobit će vjerojatno novi smisao. Mehanička prerada drveta, koja je do sada igrala primarnu ulogu, počet će da sve više ustupa mjesto kemijskom iskorišćavanju) drveta. To će za sobom povući i novo biološko tretiranje šume.« Nakon toga prof. Dr. Ugrenović je ocrtao složenost naših specifičnih šum. naučnih problema. Napose se je zadržao na problematici krša i problematici šum. štetnika kod nas. Predavač je završio apelom na Jug. akademiju da pomogne šum. naučna ispitivanja il iznio prijedloge za što veće njihovo) unapređenje. Drvo za rezonanciju — od Stradivarija do danas — u svijetlu nauke. Italija je koliijevka gudačkih instrumenata). Violina se tamo razvila iz viole. Proslavljeni majstori gradnje bili su Kremonjani Amati, Stradivari Guameri i drugi. Kroz dva stoljeća t-j. od polovine šestnaestoga do polovine osamnaestoga izgradnja je evala. Slijedilo je 200 godina salaženja. Na početku XIX. vijeka muzički svijet je već\ malo znao o pravoj vrijednosti starih kremoinskih instrumenata. Tu vrijednost su mu otkrili slavni virtuozi Viotti, Paganini i t. đ. Nakon toga stadoše graditelji violina širom svijeta kopirati oblik i veličinu starih violina. Ali uspjeh je izostao. Usprkos točno´ istih 409 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 26 <-- 26 --> PDF |
dimenzija kopije nisu «male sadržaja. Manjkao je t. zv. »talijanski ton«. Odatle uvjerenje kao da je sa starim kremonsk:m majstorima pokopanaLif »tajna« izgradnje. Kod nas su se naročito Cetini čovjeka bavXa tim potanjem: dr. med, Franjo Kre snik na Rijeci, prof. dr. Bogdan Milaniković u Sarajevu, Miilan Košutić u Zagrebu i Karlo Paržik u Beogradu. Sva četvorica kao amateri. Dr. Kresnik je ostavio rukopis o starotalijanskoj liuteriji t. j . gradnji instrumenata. Rukopis je sada pripremljen za, štampu. Izdati će ga Jug. Akademija u redakciji prof. Dr. Ugrenovića. Sređivanje posmrtne ostavštine dr. Kresnika potaklo je potonjeg, da se pitanjem pozabavi s drugog gledišta, t. j . gledišta tehnologij e drvet a ii naučnog istraživanja drveta kao materije, iz koje se grade violine. Ono, što naročito biie u oči, jest prividna suprotnost između upotrebljivosti drveta da posluži akustičkim zadacima i njegove organske strukture. Osnovno svojstvo materije, kojoj je zadatak da ´titra i da provodi titraje, treba da je njena homogenost (izotrapnoist). Divo kao organska materija nehomogeno je u kemijskom i anatomskom a anizotroipno u fizičkom smislu. No stupanj te nehomogenosti i aniizotropnoisti nije jednak za sve vrste drveta. Te raiziiike isprva niisu očito bile dovoljno -poznate empirriji. U prvi´m počecima upotrebljavale «u se za gradnju violina različite vrste drveta listača: kruškovina, četrunovina, jasenovima. Ali ubrzo je empirija utvrdila, da je homogenost d izotropnost najveća kod drva četinjača naročito kod smrekoviine. I stvarno sva tehnika građenja gudačkih instrumenata četiri stotine godina sve do dana« upotrebljava smrekovinoj (Picea excelsa Lnk). Ako se ponekad spominje jelovina (Abies pectkiata DC) to je po Trrsljeniu Ugrenovićevom ili pogrešna determinacija ili! nepravilno prenošenje sa stranih jezika naročito sa talijanskog, gdje aibete znači i jelu (abete bianco) i smreku (abete rosso). Najvažnija tehnološka osobina1 smirekovine, odlučna po niemu upotrebljivost kao drveta za rezonanciju, jest njena provodljivost za valove zvuka. Brzina, kojom z´ak rasprostire valove zvuka iznosi samo 340 m u sekundi, srebro 2600 m, a smrekovina 5000 m. Brz´na zvuka je funkciia elasticiteta i volumne težine. Predavač je to prikazao s grafikonima i formulama. Što uži godovi, naročito što veće učešće kasnoga drveta, to veća volumna težina, to veći elasticitet, to- veća brzina zvuka i broj frekvencija (to vii5ii ton smrekovine). Smrekovina za rezonanciju može se naćii samo u njenoj prirodnoj bilino-geografskoj regiji i pod prirodnim ekološkim uslovima u šumskim masivima 1100 do 1500 metara nadmorske vVne, koji nisu poremećeni zahvaćanjem čovjeka. Njena je domena planinska nrašvima u starosta 150 do 200 godina. No sva planinska smreka nipošto nije podesna. Najviše se ciijemi t. zv. smreka lještairka, koja pofcaizuje neobičnu uleknutost godova u smjeru radijalnom, jasno uočljivu na periferiji i poprečnom pTesjeku. Pošto je takova smreka vio rijetka, proći će jöS dugo vremena, dok nauka u pitanju te smreke rekne svoju posljednju riječ. Najzse´mivi´i dio Ugrenovićevih istraživanja je onaj o metodama, po kojima su stari graditel´ii violina vjerojatno birali drvo. Njihov a primitivn a sredstva nisu daleko od naučne istine. Odabirali su sta.bla šz velikih nad morskih vis:na, pravilne cilindrične forme, kružnog presjeka, centralnog srca, praviln´h godova, pravne žice, zdrava, Širina godova dosizala je do 2 mm. Učešće zone kasnog drveta nije premašivalo 25%. Talijanski majstori´ upotrebljavali su drvo širih godova (1 do 2 mim) nego tirolski! i bavarski (uže od 1 mm). Stradivari je prvri počeo upotrebljava*" d´vo užih godova za desnu (r>pod žica a i e) a Sirah za lijevu stranu (ispod žica g i dl. Širinal godova i učešće zone kasnoga drvetai najbolje su imakroskopsko mjerilo za volumnu težinu a po njoj za elasticitet i brzinu zvuka. Gustoća (težina) drveta i debljina zvučnice od najveće važnosti su po kvalitet tona. Daščice za gradnju dobivale su se samo cijepanjem nipošto pilenjem- Smrekovine dobrog kvaliteta i odgovarajućih dimenzija bilo je za vrijeme Stra^ diivairija u Italiji malo. Ona se nabavljala u prvome redu iz južnog Tirola, Bavarske i Švajcarske. Smrekovina za talijansku liuteriju kretala se jie u glavnom po staroj trgovačkoj cesti, koja iz Aussburga vodi u Italiju, Tržišta, na kojima se trgovalo drvetom za rezonanciju, bila su Mantua, Breša, Miffiano, Kremona ä Mleci. i Drvo za rezonanciju dolazilo je u Italiju iiz naši h krajeva. U Sloveniji živi tradicija, da su talijanski graditeljii dobivali smrekovinu i iz tadašnjih prašuma. 410 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Zna se da se je cijepana dužica i šindra iz Bosne preko Splita, a ona iz Gorskog Kotara preko Mletaka izvozila u Itaüiju. Najbolji komadi izabirani su i upotrebljavani kao drvo za rezonanciju. U talijanskoj liuteriji naročito se spominje Šator planina i Ševarje (Cervarie) u Bosni. Gornja daščica violine (zvučnica) gradi se uvijek da smrekovine, dolnja (dno) iz jiävorovine. Javorovina rebraste i ikraste strukture dolazila je u Italiju iz naših krajeva, Istre, Bosne i Dalmacije, Pri traženju i odabiranju kvalitetnog drveta stari majstori morali su se služiti auditivnim načinom i u šumi i u radionici. U šumama su se smrekovi trupo: spušta!» u nizćnu po drvenim konitiima. Zai vnijome klizanja trupci se tamu o žljeb i proizvode tonove određenih frekvencija. Po visini tona kod razne dužine trupaca (neovisno o debljini) moglo se je zaključiti na rezonantnost drveta. Autor je pokazao, ako se trupac smatra rezonantnim štapom, koliki ton proizvodi kod razne svoje dužine i Tazne brzine vodljivosti zvuka. Kad su dobni rezonantni trupci bili izabrani, morali su se više godina sušiti, jer vlaga umanjuje vodljivost zvuka. Kod cijepanja diaščica očito su stari majstori morali primjenjivati neku akustičnu metodu. Kuckanjem zglavkom prsta određivali su visinu tona odnosno zaključivali na vodljivost zvuka. Predavač je opet tu empirijsku metodu povezao s naučnim formulama akustike prizmatičkih štapova- Iz tih se formula vidi, da je za ton izvjesne frekvencije odlučna debljina daščice i dužina, a ne i širina. A pošto je visina tona upravo proporaonalna brzini zvuka, jatsno je. da si1 stari majstori iz visine trna z.ak!j´´č vali na uporabivost. Što viši ton daje daščica, to veća je njena brzina zvuka. A pošto je produkt brzine zvuka i debljine daščice — za određenu frekvenciju — konstantan, slijedi: ploča za rezonanciju od drveća veće brzine zvuka moral biti tanja nego zvučnica od drveta manje brzine zvuka^ Stari majstori uzimali su početne debljine veće i postepeno ih smanjivali dok nisu dobili debljinu, koja odgovara brzini zvuka, dakle gustoći i elasticitetu drveta. Pošto je brzina zvuka za javorovinu (4Ö00 m na sek.) manja od one za smrekovinu (5000 m na sek.), dno violine, da bi moglo sprovoditi zvuk jednako kao zvučnica, mora biti deblje od ove. Debljina zvučnice starih talijanskih violina kreće se od 2 do 4 mm. Za brzinu zvuka to odgovara frekvencijama e, f, fis, g. Te se frekvencije mogu utvrditi mate nnatsiki i akustđčku Prof. Dr. Ugnenović s matra, da u zaključivanju na brzinu zvuka iz visine tona još neugrađenih ploča i u podešavanju debljina ploča vodljivosti smrekovine za zvuk (dakle volumnoj težini i elastioitetu) leži najvažniji dio t. zv. tajne Stradivarija. Prošireno je i uipoirno se — naročito po violinistima — podržava mišljenje, da je po kvalitet gudačkog instrumenta odlučno njegovo starenje, t. j . promjene koje se odigravaju poslije njegovog izgrađivanja. Te se promjene odnose na anatomsku gradju, tehnička svojstva (težinu, čvrstoću, elastricitet, boju) i kemizam drveta. Uzročnici tih promjena su u prvome redu atmosferski! činioci (kisik iz uzduha istraživanja pokazala su, da starenje vjerojatno umanjuje stepen vodljivosti drveta za zvuk, što bi mogla dai utječe na kvalitet tona. Dali u pozitivnom «li negativnom smislu to tek treba utvrditi. Lakovanje površina instrumental važno je iz više razloga, čak se je u laku i lakovaaiju tražila »tajna« starih majstora. Po izlaganjima rorof. Dr.. Ugrenov:ća najvažnija funkcija laika je u zaštiti drveta od vlage. Pošto vlaga umanjuje modul elasticiteta a uvećava volumnu težinu, njen utjecaji na brzinu zvuka je negativan. Za interval vlage drveta od 8°/o do 12% brzina raspriostiranja zvuka u drvetu smanjuje se najjače — za 170 metara na sekundu. Naročito je velik taj utjecaj kad se radi o prostoriji, koja se .grije centralno. Predavač ja! istakao, da u građenju gudačkih instrumenata nema, a ttlje nikad ni bilo neke »tajne« starih majstora. Ta je tajna upravo onolika, kolika je bäla tajna ostalih fizičkih, kemijskih i bioloških pojava, dok- nauka nije utvrdila zakone, koji vladaju u tim pojavama. Sva je »tajna« građenija u određivanju i ostvarivanju pravilnog odnosa između drveta kao jedine materije za građenje gudačkih instrumenata i zakona akustike. Ako se Stradivari svojim instrumentima 411 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 28 <-- 28 --> PDF |
ističe među ostalim graditeljima, ako se govori o njegovoj intuiciji, prirođenoj nadarenosti i L đ., razlog tome treba tražiti u prvome redu u njegovom temeljitom iako empirijskom poznavanju drveta. U oblasti drveta za rezonanciju nauka nastavlja sa traženjem objektivnih činjenica. No priznati se mora, da ono, što i dalje ostaje subjektivno i individualno nije više tehnika građenja, već osjećanje ljepote tona gudačkih instrumenata,. A to je psihološka pojava, koja se zasada još ne´može objektivno obuhvatiti. Na kraju predavanja Dr. Ugrenović predložio je nastavak istraživanja a napoise i istraživanje drveta i. zv. Pančićeve omorike (Pivea omorica Panč.). Rezonantno drvo predstavlja i važan privreda´n problem. Ono je analogno drveti» potrebnom za gradnju aviona. Potrebno je kod nas izdvojiti područja, koja sadrže tu skupocjenu sirovinu i uvesti najracionalnije iskorišćavanje, a naročito spriječiti, da se plemenita smrekovina ne bi i&korišćavala za manje vrijedne tehničke produkte. Dr. N. N. »L e s 1951. god.« Revija za lesno gospodarstvo — izdaje Društvo inžendrjev in tehniikov gozdarstva iin lesne industrije — Ljubljana, Parmova 37. — Br. 1 Pengov : Piiogram revije »Les« za leto 1951; Jelovac : Od kemične industrije je odvisert razvoj lesne industrije in obrti; Pengov : Traktoirjü v izkoriščanju gozdov; Za vodnik : PredeLava smrekove in jelove hlodovime na žagarskih o hlodi za luščenje? Čokl : Iz gozdarstva na Koreji; Žumer : Stroj za rezanje lesa; Župan : Lesno obdelovani stroji. — Br. 2 XXX: Ali moremo še ođlašati razvojem lesne industrije? B a r 11: Les-knmilo; Pengov : Traktorji v izkoriščanju gozdov; Zavodnik : Predalava smrekove in jelove hlođovtoe na žagarskih obratih; Bleiweis : O boleznih naših kostanjevih gozdov; Dovžan : Specialni elektromotorji in obnova zastarelih strojev za ohdelavo lesa. — Br. 3 Grča : Prvi dela.vski svet združenih podjetij lesne industrije; XXX: Ali moremo še odlašati z razvojem lesne industrije?; Bartl : Izkorišeajmo lesne odpadke!; P r ister : Ravno ali pirečno brušeni zobje listov polnojarmenika?; Rainer : Naš novi žični žerjav. — Br. 4 2 u m e r: Ali moremo še odlašati z razvojem lesne) industrije?; St ro j i nj Proizvodnja lesovinskih in invernatifa plošč — prispevek k raciionalnejšemu izkoriščanju lesa; Pengov : Kje obtičimo pri posku&ih mehanizacije; Komar : Amerikanska pasovka; Ostrouhov : Električni pogon. .— Br. 5 Knaus : Krojenje lesa v gozdu; Strojin : Proizvodnja lesovimsknh to ivernaitjh plošč; Jug : Svetilne naprave kot priipomioček za boljše izkoriščavanje na žagah; Grij : Še nekaj o hlodovini za luščenje; Čufer : K popolnejši izrabi kleja; Župan : Lesno-obdelovalnj stroj; Rainer : Dokumentacija strokovne literature z obzirom na potrebe gozdarstva in lesne industrije. — Br. 6 Pipan: ´ Vrednostni kriteriji v gozdarstvu; Zum er: Razvoj industrije lesovinskih plošč; Ci vi din i: Kje smo pri nas v umetnem sušenju lesa; P r i s t e r - C i v i d i n i: Zmanjšan je motenj pro robljenju desk na krožnih žagah; Pris t er: Ureditev navadnega robilmika za natančno robljenje; Dovžan : Kaj je z domačo- produkcijo lesne obdelovanih strojev; Ostrouhov : Električni pogon; Jelovac : Za naše tovarne, podjetja in miearske majstore. — Br. 7 Rus : Z izkoriščanjem smrekove skorje šte dimo les; Pavlin: Pot od smreke do papirja; Ci vid in i: Menitve in kontrola´ stanja pri sušenju lesa; K a r b a: Poiščimo obratovodjo na žagarskem obratu; Rainer : Urejanje hudournikov in lesno gospodarstvo; L. Ž.: Nov tip stroja za izdelovanje lesne volne; Ostrouhov : Električni pogon; Žumer : Sedanja leana bilanca Evrope; Berlič : Vprašanje izvoza pohištva. — Br. 8 Pengov : Obrtniška proizvodnja v lesni stroki; Žumer : Lešini kombinat; Pavlin : Od smreke do p<""i,rja; Cd vi: dini: Meritve ari kontrola stanja matertiala pri sušenju lesa; So vine: Nožna opora pri pisalnih in sfcrojepisniih mizah. — Br, 9—10 Jelovac : Delo na napređku lesna industrije v Kanadi; Žumer : Lesni kombinat; Slovnik : O preprostih motornih izvlačiloih; Ci vid i ni: Pomembe novosti v umetnem sušenju lesa; Kiš: Razporeditev delovnih mest; M af t ej : Prilog proučavanja lepljenja šperploča; Župan : LesnOr obdelovalni´ stroji; Pengov : Orođe iz trdih kovin za obdelavo lesa; Turk : Ekskurzija po Koroški in Avstriji. 412 |