DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Ing. Milan Androhe (ZagTeb): NOVI ŠTETNIK NÄ BOROVIMA U HRV. PRIMORJU I ISTRI Pityogenes trepanatus Noerdl. Početkom g. 1951. dobili smo izvještaj o sušenju borovih stabala u šumama Sisol, Bukovica i Kremenjak. Te se šume prostiru na istočnim padinama Učke iznad mjesta Moščeniice. U tim sastojinama, čija ukupna površina iznosi oko 150 ha, prosječno je samo u proljeći 1951. više od 1000 stabala crnoga bora. Mislilo se, da je uzrok sušenja šesterozubni borov potkomjak (Ips sexdentatus Bo da je Jtetnik potkoirnjak PityogenestrepanatusNoerdl (syrion.: P. austriacus Wachtl, Tomicus elongatus Loevendal). Ovaj, ko d na s d o sada nepoznati potko rnjak, primijećen je u isto vrijeme u borovim šumama »Niska«, »Vodice« i »sv. Bartolomej« na otoku Cresu. Vjerojatno ga možemo naći i u ostalim šumama Hrv. Primorja i Istre. U šumi »Sv. Bartolomej« iznad samoga mjesta Cresa na maloj površini od desetak hektara posječeno je ove godine do mjeseca augusta oko 100 stabala a već nekoliko dana iza toga pojavili su se novi suhari. Do sada smo ustanovili napad s a m o n a crnibo r (Pinus nigra Arn). Borovi se suše pojedinačno na većim ili manjim površinama i ne zapažaju se naročita »žarišta«. Upravo stoga što se ovaj štetnik smatra prilično rijetkim i što je njegova pojava kod nas zabilježena, koliko je nama poznato, sad a prv i put , potrebno je upoznati naše stručnjake šumare sa nekim činjenicama koje ovdje donosimo. Pojavu ovoga štetnika zabilježio je prvi put Noe ruling er u boirovitm šumama u okolini Stuttgarta, no on ga je smatrao varijetetom dvozubog borovog potkornjaka (Tom. bidentatus Hrbst). Kako je morfološki veoma sličan malom smrekovom potkornjaku (P. chalcographus) često su ga njime zamjenjivali. Wachtel ga je našao u Donjoj Austriji i opisao pod imenom Pityogenes austriacus. Loevenda l ga je našao u Danskoj. Prema Escherichu rasprostranjen je u većem dijelu Evrope (Donja austnija. Koruška, Korzika, Würtemberg, Hannover, Danska). Kako smo rekli morfološki je veoma sličan malom smrekovom potkornjaku. Gotovo je iste veličine (1.8—2.2 mm) ili tek nešto veći. Razlikuje se od njega po purakturi na elitrama (kod P. chalcographusa ide ova od bazalnog dijela elitre do sredine kod P. trepanatusa do kraja pokrilja). Karakteristična je razlika između ženki obiju vrsta po tome što ženka trepanatusa ima na sredini čela duboku okruglu udubinu, koja ne dodiruje gornju usnu. Ženka je dulja od mužjaka i kao kod P. calcographusa zubi na kraju pokrilja su mnogo manje izraženi nego kod mužjaka. Hodnici su zvjezdasti. Obično od velike odbro izražene bračne komorice idu tri jako zavinuta kraka. Dugi su do 4 cm i idu priličnoi duboko u drvo. Udubine na matičnim hodnicima, gdje ženka polaže jaja uvijek su lijepo vidljive, i nalaze se na vanjskoj (konkavnoj) strani matičnog hodnika. Iznimno smo našli veoma mali broj odloženih jaja na unutarnjoj strani 396 |
ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 13 <-- 13 --> PDF |
većinom pri kraju matičnog hodnika. Kukuljice naročito na tanjim grančicama leže često u drvu slično kao kod P. curvidensa (krivozubog jelovog pisara). Na tanjim grančicama slika griženja nije jasna t. j. nisu jasno izraženi niti matični niti larvalni hodnici. Simptomi napadaja. U početku se primjećuju tu i tamo na stablu žute grančice. Najprije požute ovogodišnji izbojci, a zatim cijela grana. Pod korom debla takovih stabala, kojima krošnja može biti još dijelom zelena, već nalazimo sekundarne štetnike iz familija Cerambicidae i Buprestidae. Sa takovih stabala kora se lako lupi. No ima stabala naročito u početnom stadiju napadaja, na čijem deblu nema nikakovih tragova napadaja sekundarnih štetnika. Biologija. Nas bi zbog suzbijanja ovoga štetnika najviše zanimala njegova biologija. Nažalost u literaturi o tome nemamo nikakovih podataka, a naša opažanja su tek u početnom stadiju. Barbe y kaže, da je njegov razvitak sličan onome malog smrekovog potkom´aka, kojemu je inače sličan. No mali smrekov potkornjak pripada biocenozi smrekovih šuma, živi i razvija se ne samo na drugoj vrsti drveta već i u sasvim drugom biotoku od onoga kome pripadaju umjetno podignute kulture crnoiga bora u mediteranskoj zoni. Smrekov mali potkornjak pripada grupi potkornjaka, koja se kasno roji i prema Escherichu može imati jednu do dvije generacije prema prilikama i mjestu gdje se razvija. Mi pak mislimo da P. trepanatus ima redovno dvije a nije isključeno i tri gen era- c i j e. Za ovo mišljenje govori činjenica, da smo u martu našli u grančicama bora ličinke koje su, istina, mogle i prezimiti, ali našli smo i imaga koji su bušili matične hodnike. U maju smo konstatovali nalet na svježe grančice, a polovinom septembra našli smo pod korom imaga koji su upravo bušili matične hodnike. S obzirom na klimatske prilike primorskih krajeva te s obzirom na činjenicu da je razvitak svih a i ovoga potkornjaka za vrijemel ljetnih mjeseci ubrzan, držim da se u slučaju ovako kasnog naleta radi o trećoj generaciji. Naša buduća istraživanja u tome pogledu razjasnit će ovu stvar potpuno. Mjere suzbijanja. Bez dovoljnog poznavanja biologije nekoga štetnika nije lako odrediti način, kojiim ćemo ga suzbijati. Stvar otežava još i ta činjenica, da P. trepanatus napada grane i najtanje grančice, pa se vrijeme postavljanja lovnih grana mora još točnije odrediti nego je to slučaj kod lovnih stabala. Da bi ustanovili efikasnost lovnih grana, postavili smo ih u polovini augusta u šumi »Sv. Bartolomej«. Polovinom" septembra konstatovali smo nalet. To nas upućuje na to, da postavljanje lovnih grana može uspjeti (svi naime potkornjacii ne nalijeću na stabla ili grane postavljene na tlu). Lovne grane treba postavljati u više serija. Neke određene termine u tom pogledu ne možemo za sada dati; oni će sigurno biti različiti 397 |
ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 14 <-- 14 --> PDF |
s obzirom na mjesto i klimatske prilike pojedinih godina. Oni se, što je i najpravilnije, određuju na terenu prateći razvoj potkornjaka na pokusnim lovnim granama ili na samim stablima. Na isti način utvrdit ćemo i postojanje sestrinske generacije, pa u slučaju pozitivnog nalaza treba postavljati u blizini lovnih grana, prve serije, svježe lovne grane. U pravilu bi se ove grane trebale postaviti nakon što primijetimo da ženka koja je već odložila jaja započne sa regeneracionim žderanjem. Obično se one postavljaju tri tjedna nakon konstatovanja prvog naleta na grane prve serije. Lovne grane moraju se skupiti na unaprijed za to= pripremljenom mjestu i spaliti u vrijeme kada pod korom ustanovimo prve kukuljice. Moglo bi se pokušati i sa rezanjem zaraženih grančica sa stabala, kojima su tu i tamo grančice počele žutjeti a deblo još nije napadnuto po sekundarnim štetnicima. Takove grančice treba zatim spaliti. Moguće bi na ovaj način mogli spriječiti širenje štetnika no ne smijemo ispustiti iz vida da je svaki napadaj potkornjaka uslijedio zbog toga što je ©slabljenje stabala ispod »kritične točke« nastupilo uslijed drugih razloga. Ovom prlikom moramo napomenuti, da sušenje borova u Istri i Hrv. Primorju nije posljedica isključivo napadaja P. trepanatusa. Potkornjaci su svi više ili manje sekundarni štetnici, pa je njihov napadaj uvjetovan oslabljenjem stabla zbog nepovoljnih klimatskih prilika kroz dulji niz godina, naročito na mršavim i degradiranim tlima, zbog golobrsta gusjenica ili zbog drugih razloga. Mi upravo rješavamo pitanje, koliko tome slabljenju pridonose gusjenice borova preilca gnijezdara (Cnethocampa pitvocampa) goloorstom. Iako nema sumnje da ovaj, za naše primorske krajeve toliko česti štetnik, stvara dispoziciju za napad potkornjaka, ipak trebamo još razjasniti činjenicu zašto šuma »Vrana« na otoku Cresu, koja je vf posljednjim godinama mnogo stradala od gusjenice prelca, nije do sada napadnuta po P. trepanatutsu. Naprotiv šuma »Niska« na istome otoku, i. pored toga što je mnogo manje bila napadnuta) od iste gusjenice u istome periodu, pretrpjela je veće štete zbog napadaja P. trepanatusa. Pitanje zaštite borovih šuma odraznih štetnika, medu koje bez sumnje spadaju kao najznačajniji Cnethocampa pitvocampa, Sciff Pitvogenes trepanatus Noerdl. i Evetria buoliama Sciff, usko je povezano s uzgojnim mjerama koje treba u ovim sastojinama poduzeti. Naši uzgajivači vjerojatno ne će imati težak posao u Sisölu i Kremenjaku, gdje se na cijeloj površini može naći jasenov podrast a na prosjekama i proređenim mjestima prirodni borov podmladak. Mnogo teži problem predstavljaiu kvalitetno loše šume, kao »Sv. Bartolomeja« i »Vrane«, gdje, toga pomlatka nema. Zato bi pitanje zaštite borovih kultura od štetnika pored pošumljavanja trebalo biti glavni zadatak šumara na Kršu. < Un nouvel ennemis du pin du Littoral Croite et de l´Istrie; Pityogenes trepanatus Nördl. genes trepanatus Nördl, aux pins dans les forets du littoral create et d´Istrie. Ce ravajgeur, si rare, est trouve chez nous pour la premiere fois cette annea. Plus de 1000 arbres furent abattusi sur nine superfice non plus grande de 150 ha. Barbey ai signale qu´dl y a: de la similitude en bioloigie du P. trepanatus Nördl. et cellai du P. chalcographus. Cependant P. trepanatas se develope dans nos regions dans toute autre biocemose et dans tout autre biiatotpe que P. calcoigraphus (P. chalcographus vit diains les forets; d´epicća, et P. trepanatus dans les foirets du pin des nos regions meridioualles). D´aipres Escherich P. chalcographus peuit avoir une ä deoix generation iuivaint le lieu et le cliimat de son developpement. Nous cons-derons que 398 |
ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 15 <-- 15 --> PDF |
P. trepanatuis a ordinaiirement deux ou meme trois generations. Le travarille de P, trepanatus de la premiere moiitie du mo/is de septembre est signale par l´auteur cotnme une troiisieme generation. Les recherches sur le developpement de ce ravageur su´ivent son oours. On pent considerer l´attaque du P. trepanatus comme consequence de la failblesse fisiiolagique des aibres causee par intempecies climatiques, par les ravages des chcn lies (en notre cas, Cnethocaimpa pityocainpa Schiff), par la degradation du sol etc. — Les methodes du lutte sont mentionne a la) Km de l´article. ing, Nenad Prokopijević (Beograd): O ODREĐIVANJU VELIČINE VREDNOSTI UDELA REDOVNOG I VANREDNOG PRINOSA NA TROŠKOVE PROIZVODNJE DRVETA NA PANJU Smanjivanje ili povećavanje troškova proizovdnje drveta na panju u odnosu na društveno potrebne troškove proizvodnje, zavisi od veličine redovnog godišnjeg etata drvne mase (E) i šumskog proizvoda — godišnjeg priraštaja (Z) t. j , od odnosa E == Z.* Međutim, ako se redovnom godišnjem etatu drvne mase (E), doda vanredna prinos (w) — koju nastaje: pretvaranjem šume u drugu vrstu kulture, pravljenjem prošeka, razlikom između faktične i normalne drvne mase, snižavanjem sečne zrelosti, skraćivanjem ophodnje i dr., — zavisiće pomerauto smanjivanje ili povećavanje tro- šloova proizvodnje ne samo od veličine kombinacije (E + w) ä šumskog proizvoda — godišnjeg priraštaja (Z), već i od odnosa napred pomemutih veličina t. j . postavlja se pitanje da li je u konkretnom slučaju E = Z. Za izračunavanje prvih disproporcija, već je objašnjen metod ranije*. A ovom prilikoim azneću slučajeve koji mogu da nastupe u praksi korišćenjem vanrednog prinosa (\v) u kombinaciji sa redovnim godišnjem etaitom drvne mase (E) i ujedno predložiti metod za izračunavanje dispropoiroija koje nastaju usled kombinacije (E+w) t. j. za (E+w) Ä Z, kada je E = Z. I. POSTAVKA: E = Z Kombinacija (E + w) daje nejednakost izraza (E + w) > Zt Vrednost ti cena drveta na panju ove kombinacije izračunavaju se po formuli: g C(F.+wj = -~--—-.= pj+pri + v, (1) (E+w) a šumskog proizvoda godišnjeg priraštaja (Z): 5 OK t* —: = p2 + pr2 + V2 (2) Gde su: C(E+W) = cenaj drveta na panju kombinacije (E + w); CZ = cena drveta na panju šumskog proizvoda — godišnjeg priraštaja (Z); Š = društveno potrebni troškovi proizvodnje godišnjeg piriraštaja; pi i pa = utrošak vrednosti za rabaćanje sredstava za rad i materiale u proizvodnji, pri i pr2 = vrednost radne snage i vi i V2 = vrednost * Vadi moj članak: »Disproporcije u troškovima proizvodnje drveta na panju«. "mmr Šumarski list br. 7, Zgb, M 1951 g. 399 |