DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1951 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Ing. Milan Androhe (ZagTeb):


NOVI ŠTETNIK NÄ BOROVIMA U HRV. PRIMORJU I ISTRI
Pityogenes trepanatus Noerdl.


Početkom g. 1951. dobili smo izvještaj o sušenju borovih stabala u
šumama Sisol, Bukovica i Kremenjak. Te se šume prostiru na istočnim
padinama Učke iznad mjesta Moščeniice. U tim sastojinama, čija ukupna
površina iznosi oko 150 ha, prosječno je samo u proljeći 1951. više od 1000
stabala crnoga bora. Mislilo se, da je uzrok sušenja šesterozubni borov
potkomjak (Ips sexdentatus Bominor Hart, i M. piniperda L). Točnijim pregledom ustanovili smo
da je Jtetnik potkoirnjak PityogenestrepanatusNoerdl (syrion.:


P. austriacus Wachtl, Tomicus elongatus Loevendal). Ovaj, ko d na s d o
sada nepoznati potko rnjak, primijećen je u isto vrijeme u borovim
šumama »Niska«, »Vodice« i »sv. Bartolomej« na otoku Cresu. Vjerojatno
ga možemo naći i u ostalim šumama Hrv. Primorja i Istre. U šumi
»Sv. Bartolomej« iznad samoga mjesta Cresa na maloj površini od desetak
hektara posječeno je ove godine do mjeseca augusta oko 100 stabala a već
nekoliko dana iza toga pojavili su se novi suhari. Do sada smo ustanovili
napad s a m o n a crnibo r (Pinus nigra Arn). Borovi se suše pojedinačno
na većim ili manjim površinama i ne zapažaju se naročita »žarišta«.
Upravo stoga što se ovaj štetnik smatra prilično rijetkim i što je njegova
pojava kod nas zabilježena, koliko je nama poznato, sad a prv i
put , potrebno je upoznati naše stručnjake šumare sa nekim činjenicama
koje ovdje donosimo.


Pojavu ovoga štetnika zabilježio je prvi put Noe ruling er u boirovitm šumama
u okolini Stuttgarta, no on ga je smatrao varijetetom dvozubog borovog potkornjaka
(Tom. bidentatus Hrbst). Kako je morfološki veoma sličan malom smrekovom
potkornjaku (P. chalcographus) često su ga njime zamjenjivali. Wachtel
ga je našao u Donjoj Austriji i opisao pod imenom Pityogenes austriacus.
Loevenda l ga je našao u Danskoj. Prema Escherichu rasprostranjen je u većem
dijelu Evrope (Donja austnija. Koruška, Korzika, Würtemberg, Hannover, Danska).


Kako smo rekli morfološki je veoma sličan malom smrekovom potkornjaku.
Gotovo je iste veličine (1.8—2.2 mm) ili tek nešto veći. Razlikuje
se od njega po purakturi na elitrama (kod P. chalcographusa ide ova od
bazalnog dijela elitre do sredine kod P. trepanatusa do kraja pokrilja).
Karakteristična je razlika između ženki obiju vrsta po tome što ženka
trepanatusa ima na sredini čela duboku okruglu udubinu, koja ne dodiruje
gornju usnu. Ženka je dulja od mužjaka i kao kod P. calcographusa zubi
na kraju pokrilja su mnogo manje izraženi nego kod mužjaka.


Hodnici su zvjezdasti. Obično od velike odbro izražene bračne komorice
idu tri jako zavinuta kraka. Dugi su do 4 cm i idu priličnoi duboko u
drvo. Udubine na matičnim hodnicima, gdje ženka polaže jaja uvijek su
lijepo vidljive, i nalaze se na vanjskoj (konkavnoj) strani matičnog hodnika.
Iznimno smo našli veoma mali broj odloženih jaja na unutarnjoj strani


396