DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1951 str. 17 <-- 17 --> PDF |
podloge razmjerno dobro odupire udarcima vjetra, dok na silikatnim tlima nije toliko otporna. U vezi se time nije bez važnosti ni srašćivanje korijena istih i različitih vrsta drveća, jer se time svakako povećava otpornost drveća prema vjetru. Struktura podzemnih organa drveća u izvjesnim okolnostima može posredno utjecati na prirast i kvalitet str.bla, kao i na oblik i razvitak krošnje. Na pr. sušne godine utječu da se (prema evropskim autorima) prirast više umanjuje na smfreki nego na jeli; razlog je tome uglavnom taj, što smreka ima pliće korijenje i ne nalazi dovoljno vlage i rastopljenih mineralnih tvari u onom horizontu, koijti zbog suše isparivanjem gubi mnogo vode. U Sloveniji, kako je pokazao Wrabe r (1948), u nekim predjelima smreka u mladosti razvija dobro deblo i krošnju; u starijoj dobi znatno joj se umanjuje prirast, vitalnost postaje naglo manja, napada je rak i imela, oblik njenog debla je loš, krošnje se pri vrhu naglo zaobljuju; razlog je tome nepropusna dolomitna podloga, nad kojom se podzemni organi smreke nenormalno razvijaju. Nerijetko se događa da truljenje debla ili sušenja stabala započinje od korijenja i to zbog djelovanja biotskih faktora (gljive) ili zbog utjecaja nekih negativnih fizioloških pojava uzrokovanih stanjem tla ili izmjenom pedogenetskih procesa (trajno visoka donja voda, umanjeno disanje korijenja odnosno pomanjkanje kisika napose u zamočvarenim tlima, kanalizacija, jaki podzol, konkrecije). Općenito može se ustvrditi, da je veliki utjecaj tla na korijenov sistem i obratno, kao i utjecaj korijena na oblik i kvalitet debla i krošnje. Stoga bi nas predaleko1 odvelo, kad bi iznosili sve ispitane i opažene pojedinosti iz tih odnosa. Vlastita opažanja. Ova razmatranja navela su nas, da započnemo istraživanja podzemnih organa na nekima vrstama našega drveća u svrhu utvrđivan-a nekih nerazjašnjenih pojava u biologiji i gospodarenju u našima čistim i mješovitim šumama. Ovdje priopćujemo opažanja uglavnom za hrast lužnjak i jelu. Napominjemo, da su istraživanja izvršena (zbog sticaja izvjesnih okolnosti) aproksimativno. U našima poplavnim šumama na području Posavine kod Lipovljana u predjelima Zabarski Bok, Vel. Đol i Opeka (koji su dijelom u posjedu Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu) vihor je ove godine oborio´ znatan broj stabala hrasta, topole, jasena i manje lipe, brijesta, klena, graba i johe. Korijenov sistem istražen je (bez iskapanja) na 35 stabala hrasta lužnjaka te djelomično na 34 jasena, 26 topola i pojedinačno na ostalim vrstama drveća. Već na temelju opažanja moglo se otkriti, da odrasla stabala .svih naprijed spomenutih vrsta drveća nemaju žilu srčanicu, a tek na vrlo malom broju primjeraka srčaniica je samo djelomično ili neznatno razvijena. Korijenov sistem hrasta nije mnogo rasprostranjen, ali ima vrlo gust splet tanjih ogranaka s mnogo sitnog korijenja i korijenčića, koji rijetko prelaze dubinu 1,8—-2 m. Sa debljinom odnosno sa starošću stabla mnogo se više produžuju horizontalni ogranci korijena negoli dubinski, kako se razabire iz prosjeka prikupljenih podataka u pril. tabeli. No ipak ni dužina Debljin. razreddubina korijenaširina korijana cm m m 20—30 1,2 3,— 31—40 1,3 3,7 41—50 1,5 4,— 51—60 1,6 4,6 61—70 1,7 5,4 71—80 1,9 5,R 369 |