DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1951 str. 16 <-- 16 --> PDF |
srčanicu, dok mu se istovremeno na bočnim ograncima tanje korijenje razvije geotropno. Gdjekada se korijenje na ograncima razvija i negativno geotropno, iskotrišćavajiući ihranljivi supstrat humusa (bukva). Visoka) /donja voda redovno utječe, da žila srčaniee ne prodire duboko te se djelomično razvije ili vremenom nestane, kao na pr. u našima nizinskinu poplavnim šumama, kako ćemo kasnije detaljnije prikazati:. Pojedini autori uopćuju te pojave i tvrde, da šumsko drveće na (boljem tik ima korijen razgranjen — gust, a narlošijem više rasprostranjen (Aaltone n 1923, Scfareibe r 1926, Baker 1934, Tkačenko 1939, Svoboda 1946, Tourney 1947, Poskitn 1949). Korijenje šumskog drveća "drenir a tl o i nakon sječe uginuli ogranci u dubljim slojevima tla podržavaju i čak povećavaju kvalitet šumskog tla; prema Dengler u (1944) na lakim tlima mogu povećati prozraku, a na ležima kapacitet za vodu. Korijenje nove sastojine u takvo tlo lakše prodire kroz šupljine i kanale, što ih ostavlja trulo korijenje. Ako se takva površina duže vremena ostavi nepošumljena, tipična struktura šumskog tla se znatno izmijeni. Zato mnogi evropski autori ističu, da je ´glavni razlog neuspjehu šumskih kultura (napose četinjača) na bivšim dugogodišnjim poljoprivrednim zemljištima, što je šumska arhitektura tla narušena te korijenje šumskog drveća teško prodire u takva tla. Stoga Burge r ukazuje na loše posljedice krčenja korijenja te preporuča, da se vade samo panjevi. Tkačenk o (1939) ipak ističe, da je takva postavka odviše uopćena, i upućuje, da krčenje panjeva i žilja nife toliko štetno, ako se na izvjesnim tlima odmah nakon krčenja i sječe izvrši pošumljavanje. U vezi sa podizanjem poljozaštitnih šumskih pojasa i masovnim osnivanjem šumskih kultura stručnjaci se sve više bave proučavanjem međusobnog odnosa drveća u tlu. Tako Ahromeik o (1949) navodi, da listače stvaraju specifičnu strukturu Šumskog tla, koje je jedan od glavnih temelja veće otpornosti mješovitih sastojina četinjača i listača; kroz trube ili cijevi starog i uginulog korijena, koje sadrže plodno tlo i obilnu vlagu, lako prodire korijenje bora. Korijenje u mješovitim sastojinama zato prodire znatno dublje nego u čistima (R a h t e e n k o 1949). U smjesi sa bukvom smreka razvija dublje podzemne organe, koristeći kanale preostale od podzemnih organa bukve (K r a u s s 1925). Prema tome i s gledišta razvitka drveća u rizosferi većinom su bolje mješovite sastojine nego čiste. U vezi s problemom međusobnog utjecaja drveća u rizosferi spomenut ćemo, da izvjestan utjecaj u našim šumama vrše i ž i v i panjevi . Ti panjevi (u nekih vrsta drveća) obrašćuju novim drvetom i korom kroz nekoliko decenija, u jele ponekad i čitavo stoljeće, jer iskorišćuju asimilate iz susjednih živih stabala putem sraslog korijenja. Korijenje tih panjeva mora da ima izvjesnu veću ulogu u životu šume, pa nije isključeno da oni djelomično uzrokuju neke značajne pojave u biocenozi šumske zajednice. Držimo, da ta pojava ima zasebno značenje u našima šumama, pa ćemo o tome na temelju analize prikupljenih podataka u najskorije vrijeme objaviti zasebnu raspravu. Osim fiziološke uloge korijenov sistem vrši i važnu mehaničku ulogu. Ta se njegova uloga najbolje odrazuje u otpornost i drveća prema vjetru . Razne vrste različito se odnose prema sili udara vjetra; no i iste vrste nemaju podjednaku otpornost, pa na različitim tlima razvijaju različit sistemi korijena. Na pr, naša se jela na škrapovitom tlu vapnenačke 368 |