DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1951 str. 14 <-- 14 --> PDF |
U vezi s time vrlo je važno pitanje, da li je bolje obavljati p r oljetnu ili jesensku sadnju. Na temelju analize o razvitkuaktivnosti korijenovog sistema Slande r (1950) je došao, do zaključka, da je za listače i ariš bolja jesenska sadnja; ostale četinjače mogu se saditi u jesen samo na zemljištima, gdje posađene biljke rano pokrije snijeg i do proljeća ih zaštićuje od zimske transpiracije, te u područjima sa stalno visokom relativnom vlagom zraka. Kad se! biljka u tlu učvrsti, ona se počinje boriti za vlagu u tlu; na pojedinim staništima razvija se borba s korijenjem trava i korova. Kasnije, kad se mlada sastojina počinje sklapati u zraku i u tlu, pojavljuju se veće poteškoće — u. borbi za prostor, U prirodno uzgojenom pomlatku često se sklop u tlu stvori ranije nego u zraku,°pa je tu borba za prostor veća i ranije započne negoli u umjetno osnovanim kulturama. Mnogi istraživači ističu, da je u toj borbi za prostor gotovo redovno vlaga naznačajniji faktor za održavanje i razvitak biljaka (K r a u s 1926, Grasovsky 1929, Reed 1939), U toj borbi i svijetlo je vrlo važan faktor ,ali ne toliko kako se to ranije isticalo. U borbi pomlatka za vlagu susjedno odraslo drveće gdjekad ima vrlo važnu ulogu; oduzimanjem vlage putem vrlo razgranjenog korijenovog sistema starije drveće često uzrokuje ugibanje mladog naraštaja. Zato se prigodom obavljanja raznih vrsta oplodnih i prebornih sječa nastoji umanjiti konkurenciju ne samo nad tlom nego i u tlu. No potrebno je pri tome primijetiti, da prema nadzemnom oblikovanju i sklapanju sastojine ne može se uvijek dovoljnom sigurnošću zaključiti, da je borba u rizosferi kvantitativno podjednaka onoj u atmosferi. Joiš pred pola stoljeća F r i e c k e (1904) je otkrio, da. su se mlade biljke šumskog drveća bujnije razvijale na pokusnim plohama, na kojima je pomoću iskopanih izolacionih gralba j prerezivanjenx korijenja na susjednom odraslom drveću umanjeno podzemno oduzimanje vlage. Na temelju daljnjih, savršenijih metoda utvrđeno je, da se nai takvim pokusnim plohama1 povećala količina vlage u tlu. Na internacionalnom kongresu šumarskih instituta u Stockholm u (1929) na osnovu svojih istraživanja Fabriciu s je objavio, da je zaostajanje razvoja pomlatka u rupama sklapa i na unutrašnjim rubovima sastojina vjerojatno uzrokovano više nedovoljnim [prostorom u zoni korijenja negoli zasjcnoim ili prejakim osvjetljenjem. Sli´čno navodi i Steven s (1931) te upozoruje, da se ne bi smio olako shvatiti zadatak nadapunjavanja postojećih kultura mlađim biljkamia, i preporuča da se popunjavanje obavlja isto tako starim biljkama kako je stara kultura. Na internacionalnom botaničkom kongresu u Iraki g. 1929. Tourne y je na temelju svojih pokusa nesumnjivo utvrdio, da vlaga tla ima ogromnu važnost na razvitak šumskog pomlatkai. Na pokusnim plohama, koje su od odraslog drveća bile izolirane grabama, već nakon 5 mjeseci pokazala se razlika u vegetaciji i njenoj vitalnosti; veće razlike prema kontrolnim plohama ispoljile su se slijedeće godine za vrijeme suše, a kasnije nestale su neke kseroifiilne biljke a druge, higrofilne, olbilno su se pojavite I zato isti autor kasnije (1947) primjećuje: općenito se može reći, da sposobnost neke vrste da se´ naseli u novo područje ovisi vrlo mnogo o tome, kakav je njegov početni korijenov sistem i kako se taj odnosi prema raspoloživoj vlazi tla-, liz kojega sadnica namiruje svoje potrebe. Unatoč rezultata takvih istraživanja ipak ima i protivnih mišljenja. Tako je Kryzhanovsk i (1949) ustvrdio, da je borba među vrstama za svijetlo redovno veća nego za hranu i vlagu, izuzevši na mršavim suhim tlima (napose na pijescima). To sve upućuje nas, da se ni podjednaki rezultati inozemnih istraživanja ne smiju bez kontrole prenositi u. naše okolnosti te da se za svako značajnije naše stanište moraju izvršiti vlastita istraživanja i pokusi, 366 |