DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 69     <-- 69 -->        PDF

u tome zaveli, Jer su sami takve žurne i odgajali i očuvali. Ili bar da se prethodno uočilo kako
se narod sam snalaz´o i kako na razne načine podiže šumu. Ne. To smo tek sada počeli; na tome
tek sada radimo. A1-: to ne BmeV oojed´´nema da odmah, čik i pre stvarnog utvrđivanja značaja
i važnosti tih šuma, daju seljaku savete kako će te šume da sačuva, kako će dslje s nj ma
da gazduje. To jest da ne gazduje sam, već preko šumarskih organa. Dok je takve šume seljak
podizao, onda to svi šuma,r,i n.su ni zapaza.i; mjoji n.su a: ig.^ve okre.a´ii, kao da i.h se nije
titulo to š o se stvaraju nove šume. kao da to i nisu šume. A o kakvog pomoć: i da ne go ormo.
öak šumskih rasadnika u ono vreme nije nj bilo. I oko toga su se sami seljaci snalazili. Pa> kad
je tako. zar nije iz išno, čak po seljuka i uvredljivo, kad pisac ka.že, na pr.mer i ovo´ »Mi
smatramo da je celishodnije da šumarski organi vode brigu i oko ovog drveća. Pri tome šumarski
organi bi u stvari vodili samo .stručni nadzor oko gcjonia i iskor šćavanja, dok bi os´a´a briga*
bila na vlasnicima zemljišta. Taj nadzor bio bi u mnogo blažoj formi no državni nadzor nad


privatnim šumama«.


Sa kakvim se sada pravom javlja ovaj čovek tako kas.no da pomogne seljaku u zaštićivanju,
gajenju i iskorišćavanju drveća van šuma? Seljak, bar zasada, ne poziva nikoga u pomoć,
».. ono šio bez ičije pomoći stvara deeenijama. A to šio sa ;´ak s va-i — o ´ n V- irniji
fond veštački stvorenih šuma u Srbiji. On nalazi najbolje načine da to bude najkorisnije i
po njega i po državu. Njegovo se pošumljavaiije ne sas.oji u z s„đ.va;nju i ü ,..m ,,.jyaš...,iijusudbini kao što se to u najviše slučajeva u prošlost; događalo kod zvunično. ooSum i v; nja.
feto je takođe važno, seljak dobro i dugo razmišlja gde će pošumljavatt.
I u tome se razlikovalo njegovo nošu.m´jav nje od stručnoga. Više puta kod zvanično.g pošumljavanja
od oka su se određivale goleti za pasu.mljaiv8.nie pri č mu se r> ´» "fft.« - n aa
II se tu može podići šuma i očuvati, mislim od paše j, od brsta. Nije se prethodno tražilo mišljenje
seljaka. Glavno je bilo podneti izveštaj ko iko je pro^.ra.n -t o uo z . n rtu m
seljak je za svoje pošumljavanje odabirao takva mesta gde će nas´gurno odgajati zasađenu šumu.


Ovde treba istaći još nešto. Šio i d i.nas postoji usamljeno drveće po livadama, njivama I
ftaštama, koje pretstavlja preos´atke nekadašnjih šuma, treba takođe biti blagodaran seljaku. 1 ta
su drveta preostala zahvaljujući njemu-domaćinu. Izgleda neverovatno, ali iako" ,ie. i ´ me


krčenja šuma, kad je, na taj način, seljak sam nalaz o izlaze iz te-kobe mali je broj Pudi koji
«u ukazivali dokle će dovesti zem´ju snažni proces obešuroljavanja. Naprotiv, još tada ^e govorio
0 seoskoj idili, o tome kako mi imamo zdrave prilike na našem selu. Još uvek su tada mnogi ljvdi
(z grrađova videli sela koje nam je kroz seoske romane prikazao Janko Veselfciov ć; ono se o — neposredno
iza oslobođenja od Turaka, kada je bi´o prostranih šuma. gajeva, pašrr ka i ´ivđa. a
znatno manje oran´ca. Znači njemu — seljaku bilo je prepuš´eno zadugo da gazduje sa šumama u
ataru sela kako zna i ume. Pa ipak. eto. n:je oosekao sve. A´i si^d k^d V´ŠR n°ma on^wnost´ d^ će
seljak poseći preostatke šumske, pisac mu se kao stručnjak javlja, i ne sluteć kako to javljanje
može kobno da se odrazi baš na to preostalo drveće. Da seljak n´ie bio gonjen ne<-i´;r>m "ufom,
naravno, ne bi ulagao toliki trud u najteži posao krčenja i dokrč´vrnja, ne bi ruš´o šumu tek
samo zato što mu se ruši, što je obesan. Ne bi, jer seljak — iako to mno"´ima ne izg´eda tako —
oseća bolje vrednost šum|a no iko drugi. Ali kada u ono vreme država nije zna´a Sfi n-´je mO´ft
da nađe izlaza iz seoske teskobe, kad nije pružala priliku da v,:sak seoskog stanovn´š*va od´!v»
iz sela, onda je seljak morao da se snalaz´ sam. Na-jpre šireći or^n´cu i r»mko strm´na do vrbova
brda, a onda, gde više gde manje, ogran-ičavajućf porod — svodeći nasleđ<> samo na jedno dete.


1 danas mi imamo, nažalost, krajeva u Srbiji gde je »jeđinac — moda sela«.
Svoj pri.og pjsac završava nag.ašavanjem da j© potrebno »da. se donesu pozitivni i jasni
propisi o zaštiti , gajenju i iskorištavanju ovog drveća. Pored zakonskih mera koj.ma bi trebala
da se reguj.šu sva neregulisana pitanja, šumarska propaganda treba da deluje u smeru povećanja,
gajenja i zaštite kao i pravilnog iskorišćavanja ovog drveta od njihovih vlasnika« Posmatrajući
setjačku šum.sku ekonom.ju, ugiavnom, .z kc.ncw.artje, ^.ored neAumuj.ve do.*ro.i..meriiasli,
pisac je doveo dotle u svom prilogu da je sreća što seljaci ne čitaju šumarski list (scm slučajno
1 izuzetno). Predlog da se donesu poz.tivni i jasni!- propisi o z«.štiti, gajenju i iskorišćavanju o.og
drveća, jednovremeno pretstavlja i uspešan oblik antipropaganđe. Čuje li seljak, da se nešto piše


o tome, da ima izgleda da se predvide i zakonski propisi, ukočiće podizanje i gajenje ovog drveća
Mi će to svesti na što marnju meru. šumari mogu svojom poznatom, inače po selo neef.kasnom,
propagandom, da preplave selo, seljaci će, iz bojazni, ne toliko što će i drugi da koristi te šume,
kolik« od odgovornosti, svoditi podizanje i gajenje tih šuma na sve manja i manja prostranstva.
Naime, da su seljaci za ovo doznali, dogodilo bi se s-ično onome što se dogod: o s kraja liilti godine
i na početku 1917. godine. Onda su seljaci širom Srbije, pošto su bid naču´i da će sve privatne
šume postati državne, požurila i brzo posekli, n.a puno mesta, čak i osamljena stoletna hlnadrveta
ispred kuća. Ili, kao š o se dogodilo BM8 god´ne u okolici Kruševca, kada je bilo n»iređ no
da se iz Inače malih preostalih hrastovih zabrana, gde je bila sve »gređarska roba« (tehničko.drvo)
peseće izvesna količina drveta za ogrev u Kruševcu. Kako je to naređenje porazno delova´.o na seljake,
vidi se iz sledećeg. Za ogrev škole u selu Jasici, seljaci kojima je bio red da dogone drva za
školu obično su odlazili u Planinu Jaistrebac i dovlačili bukovinu. Međutim te jesesa» k d se
divno tehničko drvo scklo po seoik m z bran ma za ogrev u Kruševcu, seljaci, koj´ma je b´o red
da dovlače drva iz Jastrepc.a za ško´u. isek´-1 su krnonu hrastovinu u svojim zabranima i dovukli
ŠKOI . Kad su namirili potrebnu količinu, pitali su učitelja da li želi još drva. Možda pre v:š<- od no a
veka takvim se drvima nije snabdeia jas.čka škola kao što je te jeseni 1948 godine. I danas ! joS
zadugo će se pričati kako su se nemilice, isto tada, gorela ta divna drva po seosk m kućama»
Nikada se tako rušilački i rasipnički ne bi poneli seljaci prema malim, preostalim i skup´m hrastovim
zabranama, pored kojih gaje bagrem da bi hrastovinu što bolje sačuvali, da n:su bi´i
stekli uterenje da će se za ogrev u Kruševcu poseći sve izreda. Šta su tu mogli da pomognu
zakonski propisi!
No ovaj Ljujićev prilog, blaigodareći tome što je štampan u stručnom šumarskom časopisu.
ostaće među stručnjacima, koji, verujem, svi ne dele njegovo miš´jenje u pogledu nezisnovanih,
ti bar zasada, nepotrebnih, možda i opasnih zvanionih mera za zaštitu, stručnu intervenciju i za.
unapređenje i čuvanje, šumskog drveća van šuma,


M. Miloševi ć-B r e v i a a c
343