DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 60 <-- 60 --> PDF |
tana veoma potrebna (zbog toga se platan Maziva i vodoklen). Veći raste uza samu cestu Slano-Gruž i pod njegovom krošnjom napravljena je prostrana terasa. Visina mu j preko 40 m, a obim u prs. visini iznosi 11.5 m, odnosno prečnik 3,66 m. Drugi je nešto dalje od ceste na privatnom posedu. Njegova je viisina oko 40 m a obim u prs. visini meri 10.75 m It. j . prečnik 3,40 m. Procjenjena, drvna masa pojedinog platana iznosi oko 100 m3. Prema tome njihova zajednička kubatura (200 m3.) jednaka je ukupnoj drvnoj masi po ha 40 godišnje hrastova sastojine najbolje bonitete. To su uopšte retke dimenzije stabala ne samo naših geografsJco-M´imatskiih prilika već i čiitaivie Evrope. Rladi toga su platani u Trstenu i privukli! pažnjui mnogih pri.rodopisaca (Adamović, France ,i dr.). Usled obilnog svetla (soiliteri), dovoljne i trajne vlage (blizina vrela) i´ du bokog i plodnog tla (dcluvijalno tlo) platani su u Trstenu jako razvili svoje bočne grane. Pojedine su duge do 25 m sa prečnikom kod debla do 80 cm. Usliodi velike dužine i težine mnoge se grane lome. Tako se jednom ´.od ovih platana slomila krajem augusta 1911, jedna od najvećih grana; bila je duga (prema navodima Mar -čića) 25 m, a obim na prelomu iznosio je 5.55 m. Na istom stablu slomila se o toku prošlog rata još jedna velika grana. U pogledu starosti platana u Trstenu ne postoje pouzdani i saglasni podaci. Između ostalih to pitanje raspravlja i splitski list »Dan« broj 48, od 1910. god;ne. Oslanjajući se na podatke knjige bratovštine crkve Sv. Vida u Trstenu iz god. 1910. naivodi ovaj1 list, da je oko god, 1600. brodovlasnik Florio: Indiana, pri jednom svom povratku iz Indije, bio je nevremeno.m prinuđen da se zadrži na Bujukterima, kod Carigrada i da je tom prilikom jedan njegov moinrar preneo četiri stabalca od velikog »makljema«, koji je tu rastao, u Trsteno i posadio i´fh u vrt Indiania. Jedan je bio ubrzo posečen, jer je loše uticao, na obližnje poljoprivredne kulture, drugog su posekli Francuzi prigodom prosecanjia ceste Gruž-Slano a ostala dva postoje i danas. Prema ovim navodima platani u Trstenu stari su oko 350 godina. U Šumarskom listu god. 198. navodi Marčić da su platani u Trstenu zasađeni god. .1682. Ovo bi značilo, da su oni danas stari oko 270 godina. Akoi usvojimo ovaj drugi podatak, može se iz njega i iz današnjih dimenzija ovih stabala zaključit; da je svaki platan prirašćivao prosečno godišnje po 0,4 m3 (u debljinu 1,35 cm.). Ovaj podatak, ukazuje, da je platan drvo brzog rasta, Zdnawistveno stanje platana u Trstenu je dobro., obzirom da na njemu ne postoji .nikakvih većih vidljivih oštećenja, osim dve slomi jane grane. Po svim vanjskim znacima izgleda da platane jače ne napadaju insekti. Da bi se u dobrom stanju i nadalje sačuvali potrebno jie podupiranjem sprečiti lom pojedinih bočnih grana i odgovarajućim merama onemogućiti svako njihovo mehaničko oštećivanje. Zbog toga, kao jj radi sakupljanja sjemena sa tog drveća brzog rasta za naučne i praktične svrhe, Direkcija za krš Instituta za eksperimentalno šumarstvo Jugoslar venske akademije znanosti i umjetnosti, predviđela je ova divfa stabla za semensk u bazu. Na taj će način biti najbolje rešeno i pitanje zaštite ovih stabala, koja svojim dimenzijama pretstavljaju, bez sumnje, prirodnu retkost zia naše prilike, a napose Ka Dalmaciju. LITERATURA : 1. Anić M.: Dendrofog ja-Š,um. priručnik I., Zagreb 1946; 2. Adamović L.: Die Pflanzenwelt Dalmatiens, Leipzig 1911.; 3, Ettinger J.: Lišće platania, Šum, list 1904.; 4. Klika J.: Lesni dfevini, Pisek 1947.; 5. Jovanović B.: Nesamonikla dendroflora okoline Beograda, Glasnik Šum. fakulteta Univerziteta u Beogradu, god, 1950. 6. Marčić M.: Sredozemna flora u drvoredima i parkovima na Istočnim obalama Jadrana, šum list 1918.; 7. Petrović D.: O šumskom drveću u Južnoj´Srbiji, šum. list 1934, Ing. M. Jovančević TRULEŽ U 2IVOM STABLU Trulež je česta pojava u našim šumama. Ona uništava većinom tehnički najviicdnije dijelove stabala. Gubici drvne mase zbog truleži! iznose u U.S.A. poprečno 16"/o drvne mase, a to čini vrijednost 200 milijuna dolara, I kod nas su ti gubici -veliki, ali oni nisu utvrđeni. 334 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Na koji način ćemo te gubitke smanjiti na što manju mjeru? Da na to pitanje odgovorimo prikazat ćemo ukratko uvjete razvoja truleži u živom stablu i fiziologiju gljiva — razarača drveta na temelju citiirane literature. Uvjeti nastajanja truleži u živom stablu. Doik su svojstva i biioJogija uzročnika truleži t. j . gljiva razarača prilično poznati, veoma se malo zna o uvjetima nastajanja truleži. Sve gljive razarači drveta ispadaju u grupu aerobnih organizama,, t. j . živo t gljive razarača vezan je za prisustvo zraka u drvetu. Transportirati kisik svojim hi´fama izvana iu drvo može jedino mednjača (Armiillaria tme- Uea). Ostale gljive moraju imati zrak na raspolaganju na samom mjestu razvoja, t. j. u drvetu. Nije dovoljno da samo pojedini djelovi hira gljive budu u doticaju sa zrakom, već svaka njezina stanica mora imati dovoljno kisika na raspolaganju. Smatra se da je život gljive u drvetu u optimumu, ako 30—40°/o njegovih! porai ispunjava zrak. Postotak truleži je veći u sastojinania, koje su na neprirodnom staništu, te u saistojinama sa poremećenom biološkom ravnotežom.. Trulež lakše i češće napada stabla, koja su oslabljela zbog bilo kojeg uzroka. Čini se kao da su ta stabla izgubila sposobnost aktivne reakcije protiv truleži, sposobnost da izlučuju antitoksične tvari i da stvaraju tile u provodnim elementima, kojima se stablo brani, protiv prodiranja gljive. No glavni uzrok nastajanju truleži u oslabljelim stablima je u povećanoj količini: zraka u drvetu tih stabala. Zdrava nadstojna stabla sa bujnom krošnjam su u punoj životnoj snazi. U njima je kolanje soikova intenzivno, veliki postotak vlage u drvetu kao i intenzivna transpiracija (umanjeni tlak zjaka u drvetu), te pojačano disanje. U takvim stablima je uvijek minimalna količina kisika. Zbog toga u potpuno zdravo stablo za vrijeme kolanja sokova ne može da prodre ni jedan razarač (osim mednjače). U oslabljelim stablima nije tako. Transpiracija je u< tkvim-stablima smanjena i u provodne elemente drveta prodire zrak. Sastav zraka je u drvetu povoljniji, pa je omogućen razvoj gljive razarača. Razlika u osjetljivosti pojedinog stabla prema truleži ovisi dakle o Jeo li čin i zraka u drvetu, a ova je opet ovisna O´ zdravstvenom stanju i o bujnosti razvoja stabla. Utjecaj ekoloških faktora i starosti sfabla na razvoj truleži. Pokusima cijepljenja čistih (kultura gljive u rupe izbušene na stablima Münch je ustanovio, da zdrava stabla gube svoj imunitet prema truleži već za vrijeme vegetacijskog mirovanja. Već malo smanjenje količine vode u drvetu dovoljno je dakle da omogući prodor truleži u stablo. Ali u toku zime hladnoća isprečava razvoj razarača. Velika većina gljiva prestaje naime rasti već blizu 0°C. Za vrijeme ljeta velika količina vode u drvetu sprečava razvoj razarača. U toku zrme zraka ima u drvetu dovoljno, no tada niska temperatura zaustavlja rast gljive. Prema tome koncem jeseni1 i ,u rano proljeće su najpovoljniji uvjeti za razvoj truleži. Tada se ona najbrže razvija. Zračni prostor u drvetu ovisan je o gustoći staničja, odnosno o širini i veličini staničniih pora. Zato je pojava truleži češća u vrsta sa manjom specifičnom težinom, a unutar jedne vrste u individua sa rjeđim staničjem. Da li će pojedina stabla stvarati gušće ili rjeđe staničje, ovisi i o tlu na kojemu to stablo raste, pa i o količini vlage u zraku i u tlu. Stabla izrasla na niskom i vlažnom staništu redovito stvaraju rjeđe drvo. Takva stabla su manje otporna prema truleži. Zrak u divetu potreban je za razvoj ne samo gljivama razaračiima, nego i svima ostalim fakultativnim parazitima. Među ove ubrajamo i uzročnika holandsike bolesti brestova. U svom predavanju o´ sušenju -brestova i mogućnosti odbrane .dr. Vajda ..pidemijsko sušenje brestova u zadnje dve-tri decenije objašnjava promjenom karaktera klime u tom razdoblju. U zadnjih 30 godina proljetne i ljetne suše bile su naročito1 česte. One su se ponavljale i, u periodama od duljeg niza god´na. Svakako, kao posljedica toga smanjila se količina vlage u zraku i u tlu. Gubitak vlage zbog pojačane trainspiracije stabla nisu mogla nadoknaditi iz tla, pa je u provodne elemente drveta prodro zrak. Tako oslabljela stabla lako su pala žrtvom gljive uzročnika holandske bolesti. Interesantno je, da od hola.nds.ke bolesti prvenstveno i u najvećoj mjeri stradaju stabla uz rasla u nizinama, kraj potoka, na vlažnim staništima. Već manji gubitak vlage u drvetu omogućilo je prodor gljive u stablo, vjerojatno zbog rjeđeg staničja tih stabala. Stabla uzraisla na sušim staništima stradaju naprotiv od 335 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 62 <-- 62 --> PDF |
holandske bolesti mnogo manje. Sve ovo potvrđuje gore iznesene činjenice o utjecaju gustoće staniičja na mogućnost razvoja gljive u drvetu. U stablima do starosti 15—20 godina trulež se skoro uopće ne javlja, dok sta-´ rija i prestarjela stabla u sastojim skoro stopostotno stradaju od truleži. Dva su tome uzroka: 1) Starije drvo stvara sve rjeđe staničje; količina zraka u drvetu starijih stabala se sve više povećava; 2) dio mrtvog ili slabo aktivog djela stabla.i koji sadrži mnogo zraka sa starošću se sve vise "povećava, — Da se o tome uvjerimo dovoljno je podsjetiti na naše prestarjele bukove prašume, koje su zbog pomanjkanja komunikacija sve do danas ostale netaknute, a u kojima ne nailazimo skoro n,; jedno stablo koje ne bi bilo zaraženo barem sa nepravom srži. Tok i ishod truleži u jedričavih i bakuljavih vrsta, čitava je srž jedričavih vrsta mrtva; ona je puna tila, taninskih i gumoznih tvari, koje imaju svrhu, povećati rezistentnost srži prema razaračima. Za većinu razarača srž je zbog prisustva tih tvari nepristupačna, no gljive koje su se specijalizirale za razaranje srži lako je uništavaju. Kod jedričavih vrsta provodnu funkciju vrši samo mali broj vanjskih godova, jer je čitava unutrašnjost drveta (srž) mrtva. Postotak vlage je zbog toga u tim vanjskim godovima tako velik, kolanje sokova tako intenzivno, da ni jedan razarač (osim mednjače) ne može napasti taj d o drveta. Dakle: Nakon što je gljiva,, koja se specijalizirala za razaranje srži prođrlu u srž stablo se protiv truleži ne može više branili. No stablo iipak i dalje ostaje na životu, jer vanjske, žive godove drveta, koji vrše provodnu funkciju ne može trulež napasti. Drugačiji je tok truleži u bakuljavih vrsta, u kojih centralni cilindar ne predstavlja mrtvo drvo. Stanice centralnog cilindra naime često ponovno poprimaju provodnu funkciju. Zbog toga u bakuljavih vrsta provodnu funkciju :itma veći broj godova, pa u njima kolanje sokova nije tako intenzivno da razarač ne bi mogao napasti i taj dio drveta. Na prodor gljive drvo aktivno reagira stvaranjem tila, izlučivanjem antitotoksičnih tvari (stvara se neprava srž drveta), no sve to ne može zaustaviti napad razarača te on prodire i u najmlađe godove sve do kamb´ja. Jedino kambij razarač ne može napasti, no već tokom slijedeće godine kambij ipak ugiba zbog prestanka dovoda hranjivih tvari. Tako napad truleži na bakuljavu vrst redovitq svršava sa smrću zaraženog stabla. Uloga rana u infekciji stabla sa truleži. Svi uzročnici truleži su paraziti rana- Oni mogu prodrijeti u stablo samo putem ozljeda, dok neozljeđeno stablo ne mogu napasti. Kod bakuljavih vrsta drveća — a i kod jedričavih, rana ne otvara put sve do srži — je osim oblika i veličine rane za mogućnost izarazc od važnosti i zdravstveno stanje stabla. Cbrczjvanjem nanosimo voćkama često teške ozljede, a trulež se tu pojavljuje ipak rjeđe. Razlog tome je, što takva stabla imaju slobodnu bujnu krošnju,. pa drvo sadrži mnogo vlage, t. j . malo zraka. Dakle kod bakuljavih vrsta mogućnost prodora razarača u drvo ili njegova lokalizacija ovisi u velikoj mjeri i o fiziološkom stanju stabla. Kod jedričavih vrsta, kod rana koje otvaraju put razaraču direktno u srž,, nije tako. Srž je potpuno mrtva, S ako je razarač u nju prodro trulež će se dalje razvijati nezavisno od zdravstvenog stanja stabla. Svaka rana ne mora ujedno značiti i početak truleži na stablu. Moguićtnost razvoju truleži daju samo rane, koje su duboke, ili velike površinske rane, t. j . sve one koje omogućuju prodor kisika u drvo. Male rane na granama ubrzo se zatvaraju tilama, smolom, tamnom gumoznom masom, koja sprečava gubitak vlage a s time povećanje kisika. Rane koje nastaju kod loma tankh grana u kojima proces održavanja još nije započeo ne predstavljaju opasnost za prodor truleži. Zbog zasjenji^ njivanja odbačene grane redovo ne predstavljaju opasnost, jer se one brzo zatvore stvaranjem ozljeđnog staničja. Trulež će vjerojatno prodrijeti kroz rane koje su nastale otpadanjem debelih grana, što je srž u grane, koja otpada ili koju vjetar lomi, razvijenija, t0 rana koja tako nastaje predstavlja veću opasnost. Da zaključiima gore rečeno: opasnost za prodor truleži daju rane koje su nastale otpadanjem jakih živih grana, velike površ´nske rane, rane koje nastaju kod sječe, cd groma ili požara. Ostale manje rane uglavnom ne predstavljaju opasnost za prodor truleži. Daljnji tok truleži različit je kod jedričavih i bakuljavih vrsta. Kod bakuljavih vrsta, brzina toka truleži ili njegova lokalizaci´ja ovise o fiziološkom stanju stabla. Kod jedričavih vrsta naprotiv, ako je gljiva jednom prodrla u srž, trulež će 336 |