DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUM AR SKI LIST GLASILO DRUŠTAVA ŠUMARSKIH INŽENJERA I TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE GODIŠTE 75. AUGUST—OKTOBAR GODINA 1951 Marijan Brezinšćak (Zagreb): VISOKOFREKVENTNO SUŠENJE I ZAGRIJAVANJE DRVETA 1. Uvod Visokofrekventno (VF) sušenje i zagrijavanje drveta jedna je oE brojnih primjena VF zagrijavanja dielektrikä, t. j. električki navodljivih materijala (izolatora). Bit ove nove metode je u tome, da se izolatori, met*u koje spada i drvo, stave u električka polja visokih frekvenc i j a. Najjednostavnija ostvarenje toga možemo si zamisliti u obliku dviju ploča, izmetu kojilh se nalazi dielektrik i između kojih, djeluje električki napon visoke frekvencije. Budući da time nastale električke sile u uloženom dielektriku neprestano mijenjaju svoj smisao djelovanja u ritmu frekvencije napona, molekula materijala neprestano se »preklapaju« i to dva puta toliko u jedinici vremena, kolika je frekvencija napona. Posljedica toga je toplina, koja se razvija u čitavom dielektriku, koji se nalazi između elektroda. ; Podrobni:ji računi i iskustvo pokazuju, da se brzina nastajanja topline, odnosno brzina porasla temperature pomoću VF .zagrijavanih dielektrika dade gotovo matematski točno regulirati i to u veoma širokim granicama na vrlo jednostavan naćin. VF zagrijavale posve se razlikuje od svih do sadašnjih načina zagrijavanja (vođenje, zračenje topline), budući da se, k?ko sam već spomenuo, toplina razvija u samo m predmetu kojeg zagrijavamo. Stoga ono predstavlja novu epohu u toplinskoj tehnici, a potom i u tehnici sušenja drveta i njegova zagrijavanja u svrhu lijepljenja ili u druge svrhe. U našim elektrotehničkim publikacijama makroskopska teorila već je u nekoliko navrata opisana [l]1 [2], a dosta iscrpno sam to učinio u x) Uglata zagrada odnosi se na literaturu navedenu na kraju članka. 277 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 4 <-- 4 --> PDF |
[3]i gdje sam u grubim crtama naveo važnija električka svojstva drveta, U navedenoj radnji [3] čitav sam predmet promatrao s elektrofizikalnog, stanovišta. Stoga ovdje navodim samo poznate mi rezultate o primjeni VF zagrijavanja drveta u inozemstvu, a čitaoca, koji se želi podrobnije upoznati s mehanizmom VF postupka i uočiti kvalitat:vne i kvantitativne odnose između električkih i toplinskih veličina te električkih svojstava drveta upućujem na čitanje radnje [3], Čitaoca, koji naročito ne pozna elektrofiziku .upućujem na čitanje jednog od naših visokoškolskih udžbenika elektrofizike [4], koje predznanje zahtijeva radnja [3], Navodno su prvi pokusi VF zagrijavanja i sušenja drveta izvr šeni´ u Francuskoj godine 1914. [1]. Međutim, rezul.at je bio negativan, budući su upotrijeb.li preniske frekvencije; od 20 do 30 Hz (u današnjim VF uieđajima fre kvencija je reda veličine 1,000.000 Hz) i drvo su i .nadalje šuški u običnim suš onama. Topi na se doduše razvijala, alf je bila neznatna, cea 50.000 puta manja od današnje! U toku 1930.—1934. počeli su sa sušenjem na VF principu u Sovjetskom savezu i do danas postigli dobre rezultate. Izvršeno je niz pokusa u raznim laboratorijima i ustanovama i postavljeni su čvrsti temelji VF sušenja drveta. Postignuti rezultati više su nego dobri i samo je p.tanje vremena, kad će se definitivno uvriježiti VF sušenje. U toku posljednjeg svjetskog rata©u USA su počeli malsovno primjenjivati VF kod t. zv. Multiplex-a, a kasnije za mnoge druge prbi zvode, kao na pr. za dijelova aviona (potpore za krila). Kod toga se uglavnom išlo za tim, da se pr mjenom VF poveća proizvodnost. Dijelovi poznatih engleskh lovačkih avona »Mosquuo«, koji su čitavi od drveta, bili su lijepljeni pomoću VF. Odmah nakon svršetka iata Ph l´p- Bove tvornice u Nizozemskoj primijenile su VF zagrijavanje kod lizcade pokućstva i kutija za radio aparate. Iz nepotpune literature [11] zaključujem, da u Evropi I u USA VF zagnijar vanj e drvet a nije odavno u upotrebi, a nije mi poznato, da bi u tom dijelu fivijeta bilo upotrebljavano VF sušenj e drveta. Prema tome će i ovo zlaganje biti oslonjeno na dva izvora: sušenje na sovjetsko iskustvo, a zagrijavanje drveta na nizozemsko. Prvo se odnosi na sušenje velik h (do 11 m dužne), a drugo na zagrija vanje manjih komada. -Napominjem, da manjkaju mnogi podaci, osobito u vezi sa. sušenjem^ ali) do njih nisam mogao nikako doök 2. Neka električka svojstva drveta Budući da je VF metoda električka metoda, logično je, da za njezinu piirajenu? moramo poznavati električka svojstva drve a. , Drvo stvarno spada u grupu električkih poluvod´ča, tako da se — već prema svrsishodnosti — nekada promatra kao dielektrik, a nakada kao veoma loši vjdiči Potrebno je poznavati specifični električki otpor i vodljivost drveta i to za izmjeničnu struju. Ove značajke vrlo su različite kod raznih frekvencija i stoga se mjerenjem za svaku pojedinu vrst drveta, odnosno za svaka slučaj dobivaju dijagrami koji navedene električke veličine prikazuju u ovisnosti o frekvenciji. Drvo je kompliciranog anizotropnog sastava i njegova električka svojstva različita su u raznim smjerovima. Budući da su električka mjerenja kod vrlo vsokih frekvencija, kakove su kod toga u upotrebi, veoma otežana, može se s dovoljnom točnosti uzeti, da je drvo poluvodič koji posjeduje aksi jalnu simetriju. Stoga se njegova električka vodljivost karakterizira s komponente: u smje.-u vlakana, radijalno i tangencijalno. S električkog stanovišta drvo još nije potpuno istraženo i zato se podaci dani u [3] trebaju shvatiti kao orije.ntaoicni, a zadatak je iintstkuta da barem u glavnim linijama utvrde električka svojstva naše g drveta. Izgleda, naime, da na ta svojstva utječe i porijeklo drveta, da ne govorimo o njegovoj vlažnosti, sta.osti i t. d. 278 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 5 <-- 5 --> PDF |
3. Visokofrekventno sušenje drveta Poznato je, da se kod običnog zagrijavanja drveta temperatura zagrijavanog komada razdjeljuje tako, da je vanjski, dodirni sloj najtopliji (na pr. dodir s vrućom pločom ili toplom strujom zraka i t. d.j i onda, prema središtu zagrija vanog drveta više ili sporije pada, da približno u sredini poprimi minimalnu vrijednost. Tok krivulje raspodjele temperature ovisi, uz svojstva drveta, o trajanju zagrijavanja sto se na pr. vidi iz krivulja 1 do 6 dijagrama si. 1. Posve je naravno, da ce kod dujeg zagrijavanja razlika temperatura između vanjskih slojeva i sredine biti manja nego kod, kraćeg. Ipak razliike su znatne. Tako na pr. kod/ * satnog običnog zagrijavanja razlika temperature za primjer slike 1 (IM mm debelo šperovano drvo) iznosi preko »H0°C. Kod 9-satnog zagrijavanja temperaturna razlika je oko 15°C. ft .,7. 125 »0 75 rT 4. TV 7 h 50 T25 0 --30-* Rn -m—´ —f,´ "flmn * i Kod VF zagrijavanja je situacija bitno različita. Kako smo već spomenuli .toplina se razvija u drvetu, na svakom mjestu (uz homogen materijal u istom iznosu), pa bi teoretski temperatura morala biti ista kroz čitavi presjek. Međutim praktički to nije slučaj, budući da vanjski slojevi, pogotovo granični, koji graniči s okolinom, kojeg je temperatura znatno niža od postignute u drvetu, odvod e toplinu. Zbog toga je u drvetu temperatura i već iz razloga simetrije najviša u sredm:. Pjerna tome je tok topline kod VF zagrijavanja od sredine prema van, dakle obrnutonego kod običnog načina, ali svakako manje intenzivan, što se razabire iz krivula 7 i 8 slike 1-. , Međutim značajna je jedna druga činjenica. Pratimo li krivulje 6 i S dijagrama slike 1, vidimo, da je na oba načina postignuta srednja temperatura od nekih 130°C. Da se to postigne, bjlo je kod običnog nacma potrebno (krivulja 6) 9", a kod VF - 4 minute! Prema tome $e isti efekat postignut u 9h :4 min = 135 puta kraćem vremenu! Ova znaca na prednost VF zagrijavanja svakako pada u oči i preko nje se ne može olako preći. 279 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Ako uz to dodamo, da se u slici 1 naznačena nejednolikost podjele temperature kod VF zagrijavanja dade izbjeć:. time, da se granične´plohe izoliraju (toplinski), onda više nema nikakovog razloga, koji bi govorio protiv upotrebe VF. Ekonomiju VF zagrijavanja pustit ćemo za sada po strani a navest, ćemo je pri kraju ovog poglavlja i to iskustvene podatke, a ne možebitna teoretska zamišljanja. , Tehnologij a VF sušenja drveta veoma je jednostavna. Drvo većih dimenzija naloži se na vagonete i doveze u prostor za sušenje, uz koji se nalazi uređaj (generator) za proizvodnju VF električnog polja. Stijene ovog prostora moraju bite vatrostalne, a sam prostor dobro ventiliran, te se u tu svrhu obično upotrebi 2 do 3´ kW ventilator. Nakon toga se generator uključi na elektrod e i proces sušenja počinje. Nakon određenog vremena, spomnutog uz si. 1, osušeno drvo se izveze i može distribuirati. Od bitnog je značenja izvedba elektroda . U Sovjetskom savezu upotrebljavaju dvije vrsti: 1) mrežaste horizontalne i 2) mrežaste vertikalne elektrode. 1) Mrežaste horizontalne elektrode su metalne mreže, nekada opšivene tkaninom, koje se smještavajiu horizontalno između pojedinih slojeva sušenog drveta i priključuju n.a VF generator. Osnovna elektroda je sam metalni pod vozila, na kojem je drvo dopremljeno u sušemu; na nju dolazi sloj drveta (daske, p-agovi i si.). Ovaj se pokrije drugom mrežasfom elektrodom na koju dolazi novi´ sloj drveta j t. d. Od presudne je važnosti, kako elektroda priliježe sušenom drvetu. Ako je zračni raspor između elektrodi i diveta neznatan, ako se dakle elektrode usko priljubljuju drvetu, onda se zagrijavanje vrši veoma pogodno. U vlažnii´m d; jelov ma razvija se više topl: ne nego u suhijima, a to je baš i traženo. Međutim već neznatni zračni raspor od nekoliko mil metara promijeni stanje. U tom slučaju postaje sušenje neravnomjerno, u suhijim predjelma može doći do intenzivnijeg razvijanja topline nego u vlažnijima, a to se protiv´ traženju. 2) M´ežaste vertikalne elektrode jednako su izvedene, ali su vertikalno zavješene na kotačima, koji se mogu gibati po šinj-ima učvršćen neugodn´h zračnih raspora, kojeg je štetno djelovanje bilo malo prije spomenuo. Kad: toga su više u upotrebi horizontalne elektrode, iako baratanje s njima iziskuje više vremena. U upotrebi je. još jedna vrsta elektrode za sušenje tvrdo g drveta. Kod toga se upotrebljavaju tkaninom opš´vene elektrode, koje su. stalno vlažne. Time je površina drve+.T trajno vlfžna i u toku sušenja, ne dolaz- do pucanja na površmi suđenog komada. Tekstilna obloga istodobno upija vlagu, koja izlazi ´ deblo. Kut obuhvaćanja određen je omjerom BjelJkc i jezgre drveta. Prije spomenuti slučaj nejednolikog sušenja drveta prikazan je primjerice u si. 2 za željezničke pragove. Sušenje je vršeno pomoću horizontalnih elektroda i, kako se vidi iz crteža 2a, jezera se osušila do v = 10,6%) (konačna vlažnost), a centralni dio bijeli ostao je mnogo vlažniji, 73,3% odnosno 48,6°/o. Ovu činjenicu možemo objasniti amzotropnošću električkih parametara drveta. Spomenute´loše pojave mogu se izbjeći upotrebom k a s k ?. đno g sušenja. Bit ove metode je u sl´jedećem. Ako se drvo zagrije, iako neravnomjerno obzirom na presjek do oko 100°C i zatim polako hladi, u porama drveta će se kondenzirati nastala vodena para. Na laj način u 280 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 7 <-- 7 --> PDF |
porama nastaje vakuum i vlaga iz vlažnijih područja prodire u suhija tako dugo, dok ne dođe do> približnog izjednačenja vlažnosti. To se napravi u nekoliko navrata, a iza toga se VF sušenje nastavlja punim kapacitetom t. j . sušenjem čitave količine drveta. Podrobniji opis ove metode čitalac može naći u»; radnjt [3]. Spominjemo, da VF sušenje omogućuje impregnaciju drveta (uljanim) anrisepticima a bez da se ne upotrebe neka specijalna pomoćna sredstva. VF zagrijano drvo potopi se u antiiscptik, nastaje nagla kondenzacija pare i u drvetu, koje se sada hladi-,nastaje vakuum koji kroz pore up ja ant´septik. Potopimo li ravnomjerno sa VF osušeno drvo u) antiseptik, on prodire u drvo do dub´ne od 10 mm, si. 2. SI. 2a odnosi se na VF sušenje bez kaskadnog spoja (kontinuirano), a si. 2b na kaskadno. O energetskoj s t r a n i, t. j. o ekonomičnosti VF sušenja drveta na raspoloženju su mi samo; dva izvora [6, 10], Međutim će se kasnije vidjeti, ekonomičnost ovisi o specifičnim energetskim prilikama u svakoj pojedinoj zemlji i zato neka niže navedeni podaci budu shvaćeni kao orojentacicni ili kao ilustracija. A. A1. Čižunov , [6], navodi, da je svojim VF generatorom za 8—20 MHz (1 MHz — 10« Hz), anodnim naponom [3] 10 000 V, snage oko 50 kVA (transformatorom 220/6000 V), istodobno suši drvo zapremine 0,1 m3, pri čemu se clek´rode (pločasti kondenzator) dimenzija. 1,5 X 0,3 (m). Sušena je brezovina (balvani) vlažnosti približno 20%. U toku 20—35,, minutai vlažnost je snižena na manje od 10%. Frekven^ cija generatora kod vlažnosti 6—8% iznosila je 15,3 MHz, pri čemu je varirala u toku čitavog piocesa sušenja za manje od 300 kHz. Srednji rezultati ispitivanja sa VF osušenog drveta dani su u tablici I, gdje je navedena i usporedba s parnim sušenjem. , TABLICA I Čvrsto iđ. u kp/cm2*) Konačna Vrsta sušenja na savijanje na tlak na kalanje vlažnost, % Parno sušenje 620 435 84 1,1 VF sušenje 670 450 78 6,6 -— 497**) 93* — *) kp (kilopond) = kilogram-sila. *) Odnosi» se na podatke K. P. Semenjsko g [10] iz godine 1945 i odnose se na 15% vlažnosti. 281 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Značajna je, da je karakter loma drveta sušenim i VF različit od onog kod sušenja u parnoj komori. Drvo osušeno VF kod saviianja kala se duž vlakana, dok se ono osušeno parom lomi na mjestu djelovanja tereta [6]. Cižuno v je kod svog VF sušenja dobio veoma dobre rezultate koji govore u (prilog VF sušenja obzirom na utrošak energije. Iz [6] i [10] razab´Ve se slijedeće* Cižunov je za 1 m3 proizvoda od brezovog drveta trebao Ž.85.106 kcal kod čega je vlažnost spala od 20% na 10 do 8%. Cijena 1000 ßcal u Kovrovu, Vladim-Jrska oblast, odakle je Cižunov, iznosi 9,26 kopjejaka, što daje za sušenje 1 m´ brezovine 262 ru~ blja Dosta velikrj c´jervi pare rezultira kao posljedica visoke stvarne c jene ogrjevnog drveta (kojim se para proizvodila) u toku godina 1945.—1948. k=>da je iznosila 80—10Ö iubalja/m3 (ui toku 1935.—1940. iznosila je 25 do 38 rubim«). Kod VF sušenja istog drveta. utrošeno je za sušenje l3 m 240 kWh, što kod c´jene 7,63 kop/kWh daje 18 rub/m3. Usporedimo li ove dvije cifre, vidimo, da je cijena sušenja pomoću VF ´. 262 «14,5 18 puta niža!! Moguće je,´ da je cijena pare u navedenom slučaju pretjerano visoka, kako tvrdi Semenjskij [10], ali omjer je zaista veoma povoljan za VF sušenje. Pa da su cijene za utrošenu energiju i iste, ostaje izvanredna prednost VF sušenra, a to je nekoliko desetaka puta brž e sušenje! Uz to su, kako govori tablica I, i svojstva sa VF osušenog drveta bolja. Uz to dolazi još mogućnost regulacije u veoma finim granicama [3], manji potrebni prostor, veća čistoća kod rada, pokretljivost i t. si. Za naše prilike trebalo bi načiniti podrobnu analizu postojećeg sušenja i dobivene prosječne rezultate usporediti sa rezultatima jednog pokusnog VF uređaja za sušenje, kojeg bi u ta svrhu trebalo naručiti na pr. iz Nizozemske (Philips). Međutim kalkulacija se ne smije vršiti na način, kakav je gore proveden, budući da gore nije uzeto u obzor trajanj e sušenja u pojedinim slučajevima već samo utrošak-energije u oba slučaja.´ i , 4. Visokofrekventno zagrijavanje drveta Primjena VF zagrijavanja drveta naročito je pogodna kod izrade, odnosno pripreme t. zv. »finih« proizvoda kao na pr. dijelova pokućstva, kutija za radio aparate i t. si. Budući da je kod takovih proizvoda upotrebljavano drvo, možemo reći, gotovo homogeno, elektrode dobro priliježu drvetu, a vlažnost je uglavnom 8—10%; u tom slučaju. VF zagrijavanje se odvija kao zagrijavanje dielektrikä [3]. Primjena ove metode već je mnogo proširena na pr. u Holandiji, što ćemo razabrati i iz kasnijeg teksta ovog poglavlja. Većina gore navedenih proizvoda izrađuje se od šperploča i zbog toga je i VF zagrijavanje ovdje naišlo na odličan prijem i uspješno´ se 2) U opisivanju VF uređaja, pogodnih frekvencija i! t. d., ovdje se nisam upuštao, budući da je to dijelom obrađeno u [3], a konačno još je sve to u toku usafvršavainja, dakle traženja inajpoigodnii|jih uvjeta rada, u čemu bismo mogli dati svoj prilog i mi. 282 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 9 <-- 9 --> PDF |
uvelo. Kod VF upotrebljavana ljepila uglavnom su na umjetnoj bazi (na pr. Kaurit, Aerolite i t. d.),3 a njima se dodaju t, zv, »otvrdjivači« koji kod određene.temperature (90 do 140°C) dovode do polimerizacije ljepila, čime je proces ljeprjenja dovršen. Kao i kod ob´čne proizvodnje šperploča pojedini furniri premazu se ljepilom, stave u matrice koje su cnakovog oblika (na pr. zakrivljeni dijelovi pokućstva, naslonjači stolica i t. d.) kakav obi k gotovih produkata od šperploča želimo, (naravno, da to mogu biti i ravne ploče). Drvene matrice su na onim površinama, koje su okre nute spram lijepljenih furnira obložene metalnim limom (debljine cea 2 mm) koji služi kao elektroda na koju se priključi izvor VF napona (generatora). Nakon što se pripremljeno (namazani) furniri stave iemeđu takovih matrica — elektroda i stisnu (prešavi), pr´ključi se VF generator; čitava masa naglo se zagrijava do približno 95" C [11] (što ovisi o Vrsti upotrebljenog ljepila), a nakon toga slijedi isključenje -generatora, koji može biti i automatsko. Nakon isključenja generatora (koji je djelovao 1% minute), produkt je još 2 minute pod tlakom, kako bi ljepilo kod postignute temperature, moglo što bolje vezati. Nakon toga preša se otvara i produkt je spremam za daljnju obradu na pr. žah ganje, blanjanje i, t. si. Potrošak ljepila je u opisivanom slučaju 100 g/m2. Vlažnost drveta igra veliku ulogu, te tako na pr. kod 16%> zahtijeva dvostruko vrijeme zagrijavanja za postizavanje iste temperature. Normalno je potreban tlak preše od cea 8 atmosfera." Iz naznačenog primjera se vidi, da generator nije stalno u pogonu, budući da postoji ono vrijeme (na pr. 2 minute) naknadnog prešanja (kad generator ne radi), a izvjesno vrijeme potrebno je i da se čitava kombinacija smjesti u prešu, a isto tako da se izvadi iz nje. Da bi generator bio bolje iskorišten, konstruirane su vise d j ein e preše. Jednu trodjelnu, prikazuje si. 3, iz koje se vidi, kako je jedan dio pod tlakom s) Podrobnije podatke, gotovo reklamne naravi, nalazimo u [11]. 283 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 10 <-- 10 --> PDF |
na taj je priključen VF generator, dok za druga dva dijela preše radnik, priprema »šarže«. Ovdje se ispoljava još jedna prednost VF zagrijavanja: kod VF za´ grijavanja potrebni su za prešanje niži tlakovi nego na pr. kod zagrijavanja s parom. Prema tome su na pr. zakrivljene matrice kod VF jeftinije, budući da mogu biti izrađene od drveta i samo obložene metalnim limom. A izraditi ih može svaki stolar! Potpuno iskorištenje generatora postigli su Holandezi i na taj način, što već namazanu veću količinu furnira, složenog u toliko slojeva koliko debele šperploče se traže, odijele metalnim (aluminij) pločama, S ovako dovezene hrpe uzimaju pojedine garniture, a elektrodu već predstavlja spomenut: lim. Količinu i trajanje zagrijavanja određuje snaga generatora. Tako na pr. prilično velik VF generator od 50 kW zagrije približno 0,33m3 u 12 minuta do temperature polimerizacije ,a do gotovog lijepljenje potrebne su još 3 minute. Na trajanje zagrijavanja utječu.naravno, i dimenzije furnira (površina, njegova debljina, kao i debljina te broj slojeva ljepila, što nam pokazuju slijedeća iskustva: a) Dvanaest ploča sastavljenih od po 5 furnira debljine 2,6 mm i površine 2 x 1 m (0,312 ms) bilo je generatorom od 50 kW zagrijano u 10 minuta. Za sedam slojeva (0,33m3) bilo je, po- Ljepilo TTTTI " I Ml II II IWWrU^ IIIUIIII) W trebno 12 minuta; b) 0,12 m3 šperploča od 5 furnira debljine 2 mm (2x1 m) bilo je generatorom od 22 kW zagrijano u 7 minuta na 95°C, Značajno je, koliku uštedu su VF zagrijavanju dielektrika (dakle i ovakvog drveta kakovo je u ovom poglavlju razmatrano) doprinijela teoretska razmatranja) na električkoj osnovi: što manje grijati drvo, a više ljepilo, jer ono mora biti zagrijano do određene temperature, kod koje veže. Spomenuta činjenica odlično je iskorištena i; sada se, u pogodnim slučajevima, upotrebljava t. zv. .»selektivno« zagrijavanje drveta [3], kod kojeg se samo drvo ugrije tek neznatno, dok ljepilo već polimerizira. Očito je, da je to velika ušteda energije, a isto tako i: vremena. Jednostavni primjer selektivnog zagrijavanja prikazuje si, 4. Teoretsko obrazloženje ove činjenice dao sam u [3], odakle se mogu, iz napisanih jednadžbi, izvesti d kvantitativne relacije. Iz niza mogućih primjena ovdje sam odabrao tek nekoliko, uglavnom da pomoću njih prikazem princip djelovanja ove nove metode sušenja 284 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 11 <-- 11 --> PDF |
i zagrijavanja drveta. Iako smo zapravo tek na početku ove nove ere, postoji mnogo primjena, od kojih nas svaka na svoj način iznenađuje i to veoma mnogo. Međutim sve to ne bi imalo smisla, kad bi VF zagrijavanje drveta bilo skuplje od »klasičnog«. Kakova je gospodarska strana do sada primijenjenih VF uređaja na sušenje drveta? Evo grube slike, koja je sastavljena prema [11]: Ukupni troškovi (investicije, otpisi, alat, doknadni dijelovi, energija, popravci, osoblje, zgrada i t. d.) za izradu Multiplexa iznose kod parne preše, dakle »klasičnog « načina: 19,30 Hfl/satu, a kod VF zagrijavanja (kod kalkulacije je uzet u obzir generator od 50 kW): 32,24 Hfl/satu. Produkcija je u prvom slučaju 0,48 m3/satu, a kod VF zagrijavanja 1.25 mVsatu, dakle preko 2,5 puta više. Pema tome su troškovi produkcije za paru: 40,21 Hfl/m.3; za VF: 25,80 Hfl/m3. Očito je, da uz 160% ubrzanije procesa, znači 36% niža cijena mnogo. Ne zaboravimo, da Holandezi imadu tehnički veoma dobro izvedene parne uređaje i da bi kod nas ovaj količnik još više porastao u korist VF. v Približno Me podatke daju [11] i neki drugi primjeri. Zanimljiva je razvojna linija upotrebe VF kod drveta u Holandiji. Provedeni su pokusi sa ljepilom koje veže kod 60°C (a ne kod oko 100°C kao do sada). Time će se kod VF zagrijavanja uštediti oko 50% energije. Koliko povećanje proizvodnoisti i sniženja cijene to pretstavlja, može čitalac sam prosuditi. 5. Zaključne primjedbe Kao i u svima drugim granama privrede i u drvnoj industriji: došlo je do tehničkog napretka. Prvi uspješni rezultati su ovdje i nad njima se mi, kao značajni izvoznici drveta, moramo zamisliti. Nama nije potrebno samo da snizimo troškove proizvodnje, cijenu; mi moramo skratiti trajanje toplinske obrade drveta. U prilog obiju težnji govori VF metoda. Daleko sam od pomisli, da smatram ovaj prikaz potpunim. To ne mogu već s razloga, što sve nije potpuno istraženo; a što je sve istraženo ne znamo, budući da firme i njihovi laboratoriji ljubomorno sakrivaju sve ono što bi moglo dovesti do pojave novog konkurenta. Stoga se nameće kao posve naravno, da je pri našim institutima za drvno-industrijska istraživanja potrebno osnovati odgovarajuće VF odjele, kako bi se za naše specifične prilike sve potrebno znanstveno istražilo i primijenilo u privredi. LITERATURA [lj J. Žuran , Sušenja lesa z visoko frekvenoo, Elektrotehniški vestniik 16 (1948), št. 6—7, str. 141—144; L. Frumskiin, Visokofrekventne peći za dielektrično segrevanje in sušenje, Elektrotehniški vestnik 16 (1948), št. 12, str. 273—277; [3] M Brezinšćak , Viisokofrekventna zagrijavanja, Elektrotehničar 4 (1950), br. 9—10, str. 251—267; br. 11—12, str. 310—314; [4] J. Lončar , Osnovi elektrotehnike li i II, Zagreb, 1942, 1949; [5] E. C. Witsenburg , Erhitzung durch Hochfrequente Felder, Philips. Technische Rundschau 11 (1949), Nr. 6, str. 165—175; Nr. 8. stau 285 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 12 <-- 12 --> PDF |
236—244; [6] A. A. Čižunov , Vysoikracastotnaja ustanovka dlja susVi dieleVtrikor, Električestvo, 1947, br. 9, str. 71—72; 1948, br. 11, str. 73; [7] A. V. Netuši l i B. A. Goljdblat , Vysokočastotna:a suši a i propitka drevesiny, Električestvo, 1948, br. 4, str. 12—17; [8] Zadaci daljnejševo vnedrenija vysokocastotnovo elck*Tonugreva v promysljenost, Električestvo, 1948, br. 4, str. 3—5; [9] G. I. B a b a t, Razvitije tchniki vysokoj častoti, Električestvo 1948, bf. 12, str. 6—17; [10] K. P. Semenj skij , Diskusija, Električestvo, 1948, br. 11, str. 7´2—73; A. A. C i ž u n o v, D´skusija, Ibid. str. 73; [11] Philip s prospekti, Generatoren für Hochfrequenz-Erhitzung, 1949; Hochfrequenzerhitzung in der Holzindustrie, 1S50. HOCHFREQUENZ-TROCKNUNG UND ERHITZUNG VON HOLZ Nach Darstellung der elektrischen Grundlagen der Hochfrequenzerhitzuns und Erhitzung von Hölzern mittels dieses neuen Verfahrens besprochen. Dabei "bezieht sich der Verfasser auf seiine diesbezügliche theoretische Arbeit (3), und fügt im zweiten Abschnit zwecks besserer Verständlichkeit eine kurze Übersicht der wichtigsten elektrischen Eigenschaften des Holzes bei. Aus dem Aufsatz ist ersichtlich, drss die HF-Trocknuing bzw. Erhitzung billiger und schneller abläuft als die bisher übl che durch Dampferhitzung. Am Schlüsse reHolzforschungainistituten an. welche ihre Erfahrungen sofort der Praxis überm tteln und so der Volkswirtschaft wertvolle Arbeitsmethoden zur Verfügung stellen könnten. Ing. Horvat August (Split): O GUSTOĆI SADNTE NA DEGRADIRANOM KRŠU NAPOSE ZA ALEPSKI BOR 1 Pitanje početne gustoće sadnica je osobito važno pri pošumljavanjiu krških goleti. Specialna funkcija zaštite tla, koju imaju krške kulture, usko je vezana sa početnom gustoćom sadnica jer je ona jedan od osnovnih faktora prč stvaranju sklopa. Za početnu gustoću kultura pri vještačkom pošumljavanju krša (t. j . za broj sadnica po jedinici površine*) razni autori iznose razne podatke Pri trme se brojevi redovno kreću unutar izvjesnog intervala, često bez naznake na koju vrstu drveća se odnose. Wessely (35, p. 130) navodi 4000—5000 sadnica po jutru (6920—8650 po ha) prema iskustvu, iz »Austrijskog primorja« t. j . iz Istre i okolice Trsta. Rubbia (28, p. 130) preporuča, da se u buduće ne sadi po ha 10.000 nego samo 7.000 sadnica enog bora jer kod sadnje od 10.000 sadnica nastaju u v;šim kršktm predjelima štete od smijegoloma Holl (11 p. 56) preporuča razmak jamica 1.5—2 0 m a Kosović 15 p, 41) od 0-75—1,5 m. Guttennerg (9 p. 58) kaže, da je potrebno tlo što´ prije zasjeniti da se očuva od isušenia; konstatira, da bi najmanji razmak morao bit´1 2—3 stope t. j . od 0,64—0,96 m. Zlatarić (17 p, 498) navodi^ da sadnja na kršu zahtijeva veću gustoću u cr´Iju što bržeg sklapanja sklopa i veće biološke otpornosti biljaka na nepovoljne vanjske utjecaje; taj broj može bitli i do 10.000 po ha. -* * Napominje se, da u ovom prikazu pri vještačkom pošumljavanju odgorar» broj sadnica broju jamica. 286 |