DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 26 <-- 26 --> PDF |
gdjekad se kasnije na donjem dijelu debla pojave živici, pa tada suha zorna zauzima srednja dio stabla. — Takvo katastrofalno ugibanje jele u Gorskom Kotaru nije se nigdje pojavila. Ali ipak u pojedinim sastojinama Gorskog Kotara može se opaziti, da se pojavljuju manja žarišta zaraze. Većinom se to događalo na suhijim položajima ili kad je sastojinu na kamenitim ili izloženim tlima zahvatio požar ili vihor. U tome je naročito značajan predjel Kupjački Vrh, uz željezničku prugu Zagreb— Rijeka, pokraj Delnica (danas u posjedu Poljoprivredno-šumarskog fakulteta, u Zagrebu). Tiaj se predjel zajedno sa nižim predjelom Tisje nalazi na nadm. visini 400—900 m, neposredno iznad doline pritoka rijeke Kupe, kojom prodire nešto toplija kima. Ekspozicija je jugozapadna; padina je vrlo strma. Biljna zajednica je Fagetumabietetosum Horv., i to nedaleko granice prirodnog rasprostranjenja jele. Već; dio predjela Kupjački Vrh je kamenit do pećinast sa srednje dubokim tlom vapnonačke podloge, na kojem je dobro razvijena šuma jele-bukve, dijelom vertikalnog sklopa. Srednji dio te padine, gdje je tlo pl.tko i izloženo većoj imsolaciji i aeraciji, zauzele su također jela i bukva s nešto javora, a pojedinačno je primiješan jasen i grab te lipa, mukiinja, jarebilka i brijest; pojedine pirogale a plješine obrasle su grmljem i korovom i isprepletene povijušama. U tom srednjem dijelu predjela Kupjački Vrh na nadm. visini oko 700 m jela je počela vJše ugibati počevši od god. 1944., a god. 1946. taj je predjel djelomično zahvatio šumski požar Zbog nepovoljne ekspozicije i inklinacije, kao i zbog rijetkog i progaljenog sklopa i nastalih čistina, tlo se znatno isušuje i mjestimično je oborinama erodirano, pa jela nema dovoljno vlage ni u tlu nj u zraku. Budući da je ta vrsta drveća vrlo osjetijiiva na pomanjkanje vlage, počela je brzo fiziološki slabiti, i tako potkornjaci tu nalaze vrlo povoljan materijal za svoje razorno djelovanje. Zato jelova ubrzan i neodržavanjem dobroga šumskog rada, jer se zaražena stabla nisu iz sasto-´ jina odmah uklanjala. Osim jiele suše se tu djelomično bukva, javor i brijest. — Nastabla u tom dijelu: predjela brže i više ugibaju nego drugdje. Čitav taj proces bio je pominjemo, da je opisana pojava vrlo ograničena, i to zbog ´»razmjerno povoljnih ekoloških i sastojinskih okolnosti ostalog dijela šume. Takvih površina u Gorskom Kotaru uopće ima vrlo malo; no u toku prošlog rata povećane su devastacijoim okupatora. Na temelju iznesenog pojavljuje se pitanje: šta treba činiti, da se regeneriraju sastojine na ogoljelim, toplijim i suhijim, skeletnim i skeletoidnim staništima bez humusa i dovoljno mineralnog dijela tla. Sadašnje glavne vrste drveća ne dolaze u obzir, jer na takvim staništima ugibaju. Lipa može kasnije stradati od upale kore; javor i brijest ne će se također svagdje moći uspješno boriti sa sušom. Mogu se dakle unositi vrste, koje podnose topliju i suhiju mikroklimu i dobro mogu iskorištavati male količine tla, što se zadržalo između kamenja, pećina i škrapa. Može se dakle pretpostaviti, da će na tim staništima moći uspijevati termofilne vrste i to crni grab (Ostrya carpinifolia Scop.) i crni jasen Fraxinus ornus L.). Te vrste dobro se razvijaju na nedalekim kraškim obroncima na višem pojasu submediterana; na jugozapadnim i zapadnim skspozicijama dopiru sve do 800—900 m negdje i do 1000 m nadm. visine (Treskavac, Sitovnik). Mjestimično ih se nalazi i u Gorskom Kotaru, napose na nižim toplijim položajima također na plitkom tlu vapnenačke podloge (prema navodima Horvat a 1951: dolina rijeke Kupe i njenih pritoka). Grab i jasen te prirodno naseljena lipa, jarebika, mukinja * razno grmlje vremenom će se sklopiti; mineralizirani organski otpaci stvorit će dublje tlo; povećat će se količina vlage u zraku i tlu; insolacija će manje nepovoljno djelovati, temperatura u doba vegetacije bit. 300 |