DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 26     <-- 26 -->        PDF

gdjekad se kasnije na donjem dijelu debla pojave živici, pa tada suha zorna zauzima
srednja dio stabla. — Takvo katastrofalno ugibanje jele u Gorskom Kotaru nije se
nigdje pojavila.


Ali ipak u pojedinim sastojinama Gorskog Kotara može se opaziti,
da se pojavljuju manja žarišta zaraze. Većinom se to događalo na suhijim
položajima ili kad je sastojinu na kamenitim ili izloženim tlima zahvatio
požar ili vihor.


U tome je naročito značajan predjel Kupjački Vrh, uz željezničku prugu Zagreb—
Rijeka, pokraj Delnica (danas u posjedu Poljoprivredno-šumarskog fakulteta, u
Zagrebu). Tiaj se predjel zajedno sa nižim predjelom Tisje nalazi na nadm. visini
400—900 m, neposredno iznad doline pritoka rijeke Kupe, kojom prodire nešto toplija
kima. Ekspozicija je jugozapadna; padina je vrlo strma. Biljna zajednica je Fagetumabietetosum Horv., i to nedaleko granice prirodnog rasprostranjenja jele. Već; dio
predjela Kupjački Vrh je kamenit do pećinast sa srednje dubokim tlom vapnonačke
podloge, na kojem je dobro razvijena šuma jele-bukve, dijelom vertikalnog sklopa.
Srednji dio te padine, gdje je tlo pl.tko i izloženo većoj imsolaciji i aeraciji, zauzele
su također jela i bukva s nešto javora, a pojedinačno je primiješan jasen i grab te
lipa, mukiinja, jarebilka i brijest; pojedine pirogale a plješine obrasle su grmljem i korovom
i isprepletene povijušama.


U tom srednjem dijelu predjela Kupjački Vrh na nadm. visini oko 700 m jela
je počela vJše ugibati počevši od god. 1944., a god. 1946. taj je predjel djelomično
zahvatio šumski požar Zbog nepovoljne ekspozicije i inklinacije, kao i zbog rijetkog
i progaljenog sklopa i nastalih čistina, tlo se znatno isušuje i mjestimično je oborinama
erodirano, pa jela nema dovoljno vlage ni u tlu nj u zraku. Budući da je ta vrsta
drveća vrlo osjetijiiva na pomanjkanje vlage, počela je brzo fiziološki slabiti, i tako
potkornjaci tu nalaze vrlo povoljan materijal za svoje razorno djelovanje. Zato jelova
ubrzan i neodržavanjem dobroga šumskog rada, jer se zaražena stabla nisu iz sasto-´
jina odmah uklanjala. Osim jiele suše se tu djelomično bukva, javor i brijest. — Nastabla
u tom dijelu: predjela brže i više ugibaju nego drugdje. Čitav taj proces bio je
pominjemo, da je opisana pojava vrlo ograničena, i to zbog ´»razmjerno povoljnih
ekoloških i sastojinskih okolnosti ostalog dijela šume. Takvih površina u Gorskom
Kotaru uopće ima vrlo malo; no u toku prošlog rata povećane su devastacijoim
okupatora.


Na temelju iznesenog pojavljuje se pitanje: šta treba činiti, da se
regeneriraju sastojine na ogoljelim, toplijim i suhijim, skeletnim i skeletoidnim
staništima bez humusa i dovoljno mineralnog dijela tla. Sadašnje
glavne vrste drveća ne dolaze u obzir, jer na takvim staništima ugibaju.
Lipa može kasnije stradati od upale kore; javor i brijest ne će se
također svagdje moći uspješno boriti sa sušom. Mogu se dakle unositi
vrste, koje podnose topliju i suhiju mikroklimu i dobro mogu iskorištavati
male količine tla, što se zadržalo između kamenja, pećina i škrapa.
Može se dakle pretpostaviti, da će na tim staništima moći uspijevati
termofilne vrste i to crni grab (Ostrya carpinifolia Scop.) i crni jasen
Fraxinus ornus L.). Te vrste dobro se razvijaju na nedalekim kraškim
obroncima na višem pojasu submediterana; na jugozapadnim i zapadnim
skspozicijama dopiru sve do 800—900 m negdje i do 1000 m nadm. visine
(Treskavac, Sitovnik). Mjestimično ih se nalazi i u Gorskom Kotaru,
napose na nižim toplijim položajima također na plitkom tlu vapnenačke
podloge (prema navodima Horvat a 1951: dolina rijeke Kupe i njenih
pritoka). Grab i jasen te prirodno naseljena lipa, jarebika, mukinja *
razno grmlje vremenom će se sklopiti; mineralizirani organski otpaci
stvorit će dublje tlo; povećat će se količina vlage u zraku i tlu; insolacija
će manje nepovoljno djelovati, temperatura u doba vegetacije bit.


300