DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Ing, Josip Šafar (Zagreb): UGIBANJE I OBNAVLJANJE JELE U PREBORNIM SUMAMA GORSKOG KOTARA Ugibanje jelovih stabala u prebornim šumama na sjeverozapadnom, području Hrvatsike redovna je pojava. No ona ne zahvaća veće površine; ugibaju samo pojedina stabla ili vrlo male grupe, i to većinom na suhijima, strmijim i toplijim, položajima te na kamenitim plitkim tlima. Najviše su napadnute sastojine na jugozapadnim ekspozicijama i na pojedinima izloženim glavicama, kao na pr. u predjelima Plasine, Lipovača, Kobiljak, Viljak. Mačkovica, Zvirjak, Mrkovac, Crna Kosa, Litorić, Lovnik, Požar, Šiljevača. Primaran uzrok sušenju jelovih stabala vjerojatno su vjetrovi, koji pojedinim stablima napose u progaljeni m sastojinam a postepeno umanjuju mehaničku a prema tome i fiziološku vezu između tla i korijenovog sistema, pa je zbog toga umanjeno dovođenje hranljivih tvari i vode u krošnju; osim toga na suhijim položajima suhi vjetrovi i jaka insolacija u doba vegetacije znatno povećavaju transpiraciju i isušuju tlo. Zbog toga takva stabla postepeno fiziološki oslabljuju. U posljednjim decenijima loše utječu češće i dugotrajne suše, koje su naročito nepovoljne za sastojine na plićim i suhijim tlima. Na ugibanje jele utječe i slaba prirodna otpornost pojedinih individua. Sekundarni uzročnici sušenju jele su uglavnom potkornjaci. Ugibanje, stabala jele i bukve bilo je znatno rasprostranjeno nakon suhog ljeta 1928. i jake zime 1929. kao i nakon slijedećih sušnih godina, te u toku II. svjetskog rata i nakon njega, kad se šumski red nije dovoljno održavao. No sve to nije imalo karakter masovne zaraze kao u južnijem krajevima naše države (B am bulo vić 1930, O mano vić 1930. 1931, 1932, Batić 1930, Panov 1930, Kola ko vić 1931, Marić 1932, Matić 1947, 2ivojino vić 1948, Fice 1950 i dr.). U dijelovima Srednje Evrope, napose na granicama prirodnog rasprostranjenja jele i u umjetno osnovanim jelov´m sastoi´nama na nepovoljn m s+an:št:ma, pojava propadanja jele bila je još pred stotinu godina zapažena; pred nekoliko decenija odumiranjejel e rasprostranilo se na veće površine toliko mnogo, da se u stručnoj javnosti vrro često ras^ravl-´alo pitanje, da li je u pojedinim krajevima i uopće u nekm dijelovima Srednje Evrope rentabilno održavati i obnavljat´ jelu (Bernhard i 1924. Ružičk a 1934 1°36, Wiedeman n 1927). Ta je pojava općenito poznata pod nazivom »Tanensierben« (taj termin kasnije su neki autori proširili na ug´banje i mladog naraštaja). Ona je zahvatila mnoge zemlje; najviše Austriju. Cle^oslovačHi. i Njemačku, manje Švicarsku, Francusku, Dansku i druge pa su taj problem pratili mnogi njihovi stručnjaci (Beer 1940, Bontempo 1931, Budin 1949, Co-u Ion 1949, Dannecker 1941, Dieterich 1928, Fankhauser 1949. Graser 1931» Güde 1941, Hausrath 1938 Hos si i 1940 Komarek 1937 Lei.« in gen 1924, Maksvmov 1949, Neger 1924, Nemec 1942. 1943, 1950 Pel i Sek 1944, Pfeffer 1937. Plassmann 1928, Sedlaczek 1933. Seh«effer 1951, Schneider- Orel li 1949, Schneidter 1919 Šnobl 1934 S t ö c k < 1 1941. Schubert 1930, Tschermak 1941, Turček 1950. Witzgall 1939, Zendgraf 1949 i druffi). Öini se. da su primarnj uzrok toj pojavi česte sušne godine i studene ziime i još više "neracionalni sos^odars´-´i zahvati, osnivanje jelovih kultura na neodgovarajućim staništima te divljač, negdje isniranje vama i dr. \x tla. zakas^´javaWVie tla. a i tvornički plinovi. Simptomi u znatnom broju slučajeva bili su: sušenije krošnje odozdo; 299 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 26 <-- 26 --> PDF |
gdjekad se kasnije na donjem dijelu debla pojave živici, pa tada suha zorna zauzima srednja dio stabla. — Takvo katastrofalno ugibanje jele u Gorskom Kotaru nije se nigdje pojavila. Ali ipak u pojedinim sastojinama Gorskog Kotara može se opaziti, da se pojavljuju manja žarišta zaraze. Većinom se to događalo na suhijim položajima ili kad je sastojinu na kamenitim ili izloženim tlima zahvatio požar ili vihor. U tome je naročito značajan predjel Kupjački Vrh, uz željezničku prugu Zagreb— Rijeka, pokraj Delnica (danas u posjedu Poljoprivredno-šumarskog fakulteta, u Zagrebu). Tiaj se predjel zajedno sa nižim predjelom Tisje nalazi na nadm. visini 400—900 m, neposredno iznad doline pritoka rijeke Kupe, kojom prodire nešto toplija kima. Ekspozicija je jugozapadna; padina je vrlo strma. Biljna zajednica je Fagetumabietetosum Horv., i to nedaleko granice prirodnog rasprostranjenja jele. Već; dio predjela Kupjački Vrh je kamenit do pećinast sa srednje dubokim tlom vapnonačke podloge, na kojem je dobro razvijena šuma jele-bukve, dijelom vertikalnog sklopa. Srednji dio te padine, gdje je tlo pl.tko i izloženo većoj imsolaciji i aeraciji, zauzele su također jela i bukva s nešto javora, a pojedinačno je primiješan jasen i grab te lipa, mukiinja, jarebilka i brijest; pojedine pirogale a plješine obrasle su grmljem i korovom i isprepletene povijušama. U tom srednjem dijelu predjela Kupjački Vrh na nadm. visini oko 700 m jela je počela vJše ugibati počevši od god. 1944., a god. 1946. taj je predjel djelomično zahvatio šumski požar Zbog nepovoljne ekspozicije i inklinacije, kao i zbog rijetkog i progaljenog sklopa i nastalih čistina, tlo se znatno isušuje i mjestimično je oborinama erodirano, pa jela nema dovoljno vlage ni u tlu nj u zraku. Budući da je ta vrsta drveća vrlo osjetijiiva na pomanjkanje vlage, počela je brzo fiziološki slabiti, i tako potkornjaci tu nalaze vrlo povoljan materijal za svoje razorno djelovanje. Zato jelova ubrzan i neodržavanjem dobroga šumskog rada, jer se zaražena stabla nisu iz sasto-´ jina odmah uklanjala. Osim jiele suše se tu djelomično bukva, javor i brijest. — Nastabla u tom dijelu: predjela brže i više ugibaju nego drugdje. Čitav taj proces bio je pominjemo, da je opisana pojava vrlo ograničena, i to zbog ´»razmjerno povoljnih ekoloških i sastojinskih okolnosti ostalog dijela šume. Takvih površina u Gorskom Kotaru uopće ima vrlo malo; no u toku prošlog rata povećane su devastacijoim okupatora. Na temelju iznesenog pojavljuje se pitanje: šta treba činiti, da se regeneriraju sastojine na ogoljelim, toplijim i suhijim, skeletnim i skeletoidnim staništima bez humusa i dovoljno mineralnog dijela tla. Sadašnje glavne vrste drveća ne dolaze u obzir, jer na takvim staništima ugibaju. Lipa može kasnije stradati od upale kore; javor i brijest ne će se također svagdje moći uspješno boriti sa sušom. Mogu se dakle unositi vrste, koje podnose topliju i suhiju mikroklimu i dobro mogu iskorištavati male količine tla, što se zadržalo između kamenja, pećina i škrapa. Može se dakle pretpostaviti, da će na tim staništima moći uspijevati termofilne vrste i to crni grab (Ostrya carpinifolia Scop.) i crni jasen Fraxinus ornus L.). Te vrste dobro se razvijaju na nedalekim kraškim obroncima na višem pojasu submediterana; na jugozapadnim i zapadnim skspozicijama dopiru sve do 800—900 m negdje i do 1000 m nadm. visine (Treskavac, Sitovnik). Mjestimično ih se nalazi i u Gorskom Kotaru, napose na nižim toplijim položajima također na plitkom tlu vapnenačke podloge (prema navodima Horvat a 1951: dolina rijeke Kupe i njenih pritoka). Grab i jasen te prirodno naseljena lipa, jarebika, mukinja * razno grmlje vremenom će se sklopiti; mineralizirani organski otpaci stvorit će dublje tlo; povećat će se količina vlage u zraku i tlu; insolacija će manje nepovoljno djelovati, temperatura u doba vegetacije bit. 300 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 27 <-- 27 --> PDF |
će zato niža, strujanje zraka i odnošenje vlage će oslabiti. Tako će seponovno stvoriti povoljnije mikroekološke okolnosti za naseljavanje i razvitak jele. Pošumljavanje ti takvom ekotopu moglo bi se, po običaju, izvršiti i borom, te bi se i ispod sklopa njegovih krošanja vremenom pojavila jela. Ali bor ne može uvijek razviti dobro deblo zbog šteta, što ih. čine snijeg i led, dok će grab i jasen sa svojim listopadnim krošnjama lakše izdržati relativno manju težinu snijega i leda. Takva borova stabla ne mogu se dobro upotrijebiti za gradu, ne će ih narod htjeti da uzima ni za ogrijev, dok će se grabovina i jasenovina moći bolje iskoristiti. Za pošumljavanje u izloženim okolnostima ne bi se mogla preporučiti ni neposredna sadnja ili sjetva jele, jer ova vrsta zahtijeva mnogo vlage u zraku i tlu, a osim toga u mladosti vrlo polagano raste. Da se pomoću te vrste brzo stvore povoljnije mikroekološke okolnosti, potrebna bi bila gušća sadnja. Zato je bolje najprije sukcesijo m stvoriti odgovarajuću mikroklimu i pogodnije tlo, a zatim će se u pretkulturu naseliti vrste humiidne klime i bez direktne intervencije uzgajača. Pošumljavanje navedenim termofilnim vrstama na kršu može uspjeti i u pojedinim dijelovima sastojina jele-bukve, koji su fiziološki m sušenje m stabal a znatno progaljeni i u kojima krošnje preostalih jelovih stabala pokazuju malu vitalnost. Takve krošnje su uske, jer im se slabo razvijaju vanjski novi izbojci; gdjekad ispod donjih grana takvih krošanja a i u krošnjama ima razmjerno mnogo živica. Transpiracija u tim sastojinama je prevelika u odnosu na dovođenje vode, što se može opaziti i po sušenju vršika. Daljnji značajan simptom fiziološkog slabljenja jest naglo ugibanje pojedinih stabala. Zato te sastojine proizvode vrlo malen prirast. Takva staništa većinom se nalaze na izloženima jugozapadnim strmijim položajima, na granici i blizu granice prirodnog rsprostranjenja jele, napose iznad primorskih obronaka. Sudeći prema maloj vitalnosti krošanja na odraslim stablima, u takvima graničnim područjima jela teže podnosi topliju kl´mu te fizičku zrelost postigne mnogo ranije nego u unutrašnjosti, pa stoga nužno ranije postaje fiziološki -slabija. Budući da se takvi dijelovi sastojina nalaze uzduž pojedinih naših dinarskih planina, bilo bi potrebno i korisno, da u svrhu regeneracije loših i oslabljelih sastojina jele-bukve i operativa i instituti izvrše pokuse pošumljiavanja, i to komparativnim postupkom: s:etvu i sadnju crnog graba i (manje) crnog jasena te jele- bukve i Sorbus sp. Prema dosadašnjim opažanjima na višim obroncima i visoravnima iznad Vinodola, jela se dobro uzdigla između sklopa krošamia navedenih listaea, pa se može i ustvrditi, da će uspjeh pošumljavanja biti dobar. Obzirom na malu vitalnost starijih jela u tima sastojinama, trebalo bi sniziti promjer sječivih stabala; u tu svrhu potrebno je, da se ispita tok bar debljinskog prirasta na živim stablima s Presslerovim svrdlom ili na oborenim stablima. Omjer smjese jele u tim sastojinama treba da je manji nego na njenim o sa mirnijim zrakom i manjom insolacijom, sa većom vlagom te sa dubljim naslagama tla. 301 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Održavanje i njega takvih sastojina općenito zahtijeva dobro poznavanje staništa, sastojina i bioloških svojstava drveća te finiji uzgojni postupak. A to se može postići jedino, kad postoji staloženija organizacija šumarske službe, veća stalnost stručnog osoblja i sistematsko vođenje šumskog gospodarenja. Izneseni prikaz samo j e detalj iz kompleksnog problema o nedovoljnoj regene raciji jeleu pojedinim našim prebornim šumama. Taj je problem, po našem mišljenju, ne samo aktuelan, nego i akutan, te je zato već ranije otvaran (1948, 1949, 1950). a na drugom mjestu na temelju opsežnije analize gospodarskih i prirodnih faktora šumske proizvodnje iznijet će se daljnji konkretniji prijedlozi za održavanje i njegu mladog naraštaja jele i za njeno bolje podmlađivanje. No i ovom zgodom potrebno je ponovno istaknuti, da pitanje održavanja i podmlađivanja jele na području pojedinih šumskih kompleksa treba sačinjavati jedan od centralnih problema ne samo uzgajanja šuma nego čitavog šumskog gospodarenja, jer u protivnom slučaju moglo bi se dogoditi da na teritori´u većih šumsko-gospodarskih cielina budemo imali još manje jelovog mladog naraštaja negO´ do sada. Bukov pomladak i milad^k, koiji je već ranije osvoiio mn°-ge sastoüne jele-bukve a i čiste sasto:ine jele na tlu i vapnenačke i silikatne podloge, čestim eksploatacionim sječama u posljednjim godinama je doduše znatno uništen; no time je ujedno narušena biocenotska ravnoteža, što ju je sama priroda stvorila, a u kojoj su se stvarale povoJjniije okolnosti za prirodno podmirivanje jele. Ali ove godine ti mnogim šumama bukva je ponovno obilno urodila sjemenom; osim bukve dobro ;e urodila i smreka, no nje u Gorskom Kotaru ima razmjerno vrlo malo. Sto<% ssa znatnom sigurnošću pretpostaviti, da će tu bukv a uprav o poplaviti mnoge planinske šume, ako jo; makrokl´matske okolnosti za klanje, nicanje i daljnji razvitak u prve dvije godine budu imalo pogodne. Zato sad još više nego ranije čHav problem regeneracije jele postaje ioš akutnij1´ i za operativu i za nauku.* Pri tome dakako još uvijek osta´e otvoren problem: utvr^ivan´e općerf omiera četinjača \ lis ta ča. a za šume i?a područni planinskog krša utvrd´Van´e nnWa čamov´ne i bukovine. No tai zadatak treba d.a riešavaJu eknT-´-rnV.i n,q teinom perspektivnog razvitka privrede i prirodnih faktora šumske proizvodnje. * In*e<-es.antno je. -!« bukov mlndi parašfai orodire ne samo u g istraživanja NR Bosne i Hercegovine ob´š^o s*>m (upravo pr´je ko´rkf-ure PVPO n- Ikaz»´* t?kve sur"p u "´«ois´očnoi Rosri. u Peručici (na području između Dr´ne. SutjesVe i planine Maglić). U toj prašumi (jele-bukve i jf»l"-rb"kve) bukva o*viia dopje d´i´´´pvo pn:ed:n´h »as´ojina u čitavim slojevima, kao i u Oo-sVnm. Ko*aru, te već ; tamoSnf´ nlan´nski stočari unozomiu, da će tu vemenom prevladati bukva. Ne može ce u«´vrdati da su tome uzrok <.imi nr´rodni faktori, jer ie ta p-aš" mi H´TM-» čovj°´-om (nanose oba^a^icm suhih s*abala i lovn´h stabala): no značajno je, koliko je jela u izvjesnim okolnostima osie´ljiva i podijele utjecaju «voiog VJnVitr« KJIJ^IW». Vo´-; ini ČPS+O «m-e^ava nodmlad vrnjo, i kakn lako prepušta tlo pod navalom svo´ega najjačeg b´otskog takmaca — bukve — (Potanji opia te pr*iume vidi u prikazu: E i ć, Naše prašume, Narodni šumar 1951. br. 2—3) 302 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 29 <-- 29 --> PDF |
EINGEHEN UND REGENERATION DER WEISSTANNE IN DEN PLENTERWÄLDERN CROATIENS Das stellenweise Eingehen der einzelnen , Tannenbäume (A bies alba Mill.) im nordwestlichen Gebiet Kroatiens, oberhalb der Adriatischen Küste, ist eine gewönldche Erscheinung. Aber auf einigen trockenen und warmen Expositionen war das Eingehen etwas umfangreicher und es enstanden auch kleinere Lichtugen. — Für d e Regeneration der Tanne im Gebiet der Assotiation Fagelum abietetosum Horv auf solchen, trockenen und´ warmen, mikroekologischen Umständen Autor emphielt Succesion : vorerst termophyle Arten: Ostrya carpinifolia Scop, und Fraxinus Orrus L.; in so geschaffenen gunist´seren Elotop werden später Tanne und Buche einsiedeln ohne menschliche Vermittlung. (Diese Baumarten auf den Gebirge oberhalb des Kroatischen Küstenlands erstrecken sich bis zur Meereshöhe von 800—900 m sogar bis 1000 m; in ihren Bestandschluss auf solcher Höhe entwickelt sich die* Tanne sehr gut.) Längs der Küstenabhänge des Dinarischen Karstes, wo die Tanne (in Beständen -miit der Buche) die Grenze ihrer natürlichen- Ausbreitung erreicht, diese Baumart ist hier und da von geringerer V talität (enge Krone, frühere Storchnestbilldung am Baumgipfel, viele Wasserreiser, Gipfeldürre, Absterben). Autor emphielt, dass man auf solchen Standorten komparative Versuche mit Saat und Pflanzung der Ho-pfenbuche, Biumenesche. Buche, Mehibeerbaum, Ahorn u Tanne unternimmt. Da auf solchen Standorten die Tanne ihre physiologische Reife früher erreicht, empfielt Autor Zieldurchmesser zu vermindern*. SchlessÜch, auf Grund seiner vorherigen und angekündigten Arbeiten, Autor weisst hin, dass die Regeneration und Erhaltung der Tanne für die einzelnen P´.enterwälder einer von zentralen Problemen der Forstwirtschaft und Forstwissenschaft bilden soll. Im gegenseitigen Falle könnte es sich ere´gnen, dass sich die junge Buche auf Rechnung der Tanne mehr als bisher ausbreitet. Dt. ing Ivo Horvat — ing. Borivoj Emrović (Zagreb): REŽIMI SUŠENJA DRVETA 1. Uvod Sušenje drveta danas je vrlo aktuelno pitanje. Na našim pilaeama više nema starih zaliha piljenog jjrveta. Obaveze iz kupoprodajnih ugovora redov to su kratkoročne. Zbog toga je potrebno da se sirovo piljeno drvo u što kraćem vremenskom "roku osuši do odgovarajućeg stepena vlage. Tom cilju najbolje odgovara umjetno sušenje drveta. Za´umjetno sušenje drveta potrebne sü* na našim pilanama sušare. U zadnje vrijeme ked nas su izgrađene ili se nalaz; u izgradnji veći broj sušara. To su većinom moderne sušare komore sa mehaničkom cirkulacijom uzduha. Ove sušare poslužit će našoj drvnoj industriji za brzo sušenje drveta. Kod toga treba v< diti računa da se proces sušenja drveta vodi prav.ino tako da se sušenjem debije dobro kvalitetno drvo. Za pravilno umjetno sušenje drveta tri su neophodna uslova: 1. dobra sušara; 2, pravilno slaganje piljenog drveta; 3. pravilno rukovođenje procesom sušenja. Osnovne karakteristike dobre sušare jesu: 1. lako i brzo reguliranje tri osnovna uslova sušenja: a) temperature, b) relativne vlage, c) cirkulac je uzduha; 2 ekonomičnost pogona (para, električna struja); 3. lako i brzo punjenje i pražnjenje sušare; 4. laka i točna kontrola procesa sušenja. Da bi sušenje bilo pravilno i ekonomično, treba da se istovremeno u sušari suše piljenice: 1. iste vrste drveta, 2. najednake debljine, 3. po mogućnosti najednake po Žetne vlage. 303 |