DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 12     <-- 12 -->        PDF

236—244; [6] A. A. Čižunov , Vysoikracastotnaja ustanovka dlja susVi dieleVtrikor,
Električestvo, 1947, br. 9, str. 71—72; 1948, br. 11, str. 73; [7] A. V. Netuši l i B.


A. Goljdblat , Vysokočastotna:a suši a i propitka drevesiny, Električestvo, 1948,
br. 4, str. 12—17; [8] Zadaci daljnejševo vnedrenija vysokocastotnovo elck*Tonugreva
v promysljenost, Električestvo, 1948, br. 4, str. 3—5; [9] G. I. B a b a t, Razvitije
tchniki vysokoj častoti, Električestvo 1948, bf. 12, str. 6—17; [10] K. P. Semenj skij
, Diskusija, Električestvo, 1948, br. 11, str. 7´2—73; A. A. C i ž u n o v, D´skusija,
Ibid. str. 73; [11] Philip s prospekti, Generatoren für Hochfrequenz-Erhitzung, 1949;
Hochfrequenzerhitzung in der Holzindustrie, 1S50.
HOCHFREQUENZ-TROCKNUNG UND ERHITZUNG VON HOLZ


Nach Darstellung der elektrischen Grundlagen der Hochfrequenzerhitzuns von Di-elektrikas, werden die sowjetischen und holländischen Erfahrungen der Trocknung
und Erhitzung von Hölzern mittels dieses neuen Verfahrens besprochen. Dabei
"bezieht sich der Verfasser auf seiine diesbezügliche theoretische Arbeit (3), und fügt
im zweiten Abschnit zwecks besserer Verständlichkeit eine kurze Übersicht der wichtigsten
elektrischen Eigenschaften des Holzes bei.


Aus dem Aufsatz ist ersichtlich, drss die HF-Trocknuing bzw. Erhitzung billiger
und schneller abläuft als die bisher übl che durch Dampferhitzung.


Am Schlüsse reHolzforschungainistituten an. welche ihre Erfahrungen sofort der Praxis überm
tteln und so der Volkswirtschaft wertvolle Arbeitsmethoden zur Verfügung stellen
könnten.


Ing. Horvat August (Split):


O GUSTOĆI SADNTE NA DEGRADIRANOM KRŠU
NAPOSE ZA ALEPSKI BOR


1


Pitanje početne gustoće sadnica je osobito važno pri pošumljavanjiu
krških goleti. Specialna funkcija zaštite tla, koju imaju krške kulture,
usko je vezana sa početnom gustoćom sadnica jer je ona jedan od osnovnih
faktora prč stvaranju sklopa.


Za početnu gustoću kultura pri vještačkom pošumljavanju krša (t. j . za broj
sadnica po jedinici površine*) razni autori iznose razne podatke Pri trme se brojevi
redovno kreću unutar izvjesnog intervala, često bez naznake na koju vrstu drveća se
odnose. Wessely (35, p. 130) navodi 4000—5000 sadnica po jutru (6920—8650 po ha)
prema iskustvu, iz »Austrijskog primorja« t. j . iz Istre i okolice Trsta. Rubbia (28, p.
130) preporuča, da se u buduće ne sadi po ha 10.000 nego samo 7.000 sadnica enog
bora jer kod sadnje od 10.000 sadnica nastaju u v;šim kršktm predjelima štete od
smijegoloma Holl (11 p. 56) preporuča razmak jamica 1.5—2 0 m a Kosović 15 p, 41)
od 0-75—1,5 m. Guttennerg (9 p. 58) kaže, da je potrebno tlo što´ prije zasjeniti da
se očuva od isušenia; konstatira, da bi najmanji razmak morao bit´1 2—3 stope t. j .
od 0,64—0,96 m. Zlatarić (17 p, 498) navodi^ da sadnja na kršu zahtijeva veću gustoću
u cr´Iju što bržeg sklapanja sklopa i veće biološke otpornosti biljaka na nepovoljne
vanjske utjecaje; taj broj može bitli i do 10.000 po ha. -*


* Napominje se, da u ovom prikazu pri vještačkom pošumljavanju odgorar»
broj sadnica broju jamica.
286




ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Neki (2, p. 65) navode, da terenske pril´ke odlučuju o gustoći sadnje; napominje
se, da je na kršu neophodno potrebno da se što prje stvori/ sklop. Broj biJjaka
treba da var´ra od 4000—8000. Pourtet (26 p. 65) kons´atira, da je razmak redova I
sadn´ca u redovima različit; ovisi to o terenu, vrsti drveća, starostj sadnica i o svrsi
pošum´jflvanja. Isti autor navod: da je korsniie gušće sadMi, jer ne treba pop´.tnjava
ti, a olakšava se piirodno čišćenje donjih grana. Smatra, da je za vrste srednjeg
i brzog rasta sadnja u razmaku 1,50 m dovoljna; za to je potrebno 4,444 sadnica
po ha.


Broj sadnica, koje razni autori preporučaju za pošumljavanjc krškifa terena,
prikazan je u tabeli 1.


TABELA 1.


Broj sadnica po ha


Auto r Sadnja Opaska


najveći najmanji


Gutenberg H, kvadratna 24.400 10.000


Kosovx B. „ 15,625 4,158


Balen B. — 10.000 4.000
u 4325—5190 jama


Wessely J. — 8.650 6.920


Rubbia KL — 7.000


Pourtet J. kvadratna 4.444 2.500


Holl F. — 4.158 2.500


Iz tabele 1 vidimo da većina spomenutih autora s obzirom na broj
sadnica ostavljaju široki interval. Tako široki intervali daju mogućnost
primijene najrazličitije početne gustoće sadnica po jedinici površine. Time
je direktiva pri upotrebi potrebnog broja sadnnca, u stvari prilično neodređena.
— Da bismo mogli točn´lje utvrditi početnu gustoću šumske
kulture, nužno je da se za svaku vrstu drveća i za svaku kategoriju (bonitet)
terena istraži, koji je prosječan broj sadnica potreban za sadnju,
i to uz pretpostavku, da se kultura skloni u određenom vremenskom
razdoblju.


2


Gustoća sadnje pri pošumljavanju krških površina ovisi o više momenata,
od kojih su najvažniji: svrha sadnje, vrsta drveća i ekološki uslovi,,
Razmotrit ćemo te momente.


Svrha pošumljavanja na kršu može biti različita. Najčešće se pošumljuie
iz melioracionih razloga t. j . ui cilju obnove šumske vegetacije
i poboljšanja degradiranih terena,!


Devastacija biljnog pokrova, kao posljedica negatVnog djelovanja prvenstveno
biotskih faktora, uzrokovala je na ogromn´ni površinama krša ogoljenje tla. Na ogoljelim
površinama nastavljaju ab´otski faktori´ (vjetar, voda, Misolacija i toplina)
svoje djelovanje razaranjem strukture tla i odnošenjem zemlje O ektomorfološkim
-osob:nama tla, te o jačini i trajanju razornog djelovanja abiotsfoh faktora ovisi napredovale
ogol^vamja. To je u najviše slučajeva proces, kojemu je jedan od krajnj´h
stadija degradacije k^ška kamenjara s bjelušinom (Inula Candida).


Sa ekonomskog gledišta ogoljeli tereni negativno se odrazuju u biiansj, narodne
jpmVrede. Zato je osposobljavanje produktivnosti tih terena: opće državni zadatak.


287




ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Privođenje produkciji takvih terena vrši se zaštitom i poboljšanjem postojeće vegetacije
te obnovom b ljnog pokrova, prvenstveno drvenaslih biljaka. Prema izloženom


pošumijavanje degradiranog krša lima prvenstveno karakter agrotehnićkflh mjera,.
koje ostvarujemo šumarsko-tehničkim metodama. To je u stvari meliorativna mjera
radi poboljšanja tla biološkim putem (28, p. 80). Zato se pošumijavanje na/ kršu hitno
razlikuje od pošumljavamja u druge svrhe, budući da ovdje poboljšanje i obnova produkciomih
sposobnosti tla traži stvaranje pokrova u cilju melioracije.


Pri određivanju primarne gustoće odlučno je pitanje zastora i vremena
u kojem treba postići potpun: sklop. Početna gustoća kulture
mnogo ovisi © vrsti drveća. Razne vrste stvaraju sklop u različito vrijeme.
Da bi se potrebni sklop kod raznih vrsta postigao u određeno vrijeme,
moramo kod sadnje upotrebiti raznu gustoću, odnosno broj biljaka po ha.


Naša razmatranja ograničit ćemo na Pinus halepensis Mili. (alepski
bor), koji raste na velikom dijelu naše mediteranske oblasti u prirodnim
sastojinama ili kulturama (1 p. 279, 12 p. 408). Ima ga od mora do 550 m
visine. Veoma je podesan za pošumijavanje sjetvom i sadnjom. Ne izbjegava
ni najsterilnije terene, ukoliko nisu glinenasti (31 p. 321—327).
Alepski bor je u mediteranskoj oblasti vrijedno šumsko drvo, prikladno
za vapnenaste terene izložene visokim temperaturama. To je heliofilna
vrsta brzog rasta. I ako se alepski bor razmjerno dobro održava na najlošijim
terenima, on (kao i ostalo drveće) pod utjecajem edafskih faktora
znatno varira s obzirom na broj stabala na jedinici površine.


Pri vještačkom pošumljivanju, gdje broj sadnica ovisi i o tehničkoj
mogućnosti kopanja jama, osobito dolaze do izražaja pedofizička svoj1stva.
Tu je broj sadnica, t. j . primarna gustoća; veoma često ovisna o
skeletoidnoisti, a još više´o skeletnosti (8, p. 16 i 51) tla, budući da skeletnost
često onemogućuje upotrebu potrebnog broja sadnica u granicama
racionalnog korišćenje radne snage i ostalih sredstava.


Kako se gledišta tehničke mogućnosti obrade tla za vještačko pošumijavanje
sadnjom još nemamo podesne klasifikacfre*, izvršili smo, u
vezi sa našim razmatranjem, slijedeću razdiobu: 1. Tereni su dubljim
tlom i sitnijim šljunkom, skeletoidni do 30%. Veoma povoljni za pošumijavanje.
— 2. Tereni sa dovoljno tla, koje je pomiješano sitnim i većim
kamenjem. Na površini ima manjeg i osrednjeg mrtvog kamenja. Skelenost
od 30—50%; tla sposobna za svako pošumijavanje. — 3. Skeletna
tla (50—90%). Tlo pomiješano šl´unkpm i mrtvim kamencem. Zatim tereni
sa vertikalnim ili kosim kamenitim slojevima sa manje ili više sitnog tla.
Mjestimično sposobni za pošumijavanje. — 4. Veoma skeletni tereni sa
tlom između blokova kamenja, litica i oštrog kamenja. Pločasti tereni sa,
tankim slojem zemlje. Sadnja teik mjestimično moguća. — 5. Točila sposobna
za spdlnju pojedinačnih sadn;ca. Aosolutno skeletna tla, sa preko
90% kamena. Tereni sa pločama. Tlo dolazi mjestimice u tankom sloju.
Nesposobni za pošumijavanje.


Iz naše razdiobe vidi se, da samo tereni od 1—4 praktički dolaze u
obzir pri pošuml´avanju. Tereni pod 1 i 2 pružaju potpunu mogućnost sadnje,
dok je na terenima od 3—4 ta mogućnost skeletnošću tla ograničena.


* U »Normama« šumsko-kulturnuh radova Min. šum. N. R. H. svrstani su svi
teremj N. R. H. u 4 kategorije. Razvrstavanje je za detaljni rad na kršu (preširoko.
288




ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Srednji bonitet čine tereni pod 2. Na tim terenima je, prema opažanjima,
moguće posaditi i preko 10.000 sadnica po ha.
Obzirom na osobine terena pod 2 uzete su sve pokusne plohe na


terenima te kategorije, te se sva razmatranja u ovom prikazu odnose
na zemljište te kategorije.
3


Vještačko pošumljavanje goleti obuhvata dvije bitne faze rada. Prva
počinje uspostavljanjem biljnog pokrova, a završava kad kultura podzemnim
i nadzemnim dijelom drveće štiti tlo od štetnog djelovanja
abiotsikih faktora. Slijedeća faza nastupa provođenjem uzgojnih mjera u
cilju održavanja sklopa i konverzije kulture u trajni oblik sastojine. U
ovom razmatranju nas interesira prva faza.


Uspostava bljnog pokrova na ogoljelom i nezaštićenom terenu traži eleminiranje
štetnog djelovanja ab:otsk h fakfora. To postizavamo upotrebom on h vrsta grmlja
i drveća, koja po svojim biološkim svojstvima mogu da se održe i toliko razviju, da
mogu pružiti otpor protiv razorno-g djelovanja razmih abiots´ ćh faktora. Zato se pri
vješlačkom pošumljavanju krša prvenstveno ne upotrebljavaju vrste koje tvore trajni
pokrov, nego vrste koje mogu da se održe u danim nepovoljnim okolnostima. To je
razlog podizanja predkultura (28, p. 81).


Pri pošumljavanju krških goleti treba načelno ri´eš´ti: kakva mora
hiti zaštita tla i u kojem je razdoblju treba postići. Najbolja je posvemašnja
zaštita tla, jer takva je najefikasnija. Znači, moramo postići gust
pokrov, što se očituje u potpunom sklopu krošana. Da bi se dobio takav
sklop, treba što gušće saditi Prema tome zaštita ovisi o primarnoj gustoći
sadnje. — U pitanju dobi od koje zaštita treba da počinje djelovati
većina se autora slaže, da ta´ vremenski interval treba biti što kraći.
Rubbia napominje da se taj cilj ima što prije postići. I Guttenberg a također
i većina ostalih autora zastupaju slično gledište, ,


Kako je spomenuto, brzina sklapanja krošanja ovisi o vrsti drveća
i gustoći sadnje. Kako vrstu drveća moramo odabrati prema ekološkim
uslovima, to postizavanje što brže zaštite ovisi opet o gustoći sadnje t. j.


o broju sadnica po ha.
Međutim, gustoća sadnje pri vještačkom pošumljavanju ima svoja
ograničenja i u ekonomskim (34, p. 67—72) razlozima. Podizanje biljnog
pokrova pošurml avanjem proizlazi iz potrebe opće državne ekonomike,
gdje princip racionalnosti mora doći do izražaja. To iziskuje što manju
početnu gustoću. S druge strane, u prirodi, keja sije gusto i obilno, vidimo
— bez obrira na teoriju Schmidta (13 p. 22), prema kojoj nema
međusobne konkurencije već samo prioritet, te Lisenka (13 p. 22) koji
nećfra intraspecijsku borbu, dok su oiM´ci ustaljeni — da na^oeHo u
prvim godinama veoma naćlo nestaje pomladak, a u kasnijoj dobi da se
tra;no vrši izlučivanje stabala. Iz toga možemo povući zaključak, da pri
pošumKavan´n, radi čuvanja prirc´pa racionalnosti, ne treba saditi tako
gusto, da u kulturi dor*e do prejakođ izlnčivanla.


Iz izloženog slijedi, da početna gustoća sadnje treba da bude tak^a:


1. da sp u određeno vrijeme postane sklon poželjne gustoće; 2. da se pri
pošumljavanju upotrebi minimalni broj sadnica.
289




ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 16     <-- 16 -->        PDF

4


Pri utvrđivanju gustoće sklopa treba imati u vidu, da na krškom
teritoriju sastojine imaju prvenstveno štititi zemljište od nepovoljno*
djelovanja vjetra, insolacije, prejakog smanjenja vlage u tlu i relativne
vlage, te previsoke temperature. Kod razmatranju upliva sklopa protiv
djelovanja vetra poslužit ćemo se opažanjima djelovanja vjetrobranih
pojaseva (7 p. 40). Pokazalo se, da pojas od 5—7 redova" stabala postavljen
okomito na smjer vjetra zaštićuje tlo u udaljenosti od 10—40-eroslruke
visine stabala. Snaga vjetra smanjuje se od 66—76%, a pojas djeluje
već kod visine stabla od 1 m (19. p. 4 i 5). Iz toga možemo zaključiti,
da radi zaštite od vjetra nije. apsolutno nužno da bude potpun sklop
sastojine.


I n s o 1 a c i j a je na krškom području veoma jaka. Kreće se prosječno od 2147
pati (Senj) do 2715 sati (Hvar) godišnje. Intenzitet svijetla dosegne u med teranskoj
oblasti i trostruki intenzitet svijetla u Srednjoj odnosno u Sjeverno; Evropi (2.p 11).
Rad; toga je po J. Hannu i kemijski intenzitet svijetla veći, te se kreće u području
Aleps.kog bora između 400—600, dok J;e u Srednjoj i Sjevernoj Evropi 200-^00 (2P- «) , i ´ !, I ,11


Alepski bor je heliofilna vrsta, koja podnosi ne samo jaku insolaciju
već i toplinu. Prema tome insolacija ovdje nije toliko značajna s obzirom
na alepski bor, koliko s obzirom na tlo. Direktno svijetlo nepovoljna
djeluje na razvoj mnogih bakteri´a, koje se razvijaju u šumskim tlima.
Kod dovoljno gustih sastojima, gdje sjena u razmjerno kratko vrijeme
pokrije sunčana mijesta, to djelovanje nije suviše štetno. Zato se smatra,.
da pri zaštiti od insolocije nije potreban potpun sklop (22 p. 37).


U krškom području padaju razmjerno velike količine oborina .
Unatoč tome postoji manjak vode i vlada suša. Razlog je nejednolićna
razdioba oborina u toku godine, jer za vrijeme vegetacije padaju u
malim količinama ili nikako. Biljni pokrov, specijalno šuma, veoma povoljno
djeluje na održavanje vode u tlu i vlage u zraku (29, p. 83). Ti
razlozi govore, da šumske sastojine moraju biti što gušće sklopljene,
kako bi mogla što bolje čuvati vlagu.


TABELA 2
Godišnji hod srednje mjesečne temperature
Stanic a Hn I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII
1
Rab 10 6.7 6.3 95 12.8 17.2 21.2 23.2 23.2 19.3 15.4 11.1 8.4
Šibenik 4 68 7.5 10.0 14.2 186 22 7 25.6 24 8 20.9 16.6 11.3 7.8
Split 18 7.0 78 10.5 14.2 18.5 22.5 ;25.6 24.8 20.9 16.8 11.8 8.1
Dubrovnik 18 9.2 9.6 12.0 15.2 19 3 23.1 25.9 22.4 18.7 13.7 10.2
i
Gospić 569 -1.9 -1.2 3.7 8.3 13.1 | 16.6 18.8 18.2 139 92 4.5 02
Zag:eb—Grit 163 0.0 2.0 6.8 11.6 16.2 19 5 21.8 29 8 17.0 11.7 6.0 1.6
Požega 155 1.1 0.7 57 10.4 15.4, 18.7 20.8 19.9 15.9 10 8 54 1.1
Sr. Mitrov´ca 87 0.2 0.4 6.6 11.2 16.3 19 9 I 22.2! 21.5 17.2 11.8 6.0 1-7


290




ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Iako svi klimatski i klimatsko-edafski faktori djeluje koordinarno
i povezano, ipak se može ustvrditi, da je temperatur a faktor, kojeg
je djelovanje naročito potencirano na kršu. Sa temperaturom je najuže
povezano djelovanje vjetra, snižavanje zračne vlage, vlage u tlu i t. d.
Letimičan pogled na tabelu 2 pokazuje osjetnu razliku u srednjim mjesečnim
temperaturama između krških i izvankrških predjela (6 p. 198 i
199). Razlike između dnevnih maksima i minima, toliko važnih pri razvoju
biljaka, još su jače. Zato te razlke uslovljuju sasvim drugi karakter
vegetacije na kršu nego izvan njega.


Najvažnije je na krši mikroklimatsko djelovanje. Pokazalo se, da je
na golim krškim terenima, neposredno nad tlom, temperatura veća nego
na 2 m od tla*. Biljni pokrov, osobito šuma, djeluje kako je poznato povoljno
na smanjenje zagrijavanja tla. To je od važnosti* na krškim kamenjarama,
koje se toliko zagriju, da uslijed toga nježnije biljke ugiriu.
Stoga je za ublažavanje temperatura potreban što gušći sklop sastojine.


Relativna zračna vlaga je na mediteranskom dijelu krša
manja nega na izvankrškom području. To nam potvrđuju podacli o zračnoj
vlazi za područje rasprostranjenja alepskog bora, prema kojima
relativna vlaga (2, p. 15) .iznosi.


Zimi: Ljeti: God:šnje;
u Hvaru . . . 60% ... 63% . . 66%
u Spl´tu . . . 66% . , . 62%l ... 65%
u Mostaru . . . 63% . . . 53% . . . 60%


Odavle i iz tabele 3 (6 p, 223) vidimo, da je relativna zračna vlaga
mediteranskog područja manja nego što je to u kontinentalnom dijeku
Hrvatske,


TABELA t


Godišnji hod. rel. zračne vlage u velikim područjima Hrvatske


God.


I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII


vr.


Kontinentalni dio 86 82 80 7T 76 7T 73 75 80 80 87 83 81


Maritim ii dio 63 64 64 65 65 64 59 59 65 65 67 69 65


Istraživanja u Kamenskaja step (19 p. 6; 22, p. 71) pokazala su
da je u zonama, koje su zaštićene vjetrobranim pojasevima, isparivanja
za 30% manje nega na otvorenim terenima. Sličan utjecaj imaju i sastojine
na krškim terenima. Što je sklop sastojine gušći, to će biti jače i djelovanje.
Radi toga je potrebno da sklop bude >gust.


Preostaje još pitanje direktnog djelovanja vode. Voda štetno djeluje,
jer ispire i odnosi čestice tla ili zbija i uništava strukturu tla (27 p. 134,
155). Na kršu je važnije ispiranje i odnošenje supstrata nego zbijanje, jer


) Ing Jcdlovski D.: Utjecaj spuštenih gredica na razvoj biljaka uzgojenih
arjdnim putem (rukopis).
291




ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 18     <-- 18 -->        PDF

su slojevi tla općenito veoma plitki i razmjerno brzo nestaju. Protiv
odnošenja tla pruža drveće punu zaštitu. (29 p. 94). Svojim korijenjem
veže čestite tla, a stablima čini prepreku oticanju vode po površini. Kod
manjih kiša krošnje sprječavaju direktni dodir kapljica sa tlom. Prema
tome djelovanje je to jače što je sklop gušći. Iz ovoga slijedi, da sprječavanje
negativnog djelovanja klimatskih faktora zahtijeva, da sklop sastoijine
bude gust (22, p. 37*.


5


Da bi utvrdili prosječan broj sadnica alepskog bora po jedinici površine
analizirane su, obzirom na pokrovnost i broj stabala na odabranim
plohama (vidi tabelu 4), mlade prirodne sastojine alepskog bora.
Pri izboru ploha rukovodilo se principom, da su plohe na zemljištu jednakog
boniteta te da imaju što potpuniji sklop. Svrha te analize bila je,
da se utvrdi u «kojoj životnoj dobi te sa kojim brojem stabala nastupa u
prirodnim sastojinama sklapanje krošanja.


t>RO|El«.l|AKR01AN|A 7<,OD MLADIUA PINUS HAIEPINM M1U


POKUiUAW-OWA.BMTI" POVPAlNE IOO m?


Iz podataka u tab. 4 i iz si. 1 vidimo, da se u prirodnim sastojinama
sa 25.000 sadnica po ha krošn´e sklope već u sedmoj godini. Iz to^a slijedi
da možemo od sedme godine dobiti puni sklop kad god ustrebamo,
ako upotrebimo i ako se održi taj broj sadnica.


Starost, u kojoj treba da nastupi sklapanje krošanja, općenito ovisi
o osobinama vrste drveća, bonitetu tla, svrsi podizanja kulture, gustoći


*) »gust sklop« uzet prema klasifikaciji Dr. Petiačića.


292




ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 19     <-- 19 -->        PDF

sadnje te ekonomskim momentima. Biološka je osebina alepskog bora da
brzo raste i da stabalca razvijaju krošnje koje se brzo sklapaju. Istraživanja
razvoja krošanja pokazuju, da se one u mladosti razvijaju više piramidalno.
To traije uglavnom do kulminacije visinskog prirasta. Kad
visinski prirast prijeđe kulminaciju počinjie alepski bor dobivati habitus
sličan lisnatom drveću. Do vremena, dok ne započne zaoblivanje krošnje,
postoji u mladiku naglo izlučivanje. U tabeli 4 vidimo da se broj
stabala od 7—15. godine, t. j . kroz 8 godina smanjio za 64%, a od 35—55.
godine, t. j. kroz 20 godina samo za 24°!o. Znači pri vještačkom pošum-
Ijavamju treba uzimati takovu gustoću kod koje ne će pri sklapanju nastupiti
jako izlučivanje, jer bi takova sadnja bila neekonomična. Sadnja
treba da se izvrši sa takvim brojem sadnica i na takav razmak, pri
kojem neće doći do izlučivanja prije kulminacije visinskog prirasta.
Drugim riječima valja redom sadnjom izbjeći onu etapu u razvoju prirodnog
mladika gdje je izlučivanje najače. Kako se intenzitet izlučivanja
počinje smanjivati iza kulminacije visinskog prirasta, možemo tu dob


i


4»0«o
S«*6o


J5OO0


So ovo


14000


\


4M«»*
9009


as


SOM


MM
,. 1


1


5 1 i´m s x 1 e < 10 s SODI«


KDIVUIJA BUOJA STABALA PO HEKTABU U
PBIHOÖNIM SASTOIINAMA »INUS HALEPEN«
M»l. IZRAOCNA Hi OSNOVU TABUI M.4


smatrati kao vrijeme u kom treba da nam se vještačka kultura potpuno
sklopi. Prema tome za primarnu gustoću vještačke kulture daje nam
putokaz broj stabala alepskog bora u to doba. Prema podacima u literaturi
(3 p. 380) kulminacija tekućeg visinskog prirasta alepskog bora
dolazi između 17—20 godine. Iz grafikona 2, koji je sastavljen na osnovu
podataka tabele 4 vidimo, da se broj stabala u vremenu između 17—20.
godine kreće od 7500—6500. Koji ćemo od ta dva broja konkretno upo


293




ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 20     <-- 20 -->        PDF

294




ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 21     <-- 21 -->        PDF

trebiti ovisi o više momenata, među kojima ekonomičnost zauzima jedno
od vidnih mjesta. Razmatranjem troškova pošumljavanja po ha utvrđeno
je, da troškovi pošumljavanja rastu, uglavnom linearno sa povećanjem
broja sadnica. Uzmemo li osnovicu sa indeksom 100 sa 5000 biljaka,*
indeks za sadnju 6500 sadnica je 130 a za 7500 biljaka povećava se na


150. Kako ekonomski momenat i veličina kršnih goleti diktirju štednju*
smatramo, da je za početnu gustoću dovoljno 6500 sadnica pb ha, jer se
i sa tim brojem nalazimo u granicama u kojima se (u prirodnim sastojinama)
kreće, pri potpunom sklopu, broj stabala u doba kulminacije
visinskog prirasta.
U potvrdu pravilnosti tog zaključka izvršena su istraživanja iz
dvije najgušće vještačke kulture (Osejava i Cvitaška, vidi tabelu 4), U
obje kulture pokrovnost i broj stabala pokazuju podjednaku sliku. Računom
je utvrđena primarna gustoća sa kojih 5500 sadnica. Iz najgušćih
mjesta kultura zaključujemo da hi se kultura sklopila oko 25 godine, da
je popunjavanjem održana primarna gustoća sadnje. Taj zaključak približno
potvrđuje i očitanije broja stabala sa grafikona (si. 2). Prema tome
kod primarne gustoće kulture od 5.500 stabala ne" nastupa sklapanje
u vrijeme kulminacije visinskog prirasta već nešto kasnije. Takove
kulture nejednoliko razvijaju svoje krošnje, te u određenoj dobi ne stva*
raju potpun sklop — a često ni kasnije T— pa prema tome ne daju ni
efikasnu zaštitu.


Iz izloženog slijedi da je, na terenima druge kategorije našei razdiobe,
za alepsiki bor broj od 6500 sadnica ili razmak biljaka na odstojanju od
1,25 m pri kvadratičnoj sadnji, minimalna primarna gustoća, kojoj treba


težiti. Tajsklopa.
broj treba popunjavanjem stalno održati sve do potpunog
LITERATURA: /


I. Ani ć M., Dcrndroflora otoka Brača, Glasnik za šumske pokuse, br. 8., Zagreb
1942.: 2. Balen J., Naš goli krš, Zagreb 1931.; 3. Baleti J., Prilog poznavanju
naših mediteransk-´h šuma, šum. list, Zagreb 1935.; 4. Buss e J., Forsllexikrm I i II
Bd.. Berlin 1929.; 5. Demontze y P., Studien über die Arbeiten der Wioderbewaldumg,
Wien 1880.; 6. Dugačk i Z., Zemljopis H/vatske, II sv.. Matica Hrvatska,
Zagreb 1942.; 7. Gladiševsk i M. K. Polezaštnie lesme polosi, Selhozgiz, Moskva
1945.; 8. GraCanin M., Pedologija, II do, Zagreb 1947.; 9. Guttenberg H.,
Gojenje šumah s navlastitim obzirom na Dalmociju i Istru. Preveo iz italiianskog K.
Jović. Zadar 1872.; 10. Haug . Die Stammzahlfrage und ihre Bedeutung für die Bestandespflege,
Allg. Forst und Jagdzeitung, 1889.; 11. Ho II F., Uputa u uzgoj i sadnju
šumskog d veća. Sarajevo 1914.; 12. Horvati ć Stj., Karakteristika flore j vegetacije
krša, Šum lfet 1928.; 13. Horva t I., Nauka o b´i´n´m zajednicama, Zagreb 1949,;
14. Isačcnk o H. M. Pitanje primarne gustoće kultura, Lesnoje mozjajstv-o broj
6/1949. (Prijevod).; 15. Kosovi ć B., Pošumljavanje krša, Zagreb 1906.; 15a. K o nš
e 1 J, Struey-nastin tvorby a pčsteni´ lesu v biologicken poneti. Pisek 1931.; 16. Le
Karst Yougoslave, Redige paT A. Ugrenović, Zagreb 1928.; 17. Mali šumarsko-tehn´čki
priručn"k I.. II., do. Zagreb 1949.; 18. M a y r H., Waldbau auf na*urgesetzl´lcher
Grundlage, Berlin 1909 ; 19. Mim´starstvo sum. F. N. R. J.. Referati o šumskim nojasima.
Beograd 1947. (rukopis).; 20. Nenadi ć D., Uređ´vamje šuma Zagreb
1929.; 21. Petirači ć A., Šumski i dendrografski odnosi na otoku Braču, Glasu.k za
šumk=e tiokusa, br, 8, Zagreb 1942.; 22. Pe t rači ć A., uzgajanje šuma. I. Dio, Zar
greb 1925.; 23. Petrači ć A., Uzrast i drvna masa hrastovih šuma, Pola stoljeća
*) Ministar, šumar. N. R. H. planiralo je prosječno SQ 5000 biljaka po ha.


295




ŠUMARSKI LIST 8-10/1951 str. 22     <-- 22 -->        PDF

šumarstva, Zagreb 1926.; 24. Petrači ć A., Opažanja o prirodnom izludvanju stabala
u debljinske i vrijednosne razrede u hrastovim, bukovim i borovim sastojinama,
Sum. list, Zagreb 1919.; 25. P i c c i o 1 i L„ Selv´coltura, Torino 1923.; 26. Purt e Z.,
Veštačka pošumljavanja, Beograd 1948.; 27. Revue foresfiere francaise, No 3 Maio
1950. Nancy; 28. Rub i a K., Fünüumdzwanzdg Jahre Karstaufforstumg in Krain, Leibach
1913.; 29. Strel e G., Grumdriss der Wildbachverbaung, Wien 1934.; 30. Šumarski
priručnik I i II dio, Zagreb 1946 ; 31, Di Teli a G. II Pirio d´alppo, L´alpe, revista
forestale italiana No 6., Milano 1>931i.; 32. Uputstva za planiranje pošumljavatnja i melioraciju
šumarstva, Izdanje »Službenog lista F. N. R. J Beograd 1949.; 33. Wagner C,
DieGrundlagen der räumlichen Ordnung im Walde, Tübingen 1923.; 34. Wagne r
C, Handbuch der Forstw´ssenchaft, Band L, Tübingen 1912.; 35. W e s s e 1 y J., Kras
hrvatske krajne, Zagreb 1876.; 36. Wi 1 h e 1 m- H e mp e 1: Die Baume und Straücher,
I, Abt. Wien u. Olmutz 1889.


SUR LA DENSITÉ "DE LA PLANTATION AU CARST DÉGRADÉ
CONCERNANT SURTOUT de PIN D´ALEP


Dans cet article on traite l´influence des facteurs d´écologie au terrain dégradé,
le couvert nécessaire e i le temps ou il dont etre effectué pour éliminer l´effet nuisible
de certains de ces facteurs.


Apres avoir constaté que le couvert doit etre épais, ljauter traite la densité,
primaire (le nombre), des plants qui doivent etre emplioyés au cas de repeuplement
artifficiel sur les terrains dennudés carstiques, par les plants de pin d´Alep, ayant au
vue la fonction meliorative de ses réforé stations.


A la base de recherche de nombre d´arbre et de couvert (tabl. 4) des peuplements
de pin d´Alep dans l´aire de son étendue naturelle, on constate que les peuplement
se couvrent d 7 a 18 an, suivant le nombre des plants.


A ce temps, la réduction naturelle des arbres (le dépérissement) est tres fort et
elle se diminue tout suite apres la culmination d´accroissement en hauter, c´est -a-dire
au moment ou commence la formation des cimes. L´auteur est d´avis que le nombre
d´arbre, dans les perchis naturels couverts, tout de suite apres la culmination de
l´accroissement en hauteur représente l´indicateur pour déterminer la densité . des
primaire des cultures.


Cette conclusion est motivée par les moments économique des travaux de repeuplement
et l´auteur indique qu´agissant ainsi nous imitons le mieux la nature,
parceque nous ne pantons pas es sujet qui gusqu´ici montent. La formation des cimes
par cette nombre d´arbres resuite le couvert complet.


Par détermination de temps de culmination d´accroissement en hauter et par
graficon (fig. 2) constitué par le tableau 4, l´anteur f xe le nombre nécessaire des
plants pour les terrains carstiques de bonté moyen, qui est 6500 par ha. Dans ce cas
le couvert est realtisé vers 20 an*.


296