DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 32 <-- 32 --> PDF |
zadatka druge i treće grupe zajedno 79,4 normađana, od čega grupa a preuzima na sebe 17,7 normađana, ostaje drugoj i trećoj igrupi svega 61,7 normađana, pa ako to razdijelimo na četvoricu radnika, rad će se završiti za 15,4 radnih dana, a tako i mora biti. ^ Ostaje još jedino to, kako će grupa a raditi na operaciji b i c ´da bi joj svakog dana bio »vršen posao. Ako se vrijeme koje treba uložiti a b operaciju označi sa x, oniđa će za operaciju c preostati (1 — x), pri čemui smo sa jedinicom označili ma koju vremensku cjelinu. Tada imamo simbolički izraz jednakosti x = (1 — x) 1,19 x - 0,542 ili 54,2"/. što znači da će se svakoga dana raditi na operaciji >b 54,2»/« od ukupnog vremena, a na operaciji c ostatak od 45,8V«. Kada bismo sve ove podatke sistematizirali, dobili bismo da je ukupno utrošeno vrijeme razdijeljeno po radnim grupama i operacijama kako slijedi: Broj radnih dana ina operaciji iadnika Ostvareni normadani na operaciji Radna grupa dini aradnika | dana b | radnika danac | radnika a b c Ukupno a 9,5 3 3,2 3 2,7 3 28,6 9,6 8,1 46,3 ´ b 15.4 2 30,8 30,6 c 1,8 2 14.1 2 2,7 28,2 30,9 Ukupno 28,6 43,1 36,3 108,- Sve ovo dalo bi se vrlo jednostavno j grafički prikazati, no to se u praksi ne uobičaje, to prije jer se pomeranja mogu vršiti u raznim´ pravcima, a broj kombinacija je često veći nego bi to podnio grafički prikaz. Iz ove analize proizlazi da određivanje vremena nije ni tako teško ni tako složeno kako se to praktičaru na prvi pogled čini kad uzme u rulke citirani članak. »Vrijeme u radnom procesu«. Na ovaj osvrt sam pobuđen stoga što se često u pisanim prikazima normiranja ili graničnim problemima, normiranja ide takovim pufem, koji »praktičari i operativei ne mogu pratiti, pa unatoč opširne literature o ovim problemima, praksa ostaje bez potrebne praktično-teoretske podrške. Dok se na jednoj strani teorija deblja sa udžbenicima Punskog, Petrova, Kacenbogena i drugima, praksa radi po starom, ne nalazeći dodirnih točaka sa teorijom. U zadnje vrijeme praksa je bila opterećena i nekim pogrešno postavljenim izvodima (vidi progr. sistem nagrađivanja i si.), pa je ona postala sklona da se potpuno vrati na akord, koji joj je barem posve razumljiv. Normirce, na terenu treba pomoći sa .praktičnim i razumljivim uputstvima, a ukoliko se koji problem i teorijski osvjetljava .treba to učiniti sa praktičnog stanovišta ili barem u zaključku objasniti — radi upoređenja — i praktični način rješenja. Bez sumnje da je autor članka »Vrijeme u radnom procesu« uložio mnogo truda da prikaže jedan problem sa teorijske strane, ali je zaključak za najveći dio praktičara sasvim nerazumljiv; materiju normiranja i planiranja treba što više približiti praksi. Stvari, koje su eventualno složene, treba pojednostaviti. Norme treba u praksi oživiti i omogućiti da se eliminišu predrasude kao ida su one već po samoj prirodi komplikovane. Ukoliko u tome više uspijemo, utoliko će funkcija normi biti plodnija i korisnija. J. S. VRIJEME U RADNOM PROCESU Oilj je svakog članka, rasprave i t. d. da izazove razmišljenje i eventualnu kritiku. Ako je kritika konstruktivna, t. j . da upozori na event, nedostatke, onda je ona postigla svoju svrhu. Za takovu kritiku autor članka može biti samo zahvalan kritičaru, jer mu je ukazano na nedostatke. Međutim ,ako se javno kritizira izvjesni članak, koji je samo djelomično shvaćen, onda to može biti i štetno. Takav slučaj dogodio se i s mojim člankom »Vrijeme u radnom procesu«, koji je objavljen u šumarskom listu, broj 9—10/1950. Članak je pod istim naslovom kritikovan od anonimnog J. S-a. Kad bi bile postavke stručne prirode kod J. S-a točne, ja bih mm bio samo zahvalan, da me je upozorio na moje event, pogrješke. No, jer se piscu kritike potkrala u njegovom članku griješka principijelne naravi u stručnom pogledu, dužnost mi je, da na nju upozorim autora, a isto i on© čitaoce, koji se interesiraju za probleme izložene u mome članku. U mome članku naveo sam autore i literaturu kojom sam se služio Držao sam se istih temeljnih principa organizacije rađa kao i navedeni autori. Da pri mojim izlaganjima nisam tražio jedini oslonac kod tih autora, vidljivo je iz samog teksta članka. Članak je uglavnom izvoran. Metoda, koju sam u njemu prikazao, ne nalazi se u knjizi Kacenbogena. Pobudu za obradu svoje teme dobio sam radeći niz godina u praksi, gdje sam se služio prikazanim načinom organizacije rada. Teoretskoj ´strani obratio sam pažnju, da bi se omogućila što pravilnija primjena. Dani primjer imao je samo điiektivan karakter. Prema tome nije bilo potrebno da se detaljno razrađuje, a niti bi opseg članka dozvoljavao. Uostalom, poznato je, da su teoretska razmatranja osnovica praktične primjene. Pitanje organizacije rada u teoretskom dijelu članka riješeno je općenito grafičkim putem i daje mogućnost primjene u svim slučajevima. Mislio sam, đa nije potrebno navesti u mome članku kome je namijenjen, jer je samo po sebi razumljivo, da će se njime pozabaviti oni, koji znaju matematiku. Prema tome potpuno je krivi zaključtk J. S-a, đa je članak pisan za normirce, koji ne vladaju dobro matematikom. Glede primjene grčkih slova, autor prigovara neosnovano, kad se zna da se ta slova u matematici vrlo cesto upotrebljavaju (iako je, doduše, u mome članku slovo »n« upalo bez moje namjere, jer sam ja stavio u originalnom tekstu za učinak slovo »u«, ali je zabunom slagara ispalo »i«, što nikako ne komplicira prikaz). Istina, J. S. sve jednostavno rješava, ali tako đa 274 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 33 <-- 33 --> PDF |
ispušta iz vida optimalan broj radnika, koji je važan problem organizacije rađa i temeljan U mome članku. Uz takav način rješavavanja očito je, da je grafički metod potpuno suvišan. Pored grafičkog postoji svakako i računski način, te se može izabrati kod primjene onaj, koji bolje Odgovara, već prema danim prilikama i slučaju. Kod toga napominjem, da sam se u mome članku pozabavio samo sa grafičkim načinom, ne ulazeći u analizu, koja će metoda u pojedinom slučaju bolje odgovarati. Mjestimična ponavljanja, kao i naglašavanje broja radnika u grupi (makar ovu predstavljao jedan radnik) učinjena su zbog jasnijeg prikaza poštivanja principa optimalnog broja radnika kod sastava pojedinih radnih grupa, kao i grafičke predodžbe. Nadalje, negdje su rezultati dobiveni složenijim radnjama, da bi se proveo jedinstveni princip rada, tako na pr. apscisa se je uvijek dobila dijeljenjem ordinate sa učinkom posla. U kritici se izolirano donosi deset jednadžbi kao uslov rješenja zadatka. Pri tome se ne spominje, da je to drugi način rješenja (računski) pored grafičkog, kod kojeg navedene jednadžbe nisu potrebne. Uglavnom, kritika je pokušala da pokaže, ikako se je jednostavno prikazalo veoma komplicirano. To je potaklo J. S-a. da pristupi svome naćinu rješavanja problema. Iako sam smatrao primjer manje važan od teoretskog izlaganja ipak sam primoran, da glavnu pažnju obratim na njega, jer je J. S. samo na njemu pokazao tu jednostavnost. Da bi čitalac mogao pratiti i razumjeti dalnja izlaganja donosim primjer, kako je glasio u mome članku: Za primjer uzet ćemo rad oko obaranja jelovih stabala i izrade,trupaca motornom lančanom pilom. Zbog jednostavnosti pretpostavljamo da radi mehanizovanä brigada od 3 radne grupe (radne "operacije) u srednje povoljnim prilikama i obara stabla promjera 60—TO cm. I. Grupa rušača se sastoji od 3 radnika, koji vrše obaranje. Po normama ovi radnici mogu oboriti za 8 sati 3 X 12 — 36 stabala ili uzevši da je srednje stablo promjera na panju 65 cm ili prsnoj visini 62 cm, a visine 29,50 .m. Totalna drvna masa pojedinog stabla iznosi 4,15 m*, a neka je / tehnike 70´/« tada dobivamo tehničku masu stabla 2,90 m´. Dnevna norma´grupe rušača iznosi 36 stabala odnosno 104,40 mJ tehničke oblovine. II. Grupa za kresanje granja. Optimalno se kresanje postiže, ako ga vrši 1 radnik. Ovaj! radnik može dnevno okresati 8 stabala ili 23,20 ms tehničke oblovine. III. Grupa za trupljenje sastoji se od 2 radnika. Ako uzmemo da sv; radnici trupe građu 4 m dugu i da normirana površina trupljenja mot. lančanom pilom, po 1 radniku iznosi 10,50 m! odnosno za 2 radnika u grupi 21,00 m«, te da jedno deblo ima ukupno 4 reza s kvadraturom 0,64 m» ili kubaturom 2,90 m´ onda u toku jednog dana 2 .radnika mogu ukupno istrupiti (21,00 : 0,64) 2,90 = = 95,16 ms tehničke oblovine. Prema tome iznosi prosječni dnevni učinak za: I. grupu s 3 radnika = 104,40 ms/đan II. grupu s 1 radnikom = 23,20 m´/dan 5LII. grupu s 2 radnika « 95,16 m*/dan Pretpostavimo da mam je dan zadatak da moramo organizriati rad oko obaranja jelovih 9tabala i izrade trupaca u nekoj šumi, koja ima tehničke mase oblovine 1000 ms. Postoji više načina organizacije posla obzirom na vrijeme, što ovisi o uvjetima pod kojima se želi odnosno vrši posao. Najprije ćemo odrediti optimalni broj radnika za pojedinu grupu (radnu operaciju). On iznosi kako iz primjera vidljivo za I. gr. 3, U. gr. 1 i III. gr. 2 radnika. Obzirom na prostornu mogućnost ral možemo broj grupa ~u pojedinim radnim Operacijama povećati. Broj radnika u pojedinoj radnoj operaciji jednak je umnošku broja grupa s potrebnim brojem radnika u grupi. Time je određen i optimalan broj radnika u radnoj operaciji. U našem primjeru iznosi za: i I. radnu operaciju 3, 6, 9 radnika ! II. radnu Operaciju 1, 2, 3, , . radnika i III. radnu operaciju 2, 4, 6, radnika Taj je broj radnika ovisan o prostornim mogućnostima rada. Postupimo li u smislu teoretskog izlaganja, to ćemo »potrebiti formulu (7, str. 372): K - a n gdje je (u ovom slučaju) n broj grupa u pojedinoj radnoj operaciji. Pošto je a = tg to dobivamo grafički predočeno pravac (si. 1). |
| ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 34 <-- 34 --> PDF |
m Jer Je kj, kjj, kjjj broj grupa u pojedinoj radnoj operaciji; kod toga treba da je Uj > Uj[ > u posao pojedine radne operacije uvjetovan prethodnom, - . * Optimalni broj radnika u grupi i u radnoj operaciji nužno je imati kod provedbe organizacije rada. jer u protivnom slučaju-nastaju gubici u poslu, odnosno pa .učinku. J. S. nije se držao navedenog osnovnog principa u organizaciji rada provodeći rokiranje radnika na svoj jednostavan način. Ovo je vidljivo, jer pretpostavlja, da će radnici (trojica) prve radne operacije vršiti posao treće radne operacije za vrijeme od (10,8—!9,5), zatim što će konačno cijela radna brigada (njih sedam) raditi, na trećoj radnoj operaciji. Prema tome nije optimalan broj radnika niti u grupi, niti u radnoj operaciji. Iz primjera je vidljivo, da je predviđen rad s motornom lančanom pilom i to u III. radnoj operaciji s grupom od 2. radnika, a J. S.´ uposluje 3. Griješka je nastala upravo kod primjene onog teoretskog izlaganja, koje smatra samim po sebi razumljivim te kao matematičkim zadacima i vježbama. Takav način rokiranja, smatram, da ne će biti primijenljiv u danom slučaju, iako je veoma jednostavan. . ^° .´ . . _. > Pitanje koordinacije vremena u odnosu na uzajamno pomaganje pojedinih grupa zbog različitosti normi riješava J.yS. pomoću jednadžbi. Pri tome daje primjer s jednadžbom, koju ne analiziram. Na isti način postavlja jednadžbe i za moj .primjer (naprijed spomenut), te čini istu griješkii kao i kod rokiranja radnika, t. j . obzirom na optimalan broj´ radnika u grupi, odnosno radnoj operaciji. Da. su Ovi navodi točni najbolje se lnože odmah vidjeti iz tabele (pri koncu nje govog članka), u kojoj su sistematizirani dobiveni podaci. Prema toj. tabeli, a na osnovu jednadžbi, grupa od 3 radnika prve radne operacije pomaže ´u poslu grupi treće radne operacije. Ovo je neprihvatljivo, jer u trećoj radnoj´ operaciji mogu radit; samo grupe po dva radnika (kako je naprijed spomenuto), dakle neparan broj radnika ne dolazi u obzir. Napominjem da ovo ne važi za drugu radnu operaciju, gdje broj radnika može da bude paran ili neparan.. Pomoću grafičkog prikaza organizacije rada za dani primjer u mome članku .(str. 381, si. 9) možemo Rastaviti niže navedenu tabelu. ; ´ ´ NAZIV .1 RADNO VEJlJEMt (DANlJ OBRAČUN izvRiE- BH.DM[ -NIM NORMA DAt4A y 11 ZA PojtbiNU PftiMJETBA m D 1 2 3 A 5 (i 7 & 3 ia li 12 1314 ÄÄQNU GRUPU SOJ -Ju 3 2 a*- a, 15! i´ 1 — < fh? | 3.9,5«-23^1 o d M o 1 2 ^ 3 ´1 28,7t 54.S0 0 I1 BROJ RADNIK* 4 PO DANIMA Z*T 3 3 3 3 3 .S 3 3 3 3 ---- , X i Jtfp´1 l tn o s» 1 o 2-»,M-26J52 o T II 2 ft» 3 <(Ti. sa~´ 1 i 2.5.5^-1,04 4Ä.10 23,20 tiI JROj RADNICA 1 »tfOANlMAZAJI. * 4 4 A 1 s2 2 2 1 2 i;5 i». o sag 1? J 1 —i 2^tÄ26-^-5,50 J Si o 3 »?$ I. 0 III 2 _L 0 i? a; l"5V 3 ~r m H2>-tit2( i »r^ BROJ RADNIKA 2 2 2 2 A A PODfcN RROj RADNIKA. 7 7 7 PODANIM«** 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7\ ftANA ZA zWi^cTv 1,9,10 fWXOR T´»b eJ a-1 Pogledamo li taj vremenski tabelarni pregled organizacije rada vidljivo je, da potpuno zamjenjuje grafički prikaz, jer sadrži sve njegove podatke, kao broj irađnika u grupi i radnoj operaciji, vrijeme njihovog rada. rokiranje i t. d. Kod praktične primjene u kancelariji može se sastaviti ta tabela pomoću grafičkih prikaza. Dakle, dužnost praktičara na terenu bila bi jedino, da očitava potrebne podatke iz tabele prilikom primjene. Na taj način bi otpao prigovor, da se od praktičara traži znanje u primjeni grafičke metode. Sličnosti imamo kod izrade voznih redova, koji se izrađuju grafički, a prilikom njihove primjene nije potrebno poznavati način sastava. — Napominjem, da tabela može sadržavati i veći broj podataka, već prema potrebi. Ne ulazim u ocjenu gdje bi trebalo primijeniti tu graifičku metodu, đa li u danom primjeru ili ne, jer ovisi o mnogim okolnostima. No, svakako je jasno, da. treba primijeniti samo onu metodu, koja daje ispravne rezultate, što nije uvijek slučaj kod jednostavne metode od J. S. Ako usporedimo podatke u mojoj tabeli s onima, koje donosi J. S., to je vidljivo da se ne slažu u potrebnom broju dana za. dovršetak cjelokupnog posla. Računska griješka je učinjena od strane J. S-a, jer je uzet u račun Učinak treće radne operacije .sa Ne =´ 27:58 m3/đan mjesto 47,58 m´/dan po radniku, kako je u zadanom primjeru pretpostavljeno. .´-.:: .. .- " ´" ´ Ing. N. Lovrić 276 |