DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 32 <-- 32 --> PDF |
zadatka druge i treće grupe zajedno 79,4 normađana, od čega grupa a preuzima na sebe 17,7 normađana, ostaje drugoj i trećoj igrupi svega 61,7 normađana, pa ako to razdijelimo na četvoricu radnika, rad će se završiti za 15,4 radnih dana, a tako i mora biti. ^ Ostaje još jedino to, kako će grupa a raditi na operaciji b i c ´da bi joj svakog dana bio »vršen posao. Ako se vrijeme koje treba uložiti a b operaciju označi sa x, oniđa će za operaciju c preostati (1 — x), pri čemui smo sa jedinicom označili ma koju vremensku cjelinu. Tada imamo simbolički izraz jednakosti x = (1 — x) 1,19 x - 0,542 ili 54,2"/. što znači da će se svakoga dana raditi na operaciji >b 54,2»/« od ukupnog vremena, a na operaciji c ostatak od 45,8V«. Kada bismo sve ove podatke sistematizirali, dobili bismo da je ukupno utrošeno vrijeme razdijeljeno po radnim grupama i operacijama kako slijedi: Broj radnih dana ina operaciji iadnika Ostvareni normadani na operaciji Radna grupa dini aradnika | dana b | radnika danac | radnika a b c Ukupno a 9,5 3 3,2 3 2,7 3 28,6 9,6 8,1 46,3 ´ b 15.4 2 30,8 30,6 c 1,8 2 14.1 2 2,7 28,2 30,9 Ukupno 28,6 43,1 36,3 108,- Sve ovo dalo bi se vrlo jednostavno j grafički prikazati, no to se u praksi ne uobičaje, to prije jer se pomeranja mogu vršiti u raznim´ pravcima, a broj kombinacija je često veći nego bi to podnio grafički prikaz. Iz ove analize proizlazi da određivanje vremena nije ni tako teško ni tako složeno kako se to praktičaru na prvi pogled čini kad uzme u rulke citirani članak. »Vrijeme u radnom procesu«. Na ovaj osvrt sam pobuđen stoga što se često u pisanim prikazima normiranja ili graničnim problemima, normiranja ide takovim pufem, koji »praktičari i operativei ne mogu pratiti, pa unatoč opširne literature o ovim problemima, praksa ostaje bez potrebne praktično-teoretske podrške. Dok se na jednoj strani teorija deblja sa udžbenicima Punskog, Petrova, Kacenbogena i drugima, praksa radi po starom, ne nalazeći dodirnih točaka sa teorijom. U zadnje vrijeme praksa je bila opterećena i nekim pogrešno postavljenim izvodima (vidi progr. sistem nagrađivanja i si.), pa je ona postala sklona da se potpuno vrati na akord, koji joj je barem posve razumljiv. Normirce, na terenu treba pomoći sa .praktičnim i razumljivim uputstvima, a ukoliko se koji problem i teorijski osvjetljava .treba to učiniti sa praktičnog stanovišta ili barem u zaključku objasniti — radi upoređenja — i praktični način rješenja. Bez sumnje da je autor članka »Vrijeme u radnom procesu« uložio mnogo truda da prikaže jedan problem sa teorijske strane, ali je zaključak za najveći dio praktičara sasvim nerazumljiv; materiju normiranja i planiranja treba što više približiti praksi. Stvari, koje su eventualno složene, treba pojednostaviti. Norme treba u praksi oživiti i omogućiti da se eliminišu predrasude kao ida su one već po samoj prirodi komplikovane. Ukoliko u tome više uspijemo, utoliko će funkcija normi biti plodnija i korisnija. J. S. VRIJEME U RADNOM PROCESU Oilj je svakog članka, rasprave i t. d. da izazove razmišljenje i eventualnu kritiku. Ako je kritika konstruktivna, t. j . da upozori na event, nedostatke, onda je ona postigla svoju svrhu. Za takovu kritiku autor članka može biti samo zahvalan kritičaru, jer mu je ukazano na nedostatke. Međutim ,ako se javno kritizira izvjesni članak, koji je samo djelomično shvaćen, onda to može biti i štetno. Takav slučaj dogodio se i s mojim člankom »Vrijeme u radnom procesu«, koji je objavljen u šumarskom listu, broj 9—10/1950. Članak je pod istim naslovom kritikovan od anonimnog J. S-a. Kad bi bile postavke stručne prirode kod J. S-a točne, ja bih mm bio samo zahvalan, da me je upozorio na moje event, pogrješke. No, jer se piscu kritike potkrala u njegovom članku griješka principijelne naravi u stručnom pogledu, dužnost mi je, da na nju upozorim autora, a isto i on© čitaoce, koji se interesiraju za probleme izložene u mome članku. U mome članku naveo sam autore i literaturu kojom sam se služio Držao sam se istih temeljnih principa organizacije rađa kao i navedeni autori. Da pri mojim izlaganjima nisam tražio jedini oslonac kod tih autora, vidljivo je iz samog teksta članka. Članak je uglavnom izvoran. Metoda, koju sam u njemu prikazao, ne nalazi se u knjizi Kacenbogena. Pobudu za obradu svoje teme dobio sam radeći niz godina u praksi, gdje sam se služio prikazanim načinom organizacije rada. Teoretskoj ´strani obratio sam pažnju, da bi se omogućila što pravilnija primjena. Dani primjer imao je samo điiektivan karakter. Prema tome nije bilo potrebno da se detaljno razrađuje, a niti bi opseg članka dozvoljavao. Uostalom, poznato je, da su teoretska razmatranja osnovica praktične primjene. Pitanje organizacije rada u teoretskom dijelu članka riješeno je općenito grafičkim putem i daje mogućnost primjene u svim slučajevima. Mislio sam, đa nije potrebno navesti u mome članku kome je namijenjen, jer je samo po sebi razumljivo, da će se njime pozabaviti oni, koji znaju matematiku. Prema tome potpuno je krivi zaključtk J. S-a, đa je članak pisan za normirce, koji ne vladaju dobro matematikom. Glede primjene grčkih slova, autor prigovara neosnovano, kad se zna da se ta slova u matematici vrlo cesto upotrebljavaju (iako je, doduše, u mome članku slovo »n« upalo bez moje namjere, jer sam ja stavio u originalnom tekstu za učinak slovo »u«, ali je zabunom slagara ispalo »i«, što nikako ne komplicira prikaz). Istina, J. S. sve jednostavno rješava, ali tako đa 274 |