DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 28 <-- 28 --> PDF |
poljski jasen (Fraxinus oxycarpa), javor žestilj, sivu topolu, još neke važnije vrbe, divlju jabuku, anaciedonski hrast, oištniku, zeleniku, badem i dir. »Napominje se, da je konačna redakcija mogla biti bolja, a napose 6 obzirom na detaljnije svrstavanje materije i s obzirom na uniformnost u naslovfimaL U knjizi ima mnogo štamparskih grješaka. Ima ih i takvih, koje često mijenjaju smisao (na pr.: »šikarei« mjesto »sikavci«, »sječa« mjesto »sjena«, »neke šume« mjesto »niske šume« i dr,). Šteta jie, da korekturu nije izvršio sam autor, jer bi svakako u knjizi bilo manje grješaka, a po svoj prilici ne bi se dogodilo, da su na prvih 118 stranica izostavljeni brojevi (I. do uklj. VII.) koji označuju glave. Dobro bi bilo, da s« bar krupnije grješke naknadno objave i dodadu knjigama. Papir je razmjerno loš, pa su otisci nekih inače vrlo vrijednih fotografija slabo vidljivi. Unatoč spomenutog smatramo djelo, vrlo uspjelim i uvjereni smo, da će dobro poslužiti namijenjenoj svrsi1. Ministarstvo šumarstva pružilo je njime veliku pomoć u izdizanju stručnog kadra. Vrijednom autoru dugujemo priznanje i hvalu na ovom doprinosu šumarskoj struci. Ani ć Sedamdeset i pet godina prvog udžbenika pedologije na hrvatskom jeziku (1877—1951) Ove se godine navršava 75. godina odkako je naš poznati mineralog Mis o K i spa t i ć za potrebe nastave na gospodarskom i šumarskom zavodu u Križevcima napisao prvi udžbenik pedologije na hrvatskom jeziku pod naslovom »Z e m 1 j o z ni a nstvo oibžirom na šumarstvo 3 gospodarstvo« (Zagreb 18771.) Ovaj udžbenik nije prvi samo u Hrvatskoj već ii na Balkanu, a spada među prve udžbenike pedologije uopće. Nastao je u doba kada se pedologija tek počela izdvajati iz krila drugih prirodnih znanosti (geologije, petrografije, kemije) kao samostalna nauka. Sjetimo se samo, da je ona izašla godinu dana prije klasničnog rada V. V. Dokučajeva »Ruski černozeim«, kojim su udareni temelji savremenšh shvaćanja o tlu kao samostalnom prirodnom tijelu. Razumljivo je stoga, da je u Kišpatićevu »Zemljoznanstvu« — za razliku od savremeruih udžbenika pedologije — znatan dio posvećen mineralogiji i geologiji, a tek jedna trećina samome tlu. Govoreći o pojedinom kamenju Kišpatić svagdje navodi kakvo tlo iz njega nastaje A uz opise stijena i geoloških formacija uvijek se osvrće na njihovo rašiirenje u našim krajevima. »Dakako u to doba malo smo što znali o našim stijenama i uopće geološkim prilikama, pa tu ima sa današnjeg stajališta sudeći mnogo netočnosti« (Tucan F.: Miso Kišpatić, Rad Jug. Akad„ knj. 238, Zagreb 1930.). Toga je bio svjestan ii sam Kišpatić, a to nije ni Čudo, jer mi do tada sličnog pregleda naših geoloških prilika nismo (imali. Odsjek o tlu autor je razradio u pet poglavlja. U prvom prikazuje sastavine mineralnog tla i humus. U drugom dosta opsežno opisuje fizikalna svojstva: dubinu tla, vlagu, toplinu, skupnost i položaj tla prema obzorju. Treće poglavlje posvećeno je prikazu normalnog i abnormalnog stanja šumskog tla. Prema tadanjim» shvaćanjima kod normalnog stanja sastojina je posve sklopljena, rastvaranje organskih ostataka usporeno, "pa dolazi do nagomilavan ja slabo rastvorenih biljnih ostataka na površini tla. samo ono šumsko tlo, na kojemu je moguće trajno prirodno pomlađivanje sastojine, što kod nagomilavan ja nerastvorenih biljnih ostataka na površini tla nije moguće. Četvrto poglavlje obrađuje prosuđivanje snage tla (plodnosti), a peto klasifikacije tala». Od prirodoznanstvenih navedena je geološka Mayerova, fizikalne Thaerova, Riundeova i Dakako da je gledište savremene nauke o tome sasvim oprečno. U normalnom je stanju Sohlipfova, te kemijska Knopova. Od gospodarskih klasifikacija donosi Kišpatić staru njemačku, osnovanu na uspjehu četiri najvažnije žitarice, te Kreissigovu, Pabstovu i SchÖnleutnarovu. Interesantno je, da je već u Kišpatićevo doba bilo poznato značenje samoniklih büljaka, kao indikatora svojstava tla. Već kod njega nalazimo» popBs biljaka, koje indiciraju vapnena i pjesbovirta staništa, te takove, koje indiciraju razne vrste humusa. Nauka o tlu donijela je od vremena Kišpatićevih mnoga nova saznanja. Tlo se više « shvaća kao puki derivat stijene, već se izučava kao samostalno prirodno tijelo 270 |