DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 13 <-- 13 --> PDF |
s trag. Ferdo Šulentić (Ogulin): . PRILOG UNAPREĐENJU PROIZVODNJE SANDUČARA Proizvodnji ambalaže od drveta iz godine u godinu poklanja se sve veća pažnja, Sandučare kao> ustanove za proizvodnju ambalaže sada zauzimaju značajno mjesto u finalnoj proizvodnji. U njima se proizvodi roba za pokriće tuzemnih potreba, a postepeno se preuzimaju i uspješno savlađuju sve veći zadaci za proizvodnju robe za izvoz. Budući da sam stekao izvjesna iskustva u organizaciji proizvodnje u sandučarama, smatram, da bi se ovom problematikom (naročito organizaciono-ekonomlskle, prirode) trebali upoznati i širi stručni krugovi. Sandučare kao privredna ustanova Osnovni je zadatak sandučara, da svojom proizvodnjom podmiruju potrebe na ambalaži od drveta. Poseban značaj sandučara je u tome, što znatno povećavaju ekonomski i fibancijski efelkat mehaničke prerade drveta. To znači, da se ovom proizvodnjom mnogo´ povisuje postotak tehničkog drveta. Na taj se naičin ostvaruju uštede vrijednijih pilanskih sortimenata a time općenito drvnih masa. Predratna proizvodnja sanduka bila je naročito razvijena u Sloveniji i donekle u Bosni, a manje na području ostalih republika. U pogledu financijskih efekata ove su ustanove kotirale kao veoma rentabilne. Međutim, gledamo li sa stanovišta nacionalno-ekonomske koristi, u većini je slučajeva rezultat bio negativan. Prema načinu proizvodnje sandučare su se dijelile na ove grupe: 1. sandučare, koje imaju svoje jarmaće te nabavljaju oblovinu i ovu odmah režu u robu odgovarajućih dimenzija, ,koja se poslije (uglavnom presijecanjem) kroji u sandučne dijelove; 2. sandučare, koje su za proizvodnju sanduka iskorišćavale kratku rezanu robu, ali sortiranu po dimenzijama i vezanu; 3. sandučare, koje su u doba privredne krize prerađivale raznu pilansku rezanu robu, iz koje je na taj način trebalo »izvući« ba;r neku vrijednost; u protivnom slučaju ova bi roba propala, jer na tržištu nije imalta prođu. Iako su sandučare pod (1) za vlasnika bile veoma rentabilne, po opće privredne interese .bile su štetne. Takve sandučare nemilice su trošile oblovinu i to većinom takovu, od koje su se mogli1 koristiti mnogo vrijedniji Sortiments, nego sto su sanduci. Karakteristika ovih sandučara bila je: relativno visok proizvodni efekat, & mali utrošak radne snage. Karakteristika saindučara pod (2) sastojala se je u tome: koristiti na tržištu veliku ponudu jeftine kratke pilanske ;robe, te uz povećanu upotrebu radne snage (potrebno više radnih operacija nego u prvom sJiučajlu) polučiti željeni financijski efekat. Ovakve isandučare posjedovale su veće tvornice, koje su same sebi izrađivale sanduke, a bio je i takovih sandučara, koje su imale posve poduzetničko-komercijarni karakter. Ovim sandueairama ne može se osporiti korisno djelovanje u privrednom smislu. iSandučare pod (3) bile su vlasništvo velikih pilanskih poduzeća, a spomenuti način njihovog poslovanja vezan je za trajanje poznate privredne krize. U današnjem privrednom sistemu problem sandučara riješen je tako, da djeluju kao nadopuna piilanskoj proizvodnji sa zadatkom korištenjaprerade deklasiranih pilanskih i šumskih proizvoda do maksimalnih granica. Time je riješeno pitanje podmirenja specifičnih potreba na ambalaži 255 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 14 <-- 14 --> PDF |
i također (što je veoma važno za naše šumarstvo) povećanja vrijednosti drvetu kao sirovini. Da bi se ovom zadatku uspješno udovoljilo, bilo je potrebno tipizirati sandučare obzirom na namjenu, te prema tome izvršiti pravilnu lokaciju i organizaciju proizvodnje. Što sie tiče lokacije sandučara, u tom je pogledu prva etapa završena; na najvažnijim mjestima uspostavljene su tvornice širom cijele zemlje. Kapacitet posto jećih sandučara toliki je, da podmiruje potrebe ne samo tuzemstva, već postoje rezerve i za proizvodnju robe za izvoz. Ostaje još, da se u drugoj etapi ostvare neki manji pogoni u sklopu pojedinih pilana, sa zadatkom pre´rade pilanskih otpa d a k a. Njihov je zadatak rasteretiti centralne sandučare i na taj način omogućiti im, da svoje kapacitete što više koriste za proizvodnju boljih vrsta sanduka. U principu sandučare se dijele i treba ih dijeliti na centraln e (glavne ) i pomoćne . Centralne sandučare smještene su na mjestima s jakim sirovinskim vrelom, a njihov dnevni kapacitet u gotovim sanduč nim dijelovima kreće se od 30—´100 m3. Organizacija sandučara ovoga tipa izvršena je tako, da se istovremeno u njima može po lančanom sistemu pro izvoditi najmanje 3 vrste sanduka, a kod nekih 5 i više vrsta. Lančani si stem na taj način ostvaren je, ne samo u pogledu napredovanja proizvodnje, već također i u pogledu boljeg korištenja sirovina; ovo se sastoji u tome, što se krupniji sortimenti prerađuju usanduke jačih dimenzija, a otpadajući materijal koristi se po istom principu za izradu saduka slabijih dimenzija. Glavni zadatak ovih sandučara je proizvodnja eksportnih sanduka i uopće sanduka fine obrade, a ostatak ´sirovine (slabije kvalitete) preradi se u ostale vrste sanduka za domaću potrošnju. — Pomoćne sandučare smje štene su uz manje pilane. Njihov je zadatak, da proizvode pretežno razne sanduke za tuzemstvo, a naročito sanduke za voće. Između prvoga i dru gog tipa sandučara znatna je razlika i u njihovoj tehničkoj opremi. Općenito o organizaciji proizvodnje u sandučarama Organizaciona šema centralnih sandučara Postrojenje za prorez oblovine u svrhu proizvodnje sanduka specijalnih dimenzija. Ovo je postrojenje veoma važno za efikasnost proizvodnje većine sanduka za izvoz, sanduka za suhu šljivu i još nekih drugih. Vodeći računa o privrednim momentima, pravilno je, da sandučare u ovu svrhu iskorišćavaju kratku oblovinu, od ikoje se ne dobiva normalna pilanska roba, te oblovinu s većim mjestimičnim pogreškama, tanju čistu obloviinu i slično. Obzirom na prednosti u mogućnostima individualnog španovanja, za rad u tim postrojenjima najbolje odgovara tračna pila kladara. Ako su sandučare naročito velikog kapaciteta, dobro je tračnu pilu kombinirati sa jarmačom manjeg promjera. Postrojenje nije neophodno tamo, gdje su sandučare u, sastavu velikih pilana. Jedino se u tome slučaju mora obezbjediti potreban kapacitet pilane za proizvodnju za potrebe sandučare. Za sada je ovakvo rješenje ostvareno jedino u Sloveniji u Doraižalama. Kod ostalih sandučara to je za sada izostalo. Radi toga neke sandučare, da bi mogle izvršiti 256 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 15 <-- 15 --> PDF |
specijalne proizvodne zadatke, tražile su paljenice odgovarajuće kvalitete i dimenzija po stovarištima pilana. Da bi se došlo i1 do matnjih količina odgovarajuće robe, gdjekad ruišeni su čitavi vitlo´vi, a ostatak ponovo je slagan. Ovo je prouzrokovalo povećanje proizvodnih troškova,-a proizvodni kapaciteti znaltno su zbog toga ostajali neiskorišteni, Stovarište sirovine. Površina stovarišta mora biti tolika, da zadovolji sve potrebi©. Naročito je važno, da se roba kod slaganja u vitlove odmah sortira po debljinama, širinama, donekle duljinama i kvaliteti. Ako se ovako radi, postižu se velike uštede radnih sati te veća proizvodnost, a napose znatno se smanjuje postotak odpatka. Korisno je, da stovarište raspolaže sa šupom za suhu robu. Do sada se je u našim novtim sandučarama poklonilo veoma malo pažnje ovakvom radu. Taj nedostatak trebalo bi što prije otkloniti; ne postoje nikakve zapreke, da se to i učini. Posljedice takvoga nedosljednog rada bile su, da se je u nekim saindučarama materijal gotovo uništavao; ponekad se je to događalo iz neznanja, a ponekad radi slabog zalaganja i podcjenjivanja ove vrsti proizvodnje. Često je glavni uzrok tome, što su rukovodioci pilana istovremeno1 i rukovodioci sandučara; ti rukovodioci- većinom djeluju u korist pilane, a na teret sandučare. Sušiona, Dnevni kapacitet sušione treba da je približno toliki, koliko se prerađuje. Kapacitet sušibne može biti za toliko manji, koliko se robe dobiva od prirodnog sušenja na stovarištu. Minimalni dnevni kapacitet mora se uvijek odrediti obzirom na najkritičniji slučaj. Bez dovoljnog broja dobrih sušiona ne može se ni zamisliti efikasan tad na proizvodnji sanduka, a naročito sanduka fine obrade. U protivnom slučaju neprekidno manjka potrebna količina suhog materijala, pa zbog toga podbacuje proizvodnja. To povlači za soboim i druge nedostatke: Pošto se prerađuje materijal nedovoljno suh, strojevi takav materijal teže prerađuju (blanjalice), dobiva se više škarta i odpatka. Proizvodi, dobiveni iz takvoig materijala nepropisni su: naknadno se usušuju,, radi toga pucaju, dolazi do odstupanja od propisanih dimenzija, a bilo je slučajeva, da se od njih poslije nije mogao sklopiti odgovarajući sanduk. Većina naših sandučara oskudijeva u prostoru za sušenje robe namijenjene za proizvodnju sanduka. Zato je kod pojedinih bilo velikih poteškoća oko proizvodnje sanduka za izvoz. Podizanje sušiona predviđeno je; neke se nalaze u gradnji. Činjenica je međutim, da se zbog manjka sušiona podbacuje u kapacitetima, pa zato ni približno nemožemo nastupiti na vanjskom tržištu onalko, kako» bi mogli i trebali. Radi toga treba podizanje sušiona potrebnih sandučarama što prije ostvariti. Dvorana za proizvodnju sandučnih dijelova. Dobro organizaciono rješenje dvorane zahtijeva sistematski raspored strojeva u radnim fazama, koje kanimo ostvariti. Pojam faze obuhvata niz radnih operacija, koje se moraju izvršiti na određenim strojevima, da bi proizveli određeni tip sanduka. Centralne sandučare moraju biti snabdjevene ovim radnim fazama: prva faza, koja obuhvata strojeve namijenjene za proizvodnju sanduka grub e obrade , druga faza (ujedno i najvažnija) obuhvata proizvodnju sanduka fin e obrade , treća faza, koja se može dijeliti i na podfaze, obuhvata strojeve, namijenjene; za proizvodnju razni h sitniji h san duka , naročita za voće, ramica za crijep, sanduka za kvasac, marmeladu, 257 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 16 <-- 16 --> PDF |
džepne baterije, kemikalije i t. d.; konačno četvrta faza, koja obuhvata strojeve, namijenjene za proizvodnje gajbica za pakova nje s v j e ži h š 1 j i v a. Ovo su osnovne faze, bez kojih centralna snadučara nie može efikasno djelovati. O rasporedu strojeva i njihovoj upotrebi u fazama bit će riječ u posebnoj publikaciji. Važno je ovdje razmotriti, kako su izvršene montaže u novim sandučarama i da li su odabrani odgovarajući i dovoljno ekonomični strojevi. Prema dobivenim podacima Slovenij a je ovaj posao obavila veoma dobro. Čini se, da je jedino bila zanemarena faza za proizvodnju gajbica za šljive, jer se to navodno »ne isplati«. Sudeći prema nekim proizvodnim zadacima iz prošle godine, može se zaključiti, da je ta pogreška u međuvremenu ispravljena. U Bosn i su montaže strojeva) također dobro obavljene. Jedino iradi! trenutne nestašice odgovarajućih strojeva, u nekim sandučarama montirani strojevi nisu dovoljno ekonomični za ovu vrstu proizvodnje. Tako su u pojedinim sanduičaraima montirani pilanski cirikuilari za krajčenje (Bos. Krupa, Banja Luka). Ova okolnost uvjetuje znatno veći utrošak pogonske energije od stvarno potrebnog, a radi upotrebe debljih listova pik, osjetno´ smanjenje iskorištenja drveta, a to ilstovremcno znači i poskupljenje proizvodnje. Također su u upotrebi preteški cirkulari letvaci (pilanskii), na kojima se izrađuju letvice za gajbiice. Ovo također uvjetuje iste loše posljedice. Stanje u ostalim republikama nije nam dovoljno poznato. Montaža strojeva u sandučari u Ogulin u izvršena je prilično nepravilno. Strojevi su postavljeni dosta proizvoljno i bez dovoljno veze s tehnološkim´ potrebama. Istovrsni strojevi smješteni su u grupe. Nekih strojeva ima previše (mali egaliziri), dok su neki: potpuno izostali (lagane klatne pile). Najglavnijil stroj (naročito važan za proizvodnju izvozne robe) za automatsko pravljenje pera i utora» na lastin rep«, koji istovremeno sastavlja i slijepljuje daščice, nije niti montiran u dvorana1, već posebno pod jednom inače solidnom šupom. Na taj je način u ovoj sandučari umanjen prtihciip određenih radnih faza i lančanog napredovanja proizvodnje. Računajući kapacitet svakoga pojedinog stroja, kapacitet te sandučare kao cjeline radi toga je umanjen. Faza za proizvodnju sanduka fine obrade, t. j . robe za, izvoz naročito je oslabljena, te stroj >.na lastin rep« nemože dovoljno doći do pravog izražaja, osim uz znatno poskupljenje proizvodnih troškova. Stovarište gotove robe. Pojam ovog stovarišta svodi se na solidnu i dovoljno prostranu šupu za smještaj proizvoda do otpreme i čuvanja od kvarenja. Šupa treba da ima dovoljno prostrano odjeljenje za zakivanje i "sklapanje sandučnih dijelova i sanduka; ovo* je potrebno naročito za zakivanje gajbica li) holandeza, dok se zakivanje krupnijih dijelova sanduka obavlja već u samoj dvorani; obično na mašinama čavlaricama. Šupa mora imati i odjeljenje za smještaj gotovih sandučnih dijelova, vezanih u svežnje. Prostor ovoga odjeljenja treba da je toliki, da se u njemu može smjestiti roba od približno dvomjesečne proizvodnje. Dolazi zatim odjeljenje za smještaj gotovih gajbica i holandeza, t. j . volumiinozne i relativno lagane robe; kapacitet ovoga odjeljenja morao> bi odgovarati kapacitetu tromjesečne proizvodnje. Moglo bi se primijetiti: čemu je potrebno stvarati tolike rezerve u gotovoj robi, kada se radi o planskoj proizvodnji. To zahtijeva priroda proizvodnje. Na pr. gajbice za svježu šljivu troše se jedamput godišnje, dok materijal pogodan za proizvodnju gajbica unilazi u toku cijele godine. Ako bi se gajbice i holandezi proizvodili samo za vrijeme sezone, došlo bi do pomanjkanja radne snage, podbacivanja u proizvodnji i radi upotrebe skuplje sirovine do poskupljenja proizvoda [umjesto odpatka pre 258 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 17 <-- 17 --> PDF |
raduju se daske). Zato treba gajbice i ostale sanduke za voće planirati i proizvoditi tokom cijele godine i to samo toliko, koliko napada odgova rajuće sirovine. U tu svrhu potreban je veći prostor za deponiranje gotov® robe; nekad je potrebno više vremena dok se proizvodnja određene vrste robe potpuno kompletira, ponekad korisnici nisu u stanju da redovito pre uzimaju robu, a katkad zakasni i distribucija. U svima ovim slučajevima, ako se ne raspolaže s prostorom za smještaj gotove robe, dolazi do gubi taka u proizvodnji i financijskom efektu. Isporuka sandunka za eksport vrši sei redovito u rokovima, pa je i za njih važno raspolagati dovoljnim prostorom za uskladištenje. Većina sandučara oskudijeva na prostoru za smještaj gotove robe. Ovo je također uvjetovalo podbacivanje u izvršenju proizvodnih zadataka, a u financijskom smislu pasivno poslovanje sandučara. Organizaciona shema pomoćnih sandučara Kod pomoćnih sandučara otpada posebno postrojenje za prorez oblovine. U dvorani otpada faza za proizvodnju sanduka fine obrade, a ostaju faze za grubu obradu i proizvodnju sanduka za voće, U ovakovim sandučarama dolazi u obzir jedan stroj za blanjanje, za slučaj potrebe blanjanih sandučnih dijelova (ratnice za crijep, holandezi i slično). Ostala odjeljenja potrebna su kao i pođ A), samo manjeg kapaciteta. Nedostaci u proizvodnji Pitanje kadra. Po ovom pitanju postoje dva problema: rukovodeći kadar i radna snaga. Rukovodećeg kadra još nema dovoljno, a od toga jedan dio nije savladao problematiku povjerenog zadatka..Ovaj kadar treba dijeliti na glavne rukovodioce, rukovodioce smjena i pomoćno manipulativno osoblje. Opća naobrazba glavnih rukovodioca trebala bi biti ravna naobrazbi drvarskog tehničara, uz uvjet dovoljnog praktičnog znanja. Od takvog rukovodioca zahtijeva se, da pozna sve tehnološko-organizacione procese, da je dobar kalkulant, da ima inicijative i da je dovoljno upućen u organizaciju administrativno-računskog poslovanja. Pošto su sandučare historijski u pogledu sistematski odgojenog kadra nešto novo to mi takvog kadra imamo veoma malo. Posljedica nedoraslog kadra su često veći ili manji nedostaci u proizvodnji. Nameće se pitanje, kako odgojiti stručni kadar. Jedan od načina mogao bi biti slijedeći: potreban broji drvarskih i šumarskih tehničara te ostalih, koji ispunjavaju uvjete, moglo bi se .uputiti na jednogodišnji praktični kurs na jednoj sandučari na pr. ZavidovićL Kursisti bi za sve vrijeme obavezno radili praktično: od rada na pojedinim strojevima, rukovođenja brigadama i smjenama, do svih računskih i administrativnih poslova. Pored toga treba da rade dnevno po dva sajta teoretski. Predmete financijskoračunarske prirode trebao bi predavati odgovarajući stručnjak s naročito- dobrom praksom u industrijskim pogonima. Za! vrijeme trajanja kursa ovaj nastavnik i nastavnik iz stručnih predmeta trebali bi ući u sastav kolegijiuma: (uprave sandučare) te da u tančine organiziraju sistem proizvodnje, računovodstva i administracije. Bilo bi potrebno, da se naročita pažnja pokloni analitičkom dijelu poslovanja, te gotovi podaci da se odmah primjenjuju oko1 obučavanja kursista. 259 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Rješenjem pitanja glavnih rukovodilaca, riješilo bi se samo po sebi i pitanje ostalog rukovodećeg kadra. Potrebno je samo birati dovoljno ozbiljne i pismene ljude. Valja primijetiti, da se na pojedinim mjestima neopravdano štedi na manipulativnom osoblju (predradnici)/ Na ovaj način dolazi do prividne uštede sa konta troškova plaća; to stvarno uvjetuje povećanje proizvodnih troškova, jer rad bez dovoljnog nadzora povlači smanjenje produktivnosti i slabljenje kvalitete proizvoda. Problematika radne snage M a je u tome, stoje (osim redovitog pomanjkanja) povremeno prebacivana na ispomoć u pilanu. Iako je bilo potrebno pomoći pilani, ipak bi se ovo moglo tumačiti podcjenjivanjem važnosti sandučara, što nije opravdano. Kadar stalnih radnika je najvažniji uvjet za postizavanje potrebne produktivnosti i dobre kvalitete proizvoda. Nedostaci tehničke prirode. Osim već spomenutih nedostataka treba još naročito podvući problem »unutrašnjeg prometa«, t. j . prenošenja robe od stovarišta sirovina do slagališta gotovih proizvoda;. Na pojedinim sandučarama redovito se mogu vidjeti prizori, da se sva moguća roba prenosi u naramcima. Ti naramci većinom ne dostižu težinu niti jedan do dva kg. Što je još gore, ovo se više puta radi unatoč činjenici da u pogonu postoje potrebne transportne naprave fkolosjeci, vagoneti i t. d.). Kad i ne bi bilo transportnih naprava, ipak ovakav način upotrebe radne snage nema nikakvog opravdanja. Ako ništa drugo, u obzir dolazi upotreba ručnih nosila. Upotrebom nosila bi na jednog radnika otpalo barem 10 kg težine. Ovo se navodi kao naročito drastičan primjer i jedan od glavnih razluoga probijanju platnog fonda. Sa malo više inicijative ,a bez velikog truda i troška, prenošenje robe može se znatno poboljšati pomoću transportera, kolica na 1, 2, 3´ i 4 kotača, dizalica manjih lil većih, nosila i dr. Napredak u tom pogledu znatno ovisi od zalaganja rukovodioca i ostalog stručnog osoblja. Smatram, da bi prenošenje materijala u naramcima trebalo, odmah zabraniti. Neke sandučare proizvode kvalitetno veoma slabu robu. Najčešći je tomu uzrok podcjenjivanje sanduka kao proizvoda. Ovo nerazumijevanje osobito se očituje kod proizvodnje gajbica za voće. Često puta uzrok je u nepravilnom rukovanju i površnom održavanju strojeva. Slab izgled robe najčešće dolazi kao posljedica lošeg reza, i to naročito na kružnim pilama; rezovi su neravni (koritasti) ili jako čupavi. Osim slabog oštrenja ovome je uzrok i mali broj okretaja cirkularne pile. To je slučaj, o kojem treba voditi računa; gdjegod se to događa, konkretnim rješenjem treba pogrešku, otkloniti. Cirkulari za najobičniju obradu ne smiju imati manje od 1.800 okret./min, dok za finiju obradu broj okretaja treba da je i preko 3.000 u min. Redovito treba voditi računa o upotrebi odgovarajućih pila, naročito kružnih. Događalo se, da se za poprečni rete (čelenje) upotrijebe pile za podužni rez; to se je negativno odrazilo na izgledu gotovih proizvoda. Način distribucije sanduka u tuzemstvu i plasiranja na vanjskom tržištu. Postoji izvjestan nesklad između načina planiranja proizvodnje sanduka i načina distribucije. Taj nesklad očituje se u slijedećem: Plan proizvodnje sanduka oslanja se na postojeće kapacitete. Prema vrsti strojeva u pojedinim fazama kapaciteti su podijeljeni obzirom na način obrade na tri 260 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 19 <-- 19 --> PDF |
osnovne grupe sanduka: obrađeni, neobrađeni i sanduci za voće . To znači, da je faza obrađenih sanduka, osim ostalih, snabdjevena još i specijalnim strojevima, kojih na pr. u fazi neobrađenih sanduka nema, niti su potrebni. Faza sanduci za voće također je snabdjevena nekim stro jevima, koji su neophodno potrebni za tu vrstu proizvodnje. Kao što se vidi, veoma su male mogućnosti da se smanjenjem proizvodnje jedne vrsti sanduka povisi proizvodnja drage vrsti. To se može provesti, ali samo ako se smanjuje proizvodnja obrađenih sanduka, obratno ne. Potrošači sanduka međutim planiraju svoje potrebe samo pod jednim nazivom »sanduci«. Pod tim se nazivom vrši i distribucija. Kada se kupci pojave radi sklapanja ugovora o isporuci, tek onda proizvođači saznajru, o kojim se sanducima radi i kojoj vrsti obrade. Prema tome je samo slučaj, ako se količine kon tingentiranih i naručenih sanduka podudaraju sa količinama planiranim za proizvodnju obzirom na vrstu obrade. Pokazalo se je, da je potražnja obra đenih sanduka bila mnogo veća od količina planiranih za proizvodnju. Na protiv, potražnja neobrađenih sanduka mnogo je manja od planom predvi đene količine. Na taj način nastale su dvije štete: jedna je, što nisu podmi rene sve potrebe, a druga, što pojedini kapaciteti ostaju nedovoljno isko rišteni, kao na pr. faza »neobrađeni sanduci«. Ovi nedostaci mogu se otkloniti, ako se uvede kod planiranja potreba ista nomenklatura, kao i kod planiranja proizvodnje. Osim toga bilo je slučajeva, da su pojedine veće privredne ustanove same izrađivale sanduke, naročito sanduke grube obrade. To je bio slušaj sa Monopolom duhana B. i H., koji je na svojoj pilani u Travniku rezao trupce često veoma dobre kvalitete, a od izrezanlilh piljenica tvornice duhana pravile su sanduke. Godišnja potreba ove ustanove navodno je 6.000 m3 sandučnih dijelova. To je jedan primjer, a vjerojatno je bilo još takovih. Na ovim se primjerima pokazuje, zašto ostaju neiskorišteni kapaciteti faze »grube obrade« sanduka. Sa druge strane nije potrebno naročito podvlačiti, da je ovakav način iskorištavanja drveta sa privrednog stanovišta štetan. Prigodom sastava plana distribucije redovito se rezervira određena količina sanduka za potrebe izvoza. Na osnovu ove kvote naši eksponenti stupaju u pregovore sa inozemnim trgovcima. Postupak oko toga je slijedeći: Naši trgovački izaslanici prikupljaju podatke o potrebama pojedinih trigovaca ili´ ustanova. Te podatke dostavljaju .našem glavnom predstavništvu za izvoz drvnih proizvoda, ai ovo preko republičkih predstavništava traiži od proizvođača podatke o mogućnostima proizvodnje i proizvodnim troškovima konkretno traženih sanduka. Sve to traje vrlo dugo, a po nekada 2—3 mjeseca. Osim toga se pregovori često završe i bez rezultata. Ova okolnost također negativno djeluje na izvršenje plama proizvodnje najvrijednijeg proizvoda — sanduka fine obrade. Na taj način dolazi) do toga, da izvjesno vrijeme strojevi u fazi »fine obrade« nemaju šta raditi, a to izgubljeno vrijeme ne može se poslije nadoknaditi. Predpostavlja se, da ovakav način prodaje na kapitalističkom tržištu uvjetuje postizanje nižilh prodajnih cijena od mogućih. Ponuđač se naime neprekidno nalazi u težem položaju od kupca. Navedeni nedostatak može se ispraviti, ako se odrede vrijednosni razredi sandučnih dijelova. Osnova za. ovo određivanje bila bi: karakteristične debljine, širine, i duljine pojedinih daščica, koje bezuvjetno utječu 261 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1951 str. 20 <-- 20 --> PDF |
na manje ili veće proizvodne troškove, uključivši tu i elemente načina obrade (blanjanje, cinkanje i t. d.). To znači, da bi se prodajna cijena jednog sanduka određivala u vidu zbroja izračunatih cijena, koje bi rezultirale iz navedenih vrijieđnosnih razreda. Raspolažući tim cijenama, t. j . faktorima za izračunavanje prodajnih cijena, za razne vrste sanduka mogli bi naši trgovački izaslanici vršiti neposredne prodaje. Konačna prodajna cijena, t. j . da li će biti viša ili niža, još uvijek bi ovisila od momenta potražnje, jačine i ozbiljnosti konkurencije, rokova isporuke i slično. Kod ovakovog rješenja postojala bi mogućnost, da se naši izaslanici o konkretiziranju prodaje sa centralom u domovini sporazmijevaju kratkim putem. Postoji i slijedeća mogućnost: Znamo, da se pojedini sanduci određenog tipa troše na tržištu u znatnim količinama. To je na pr. slušaj sa sanducima za pakovanje narandži, limuna, suhih šljiva, marmelade, masti i dr. Također znamo, da se i jači kapitalisti služe s tim, da robu proizvode »za sezonu«. Na taj način u danom momentu postaju »gospodari« na tržištu. Tim načinom postižu i povoljnije prodajne cijene. Prema tome moglo bi se na pr. 20—SO0!»1 količane planirane za izvoz proizvoditi i plasirati na ovaj način, U koliko se na ovaj način ne bi postigle povoljnije prodajne cijene, neosporno je, da bi to doprinjelo boljem i sigurnijem uposknju raspoloživih kapaciteta namijenjenih za proizvodnju robe za izvoz. U cilju unapređenja proizvodnje u sandučarama na temelju iznesenog, nameće se potreba za rješenje ovih pitanja: 1. Kompletiranje pogona sandučara sa još nepodignutim ili nedovršenim pomoćnim odjeljenjima (sušione, šupe i drugo); 2, Kompletiranje, izmjena iev. nov razmještaj strojeva u sandučarama, u kojima ima specifičnih nedostataka; 3. Bolja organizacija unutrašnjeg transporta; 4. Specijalizacija rukovodećeg kadra; 5. Stalna radna snaga; 6. Usklađenje načina planiranja proizvodnje i distribucije; 7. Elastičniji način plasiranja robe na stranim tržištima. BEITRAG ZUR FÖRDERUNG DER PRODUKTION DER KISTENFABRIKEN Autor analisiert vom ökonomischen und technischen Standpunkte aus die Organisatio der Kistenfaibriken; hebt hervor den grossen Fortschritt in der Lösung der Lokalisierung und der Arbeit der Kistenfabrikpiroduiktion als Ergänzung der Sägewerkprodulktion. Solche Lösung ermöglicht eine bessere Ausnutzung der forstlichen Hölzmassen. Autor verweist auf die Mänigell in Hinsieht aulf die Organisation der Produktion selbst hin, und schlägt vor: 1. in einzelnen Fällen zur Umänderung der Arbeitsmaischienenordnung greifen, dem Umtausch derjenigen, die unökonomiisch sind, 2, die neuen Fabriken je eher «mit Hallfsgefoäuden und Abteilungen komplettieren, 3i. zum sistematischen Instruieren des Betriebspersonals zutreten, 4. Den Marktverbraueh mit der Produktion planieren, 5. die Ware zur Ausfuhr soll dem Markte entsprechen, 6. über die ibessere und siistematischere Ausnutzung mehr Rechnung führen. m |