DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1951 str. 8     <-- 8 -->        PDF

nas frapira činjenica, da je velika većina autora sklona mišljenju, odnosno"
upravo tvrdi, da ista vrsta drveća na lošem tlu prije počinje roditi sjemenom
nego na dobrom.


Tako po G ay e r-F a m ric i u s u na slabijim tlima fruktifikacija počinje ranije
nego na dobrimi, iako se ne govori o vezi između kulminacije prirasta i fiziološke
zrelosti. Istu tvrdnju iznosi Lore y (ilO), Polla k (li6) i Sarnavka (11), Ugrenovi
ć dgpače izričito kaže: i»Na dobroime tlu —protivno rastenju u visinu — stabla
po´čiinju rađati ikasniije nego na lošemu.« Jedini od naših pisaca, Ettinge r je opet
iznimika; tvrdi, da prije rode plodo>m ona stabla, koja su poTasla na dobroim tlu, nego
ona na lošem. Pan o v je, čin;i se, sklon također ovom poslljednjem mišljenju, premda
se ograđuje od toga, da bi pripadao ´jednoj ili drugoj istruji. Ovdje kako vidimo postoji
očigledno proituslovlje: s jedne strane fruktifikacija nastupa u doba kulminacije
prirasta (svejedno da H visinskog ili volumnog), a tu stabla postižu na boljem zemljištu
prije nego na slabom — s druge strane stabla na lošem zemljištu fruktificiraju ranije
nego na dobrom.


Čini se, da je veza između kulminacije prirasta i početka fruktifikaciie
ustanovljena više teoretski nego praktičnim opažanjem i detaljnim ispitivanjima.
Jednom postavljena teza o toj međusobnoj uzročnoj vezi nije se
dalje potvrđivala istraživanjima, već je kao utvrđena istina prešla u literaturu.
Stanovište, da stabla na lošijem zemljištu počinju fruktificirati ranije
nego na dobrom, čini se, naprotiv, da je nastalo samo na osnovu nekih
opažanja u prirodi. No čini se da i ovo stanovište nije dovoljno utvrđeno
naučnim ispitivanjima i točnim promatranjem. Nasuprot tome činjenica, da
kulminacija visinskog prirasta kao i prirasta drvne mase nastupa prije na
dobrom nego na lošem zemljištu, svestrano je ispitano i utvrđena pokusima.
Iz ovog se primjera vidi, u kojem se smjeru razvijala šumarska nauka,
što je konačno i razumljivo, jer je problem prirasta bio već davno jedan
od centralnih problema šumarske prakse. Pitanje fruktifikacije šumskog
drveća nije doskora imalo naročite važnosti u šumarstvu, jer je sjeme čak
i među sporednim šumskim proizvodima bilo od sporednog značaja. Pojedine
iznimke (žir, kesten) nisu utjecale na teoretsko rješavanje toga pitanja,
jer nije bilo planiranja. Konačno, pitanje početka fruktifikacije drveća
nije samo šumarsko pitanje, već i problem opće botanike, samo što smo
mi šumari u njegovu rješavanju posebno zainteresirani.


»Neosporno je, da sve vrsti drveća traže dobro tlo, dakle povoljne
edafske faktore, da se mogu uspješno razvijati.« (4). Rađanje svakako spada
u »uspjeh« razvoja; prema tome ranije rađanje znak je povoljnih edafskih
faktora; ovdje se isključuje patološka pojava ranijeg rađanja izazvanog
ozHjedama i si. Možda je upravo okolnost, da zbog ranjavanja Jdakle u
obrani ili borbi za opstanak) stablo počinje ranije fruktificirati, navela na
misao, da i loše zemljište bude smatrano kao opasnost za opstanak i prema
tomu kao stimulans za ranije fruktificiranje. Ako je to početak razvijanja
teze o ranijoij fruktifikaciji na lošem zemljištu, onda je ona još teoretskija
od suprotne teze i, što je još gore, manje vjerojatna od nje.


Pretpostavimo li da je ispravna tvrdnja: »na lošijem zemljištu nastupa
fiziološka zrelost ranije nego na dobrom« — nameće nam se pitanje, koji
su uzroci, faktori, sadržani u lošem zemljištu, a koji omogućuju ili izazivaju
raniju fruktifikaciju. Znademo, da toplina ubrzava fruktifikaciju; na
toplim tlima, odnosno u toplijim klimatima nastupa urod sjemena ranije.


218