DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1951 str. 26 <-- 26 --> PDF |
AtiapAeM4xL ISKORISTIMO DRVNE OTPATKE 1. Briga za glavne i sporedne proizvode, U tvornicama šperploča i u ostalim pogonima za imehantčikii preradu drva, makar i nesvjesno, odlazi mnogo drveta u vatru, koje bi se inače moiglo iskoTistiti. Ili zboig slabog prikrajainja u šumi ili zbog naknadnih pukotina, na trupcima se prave isječcd i odsječci do jedan metar dužine, koji u najviše slučajeva odlaze u vatru. K toime, u tvornicama furnira i šperploča taJcOivi su ostaci puni vode od apsorbovane pare tako da ti »oitpaci« ni tu mnogo.ne koriste, a ponekad -se desi da oni wše gase nego jačaju vatru. Slično je i sa furnirlmia \ ostalim sortimeiitima ispod mjere. Alli,, po nekoj pogrešnoj navici, otpaci su STnoniin ogrjevnog materijala i otuda jedini put, kojd oni treba da slijedq, jest pogonska peć. Kod tehničkih i pogonskih rukovodilaca moiže se općenito primjetiti jedna tipična crta, da oni praite samo glavni proizvod, a sve drugo ispuštaju iz vida. Mjestimično oni upravljaju pažnju samo na količinu prorezanih klada ili isprešanih šperploča, a zapostavljaju konačni i glavni efekat — vrijednost produkata u cjelini i to na onom mjestu gdje se vrši otprema, a ta je vrijednost funkcija ne samo količine nego i kvalitete i asortimana. Takav slučaj može da bude kritičan kod prerade pragovske oblcvine iz koje se, osim pragova, dobijaju i Iriize (poipruge); Oivo se postiiže sitnjenjem ´ zgodnom manipulacijom defektnih i čvomatih komada, što dakako uzroikuje relativno visoke troškove prerade. No, akO´ je normativ utroška radne snage postavljen kruto po iprosječnom ključu, umjesto izdiferenciran po raznim sortimontima, preduzeće se, katkada, neće upuštati u silnjenje iz bojazni dal ne pređe normativ te će izgiibiti višestruko na konačnoj vrijednosti proizvoda, jer će uprkos prividno povoljnog randmana imati slab vrijednosni koeficijenat. Neka preduzeća još prije rata shvatila su rentabilnost sitnih, »galanterijskih« artikala, Čcsto^ su na bazi te spoznaje vršene i spekulativne kalkulacije: glavni produkt prodavan je uz relativno nisku cijenu, ali je kupac u galanterijii platilo duplu otštetu. Drvna galanterija u Karlovcu rodila se još prije rata baš iz takovih motiva. Galanterijski artikli pretstavljaju sitne proizvode drvne industrije, za upotrebu u domaćinstviima. Današnja drvna galanterija u Karlovcu prozivodi kuvače, gljive za štopanje čarapa, štipaljke za rublje, vješalice, pritiskače za krompir i si., sve iz takovih komada koji su isklj´učeni iz standardiziramih pilanskih proizvoda. U galanterijskom proizvoidu kupac plača više duhovitost i inventivnost proziivođača nego dr\´nu masu. Osim galanterijskih artikala, danas se iz drvnih otpadaka sve više proizvode dječje igračke, koje su do sada izrađivane od metaila. Tvornica alata Povišil u Osijeku (današnje preduzeće Ivo Marinković) steklo je glas upravo zbog proizvodnje sitnili predmeta, koji su se mogli proizvoditi iiz »sporednih pilanskih produkata (»untermassa«) i »otpadaka«. Karakteristično je spomenuti, da se PovišJl pored tadanjeg Mitrošpera i Ukoda bavio i proizvodnjom šperploča, ali ne za izvoz nego za vlastite potrebe. On je imao znatno mamju presu pa je koristio i takove furnire, koji.bi se inače tretirali kao »Untermass«. Time što je proizvodio´ i sjedala ZK. Stolice, za koje je imao posebnu malu formatpresu, mogao je korsiititi još manje komade. Povišil je, međutim izrađivao i sav alat za obrtnike t. j . drveni dio za ručne blanjiC, razna držala i drške (počevši oid burgije i glačalice pa do dlijeta i čekića), tako da je moigao iskoristiti i najsitniji otpadak. Na taj način on je i od pojma »podmjere« i od pojma »otpadak« stvorio relativan pojam. U Leipaigu se firma M. Miiller razvila u najveće drvno preduzeće baš na principu korišćenja otpadaka. Mada se vlasnik preduzeća lično interesovao´ za liskorišćenje otpadaka iz posve egoističnih razloga, on je tom interesu dao skromniji obrazac prema vani. Navodno, pošto se za glavni proizvod brinu svi, počam od najmanjeg pogonskog 236 . |
ŠUMARSKI LIST 6/1951 str. 27 <-- 27 --> PDF |
knjigovođe pa do najodgovornijeg pogonskog inženjera, zašto on ne bi razmislio o bregovima otipadakai, koji s© javljaju na svakoj fazi pKerade, statoo bujaju i uviru ponajčešće u pogoinsku peć? On je postavio- nekoliko ljudi, koji će pratiti samo »otpatke « i razmišljatii kakoi da se ti otpaci iskoriste. Ovi kontrolori otpadaka zadržavaili su se blizu poigonske peći, da bi tU´ štražairiili i zabranili ulaz svakome iole upotrebljivom komadu. Počelo se oizibilljmo raizmišljati, kako da se iskoniste kraći a uži komadi, koji su katkada prosto u žurbi izbačeni iz stroja. Na taj način Miiller je došao na misao da pravi burad od šperovanog drva, a tehnički i poigonski stručnjaci su ga u tome toliko poimogli, da su za ovu pToizvodmju uaimaH svakojaki ma^terijal. Poišto i bačve služe za razne, namjene, to je, već prema kvaliteti, jedan diO´ otišaO´ u ove a drugi u one svrhe. Miiller je, doduše, kupovao i najbolje trupee, a´H je o-n bio više poznat zbog finalni h proizvoda negO´ sa svojih poluprerađevina: furnira, šperploča i rezane grade. U upoTedbi sa svojim glavnim takmacem Schlobachom, koji je uživao ugled zbog solidne kvalitete furnira, Miiller je bio inventivni stvaralac za iskorišćenj´e drveta i sve više raszvijao´ finaln u proizvOidnju:, da bi dOi imaksimuma iscrpio početnu sirovinu, povisio randman i;, u konačnom cilju, postigao bolji f i n a´ n s i j s k i e f e k a t. 2. Otpaci kao sirovina za razne proizvode. U našem socijalsitičkom društvu težnja za štO´ boljim iskorišćenjem drveta trebala bi biti još snažnija. Zato bi trebalo kroz šta:mpu i predavanja pokrenuti disikusiju, u kojoj bi stručnjaci iznijeli mišljenja i prijedloge za bolje iskorišoenje drvnih o-tpadaka, ali bi ti prijedlozi trebali sadržati realnost d ne izlaziti iz okvira naiših stvarnih mogućnosti. Prema tome trebalo bi samo ono predlagati, štO´ je moguće izvesti sa našim vlastitim snagama i sredstvima. Takovoj, diskusiji mogla bi prethoditi nuižoia primjedba o potrebi eliminisanja nekih predrasuda, kao da su neke stvari krupne i važne, a neke sitne i nevažne, jer talkove predrasude koče iznošenje nekih prijedloga čijia bi realizacija zai društvo, možda, bila i vrlo korisna. Ne mora i ne može svaki prijedlog da bude historijsko otkriće. Ako je prijedlog konstruktivan, ako sam po sebi niije proturječan i ako- se odnosi na stvarnu i efikasnu pomoć u našoj s a d aj n j o j situaciji, on i pored opće skromnosti ima značaj i´ treba ga izložiti. To je pogotovo onda slučaj, ako se prijedlog odnosi na neko unapređenje koje imai masovn i značaj, pa se njegova vrijedniost pronalazi ne u pojedinačnoj nego u zlbiiru koristi vremena i prostora. Ovdje će, primjera padi, biti iznesen prijedlog za proizvodnju drveni h računal a iz drvnih otpadaka. Taji prijedlog u kojoj drugoj zemlji ili pod prilikama, ako se raspolaiže sa lo^ritmarima i modernim računskim strojevima, ne bi imao značaja. Za nas trenutno on je važan, jer se i za logaritmare i za druga računska pomagala platfaju znaičajne devize, a ako se radi »na snagu« onda se troši i vrijeme i papir nepotrebno. Drveno računallo ne samo da je koristan pomagač u radu nego je i jak regulator štednje. On bi se mogao proizvoditi masovno, narOičito iz otpadaka ispred Ijuštaljke (trupčšći). Privatnici ga izrađuju čak i za državne urede iz regulaime rezane građe, koja bi se mogla staviti na rasipoloženje izvozu! Jedan stolar iz Indije naplaćuje Statsitičkom Uredu u Beogradu i GLOBOS-u, zavod za učila, Beograd više od 500 Din samo za rad. Koliko- ovo oruđe može postati koniisno, može se vidjeti iz čiinjenice, da ono spregom sa logaritamskoim tabelom od M. Tasića (izdanje Prosveta Beograd) dobija dvostruku funkciju. Pored zbrajanja i odbijanja ono se može upotrebiti 1 kao numerički logaritmar i u tom smislu se već upotrebljava u preduzeću Ivo Lola Ribar u Sre.m Mitrovici. Ne samo da se izbjegava pisanje logaritama nego se logaritam divizora trenutno odbija od logaritma dividenda, pa se r a z 1 k a pomoću tablice pretvara u količnik . Paralelno sa omasovljenjem proizvodnje ovih računala rastao- bi i linteres za to oruđe, a time bi pola-koi-nestajalo i onih gomila ceduljica i papiTića sa stolova službenika, na koji-ma oni izvo-de najobičnije računske operacije. Na,dalje, poznato je da mi iskudjevamo sa kašikam-a za obuvanje. Taj sitan predmet z-aista je neophodan, jer -olakišava obuvanje i šte-di -obuću. Takova kašika dade se savršeno- izraditi iz otpadak a -orahovog furnira, no trebalo- bi samo i te »sitnice« planirati. Proizvodnju tih kašika ZiapoCeli su napredni radnici u stolariji Ivo Loila Ribar u Srem. Mitroviicii. M-ajsitio-r Ću-zdi, nastavnik i vrlo marljivi odgojitelj budućih stolara zajedno sa mladirn tebničaroim Maksom Maksimovićem, koji je i sam stolar, izraidili su format presu i proizveli su veći broj ukusnih i upotrebljivih: 237 |
ŠUMARSKI LIST 6/1951 str. 28 <-- 28 --> PDF |
kašika za abuvanjc. Oni su ustvari otvorili put i trebalo bi ih podržat: u njihovom nastojanju; no i svi ostali stručnjaci itirebali bi nastojiati da nešto za društvo korisno proiizvedu iz otpadaka drveta.. No to su samo primjeri kao dokaz da se bezbroj društvenih potreba može podmiriti iz odbačenih drvnih otpadaka, te ukoliko md u otkrivanju upotrebljivosti otpadaka viiše uspijemo, utoliko će bilt´i izrazitija naša hvala onim šumarima n.a terenu, koji ulažu često i velike napore za uzigajianje i kontrol´isanu proizvodnju šume. J. Starčević O značaju u određivanju ekononiičnostisšumskih transportnih sredstava U procesu eksploatacije šuma transport znatno utiče na formiranje cene drveta. On pretsjtavlja onu kariku koja podvezuje šumu, mesto produkcije drvne mase, sa mestom njene potrošnje ili prerade (pilane, razna gradilišta, preduizeća hemiske prerade drveta i dr.). Kako su ta mesta Tedo\´TiO´ dosta udaljena, to transport dobija posebno značenje u šumskoj privredi. Za naše prilike transpoirt ima još veći značaj zato Sto u našim šumama ne postoji široka mreža šumskih komunikacija koja bi bila oslonjena na isto takO´ gustu mrežu komunikacija javnog saobraćaja. Osim toga transport o-dnosi najveći deo troškova proizvodnje jer je u njemu skoncentrisan najveći deo raida a takođe li najveći deo osnovnih sredstava proiizvodnje. Kada se sve ovo ima u vidu, onda je .razumljivo, zaštoi se kod planiranja šumske prozivodnjc mora posebna pažnja pokloniti transportu, kao najvažnijem faktoru u procesu šumske proizvodnje. Za izvoz drvetfl! postoji više načina: animalna vuča, traktoni, kamaoni, šumske železniće, žičare, točila, plavljtenjie i splavarenje. Za jednu konkretnu eksi^loataoij´U imamo´ oibično jedno od ovih Itransportnih sredstava, ponekad dva odvojeno ili u kombinaciji te nam ona obezbeđuju najekonomičniiji izvoz. To znači, da se moraju dobro proučiti konkretni uslovi izvesne šume za eksploatđcij´U i na osnovu detaljne analize tih uslova određujiemo- najekoinoimičnije transportno sredsitvOi, Znamo da za veliku drvnu masu i to još kada se nalazi na većoj distanci dolazi u obzir železniica a za matldknasu i to kada je na maloim udaljenju, dolazi u obzir stočnai zaprega. Ukoliko imamo da savladamo veliku visinsku razliiku a na kratkom honizontailnoim rastojanju dolazi u obzir žićara ili ´tiočilo. Ovo´ aproksiimativno određivanje transportnog srodstva nije dovoljno. Omo nam ne može pružiti dofcar ri pravilan izbor transportnog sredstva. S druge strane određivanje transportnog sredstva projektorvanjemi više varijanti i računskim upoređivanjeim njiihovih koištanja pretstavlja prilično dug i teža´k posao, na šta perspektiivno planiranje u šumarstvu ne imoiže da računa. Perspektivno planiranje u šumarstvu zahteva užu granicu, koja bi olakšalla izbor transportnog sredstva — omogućila lako i brzo određivanje istog za tipične slučajeve eksploatacije, uz vođenje računa o svima napred naveden-im faktorima. Važnost toga proizilaizi iz same naipred navedene važnosti transporta u procesu šumske proizvodnje. Perspeklfiivno planiranje u šumiarstvu mora da ima mogućnosti brzog i lakog određiivanja šumskog transportnog sredstva za pojedine slučajeve eksploatacije, jer bi inače planiranje bilo nepotpuno. Mi za sada nemamio takvu metoidu određivanja šumsko´g transportnog sredstva a što bi inam Moi od velike koiristi u planiranju šumske privrede. Njena izrada i primena ne prestavljaju neku naročitu teškoću koja se ne bi mogla savladati brzo i lako. Uz saradnju šumarskih stručnjaka sa terena mogla bi se za relativno kratko vreme stvoiriti mogućnost brzog i lakog izbora šumskih transportnih sredstava. Proifesor Lcnjingradske šuimarske akademije D, A. Popo v prvi je obradioprimcnio u šumiarstvu motod amalitičkog i grafičkog O´dređivanja ekonomiičnosti šu.m- . sikih transportinih sredstava za prilike Sovjeltiskog Saveza (»Privremeni tehnički uslovi projektovanja šumskih puteva pri kompleksnoj n^ehanizaciji« — Suhoputni Ijesotransport 1 tom). U udžbeniku »šumska transportna sretstva« 1 deo od ing. M. S i m o n o-´ 238 |