DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1951 str. 26     <-- 26 -->        PDF

AtiapAeM4xL


ISKORISTIMO DRVNE OTPATKE


1. Briga za glavne i sporedne proizvode, U tvornicama šperploča i u ostalim pogonima
za imehantčikii preradu drva, makar i nesvjesno, odlazi mnogo drveta u vatru,
koje bi se inače moiglo iskoTistiti. Ili zboig slabog prikrajainja u šumi ili zbog naknadnih
pukotina, na trupcima se prave isječcd i odsječci do jedan metar dužine, koji u najviše
slučajeva odlaze u vatru. K toime, u tvornicama furnira i šperploča taJcOivi su ostaci
puni vode od apsorbovane pare tako da ti »oitpaci« ni tu mnogo.ne koriste, a ponekad
-se desi da oni wše gase nego jačaju vatru. Slično je i sa furnirlmia \ ostalim sortimeiitima
ispod mjere. Alli,, po nekoj pogrešnoj navici, otpaci su STnoniin ogrjevnog materijala
i otuda jedini put, kojd oni treba da slijedq, jest pogonska peć.


Kod tehničkih i pogonskih rukovodilaca moiže se općenito primjetiti jedna tipična
crta, da oni praite samo glavni proizvod, a sve drugo ispuštaju iz vida. Mjestimično
oni upravljaju pažnju samo na količinu prorezanih klada ili isprešanih šperploča, a
zapostavljaju konačni i glavni efekat — vrijednost produkata u cjelini i to na onom
mjestu gdje se vrši otprema, a ta je vrijednost funkcija ne samo količine nego i kvalitete
i asortimana. Takav slučaj može da bude kritičan kod prerade pragovske oblcvine
iz koje se, osim pragova, dobijaju i Iriize (poipruge); Oivo se postiiže sitnjenjem ´
zgodnom manipulacijom defektnih i čvomatih komada, što dakako uzroikuje relativno
visoke troškove prerade. No, akO´ je normativ utroška radne snage postavljen kruto
po iprosječnom ključu, umjesto izdiferenciran po raznim sortimontima, preduzeće se,
katkada, neće upuštati u silnjenje iz bojazni dal ne pređe normativ te će izgiibiti višestruko
na konačnoj vrijednosti proizvoda, jer će uprkos prividno povoljnog randmana
imati slab vrijednosni koeficijenat.


Neka preduzeća još prije rata shvatila su rentabilnost sitnih, »galanterijskih«
artikala, Čcsto^ su na bazi te spoznaje vršene i spekulativne kalkulacije: glavni produkt
prodavan je uz relativno nisku cijenu, ali je kupac u galanterijii platilo duplu otštetu.
Drvna galanterija u Karlovcu rodila se još prije rata baš iz takovih motiva. Galanterijski
artikli pretstavljaju sitne proizvode drvne industrije, za upotrebu u domaćinstviima.
Današnja drvna galanterija u Karlovcu prozivodi kuvače, gljive za štopanje
čarapa, štipaljke za rublje, vješalice, pritiskače za krompir i si., sve iz takovih komada
koji su isklj´učeni iz standardiziramih pilanskih proizvoda. U galanterijskom proizvoidu
kupac plača više duhovitost i inventivnost proziivođača nego dr\´nu masu. Osim galanterijskih
artikala, danas se iz drvnih otpadaka sve više proizvode dječje igračke,
koje su do sada izrađivane od metaila.


Tvornica alata Povišil u Osijeku (današnje preduzeće Ivo Marinković) steklo je
glas upravo zbog proizvodnje sitnili predmeta, koji su se mogli proizvoditi iiz »sporednih
pilanskih produkata (»untermassa«) i »otpadaka«. Karakteristično je spomenuti, da se
PovišJl pored tadanjeg Mitrošpera i Ukoda bavio i proizvodnjom šperploča, ali ne za
izvoz nego za vlastite potrebe. On je imao znatno mamju presu pa je koristio i takove


furnire,
koji.bi se inače tretirali kao »Untermass«. Time što je proizvodio´ i sjedala
ZK. Stolice, za koje je imao posebnu malu formatpresu, mogao je korsiititi još manje
komade. Povišil je, međutim izrađivao i sav alat za obrtnike t. j . drveni dio za ručne
blanjiC, razna držala i drške (počevši oid burgije i glačalice pa do dlijeta i čekića), tako
da je moigao iskoristiti i najsitniji otpadak. Na taj način on je i od pojma »podmjere«
i od pojma »otpadak« stvorio relativan pojam.
U Leipaigu se firma M. Miiller razvila u najveće drvno preduzeće baš na principu
korišćenja otpadaka. Mada se vlasnik preduzeća lično interesovao´ za liskorišćenje
otpadaka iz posve egoističnih razloga, on je tom interesu dao skromniji obrazac prema
vani. Navodno, pošto se za glavni proizvod brinu svi, počam od najmanjeg pogonskog


236
.


ŠUMARSKI LIST 6/1951 str. 27     <-- 27 -->        PDF

knjigovođe pa do najodgovornijeg pogonskog inženjera, zašto on ne bi razmislio o
bregovima otipadakai, koji s© javljaju na svakoj fazi pKerade, statoo bujaju i uviru ponajčešće
u pogoinsku peć? On je postavio- nekoliko ljudi, koji će pratiti samo »otpatke
« i razmišljatii kakoi da se ti otpaci iskoriste. Ovi kontrolori otpadaka zadržavaili
su se blizu poigonske peći, da bi tU´ štražairiili i zabranili ulaz svakome iole upotrebljivom
komadu. Počelo se oizibilljmo raizmišljati, kako da se iskoniste kraći a uži komadi,
koji su katkada prosto u žurbi izbačeni iz stroja. Na taj način Miiller je došao na
misao da pravi burad od šperovanog drva, a tehnički i poigonski stručnjaci su ga u
tome toliko poimogli, da su za ovu pToizvodmju uaimaH svakojaki ma^terijal. Poišto i
bačve služe za razne, namjene, to je, već prema kvaliteti, jedan diO´ otišaO´ u ove a
drugi u one svrhe. Miiller je, doduše, kupovao i najbolje trupee, a´H je o-n bio više
poznat zbog finalni h proizvoda negO´ sa svojih poluprerađevina: furnira, šperploča
i rezane grade. U upoTedbi sa svojim glavnim takmacem Schlobachom, koji je uživao
ugled zbog solidne kvalitete furnira, Miiller je bio inventivni stvaralac za iskorišćenj´e
drveta i sve više raszvijao´ finaln u proizvOidnju:, da bi dOi imaksimuma iscrpio početnu
sirovinu, povisio randman i;, u konačnom cilju, postigao bolji f i n a´ n s i j s k i
e f e k a t.


2. Otpaci kao sirovina za razne proizvode. U našem socijalsitičkom društvu težnja
za štO´ boljim iskorišćenjem drveta trebala bi biti još snažnija. Zato bi trebalo kroz
šta:mpu i predavanja pokrenuti disikusiju, u kojoj bi stručnjaci iznijeli mišljenja i
prijedloge za bolje iskorišoenje drvnih o-tpadaka, ali bi ti prijedlozi trebali sadržati
realnost d ne izlaziti iz okvira naiših stvarnih mogućnosti. Prema tome trebalo bi samo
ono predlagati, štO´ je moguće izvesti sa našim vlastitim snagama i sredstvima.
Takovoj, diskusiji mogla bi prethoditi nuižoia primjedba o potrebi eliminisanja
nekih predrasuda, kao da su neke stvari krupne i važne, a neke sitne i nevažne, jer
talkove predrasude koče iznošenje nekih prijedloga čijia bi realizacija zai društvo,
možda, bila i vrlo korisna. Ne mora i ne može svaki prijedlog da bude historijsko
otkriće. Ako je prijedlog konstruktivan, ako sam po sebi niije proturječan i ako- se
odnosi na stvarnu i efikasnu pomoć u našoj s a d aj n j o j situaciji, on i pored
opće skromnosti ima značaj i´ treba ga izložiti. To je pogotovo onda slučaj, ako se
prijedlog odnosi na neko unapređenje koje imai masovn i značaj, pa se njegova
vrijedniost pronalazi ne u pojedinačnoj nego u zlbiiru koristi vremena i prostora.


Ovdje će, primjera padi, biti iznesen prijedlog za proizvodnju drveni h računal
a iz drvnih otpadaka. Taji prijedlog u kojoj drugoj zemlji ili pod prilikama,
ako se raspolaiže sa lo^ritmarima i modernim računskim strojevima, ne bi imao značaja.
Za nas trenutno on je važan, jer se i za logaritmare i za druga računska pomagala
platfaju znaičajne devize, a ako se radi »na snagu« onda se troši i vrijeme i papir
nepotrebno. Drveno računallo ne samo da je koristan pomagač u radu nego je i jak
regulator štednje. On bi se mogao proizvoditi masovno, narOičito iz otpadaka ispred
Ijuštaljke (trupčšći). Privatnici ga izrađuju čak i za državne urede iz regulaime rezane
građe, koja bi se mogla staviti na rasipoloženje izvozu! Jedan stolar iz Indije naplaćuje
Statsitičkom Uredu u Beogradu i GLOBOS-u, zavod za učila, Beograd više od
500 Din samo za rad. Koliko- ovo oruđe može postati koniisno, može se vidjeti iz čiinjenice,
da ono spregom sa logaritamskoim tabelom od M. Tasića (izdanje Prosveta Beograd)
dobija dvostruku funkciju. Pored zbrajanja i odbijanja ono se može upotrebiti
1 kao numerički logaritmar i u tom smislu se već upotrebljava u preduzeću
Ivo Lola Ribar u Sre.m Mitrovici. Ne samo da se izbjegava pisanje logaritama nego
se logaritam divizora trenutno odbija od logaritma dividenda, pa se r a z 1 k a pomoću
tablice pretvara u količnik . Paralelno sa omasovljenjem proizvodnje ovih
računala rastao- bi i linteres za to oruđe, a time bi pola-koi-nestajalo i onih gomila ceduljica
i papiTića sa stolova službenika, na koji-ma oni izvo-de najobičnije računske
operacije.


Na,dalje, poznato je da mi iskudjevamo sa kašikam-a za obuvanje. Taj
sitan predmet z-aista je neophodan, jer -olakišava obuvanje i šte-di -obuću. Takova
kašika dade se savršeno- izraditi iz otpadak a -orahovog furnira, no trebalo- bi samo
i te »sitnice« planirati. Proizvodnju tih kašika ZiapoCeli su napredni radnici u stolariji
Ivo Loila Ribar u Srem. Mitroviicii. M-ajsitio-r Ću-zdi, nastavnik i vrlo marljivi odgojitelj
budućih stolara zajedno sa mladirn tebničaroim Maksom Maksimovićem, koji je
i sam stolar, izraidili su format presu i proizveli su veći broj ukusnih i upotrebljivih:


237




ŠUMARSKI LIST 6/1951 str. 28     <-- 28 -->        PDF

kašika za abuvanjc. Oni su ustvari otvorili put i trebalo bi ih podržat: u njihovom


nastojanju; no i svi ostali stručnjaci itirebali bi nastojiati da nešto za društvo korisno


proiizvedu iz otpadaka drveta..


No to su samo primjeri kao dokaz da se bezbroj društvenih potreba može podmiriti
iz odbačenih drvnih otpadaka, te ukoliko md u otkrivanju upotrebljivosti otpadaka
viiše uspijemo, utoliko će bilt´i izrazitija naša hvala onim šumarima n.a terenu,
koji ulažu često i velike napore za uzigajianje i kontrol´isanu proizvodnju šume.


J. Starčević
O značaju u određivanju ekononiičnostisšumskih transportnih sredstava


U procesu eksploatacije šuma transport znatno utiče na formiranje cene drveta.
On pretsjtavlja onu kariku koja podvezuje šumu, mesto produkcije drvne mase, sa
mestom njene potrošnje ili prerade (pilane, razna gradilišta, preduizeća hemiske prerade
drveta i dr.). Kako su ta mesta Tedo\´TiO´ dosta udaljena, to transport dobija posebno
značenje u šumskoj privredi. Za naše prilike transpoirt ima još veći značaj zato
Sto u našim šumama ne postoji široka mreža šumskih komunikacija koja bi bila oslonjena
na isto takO´ gustu mrežu komunikacija javnog saobraćaja. Osim toga transport
o-dnosi najveći deo troškova proizvodnje jer je u njemu skoncentrisan najveći deo
raida a takođe li najveći deo osnovnih sredstava proiizvodnje.


Kada se sve ovo ima u vidu, onda je .razumljivo, zaštoi se kod planiranja šumske
prozivodnjc mora posebna pažnja pokloniti transportu, kao najvažnijem faktoru u
procesu šumske proizvodnje.


Za izvoz drvetfl! postoji više načina: animalna vuča, traktoni, kamaoni, šumske
železniće, žičare, točila, plavljtenjie i splavarenje. Za jednu konkretnu eksi^loataoij´U
imamo´ oibično jedno od ovih Itransportnih sredstava, ponekad dva odvojeno ili u
kombinaciji te nam ona obezbeđuju najekonomičniiji izvoz. To znači, da se moraju
dobro proučiti konkretni uslovi izvesne šume za eksploatđcij´U i na osnovu detaljne
analize tih uslova određujiemo- najekoinoimičnije transportno sredsitvOi, Znamo da za
veliku drvnu masu i to još kada se nalazi na većoj distanci dolazi u obzir železniica
a za matldknasu i to kada je na maloim udaljenju, dolazi u obzir stočnai zaprega. Ukoliko
imamo da savladamo veliku visinsku razliiku a na kratkom honizontailnoim rastojanju
dolazi u obzir žićara ili ´tiočilo. Ovo´ aproksiimativno određivanje transportnog
srodstva nije dovoljno. Omo nam ne može pružiti dofcar ri pravilan izbor transportnog
sredstva. S druge strane određivanje transportnog sredstva projektorvanjemi više varijanti
i računskim upoređivanjeim njiihovih koištanja pretstavlja prilično dug i teža´k
posao, na šta perspektiivno planiranje u šumarstvu ne imoiže da računa.


Perspektivno planiranje u šumarstvu zahteva užu granicu, koja bi olakšalla izbor
transportnog sredstva — omogućila lako i brzo određivanje istog za tipične slučajeve
eksploatacije, uz vođenje računa o svima napred naveden-im faktorima. Važnost
toga proizilaizi iz same naipred navedene važnosti transporta u procesu šumske proizvodnje.
Perspeklfiivno planiranje u šumiarstvu mora da ima mogućnosti brzog i lakog
određiivanja šumskog transportnog sredstva za pojedine slučajeve eksploatacije, jer
bi inače planiranje bilo nepotpuno. Mi za sada nemamio takvu metoidu određivanja
šumsko´g transportnog sredstva a što bi inam Moi od velike koiristi u planiranju šumske
privrede. Njena izrada i primena ne prestavljaju neku naročitu teškoću koja se ne bi
mogla savladati brzo i lako. Uz saradnju šumarskih stručnjaka sa terena mogla bi se
za relativno kratko vreme stvoiriti mogućnost brzog i lakog izbora šumskih transportnih
sredstava.


Proifesor Lcnjingradske šuimarske akademije D, A. Popo v prvi je obradioprimcnio u šumiarstvu motod amalitičkog i grafičkog O´dređivanja ekonomiičnosti šu.m- .
sikih transportinih sredstava za prilike Sovjeltiskog Saveza (»Privremeni tehnički uslovi
projektovanja šumskih puteva pri kompleksnoj n^ehanizaciji« — Suhoputni Ijesotransport
1 tom). U udžbeniku »šumska transportna sretstva« 1 deo od ing. M. S i m o n o-´


238