DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1951 str. 68 <-- 68 --> PDF |
Borba protiv šumskih požara U svrhu uspješne borbe protiv požara (vidi Š. L. br. 11 iz 1950. ing, Šafar) potrebno je navesti koju riječ i o uzrocima požara. Došlo je naime vrijeme da se i kad nas ozbiljnije udubimo u ovaj problem, kako bi se što efikasnije i što bolje očuvalo naše zeleno zlato od propasti. Uzroka ima više i raznovrsnih i nije lako donijeti praktično rješenje mnogovrsnim problemima i (kad plane požar) pronaći pogodna sredstva, da se daljnja pogibelj brzo i posve spriječi ili bar svede na najmanju mjeru. O tome se mogao uvjeriti mnogi šumar, kad se našao pred ovim strašnim prirodnim elementom, koji velikom brzinom uništava neizmjerno šumsko bogatstvo nagomilano kroz dugi period vremena, da rukovodi obranbeniim radovima i rješava mnoga složena i neočekivana pitanja. Koliko je to težak posao najbolji je dokaz, što i pored ulaganja svega znanja i svih napora propadnu ogromne količine drvnih masa, nestaju industrijska postrojenja, stradaju naselja, a ponekad padnu i ljudske žrtve. Šumski požari pojavljuju se redovno kao posljedica poremećenja ravnoteže između šumarstva i poljoprivrede. Oskudica stočne" hrane nastoji se namiriti šumskom pašom. Mnoge šumske sastojine padaju žrtvom požara da bi se povećala ispašišta u planinskim krajevima odnosno da bi se proširilo poljoprivredno zemljište u nizini. Takovih slučajeva u našim krajevima ima nažalost vrlo mnogo; dosta je spomenuti velike šumske požare, nastale radi sricanja poljoprivrednog zemljišta ili ispaše: na otoku Mljetu buhač, na području šumarije Vrhovine »Samar—Komarnica—Dugi dol«, gdje su postradale naše ponajbolje borove sastojine radi paše. Mnogi šumar se sjeća ogromnih požara, koji su uništili velike komplekse četinjastih šuma na području NR B. i H. (u Krivajskom basenu, u gornjem dijelu Drinjače, na prelivodi Vrbanje i Ugrić potoka, gdje je iznad vrela Koritovac pri gašenju poginuo šumar Hartman. Mnoge zakonske odredbe, razne agrarne reforme, kolonizacije, komasacije, podjele šumskog zemljišta beskućnicima, dobrovoljcima, ratom oštećenim licima u svrhu pretvorbe u poljoprivredno zemljište, ni mnoge komisije za razgraničenje poljoprivrednog od šumskog zemljišta nisu uspjele, da uspostave navedenu ravnotežu i da time eliminiišu jedan od glavnih uzroka velikih šumskih požara. Daljnji uzroci šumskih požara, pripisuju se neopreznosti, nemarnosti i nerazboritosti izletnika, planinara, ugljenara, sabirača šumskih plodova, čobana, šumskih radL nika, želj. saobraćajnog osoblja i samog šum. čuvarskog osoblja. Često i igrom zapali šumu, kad udari na suhare.´ Neki pretpostavljaju da bi uzrokom ogromnih požara borovih šuma u Francuskoj (okolina Bordeaux-a 1948. godine i To-ulona 1949. g.) mogla biti »emisija ili emana,cija« zapaljivih plinova dz krošanja borovih šuma isparavanjem pinena iz borovih iglica, naročito kad se one počnu sušiti. Maksimalni sadržaj eteričnih ulja u borovim iglicama registrira se naime u mjesecu julu i augustu, kada borove šume isparavaju i po nekoliko kg terpena po ha dnevno. (Otuda navodno i dezinfekciono djelovanje vazduha četinjastih šuma na gTudobolne: Upotreba derivata smole za dezinfekciju bolničkih soba, kinodvorana, izgradnja bolnica i sanatorija za grudobom-e u četinjastim šumama.) iPojava učestalih šumskih požara posljednih godina potvrđuju konstataciju, da se oni pojavljuju u serijama čas jače čas slabije frekvancije u uskoj vezi sa općom sušom i niskom atmosferskom vlagom. Najveća frekvencija požara pojavljuje se kad atmosferska vlaga padne ispod 35". Požar postaje naročito opasan kada pored visoke zračne temperature j jakog vjetra vlažnost pokrova padne ispod 10%. Tome u prilog govore makar i nepotpuni statistični podaci o šumskim površinama, postradalim od požara zk vrijeme od 1947—1950. Potrebno je stoga i mimo> svih postojećih propisa o požarima stalno raspravljati o mogućim mjerama predostrožnosti, kako bi se ova enormna pogibelj svela na minimum. U prvom redu treba uzgajati po ´mogućnosti mješovite sastojine, U četinjastim šumama treba podržavati vatrobrane prosjeke, zaštitne plašteve ili pojase od listača; u Italiji u tu svrhu uzgajaju akacije (Acacia saligna i A. pycnantha) kao vrste brzog rasta i praktički skoro nesagorive »fiscie controfuoco«. Na graničnim linijama šumske podjele održavati čiste i neobraštene prosjeke. Podržavati strogi šumski red, uklanjati suhare i sulhi korov na rubovima šuma, pored puteva, cesta i željezničkih pruga; sabirati koru i iverje oko smolarenih stabala. Za vrijeme ljetnih suša u kritičnim prazničkim danima pojačati čuvarsku i osmatračku službu. Obavještavati javnost o imanentnoj pogibelji šumskih požara putem dnevnih novina, radioemisija, kinopredstava, 174 |