DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1951 str. 58 <-- 58 --> PDF |
/ fcke plants which»suoeeded 29% and their shoots wore 27% higher than thoss of control- plants. — It was achieved to connect cuttings of different poplar varieties too. Populus nigra and Popu´us Wislizenii). Owing to that it is possible to use this method in experimenting with vegetative hybrids. The principle of the planting with curved sets was as follows: sets of one year old, 50—´1O0 cm long, were planted in horizontal state 20—30 cm deep. During the planting the upper part of the set ´was curved, and by this way only the terminal buds have remained over the ground level. After this planting the underground part of th© set has developped into the roots, and the terminal bud into an unusual stout and opulent stem — for in a set there is much more reserve stuff than in a usually short cutting. Therefore is the success with sets planted according to that method much more certain. The experimente of the planting according to this method were made during the heavy dryness with following rezults: the sets 30 cm long succeeded 100%. and ones of 100 cm long 85%. The avarage height o fthe shoots 50 cm long was 130 cm and those of 100 cm long — 160 cm. At the same time the usual sets planted for the control purposes succeeded 67%, and the average height of the shoots was 10O cm. Inj-. Ivanka Milatović (Zagreb): NEKE BOLESTI NAŠIH ČETINJAČA U ŠUMSKIM RASADNICIMA Fusarium U šumskim rasadnicima često vrlo rano propadaju mlade biljke crnogorice. Osobito se masovno suše jednogodišnje i dvogodišnje biljčice vrsta Pinus i Picea, a suše i ostale crnogorice kao vrste Larix, Pseudotsuga i t. d. Ovoj su pojavi u najviše slučajeva uzrok gljivice roda Fusarium, pa se ova bolest obično naziva »Fuzarioza«. Sušenje biljčica crnogorica u velikom procentu pa čak i do 90% vrlo je česta pojava. Navest ćemo samo nekoliko primjera bolesti »Fuzarioze« prikupljene s terena posljednjih godina. U 1949 g. nastalo je sušenje smrekovih biljčica (Picea excetsa) u rasadniku u Našicama, a u Kninu ista se bolest pojavila na Pinus silvestris. U rasadniku »Slavin« u Omišu napao >e Fusarium sp, crni bor (Pinus nigra), alepski bor (P. halepensis) i čempres (Cupressus sempervirens). U šumskom Rasadniku Benkovac ista se bolest javila na crnom boru (Pinus nigra) 1950 g. te u rasadniku »Kras« u Sinju i rasadniku Muć i dr. Ovo je samo nekoliko primjera ove bolesti s terena determiranih u Zavodu za fitopatologiju, Poljopr.-šum. fakulteta u Zagrebu, a koji jasno govore o proširenosti »Fuzarioze« u našim rasadnicima. »Fuzarioza« je prilično poznata bolest. No mjere suzbijanja koje se sprovode na terenu prilično su nepotpune, pa otuda i dolazi do oboljenja usprkos preduzetom suzbijanju. Tako na primjer sjeme crnog bora se desinficiralo prije sjetve u 0,lfl!o formalinu prema izvještajima povjereništva šumarstva iz Benkovca i zaraza se ipak pojavila. Obzirom na biologiju gljivica Fusarium ovo je posve razumljivo, budući da je zaraza nastala iz tla, a ne putem sjemena. Gljivice Fusarium roda sačinjavaju normalnu mikološku floru tla. Otuda i dolazi do neefikasnosti upotrebe samo raskuženog sjemena za sjetvu i do sušenja mladih biljčica zbog zaraze gljivicama Fu 164 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1951 str. 59 <-- 59 --> PDF |
serium sp. Fusarium može biti na sjemenu, pa se i prenosi sjemenom, ali t© su mnogo rjeđi slučajevi. Do oboljenja dolazi većinom iz tla napadom gljivica na korijenje, što uvjetuje sušenje iglica i cijele biljčice. . Bolest »Fuzariozu« uvjetuju različite gljivice roda Fusarium. Sušenje biljaka crnogorice može nastati parazitizmom jedne ili više gljivica ovog roda. Izvjesne gljivice napadaju samo provodne elemente korijena, druge uvjetuju trulenje korijena i time dovode do smetnja u primanju hrane i vode, što se zapaža promjenom boje iglica, zatim na sušenju iglica i cijele biljčice ili nastaje naglo polijeganje ponika. Koje su vrste Fusarium gljivica u našim rasadnicima, nije do sada ispitano. Od fuzarijskih vrsta, kao parazit! provodnih elemenata u Evrop; dolaz; na pr. Fusarium oxysporu.m v. aurantiacum Tubeuf (Fusoma pini Hartig), Fusarium bulbi´genum v. blast i cola (F. blasticola Rostrup) i t. d. Ima i takovih fuzarijskih gljivica koje uvjetuju trulenje korijena kao na pr, Fusarium culmorum W. G. Sm., Fusarium avenaceum (Fr.) Sacc. i t. d. Osim promjene boje Oglica i polijeganja drugog osobitog znaka fuzarijske bolesti nema, te se zbog toga na terenu teško utvrd; pravi uzročnik bolest´. Tek u nekim slučajevima vide se na korijenu bjelkaste paučinaste prevlake ili bjelkasti pristići´, koji su u stvar: hife ili spore gljive. Bolest se utvrđuje mikroskopskom pretragom korijena; ako je uzročnik »Fuzarioza«, prisutne su spore srpastog oblika. U nekim primjerima determinacija vezana je uz prethodno stavljanje zaraženog materijala u vlažne uslove da se razviju spore, dok točna determinacija vrste Fusariu m gljive traži dulje ispitivanje čiste kulture gljive. » Zaraza »Fuzarioze« nastaje najčešće kao sekundarna pojava što znači da postoji neki primarni uzrok. Primarni uzrok, je oslabljelost biljke bilo zbog klimatskih ili edafskih faktora kao i zbog nepotpune obrade tla ili njege kulture i t. d. Fusarium gljivice koje sačinjavaju normalnu mikološku floru tla, lako zahvaćaju i uništavaju slabije biljke. »Fusarioza« je opasna bolest i mnogih poljoprivrednih biljaka kao na primjer pamuka i graha. Prirod graha bio je uništen u 1950 g, zbog suše i fusarioze. Iste godine pojavila se fuzarioza na sicilijanskom ruju (Rhus coriaria) na mnogim mjestima Dalmacije i Istre, I ovdje se pojavila ova bolest kao sekundarna pojava na oslabljelim i lošim sadnicama dopremljenima iz Makedonije. Kod većine fuzarijskih bolesti dolazi zaraza iz tla, a preduvjet je neotpornost biljke zbog loše obrade tla ili loše njege ili zbog prevelike vlažnosti, prejake insolacije i dr. Prema tome suzbijanje fuzarioze osobito na biljkama crnogorice u rasadnicima sastoji se prvom redu u stvaranju najpovoljnijih uvjeta rasta pojedinih kultura. Ipak može doći do »Fuzarioze« kao primarne na tlima gdje je izvršena sjetva biljaka crnogorice na isto mjesta gdje je bilo masovno sušenje ponika, a nisu bile izvršene nikakve prethodne pripreme za suzbijanje kao što je otklanjanje zaraženog usjeva i desinfekcija tla. Obzirom na okolnost, da su fuzarijske gljivice sastavni dio mikološke flore organske supstance tla, kemijski način suzbijanja često nema uvijek najpovoljnije rezultate. Pitanje efikasnog suzbijanja fuzarioze u rasadnicima predstavlja još uvijek problem šumarske prakse, Otežavajući momenat u rješavanju najboljih načina za sprečavanje ovog oboljenja jest velika proširenost fusarijskih gljivica u tlima, a to znači da suzbijanje bolesti uveliko 165 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1951 str. 60 <-- 60 --> PDF |
ovisi o uništavanju fuzarijskih gljivica u tlima. Danas poznate mjere suzbijanja ovog oboljenja smanjuju u znatnoj mjeri zarazu, i potrebno je da se primjene u praksi. Suzbijanj e sastoji se u ovom. U´rasadnicima gdje se pojavilo ovo oboljenje ponika crnogorice kao i starijih biljaka, suzbijanje bolesti se sastoji u uklanjanju oboljelih biljaka iz rasadnika i njihovom uništavanju. Time se otklanja organska supstanca povoljna za daljnje širenje micelija gljive i daljnje propadanje rasada. U nekim tlima ima osobito mnogo Fusarium gljivica i tu dolazi češće do ovog oboljenja. Pojedine gredice ovakovih tala, nakon što su odstranjene bolesne biljke, treba desinficirati prije ponove sjetve bilo koje vrste crnogorice. Raskuživanje tla vrši se 1% formaldehvdom. Na 4 m2 uzima se 10 lit. priređenog sredstva. Najprije se polije tlo sa 5 lit. sredstava i prekrije se sa vrećama, impregniranim platnom ili sličnim i ostavi se tako 24 sata,a nakon toga tlo se polije sa preostalih 5 litara sredstva (razumije se na 1 m2), i prekrije se na isti način i u jednakom vremenu. Iza toga tlo se prekopa i priredi za sjetvu, koja se može izvršiti nakon 14 dana. Tlo se može desinficirati 3 % rastopinom bakrenog sulfata u količini 5—6 lit. na 1 m2. Nakon mjesec dana može se sijati. Kao dopunska mjera raskuživanja tla naprašuje se sjeme prije sjetve živinim preparatima za desinfekciju sjemena (na pr. Ceretan) u količini 150—20Q g na 100 kg sjemena- Sjeme se može desinficirati močenjem u 0,1% formalinu 15 minuta, ili u 0,05%» bakrenom sulfatu u trajanju od 10 minuta. Ako se sjeme moči u bakrenom sulfatu, nakon močenja se ispere u vapnenom mlijeku. Samo raskuživanje sjemena ne će imati uspjeh iz razloga što zaraza najviše ^nastaje iz tla. U praksi upotrebljava se u suzbijanju »Fuzarioze« polijevanje gredicaprije sjetve 2% bordoškom juhom ili se polijevaju gredice između biljaka hipermanganom (1 kg na 100 lit. vode) u količini od 6 lit. na 1 m2 i nakon 4 dana poliju se ponovo istom količinom sredstva. Iako ovi načini suzbijanja mogu imati povoljan uspjeh, ipak nije sigurno da potpuno zaštićuju mladi usjev od bolesti. Kao što je već istaknuto, trebalo bi pokusima utvrditi koje su mjere suzbijanja najbolje u našim prilikama. Također i ispitivanje vrsta Fusarium gljivica, koje dolaze kao uzročnici sušenja crnogorice kod nas, predstavlja također jedno važno područje naših fitopatologa. Peridermium pini Nešto rjeđa bolest koja se pojavljuje na Pinus vrstama u rasadnicima uzrokovana je rđom Peridermium pini ili Coleosporium sp. Za razliku od »Fuzarioze« ova se bolest javlja samo na iglicama. Peridermiu m pin i je heterecijska rđa, ikoja spermogonije i ecidije razvija na Pinus vrstama i to Pinus si 1 v e s t r i s, P. montana, P. munghus i P. austriaca. Po ecidijskom stadiju rđa se naziva Peridermium pini a c i- col a sa Pinu s vrsta prelazi gljiva ma razne korove i stvara uredo i-teleintostadij, koji se naziva Coleosporiu m sp, Prema tome na kojem1 korovu dolazi uredo i teleutostadij određuje se vrsta rđe Coleosporium. Sve Coleosporium* vrste ii* korovima kao Senecio sp., Pentasite s sp., Tussila.go sp„, Sonchus sp., Campanula sp., Eupharasia sp., Bulsatilla sp., Solidago srp., Cacali a sp., Inul a sp. razvijaju ecidijskj stadij na Pinu s vrstama. Tako 166 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1951 str. 61 <-- 61 --> PDF |
na pr. ako uredo i teleutostadiji rde dolazi na korovu Tussilago farfara radš ee o rđi Coleosporium tus si lag im is (Pers.) Lev., njen ecidijski stadij kao i ostalih Coleosporiu m vrsta dolazi na Pimu*! vrstama, i označen je kao P eridermium pini acicola. Na iglicama bora zaraza se zapaža žućkastim pjegicama, na kojima se pojavljaju rđaste´ jastučaste ili vrećaste izrasline. Ako je bolest jako zahvatila iglice, one prijevremeno otpadaju. Ecidijslki stadij razvija se od aprila do mjeseca jula. Jastučasti izraštaji sa iglica vremenom nestaju i ostaju rđaste ili smeđe pjegice duž iglica. Micelij gljive dalje perenira u iglicama. Uredo stadij na spomenutim korovima javlja se narančastim ili narančasto crvenim prištićima, jastučićima na donjoj strani listova i peteljka listova, a teleutostadij stvara narančasto crvene ili crvene prištiće ili jastučiće također na donjoj strani listova ili peteljka listova. Zaraza iglica nastaje u jesen klijanjem teleutospora s korova. Gljiva prezimi na iglicama bora i u proljeće se stvara ecidijski stadij, koji se makroskopski vidi opisanim izraštajima poput kesica, dok zarazu u jesen ne primjećujemo. Suzbijanje se sprovodi uništavanjem korova nosioca uredo i teleutogeneracije, a već zaražen bor treba ukloniti sa gredica i spaliti ili uništiti bilo na koji drugi način. Ostale biljke koje ne pokazuju zarazu treba tokom ljeta i jeseni prskati 2—3°/o bordoškom juhom. U jesen potrebno je još sumporenje sumpornim prahom. Bordoškoj juhi može se dodati 10—20 dkg Sumporola. Ove godine u proljeće primili smo pošiljku zaraženog bora (Pinus nigra) iz Senja iz rasadnika »Sv. Mihovil«. Zaraza se pojavila na 100 m2 dvogodišnjeg bora. Ovdje se radilo o zarazi iglica rđom Peridermium pini. Uredo i teleutostadij nađen je na korovu Campanula, te je prema tome bila rda Coleosporium campanulae (Pers.) Lev. U rasadniku sv. Mihovil uspjelo je suzbiti zarazu uništavanjem korova nosioca uredo i teleuto generacije, a tokom ljeta je vršeno prskanje bordoškom juhom, Bolesne biljke su uništene, a zemlja je duboko obrađena sa dodatkom vapna. Literatura : 1. Soraue r P.: Handbuch der Pflanzemkrankheiten. Bd, III, Berlin 1932.; 2. Wollenweber H.W.-R e i n k i n g O. A.: Die Fusarien, Berlin 1935. 167 |