DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1951 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Zasađeno je bilo 20 komada spojenih reznica. Od njih se primilo 19, t. j. 95%. Svih 19 komada razvilo je samo jedan glavni izbojak. Na koncu vegetacije srednja visina izbojaka bila je 118 cm. Ona je iznosila od 30— 201 cm. Najveća tri izbojka imala su visine: 173, 189 i 201 cm. — Za kontrolu posađeno je 30 kom. normalnih reznica kan. topole. Od njih se je primilo 20 kom. ili 67%, a srednja visina njihovih glavnih izbojaka bila je koncem vegetacije 87 cm. Visina izbojaka kretala se .je od 18 do 150 cm, a najveća tri izbojka imala su visine od 145, 147 i 150 cm. Prema tome su spojene reznice pokazale za 29% veći procenat primanja i dale su za 27% višu prosječnu visinu izbojka nego kontrolne. Kod kontrolnih reznica bilo je 40% sadnica preko 1 m visine, a köd spojenih reznica 74% sadnica preko 1 m visine. U pogledu razvoja spojenih reznica zapaženo je slijedeće: glavni izbojak izbijao je samo iz najgornjeg pupa glavne reznice. Pupovi postrane sporedne reznicevnisu izbijali. Korijenje na dnu svakog kraka razvilo se je pravilno i u normalnoj veličini. Na mjestu spoja reznice su čvrsto srasle. Čini se, da je zarašćivanje spoja jače na gornjoj sljubnici spoja. Uz potrebnu pažnju, iskapanje 1-godišnjih sadnica sa dvostrukim korijenjem nije zadavalo poteškoća, niti je tom prilikom došlo do oštećivanja korijenja. Prednosti metode sadnje sa spojenim reznicama bile bi: stvaranje snažnog t. j. dvostrukog sistema korijenja, čime bi se dvostruko pojačala ishrana sadnice. Dvostruko korijenje, sa većim kapacitetom pribiranja vlage iz tla, čini sadnicu otpornijom i spram suše. Za očekivati je, da će sadnice iz spojenih reznica imati još bujniji rast slijedećih godina, kada povezivanje dvostrukog korjenovog sistema bude još potpunije. b) Spojene reznice dviju raznih topola Po opisanoj metodi mogu se spajati i po dvije topolove reznice raznih topola. U proljeću god. 1950. u rasadniku u Sesvetama izvršeni su prvi pokusi spajanja reznica raznih topola. Prilike, pod kojima su pokusi provedeni, bile su vrlo nepovoljne. Tlo je bilo loše kvalitete za topole. Vladala je jaka suša, a reznice su po štetnicima jako oštećivane. Izgleda da je na spajanje reznica nepovoljno djelovalo i premazivanje spoja voskom, koje je tom prilikom vršeno. Ipak je i pored svega toga u dva slučaja uspjelo: spajanje reznica Populus nigra L. sa reznicama, sjev. američke crne topole, koja je dobivena iz ČSR kao. Populus Wislizenii. Kod toga je glavna reznica bila P. nigra L. Spojene reznice čvrsto su se srasle, ali su se izbojci glavnih reznica očito uslijed nepovoljnih prilika slabo razvili, t. j . kod jednog slučaja do 37 cm a kod drugog do 29 cm visine. Značajno je, da su u oba slučaja i sporedne reznice potjerale izbojke, no ti su bili mnogo slabiji i niži od glavnih fsl. 5). — Spajanje raznovrsnih reznica trebati će i dalje istražiti i proučiti, pa će se pokusi u tom pravcu nastaviti. Metoda spajanja reznica raznovrsnih topola mogla bi vrlo dobro poslužiti i u pravcu uzgoja vegetativnih hibrida. Njome se polučuje, da dva raznovrsna korjenova sistema, svaki sa svojim specifičnim svojstvima (ra 160 |