DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1951 str. 52 <-- 52 --> PDF |
reznica bila je na vrhu bez pupa. U reznicu A (si. 2 i 3), koja je uz gornji prerez imala pup, izrezan je oko 5 cm ispod njenog gornjeg kraja kosi klinasti izrez (»utor«). Gornji dio druge reznice B bio je usiljen sa dvije strane tako, da je kao »pero« odgovarao tom utoru i usađen je u prvu reznicu. Spajanje reznica bilo je provedeno tako, da, su obje sačinjavale kut od 30°. Reznica A, u koju se druga reznica usađuje, nazivamo »glavnom reznicom« a postranu reznicu B »sporednom reznicom«. Utor u glavnoj reznici urezan je do polovice njenog presjeka. Kako su reznice kanadske topole peterokutnog presjeka, utor je sječen između dva brida reznice. On je oštro klinastog profila i prema njemu je bio podešen vrh druge reznice. Uišiljeni vrh druge reznice, pero, nešto je jače od utora, kako bi ga po utiskivanju utor čvršće obuhvatio. Kod dovoljno opreznog rada, strane utora nisu se kod usađivanja rascjepljivale. Samim utiskivanjem bilo je pero toliko čvrsto obuhvaćeno, da čitavi spoj nije bilo potrebno ničim povezivati. Spajanje reznica nije kompliciran posao te se je nakon nešto vježbe vršilo dosta brzo. Mjesto spajanja reznica nije premazivano voskom. Predpostavilo se je (što su i pokusi potvrdili), da vosak kod premazivanja prodire u reske spoja i blokira presjeke kambijalnih slojeva, što djeluje nepovoljno na zarašćivanje rana i stvaranje kalusa. Spojene reznice odmah su posađene u zemlju u dovoljno velike jame. Kod sadnje, stavljana je glavna reznica u okomit položaj i hrpom zemlje učvršćena na dnu jame. Potom je prostor između i oko krakova, postepeno čvrsto ispunjen zemljom; pri tome se je pazilo, da se očuva čvrstoća spoja reznica. — Spojene reznice sađene su tako duboko, da je najgornji pup na vrhu glavne reznice došao u razinu zemlje. Spoj dobro usađenih reznica, iako nije bio ničim povezan, ostao je i nakon sadnje čvrst, jer 158 |