DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 88     <-- 88 -->        PDF

hvaljujući izrazitijim sržnim zracima ono je veoma cepko a veći sadržaj
smole obezbeđuje mu veću trajnost i primenu.


No možemo se nadati ne samo kod nas no i u Bugarskoj da će ova
vrsta privlačiti pažnju šumara ne samo sa dendrološke, tehnološke i smolarske
tačke gledišta no i sa uzgojne imajući u vidu prostrani krš i ogoljene
gornje granice šumske vegetacije na mnogim našim planinama. Pomeranje
njenih visinskih i geografskih granica svakako da će biti interesantan
poduhvat naših uzgajivača, te u tom smislu očekuju nas veliki
zadaci baš sa ovom vrstom. Na ovu činjenicu! kao i za moliku još nam je
Koš an in4) ukazivao još prije četvrt veka.


SI. 1. Koritriik-Kodra Eres. Smolarsko oipi´tno p´olje. Francuska belemicq prve godine
(foto mg. Macan o v i ć)


U pogledu prirodnog rasprostranjenja munike danas imamo veliki
broj radova od mnogih botaničara i dendrologa, no mi se zadržavamo na
prikazu Fukar e ka5), smatrajući ga za sada najpotpunijim i najpreglednijim.
Po njemu bi imali ova nalazišta: %


1. Okolina reke Neretve; 2. Primorske planine u okoli/ii Boke Kotorske;
3. Sevema Crna Qora i područje reke Morače; 4. Područje reke
Cijevne; 5. Područje Belog i Crnog Drima; 6. Slivove reke Mati, Arsen,
Škumba i Semen; 7. Akrokeraunske Planine; 8. Područje reke Vojuše;
9. Planina Olimp; 10. Pirin-Planina i Ali-Botuš; 11. Južna Italija.
Prema tome u našoj državi munika se rasprostira na području NR
Bosne i Hercegovine, NR Crne Gore i NR Srbije (Kosmet). Zatim, u
Albaniji, Grčkoj i Bugarskoj.


Van Balkanskog Poluostrva, jedino prirodno se javlja u Južnoj Italiji
u Kalabriji i ßazilikati (Monte la Spina, Monte Pollino. Orsomarzo,
Monte Montea).


Košanin 5 ) u datoj karti ucrtao je nalaz munike i na planini Galičici
(koja deli Ohridsko Jezero od Prespanskog Jezera). Međutim Ćernjavski")
ne navodi ovu vrstu za Galičicu. Mi smo u toku 1950. god.