DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 66 <-- 66 --> PDF |
sječe vidi se da su nekada ovdje rasla cmorikrna stabla u većem broju. Nedaleko od ove sastojine nalazila se je još prije nekih desetak godina oveća skupina Pančićeve omorike na mjestu Bijele Vode (Bijeli Potok). Danas od ove sastojine nema više traga, te postoji opasnost da se na isti način postupi i sa sastojinom u Zmajevačkom Potoku. Koliko se je moglo utvrditi, sastojina je u privatnim rukama i vlasnik, kao uostalom i na drugim mjestima, siječe za svoje potrebe jednako tako Pančićevu omoriku, kao i ostalo drveće. Po tome, što mještani vrlo dobro poznavaju razlike u kvalitetu drveta1 obične smrče i Pančićeve. omorike, može se zaključiti, da im sječa i jedne i druge nije neobična. Ovo novo, ranije nepoznato stanište Pančićeve omorike u Zmajevač kom Potoku nedaleko Zaovina navodi nas ha pretpostavku, da bi se u ovim predjelima, možda nakon jednog detaljnijeg istraživanja, još naišlo . na druge nepoznate njene sastojine. Međutim, sasvim je sigurno da Panči ćeve omorike nema oko Paračina, premda ju je navodno tamo »vidio« W. Israel*) Od sastojina Pančićeve omorike, koje su potpuno uništene u požarima 1946./47. godine treba na prvom mjestu spomenuti sastojinu S m rčev o Točil o (Dugi Do), onu prekrasnu sastojjinu nedaleko Medne Luke na Semeč Planini, o kojoj nalazimo podatke, već kod Wettsteina i Malva. Nju su svojevremeno otkrili šumarski stručnjaci Zechel i Kara- man. Omorika je ovdje rasla na sjeveru okrenutim strmim kamenitim padinama iznad uskog klanca, koji se spušta sa visoravni do Drine. U visini od kojih 900—1000 m nalazila se je oveća sastojina odraslih »omorika« u gustom sklopu. Ova sastojina, kako nas izvještava Malv, već je i ranije u izvjesnoj mjeri stradala od šumskog požara, kojeg su izazvali neoprezni lovci. Međutim, nakon požara u 1947. g. od ove sastojine čini se da nije ništa preostalo. Godinu dana poslije požara nađeno je još samo nekoliko stabala sa zelenom krošnjom, ali i ova su bila opaljena u donjem dijelu tako, da ima malo vjerojatnosti da su ostala na životu. Nešto sjevernije od Smrčevog Točila nalazile su se nekolike manje grupe stabala Pančićeve omorike u strmim Starogorski m (Tatiničkim) Stijenama. I tu je prošao šumski požar i od pet grupa, koliko ih je bilo, preostalo je samo jedno živo zeleno stablo ispod kote Teferić, a i evo možda nije preživilo do današnjih dana. Ovdje se je omorika nalazila u manjim sklopljenim grupama u nadmorskoj visini od kojih 1050v m., zajedno sa običnom smrčorn, jelom ,bijelim i crnim borom i bukvom, okruživanom šikarom hrastova, graba i kukrike. O ovim staništima nalazimo detaljnije podatke u radovima Tregubova i Plavšića. Među najčešće posjećivanim, lako dostupačnim staništima Pančićeve omorike, spadala je manja sastojina od nekoliko desetaka stabala na planini Dobr o tu š u blizu sela Laze. Ovdje je omorika bila primjesa sastojine jele, smrče i bukve, a nalazila se,je tek nekih desetak metara iznad šumske pruge, koja iz Han Pijeska vodi do Podzida na Drini. Čini se, da *) U članku pod naslovom »Dendrologisehe Not´-zcn-Dciadroilogisches aus Serbien « u Mitteilungen d. Dendrog. Gesellsch. 1900 (str. 3(0) navodi W. Israel ovo:.»Pice» Omoriea traf ich horstweise eingesprengt im Walde auf einem hohen Berge links der Morava uinweS Pairaoin an queWigen Stellen.« Ovo je bez svake sumnje zamjena sa običnom smreom,. jer ovakav značajan inataz ne bi os´tao samo u jednoj bilješci, nego bi se o njemu do danas znalo mnogo više. I 64 i |