DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1951 str. 64 <-- 64 --> PDF |
1946, i 1947,, potrebno je oživiti neke historijske podatke u vezi sa njenim otkrićem. Naš znameniti botaničar Josif Pario ć, kojemu je os.´im ostalog j otkriće »omorike « doprinijelo da se uvrsti među. zaslužne naučnike Evrope, prvi put je vidio »omoriku« tek 1877. godine, iako je za njeno postojanje znao već i od ranije. Po njegovim vlastitim podacima, on je još 1855. gođne, za vrijeme jedne naučne ekskurzije »po Užičkom okrugu«, doznao od mještana, da taimo negdje »u šumama Tare« raste jedno neobično četinjarsko drvo, ali mu tom priil´-kom »niko nije umeo da pokaže to drvo«. Tragajući za njiim uspjelo mu je tek deset godina kasnije pribaviti plodove i grainč´ce razl´čitih četinj´ara sa Tare i Zlatiibora i među njima i dvije grančice jednog neobičnog šumskog drveta koje su mu odmah pokazale da pred sobom ima nešto čemu vrijedi posvetiti nairoc´tu pažnju. Prilike mu nisu dozvoljavale fanije, nego tek 1877, god ne, putujući´ po Tari i Zlatiiboru sa naročitim ciljem, kako sam ističe, »da se kucaj ne vrati dok omoriku ne nađe« i kad je već pomišljao, da će mu i ovog puta ostati želja neispunjena, našao se je u selu Zaovinama nad obalama. Rzava »pred omanjom grupom č et´ nj ara, okićenih na vrhu ´mnoštvom, šešarica «. To je bila sastojina omorika u Sklopovima, koja je u specijalnoj karti o´znaičema kao Vis i postoji sačuvana još i danas. Nakon svog povratka u Beograd utvrdio je PanS´ć da naša »omorika« nema bliskih srodnika među evropskim četin jarima, nego tek medu smrčama Dalekog Istoka. Obradivši detaljno svoj nalaz i upoređujući ga sa poznatim vrstama smrča, Pančić je objavio u »Težaku« prvi prikaz »omorike« nove »fele četinjača « sa Balkanskog Poluotoka. Godine 1880. uspijeva mu još jednom daj posjeti predjele oko Drime i tom prilikom nalazi »omoriku« i na Crvenoj Stijeni iznad sela Rastišta, te na Stocu na bosanskoj strani (kojeg j« pogrešno označio kao Janjac), a od drugih je doznao, »da to drvo raste i ti obližnjoj Bosni na brdu Semetešu nedaleko Višegrada«, misleći time na Semeć, u čijem se okolišu doista i nailaze sastojine »omorike«. Ne ulazeći u činjenicu, da je Pančić pretpostavljao da »omorike« ima, na mnogo više mjesta na Balkanskom Poluotoku i da su osim Drobnjaka u literaturi netačno zabilježena i brojna druga mjesta na kojima je navodno »viđena« ova »vitka« balkanska smrča!tokom vremena otkrivene su, ne samo u Srbiji, nego i u susjednoj Bosni brojne manje sastojine Pančićeve omorike o kojima su pisali Wettstein, Handel, Mazzetti, Neger, Adamović, G. Beck, Fr. Novak i drugi. U novijie vrijeme detaljnim istraživanjem pojedinih njenih staništa pozabavili su se naši stručnjaci Maly, Plavšić i Piškorić, specijalno za staništa u Bosni, dok o staništima iz Srbije imamo dosta detaljne podatke još od Uroševića, (Vidi navedenu literaturu). Ti podaci vrijedili su sve do 1946. godine. Te kobne godine harali su u našim šumama nezapamćeni požari, koji su u velikoj mjeri izmjenili i lice bosanskih šuma. Na području oko srednjeg toka rijeke Drine opustošili su šumski požari velike površine. Oni su se pojavili u zabačenim predjelima u kojima nije bilo lako organizirati zaštitu i spriječiti1 požare da zahvate velikog maha. Sušna godina, nekoliko beskišnih mjeseci, pojačali su zamah požara. Godinu dana kasnije ponovile su se slične prilike i na istom području stradale su od požara veće površine šuma na Javor Planini, u srebreničkom srezu, te na granici Bosne i Srbije. Zajedno sa ostalim uništene su tada i neke sastojine Pančićeve- omorike. Te godine, kao nekim slučajem, imao sam upravo ja dužnost da rukovođiim gašenjem požara u šumama na pjanini Devetaku i Javoru, i mene je eapala ža .62 |